Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1630/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mileni Ivančević, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Neli Šuša, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po pun. iz OD Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 14. srpnja 2026. godine u nazočnosti pun. tužitelja Nele Šuša, odvjetnice iz Rijeke i u odsutnosti pun. tuženika, objavljene dana 20. kolovoza 2026., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA D.D., ZAGREB, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju ŽG, [adresa], ces. Dalmatinskih brigada 34, OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju djelomične ništetnosti Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3208648378 od dana 23.ožujka 2007. godine isplati zakonske zatezne kamate koje su dospjele na preplaćene iznose kamata i tečaja do dana konverzije u ukupnom iznosu od 6.105,09 EUR ,zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23.01.2016. do isplate, a koje od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 31.12.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan prvi srpanj te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

1. Sud je u ovoj pravnoj stvari donio i objavio presudu 22. srpnja 2024. pod posl.br. P-1837/2019-32, koja presuda je odlukom Županijskog suda u Zagrebu, posl.br.Gž- 5320/2024-3, 9. rujna 2025. djelomično potvrđena, a djelomično ukinuta i u ukidnom djelu, vraćena na ponovno odlučivanje. Županijski sud je ukinuo presudu točki II. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na utvrđene iznose dospjelog potraživanja radi promjene kamate i u t.IV. izreke radi promjene tečaja s uputom da je sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu između parničnih stranaka, sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budući obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije, da je citiranim člankom propisan način konverzije, a da tužitelj niti ne tvrdi da bi predmetni Aneks bio sklopljen protivno odredbama ZID ZPK/15 i da njegovu valjanost tijekom postupka tužitelj nije doveo u pitanje, u izračun konverzije da su uvrštene sve uplate koje je tužena za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, da su stranke suglasno utvrdile ukupno potraživanje na dan sklapanja Aneksa, tako da iznosi kojeg tužitelj zahtjeva tužbom nakon zaključenja aneksa nisu više u imovini tužene bez pravne osnove i da nisu ispunjene pretpostavke za povrat iznosa propisan čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima (ZOO). Dalje se navodi ,da primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti, tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjene stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču, već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza, koje su ugovorene valjanim dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalim preplatom koja se u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta, dok se za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu vraća potrošaču i da je na takav način prestala obveza tužene prema čl. 160 st. 1 ZOO-a, za povrat više plaćenih iznosa s osnova ništetnih dijelova odredbi iz ugovora o kreditu, a koja bi proizlazila iz čl. 1111 st. 1 ZOO-a i da stoga preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika, a kako je tužitelj kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Dodatka ugovoru sa tuženom, stoga da nema više pravo na povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz ugovora o kreditu, jer izračun konverzije uključuje i te uplate, da je stoga prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa radi preplaćene kamate i tečaja i da je stoga u tom dijelu ukinuta prvostupanjska odluka. Županijski sud dalje upućuje u odluci, da potrošač u takvoj situaciji ima pravo jedino na zakonske zatezne kamate na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, a obračunate od dana svake pojedine uplate pa do dana izvršene konverzije. Da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. u Odluci Rev-586/19 zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima Sporazuma o konverziji ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje prihvaća i Županijski sud, a koji glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1 toč. 6 ZID ZPK/15, nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo u skladu s općim propisima iz čl. 1111 st. 1 ZOO-a na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c. ZID ZPK/15 obračunatih u skladu s čl. 1115 ZOO-a od dana svake pojedine uplate pa do dana izvršene konverzije na kojem pravnom shvaćanju je revizijski sud ustrajao u odluci Rev-925/23-2 od 8. travnja 2025. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da izvršenom konverzijom kredita nije prestala obveza tužene po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu, prvostupanjski sud nije utvrđivao u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zakonske kamate u smislu čl. 1115 ZOO-a, na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, stoga je u tome dijelu valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu, pa s obzirom da obveza naknade parničnog troška ovisi o končanoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku, a o trošku koji je nastao povodom pravnog lijeka da će se odlučiti u konačnoj odluci, da je stoga potrebno u ponovljenom sudskom postupku imajući u vidu ukazano drugostupanjskom odlukom, ponovno odlučiti o preostalim zahtjevima osporene presude i ovisno o uspjehu stranaka u sporu odlučiti o zahtjevu na naknadu parničnog troška.

2. U ponovljenom sudskom postupku tužitelj navodi, da je potrebno izračunati zakonsku zateznu kamatu za svaku izvršenu preplatu od izvršene uplate odnosno preplate pa do dana konverzije, Aneks ugovora o konverziji, zaključen je 22. siječnja 2016. sve kako je navedeno u točki I. i III. rješenja Županijskog suda u Zagrebu, odnosno ukinutim točkama iz točke II. i IV. prvostupanjske presude,da tužitelj zadržava prava precizirati tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja, potrebno je izračunati ukupnu zateznu kamatu za sve izvršene preplate pa do dana konverzije, ustraje se na dopunskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Dijani Tomljanović-Butković,dipl.oec. Na prijedlog tužitelja sud je donio rješenje o provođenju financijskog vještačenja sa zadaćom kao na listu 550 spisa, a sve prema uputi Županijskog suda u Zagrebu,Gž.5320/24-3.

