REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: OVR-2384/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Juri Pezelju, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice Ivane Protulipac, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulcia Damira Tomljanovića Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupano po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv ovršenika BEN.COM d.o.o., Zagreb, Njivice IV. br. 20, OIB: 06510783055, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Križanović & partneri d.o.o. u Zagrebu, odlučujući o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, radi ovrhe, bez održavanja ročišta, dana 20. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopušten prijedlog ovršenika od dana 24. srpnja 2026. za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba poslovni broj Ovrv-20801/2026 od dana 28. svibnja 2026.

II. Odbacuje se kao nedopuštena žalba nakon proteka roka podnesena dana 24. srpnja 2026. protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba poslovni broj Ovrv-20801/2026 od dana 28. svibnja 2026. iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ).

III. Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od dana 24. srpnja 2026. za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba poslovni broj Ovrv-20801/2026 od dana 28. svibnja 2026.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja od dana 19. kolovoza 2026. za naknadu troška ovog ovršnog postupka.

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 20801/2026 od dana 28. svibnja 2026. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 24. srpnja 2026. podnio ovom sudu prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pozivajući se pritom na odredbu čl. 210. OZ-a, te prijedlog za odgodu izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivane Miloš iz Zagreba poslovni broj Ovrv-20801/2026 od dana 28. svibnja 2026.

2. U svom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi da je ovrhovoditelj podnio Financijskoj agenciji na naplatu gore navedeno rješenje o ovrsi. Kao vjerodostojna isprava označen je izvadak iz poslovnih knjiga broj 129966369 7001243801 od 27. ožujka 2026. godine, uz tvrdnju da je riječ o dugovanju koje je ovrhovoditelj otkupio od društva Telemach Hrvatska d.o.o. temeljem ugovora o kupoprodaji potraživanja. Ovršenik u cijelosti osporava postojanje predmetne tražbine. Ovršenik s društvom Telemach Hrvatska d.o.o. nikada nije sklopio ugovor iz kojeg bi predmetno potraživanje moglo nastati, nije naručio ni preuzeo deset mobilnih uređaja i nije zasnovao deset pretplatničkih odnosa. Poslovni odnos na kojem se temelji tražbina rezultat je prijevare i uporabe krivotvorene dokumentacije od strane nepoznate treće osobe. Ovršenik navodi temelji da tražbina koja se prisilno naplaćuje nije nastala, da je navodni pravni posao sklopila nepoznata treća osoba uporabom lažnih podataka, potpisa i pečata te da je podnesena kaznena prijava. Nepoznata osoba je dana 22. srpnja 2024. godine u poslovnici Telemacha u Zagrebu, navodno u ime ovršenika, potpisala zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa za deset pretplatničkih brojeva na rok od 24 mjeseca te ugovorila kupnju deset mobilnih uređaja. Ovršenik ističe da tadašnji zakonski zastupnik društva IĐ nije potpisao predmetni zahtjev niti ugovor, nije ovlastio treću osobu da to učini, nije preuzeo mobilne uređaje i nije koristio pretplatničke brojeve. Na spornoj dokumentaciji nalaze se potpis i pečat koji nisu autentični, a kao kontakt podaci navedeni su telefonski broj i adresa elektroničke pošte koji ne pripadaju ni ovršeniku ni njegovu zakonskom zastupniku. Posebno je indikativno da je u spornoj dokumentaciji kao kontakt naveden e- mail [adresa elektroničke pošte], dok se ovršenik koristio službenom adresom [adresa elektroničke pošte]. Upravo je lažna adresa korištena kako bi nepoznata osoba primala obavijesti i prikrila prijevarno zasnivanje odnosa. Na krivotvorenom pečatu naveden je i sadržaj koji ne odgovara stvarnom pečatu društva. Dana 23. srpnja 2024. godine izdan je račun za deset mobilnih uređaja u ukupnom iznosu od 3.750,00 EUR. Ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu navodi da je predmetno potraživanje otkupio od društva Telemach Hrvatska d.o.o. temeljem ugovora o kupoprodaji potraživanja. Međutim, ustup tražbine ne može konvalidirati nepostojeći ugovor niti pretvoriti prijevarno nastalu internu evidenciju operatora u stvarnu i dospjelu obvezu ovršenika. Ovršeniku rješenje o ovrsi nikada nije dostavljeno. Ovršenik navedeno rješenje nije zaprimio na adresi svojeg registriranog sjedišta, niti ga je osobno ili putem druge ovlaštene osobe preuzeo njegov zakonski zastupnik. Ovršenik također nije zaprimio obavijest iz koje bi proizlazilo da mu je predmetno rješenje dostavljeno putem sustava elektroničke komunikacije sa sudovima, niti raspolaže potvrdom elektroničke dostave, dostavnicom, povratnicom ili bilo kojom drugom ispravom iz koje bi se mogao utvrditi način, vrijeme i osoba kojoj je dostava navodno obavljena. Ako iz navedenih isprava ne proizlazi da je dostava provedena na zakonom propisan način, rok za podnošenje prigovora nije mogao početi teći, pa rješenje nije moglo steći svojstvo pravomoćnosti ni ovršnosti. Provedbom izravne naplate ovršeniku prijeti znatna i teško nadoknadiva šteta. Već je zaplijenjen iznos od 4.892,96 EUR, a riječ je o sredstvima trgovačkog društva potrebnima za redovno poslovanje, podmirenje dobavljača, javnih davanja i drugih dospjelih obveza. Povrat zaplijenjenih i prenesenih sredstava bi zahtijevao dodatni dugotrajni postupak, uz rizik naplate i nastanak novih troškova. Stoga predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava proglasiti nedopuštenim te odgoditi ovrhu.

