REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg. J. F. Kennedyja 11

P-49/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja AUTO CENTAR POREČ d.o.o. Poreč, Mate Vlašića 24, OIB: 75973414252, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa] , protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Denis Lauc, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282 , radi isplate iznosa od 348,13 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 16. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 348,13 EUR (slovima: tristo četrdeset osam eura i trinaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 16. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 349,14 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 20. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa ko ja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 131,73 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos iz točke II. izreke ove presude preko dosuđene kamatne stope.

IV. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadom troška ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 21. veljače 2025. nastala šteta na vozilu marke AUDI A4 registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika ZŠ iz [adresa]. Tužitelj ističe da je predmetnu štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja štetnika koju ima ugovorenu kod tuženika, i to prema odredbama Zakona o osiguranju (Narodne novine 30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/22) te Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 3. ožujka 2025. procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj:258603200235. Nadalje, tužitelj ukazuje kako visina štete, a sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje ni osiguranje niti oštećenika (niti servis koji vrši popravak), što i sam tuženik navodi na svom izvidu štete, a isto nije sukladno niti pozitivnim propisima Republike Hrvatske. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati visine štete, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Dakle, nakon štetnog događaja oštećenik je odlučio svoje vozilo popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. O svemu su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kao i Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Oštećenik je za popravak vozila odabrao tužitelja, koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi. Uvjetima police obveznog/kasko osiguranja nije (niti ne smije biti) određeno po kojoj cijeni će drugi poslovni subjekt izvršavati svoj rad niti ne smije bi ti određeno gdje će se popravljati vozilo. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun br. 1493-1-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 946,91 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od 598,78 EUR. Razliku od 348,13 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koju oni priznaju. Upravo ta razlika u cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tužitelj ukazuje kako tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Dakle, tuženik je platio iznos od 598,78 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 348,13 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Samim plaćanjem dijela predmetnog potraživanja tuženik je priznao pravnu osnovu štete. Tužitelj nadalje ukazuje da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Posebno je indikativno što na izvidu štete (na koji se poziva sam tuženik) nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 45,00 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti. Naime, navedeno dokazuje kako tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 45,00 EUR / sat plus PDV. Prema načelima tržišnog natjecanja svaki poslovni subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi u zakonski određenom poslovnom prostoru. Naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika (a time i odgovornog osiguratelja) da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku. Tužitelj smatra kako u ovom predmetu tuženik sasvim neopravdano i bez ikakvog pravnog uporišta umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost. Takvo postupanje je zabranjeno što potvrđuju i stavovi nadležnih državnih agencija kao i sudska praksa. S obzirom na prethodno navedeno, ustupitelj odnosno oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su 28. listopada 2025. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 348,13 EUR na primatelja to jest tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i nedostatka pasivne legitimacije, osporava činjenične navode te nastanak osiguranog slučaja odnosno osigurateljnog pokrića u smislu odredbi iz odredbe D. – III Uvjeta. Tuženik ističe u bitnome kako tužitelj nije naveo niti dostavio nikakvih dokaza o mjestu, vremenu i načinu nastanka navodnog osiguranog slučaja, niti o opsegu i visini štete. Ukazuje i na odredbe točke H. – II.- Dužnosti nakon nastanka štetnog događaja (7) Uvjeta, točke 7.5. Uvjeta te točke E. (2) Uvjeta te navodi kako iz dostavljenih dokumenata proizlazi da je tuženik uputio da se popravak vozila izvrši u – Mondo Carmarket d.o.o. i Autolimarija Kidava te da je upozorio da će u slučaju nepoštivanja upute priznati troškove popravka koji nastanu u drugoj radionici – u visini kalkulacije troškova popravka u gore navedenim radionicama.

3. U daljnjem tijeku postupka stranke su ostale kod početnih tvrdnji i stajališta izraženih u tužbi odnosno odgovoru na tužbu.

4. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu.