3. Uvidom u dopunu nalaza i mišljenja vještaka sud utvrđuje, da zatezna kamata na preplatu kamate do konverzije 22. siječnja 2016. prikazana je u nalazu i mišljenju iz travnja 2024. (Tabela 5), radi preglednosti ponavlja se u Tabeli 1 u dopuni nalaza i mišljenja i na preplatu kamate zatezna kamata iznosi 3.728,81 EUR, a na preplatu tečaja, zatezna kamata iznosi 2.376,28 EUR, sve kao prema Tabeli 2 dopune nalaza i mišljenja. Tužitelj je prihvatio u cijelosti dopunu nalaza i mišljenja vještaka i podneskom od 21. svibnja 2026. precizirao je tužbeni zahtjev (list 569 i 570 spisa), potražuje parnični trošak kao u podnesku od 13. srpnja 2026.

4. Pun. tuženika ustraje na osporavanju istaknutog tužbenog zahtjeva i na svim iznesenim prigovorima kao u odgovoru na tužbu i tz.,tijekom postupka, tuženik navodi da postavljenim tužbenim zahtjevom od 21. svibnja 2026. tužitelj vrši povredu odredbi o zabrani anatocizma, jer da na izračunate zatezne kamate potražuje zateznu kamatu od 23. siječnja 2016., a što je protivno odredbi čl. 31 ZOO-a.

5. Sud je dalje u ponovljenom dokaznom postupku, izvršio uvid u ugovor o kreditu zaključen između parničnih stranaka (list 11 – 13 spisa), uvid u Dodatak ugovora o kreditu s otplatnim planom (list 23 – 45 spisa), uvid u izvještaj o kalkulatoru konverzije (list 77 – 79 spisa), pročitan je iskaz tužitelja (list 305 – 306 spisa). Sud je stava da je neosnovan prigovor tuženika da tužitelj ne bi imao status potrošača, jer kako je već obrazloženo u presudi posl.br.P-1387/2019-32 tužitelj je dokazao status potrošača kroz primjenu odredbe čl. 5 st. 1 toč. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) koja odredba normira, da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi, da je kredit podignut za osobne potrebe, dogradnju obiteljske kuće, te sud dalje utvrđuje uvidom u ugovor o kreditu, da je tuženik sačinio ugovor kao trogavac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 toč. 8 ZZP, jer se radi unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačni egzaktni parametri za izračun mjesečne rate tijekom otplate kredita, niti je bila utvrđena metoda po kojoj su se određivali parametri radi promjene tečaja i kamate, odnosno tuženik je nametnuo unaprijed formulirane odredbe ugovora, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u ugovornom odnosu. Neosnovan je prigovor tuženika da tužitelj ne bi imao pravni interes za vođenje ove parnice, jer je i odlukom VSRH Rev-2868/18 utvrđeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi neovisno o činjenici što je ugovorena konverzija kredita i neovisno o činjenici sklapanja Dodatka ugovora o kreditu, jer da takvim dodatkom nije u cijelosti namireno potraživanje. Neosnovan je prigovor zastare koji ističe tuženik, jer temeljem čl. 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja osiguranja ili ostvarenja tražbine, a prema pravom shvaćanju VSRH Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. pokretanje parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dovodi do prekida zastare prema odredbi čl. 241 ZOO-a, tužba j ovoj pravnoj stvari podnesena je 10. lipnja 2019.,dakle unutar zastarnog roka od pet godina, jer je presuda Visokog trgovačkog suda RH Pž- 7219/13 pravomoćna 13. lipnja 2014. od kada teče zastara za preplatu kamate, za potraživanje preplate zbog ništetnosti valutne klauzule zastarni rok počinje teći 14. lipnja 2018. prema presudi VTS RH Pž-6632&17. Tužitelj je i tražbinu iz predmetnog podneska od 21. svibnja 2026. potraživao još u tužbi, prikazanu kao zateznu kamatu u relativnom iznosu kod svake izvršene preplate, stoga ne bi bio osnovan prigovor zastare kako ističe tuženik u ovom ponovljenom sudskom postupku. U predmetnom podnesku kamata je postavljena u apsolutnom iznosu , a sve prema uputi Županijskog suda posl.br. Gž-5320/2024-3.

6. Nalaz vještaka Dijane Tomljanović-Butković u ponovljenom sudskom postupku prihvatio je tužitelj i sukladno istom precizirao tužbeni zahtjev, dok tuženik ističe prigovore pravne naravi, predmetni dopunski nalaz i mišljenje prihvaća i ovaj sud, vještak je decidirano odgovorila na postavljenu zadaću suda, stranke nisu imale primjedbu na matematički izračun, sud drži da je nalaz sačinjen po pravilima struke, najboljem znanju i umijeću.