3. O prijedlogu ovršenika ovrhovoditelj se očitovao podneskom od dana 19. kolovoza 2026. na način da osporava navode ovršenika u cijelosti.

4. Prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten.

5. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da nakon što sazna da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6. Slijedom navedene zakonske odredbe proizlazi da je pravno sredstvo koje stoji na raspolaganju ovršeniku temeljem odredbe čl. 210. st. 1. OZ-a - prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim - dopušteno isključivo u postupku izravne naplate koja je pokrenuta sukladno odredbi čl. 209. OZ-a.

7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, sud je utvrdio da je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji dostavio na provedbu predmetno rješenje o ovrsi sukladno odredbi čl. 284. st. 1. OZ-a

8. Dakle, u konkretnoj pravnoj stvari ne radi se o postupku izravne naplate predviđene odredbom čl. 209. OZ-a, kako to pogrešno navodi ovrhovoditelj, već se radi o izvansudskoj ovrsi, a na koju se primjenjuju odredbe čl. 284. OZ-a. Stoga ovršenik ne može koristiti pravna sredstva zaštite u postupku izravne naplate iz čl. 210. OZ-a, već jedino i isključivo može koristiti pravna sredstva propisana odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a ( žalba nakon proteka roka te zatražiti odgodu ovrhe).

9. Slijedom navedenog, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim nije dopušten obzirom u konkretnoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate pa stoga ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

10. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o izvansudskoj ovrsi iz čl. 284. OZ-a te obzirom na navode ovršenika iznesene u prijedlogu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, sud je prijedlog ovršenika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a.

11. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ-a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

12. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a, ovršenik se poziva na razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a obzirom mu, kako navodi, predmetno rješenje o ovrsi nije nikada dostavljeno te stoga nije moglo steći svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti.

13. Obzirom se žalba nakon proteka roka sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ-a ne može podnijeti zbog tog žalbenog razloga (razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ- a ), već samo zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. OZ- a, valjalo je žalbu ovršenika izjavljenu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

14. U svom prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a kojeg je sud cijenio kao žalbu nakon proteka roka iz čl. 284. st. 5. OZ-a, ovršenik ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a.

15. Obzirom ovršenik ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a, a koje navode je ovrhovoditelj osporio, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 55. st. 2. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 55. st. 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

16. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

17. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1. -11. navedenog članka OZ-a.