5. Valja naglasiti da je tužitelj predložio izvesti dokaze saslušanjem svjedoka, zastupnika po zakonu tužitelja, pribavljanjem police kasko osiguranja te prometno tehničkim vještačenjem na okolnost visine cijene sata rada, dok je tuženik predložio izvođenje dokaza prometno tehničkim vještačenjem na okolnost utvrđivanja kalkulacije troškova popravka i cijena radnog sata, saslušanjem procjenitelja tuženika kao svjedoka te da se društva Mondo Carmarket d.o.o. i Autolimarija Kidava službenim putem zatraži kalkulacija troškova popravka prema izvidu štete u spisu i cijena radnog sata.

6. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge na pripremnom ročištu održanom 16. srpnja 2026., a na kojem je zaključen prethodni postupak, održana je glavna rasprava (čl. 292. st. 7. i 8. ZPP-a) te je ista i zaključena.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao osobe koja je sukladno Ugovoru o dijelu sklopljenim s osiguranikom tuženika ZŠ otklonila štetu (izvršila popravak vozila) i na koju je ugovorom o cesiji preneseno potraživanje , za isplatu iznosa od 348,13 EUR odnosno osigurnine određene Ugovorom o kasko osiguranju sklopljenom između tuženika i ZŠ u smislu odredaba čl. 921. i čl. 943. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), a koji iznos zapravo predstavlja visinu imovinske štete nastale na vozilu osiguranika ZŠ.

9. Tužitelj potražuje razliku cijene radnog sata od 45,00 EUR koju je obračunao tužitelj u računu broj 1493/1/1 (list 9. spisa) i cijene radnog sata od 25,00 EUR koju je priznao tuženik, a koja proizlazi iz tuženikovog obračuna štete (list 73. spisa) u svezi s iznosom tuženikove uplate oštećeniku (potvrda uplate – list 14. - 16. spisa), pri čemu tuženik na izvidu štete (list 10. spisa) nije naznačio cijenu sata rada koju priznaje za limarske i lakirerske radove.

10. Između stranaka nije sporna činjenica da je tuženik izvršio isplatu iznosa od 598,78 EUR povodom predmetnog štetnog događaja niti je sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog.

11. Između stranaka je sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, osnova i visina utuženog potraživanja imajući u vidu tuženikove tvrdnje da tužitelj ne može ostvarivati veća prava od osiguranika odnosno da ne može ugovorom o ustupanju tražbine zaobići uvjete iz ugovornog odnosa na temelju kojega je Ugovor o ustupu nastao, pri čemu tuženik ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila.

12. Prvotno valja naglasiti, a u odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije, da je iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 28. listopada 2025. (list 19. – 20. spisa), a o kojem je notificiran tuženik (list 21. - 22. spisa) razvidno, između ostaloga, da je ZŠ kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupio svoje potraživanje prema ovdje tuženiku kao dužniku, i to na temelju računa broj 1493/1/1 prema izvidu štete tuženika broj 258603200235 u iznosu od 348,13 EUR.

13. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj 258603200235 (list 10. spisa) utvrđeno je da se isti odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što je razvidno i iz tužiteljevog računa broj 1493/1/1 odnosno razvidno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika broj 258603200235.

14. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika ZŠ prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga ovaj sud ocijenio neosnovanim od strane tuženika istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije imajući u vidu da je tražbina od strane oštećenika ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a pa stoga tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženiku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).

15. Nadalje, tuženikov prigovor kako tužitelj nema pravo na naknadu štete po cijeni radnog sata navedenog u predmetnom računu tužitelja odnosno po cijeni radnog sata od 45,00 EUR uvećano za PDV što ukupno iznosi 56,25 EUR, već da je bio dužan izvršiti popravak u nekom od servisa koje mu je predložio tuženik te kod kojih je cijena radnog sata manja, ovaj sud također je ocijenio neosnovanim.

16. Iz računa broj broj 1493/1/1 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak predmetnog vozila za cijenu od 757,53 EUR što s obračunatim PDV-om iznosi 946,91 EUR, pri čemu tužitelj u ovom postupku potražuje iznos od 348,13 EUR, odnosno iznos umanjen za iznos od 598,78 EUR uplaćen od strane tuženika, pri čemu je obračunata cijena radnog sata od 45,00 EUR što s obračunatim PDV-om iznosi 56,25 EUR.