7. Prema odredbi čl. 296 st. 1 i 3 i čl. 323 st. 1 i 2 ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve što je primila na temelju takva ugovora, te je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje takvog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Međutim, s obzirom da između stranaka zaključen Aneks ugovora o kreditu, kojim su odredbe iz ugovora o kreditu izmijenjene u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita i time postignut sporazum o korištenju preplate, prestala je obveza tuženika za povrat više plaćenih iznosa s osnova ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF.

8.Ocjenom provedenih dokaza,svakog posebno i svih zajedno,sud utvrđuje,da bi bio osnovan ovako postavljen tz.,tužitelja. Tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio je zatezne kamate na preplaćene iznose radi promjene kamate i tečaja za razdoblje od dana plaćanja pojedinih mjesečnih obroka kredita do isplate, odnosno za izvršenu preplatu i taj dio nije obuhvaćen obračunom u konverziji, niti je uređen u ZID ZPK/15, pa je temeljem općeg propisa iz čl. 1115 i čl. 1111 ZOO-a u tome dijelu osnovan zahtjev tužitelja na isplatu zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem ništetnih i nepoštenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i deviznoj klauzuli u CHF za svaku preplatu od dana sklapanja ugovora o kreditu pa do dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita, što znači ,da tužitelju zatezne kamate pripadaju u cijelosti i bez oduzimanja od bilo kakve pretplate utvrđene aneksom ugovora o kreditu na temelju ZID ZPK/15. Ovakvo stajalište zauzeo je i prošireno Vijeće Vrhovnog suda RH u Odluci Rev-457/25-21 od 27. svibnja 2026., uz dodatno obrazloženje, da je ZID ZPK/15 donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovaca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene u posebnom razdoblju od 2004. do 2008., koji su denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF i obzirom da je tečaj CHF izrazito jačao s vremenom, te su rasle ugovorene promjenjive kamatne stope, što je dovelo u izrazito težak položaj korisnike kredita i potrošače, stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj osigurati korisnicima kredita u CHF, odnosno u kunama vezano za tečaj CHF isti položaj u odnosu na korisnike kredita u valuti EUR. VSRH dalje navodi da interveniranje u takav pravni odnos unutar opsega obračuna izvršenog prema odredbi čl. 19.c u vez s odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 bio bi suprotan slobodi ugovaranja i slobodi tržišnog natjecanja koja izvire iz slobode ugovaranja,stoga po stavu ovog suda , slijedom navedenog tužitelju pripada isplata zatezne kamate koja je tekla na preplaćene kamate i tečajne razlike do dana konverzije i koje u apsolutnom iznosu prema nalazu i mišljenju vještaka iznose 6.105,09 EUR. Po stavu suda neosnovan bi bio prigovor anatocizma , jer prema čl. 31 st. 2 ZOO-a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate od dana kada je podnesen zahtjev sudu za njihovu isplatu.

9. Kako je zahtjev za isplatu kamate u relativnom iznosu u odnosu na svaki pojedinačno preplaćeni iznos postavljen još prilikom utuženja 10. lipnja 2019., a kako je prema uputi Županijskog suda u Zagrebu,preciziran u apsolutnom iznosu,kao u podnesku od 21.5.2026., sud je stava ,da ne bi bio osnovan prigovor anatocizma, te je na uglavničenu kamatu dosudio i zakonsku zateznu kamatu s tijekom,nakon izvršene konverzije a to je 23. siječnja 2016. pa do isplate. Na temelju svega iznesenog sud je presudio kao u izreci.

10. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 4 ZPP-a, jer je tužitelj djelomično uspio u sporu sa tužbenim zahtjevom, odnosno u odnosu na glavni kondicijski zahtjev nije uspio, u tome dijelu je tuženik uspio u sporu, pa je ocjena ovog suda da su stranke kvalitativno i kvantitativno djelomično uspjele u sporu u približno jednakim dijelovima, stoga je sud odlučio da svaka strana snosi svoje parnične troškove. Tužitelj u ovome sporu je zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranke protiv trgovca kao jače stranke. U momentu podnošenja tužbe, tužba nije bila nerazumna, tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh, pa je u končanici djelomično uspio i sa zahtjevom za isplatom zatezne kamate,a sustav raspodjele troškova postupka ne smije imati odvraćajući učinak na tužitelja kao potrošača od ostvarenje toga prava doslovnom primjenom čl. 154 st. 2 ZPP-a, jer bi primjenom tog članka bio doveden u situaciju , da je dužan nadoknaditi tuženiku troškove postupka u većem iznosu od iznosa koji mu je dosuđen , čime bi tužitelju bilo povrijeđeno pravo na pristup i pravo na mirno uživanje vlasništva,pa uz rezultat cjelokupnog postupka, kao i činjenicu da je tužitelj djelomično uspio u parnici, primjereno je bilo odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Opatiji 20. kolovoza 2026.

S u d a c

Milena Ivančević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

Pun. tužitelja

Pun. tuženika