18. Dakle, za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ-a.

19. Navodi ovršenika izneseni u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sadržajno predstavljaju žalbu nakon proteka roka (iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a) propisanu odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a, a čime je ispunjen jedan od dva kumulativno propisana uvjeta za odgodu ovrhe i to onaj iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a.

20. Međutim, u odnosu na drugi kumulativno propisani zakonski uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a – da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje – sud je stava kako ovršenik isti nije učinio vjerojatnim.

21. Za odgodu ovrhe ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete tj. mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik, neovisno o visini štete koja bi mogla nastati, ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće.

22. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razloga za odgodu ovrhe, ovršenik mora dokazati na jasan, određeni način. Mora se raditi o realnim okolnostima koje ukazuju na tu vjerojatnost, ali ujedno mora učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe.

23. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s ovršenikovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

24. Zbog navedenog ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, a što ovršenik nije učinio. Naime, u svom prijedlogu za odgodu ovrhe ovršenik nije naveo nikakve podatke o imovini ovrhovoditelja, odnosno nije naveo nikakve podatke koji bi ukazivali na insolventnost ovrhovoditelja. Drugim riječima, ovršenik nije dostavio sudu nikakve dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelj ne bi bio u mogućnosti vratiti ovršeniku iznos koji je provedbom ovrhe zaplijenjen s njegovog računa i prenesen ovrhovoditelju.

25. U odnosu na navode ovršenika da bi provedbom ovrhe pretrpio teško nadoknadivu štetu jer su zaplijenjena sredstva trgovačkog društva potrebna za redovno poslovanje, podmirenje dobavljača, javnih davanja i drugih dospjelih obveza, valja reći slijedeće; Temeljem čl. 65. st. 6. OZ-a u ovrsi radi naplate novčane tražbine i nakon donošenja rješenja o odgodi ovrhe provest će se radnje na temelju kojih ovrhovoditelj stječe založno pravo ili pravo namirenja na predmetu ovrhe. Stoga odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ne bi imala za posljedicu deblokadu računa ovršenika te bi se pljenidba novčanih sredstava u slučaju odgode i dalje provodila. Drugim riječima, odgoda ovrhe na prijedlog ovršenika, sukladno čl. 65. st. 6. OZ-a, ima učinak odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava, ali ne i odgode zapljene sredstava ovršenika, budući da odgoda ovrhe ne utječe na provođenje radnji kojima ovrhovoditelj stječe založno pravo na predmetu ovrhe. Slijedom navedenog, ovršenik odgodom ovrhe ne bi došao u situaciju da raspolaže zaplijenjenim sredstvima, tj. on i dalje ne bi mogla raspolagati zaplijenjenim sredstvima te u tom smislu odgoda ovrhe ne bi od ovršenika otklonila one posljedice na koje se ovršenik poziva u svom prijedlogu.

26. Obzirom ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, stoga je sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan te odlučio kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

27. Ovrhovoditelj je zatražio trošak sastava očitovanja od dana 19. kolovoza 2026.

28. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka nije osnovan.

29. Naime, čl. 14. st. 4. OZ-a propisuje da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

30. Sud je stava da trošak sastava očitovanja ovrhovoditelja na prijedlog ovršenika nije trošak koji je bio potreban za ovrhu obzirom očitovanje ovrhovoditelja nije bilo nužno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Sud je prijedlog ovršenika dostavio na očitovanje ovrhovoditelju uvažavajući pravo stranke da se očituje o zahtjevima i navodima protivne stranke. Međutim, ovrhovoditelj nema obvezu očitovanja. Sud je ovrhovoditelju u ovom postupku omogućio, ali ne i naložio (primorao ga) da odgovori na prijedlog ovršenika.

31. Slijedom navedenog, budući nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 4. OZ- a, valjalo je odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka te odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. kolovoza 2026.

Sudac:

Jure Pezelj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u dovoljnom broju primjerka za sud i suprotnu stranu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (sukladno čl. 11. st. 5. OZ-a).

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Ivana Protulipac

DNA:

1. Ovršeniku po pun.

2. Ovrhovoditelju po pun.

3. Spis

Z/ kal.30 dana