17. Nadalje, iz računa je vidljivo da se odnosi na popravak oštećenja po tuženikovom izvidu štete broj 258603200235 te da je naznačeno, između ostaloga, da je za rad na vozilu utrošeno 7,1 sati limarskih radova, 5,9 sati lakirerskih radova, da boja za lakiranje iznosi 96,52 EUR ( bez PDV-a) te potrošni materijal u iznosu od 30,10 EUR (bez PDV-a), dok je u tuženikom izvidu štete broj 258603200235 navedeno da je za limarske radove potrebno 7,10 sati, za lakirerske 5,90 radnih sati, potrošni limarski materijal u iznosu od 11,59 EUR te potrošni lakirerski materijal u iznosu od 96,52 EUR.

18. U odnosu na spornu okolnost u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik, valja naglasiti da je iz cjenika tužitelja od 10. siječnja 2024. (list 18. spisa) razvidno da je tužitelj u svom poslovanju naplaćivao radni sat lakirerskih i karoserijskih radova po cijeni od 45,00 EUR što uvećano za 25% PDV-a iznosi 56,25 EUR, a po toj je cijeni tužitelj i obračunao cijenu sata rada u utuženom računu. Kako je već ranije navedeno, tužitelj je i oštećeniku obračunao cijenu radnog sata u skladu s cjenikom po kojem u svom poslovanju obavlja popravke vozila.

19. Prema ocjeni ovog suda, oštećenik je mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo te ga nije bio dužan popraviti u onom servisu koji mu je preporučio tuženik, odnosno osiguravajuće društvo.

20. Tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u mjestu u kojem prebiva u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

21. Zaključno, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a, na tužitelja je prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata.

22. Nadalje, prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23), oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a to je u konkretnom slučaju 4. ožujka 2025. imajući u vidu da je iz tuženikovog dokumenta pod nazivom "Suglasnost na uputu o radionici za popravak vozila" (list 76. do 77. spisa) razvidno, između ostaloga, da je odštetni zahtjev podnesen 3. ožujka 2025. Međutim, kako sud odlučuje u granicama zahtjeva postavljenog u postupku, temeljem odredbe čl. 2. ZPP-a, tužitelju je tijek zatezne kamate dosuđen od 16. svibnja 2025.

23. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO -a, prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zatezne kamate i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, za ostale odnose.

24. Slijedom svega navedenog, ovaj sud ocijenio je neosnovanim od strane tuženika istaknute prigovore aktivne i pasivne legitimacije, kao i prigovor neosnovanosti tužbenog zahtjeva pa je temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO -a, čl. 84. st. 1. i čl. 81. st. 1. ZOO-a odlučeno kao u t. I. izreke.

25. Odluka o troškovima postupka iz t. II., III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. ZPP-a.

26. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa) i to: za sastav tužbe u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 125,00 EUR, za zastupanje na ročištu 16. srpnja 2026. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 125,00 EUR te za pristup na ročište na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 50,00 EUR EUR (Tbr. 9. t. 3. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 62,50 EUR.

27. Nadalje, tužitelju je kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 6,64 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama, Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP) i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, Narodne novine, broj 37/23) te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 EUR (Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, Narodne novine broj 50/2026 u svezi s odredbom čl. 1. st. 2. ZSP-a).

28. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 349,14 EUR pa je slijedom navedenog odlučeno kao u t. II. izreke ove presude.

29. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, za ostale odnose slijedom čega je tužitelj odbijen u zahtjevu preko dosuđene kamatne stope.

30. Tužitelju nije priznat niti zatraženi trošak na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu u prekomjerno zatraženim iznosima, niti mu je priznat trošak za sastav podneska od 20. ožujka 2026. jer isti prema ocjeni ovog suda nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a s obzirom da tužitelj u navedenom podnesku nije iznio nove navode, niti činjenice pa je stoga te navode mogao istaknuti i na ročištu održanom 16. srpnja 2026. a za zastupanje na kojem mu je u cijelosti priznat zatraženi trošak. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. III. izreke presude.

31. Odluku o parničnom trošku iz t. IV. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu.

Zagreb, 20. kolovoza 2026.

SUTKINJA :

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.