1

Poslovni broj: Gž-225/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-225/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Brune Frankovića, predsjednika vijeća, Biljane Pamić, člana vijeća i suca izvjestitelja te Roberta Fabrisa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. T. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnici M. P. F., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: …, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2729/2022-7 od 11. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i u cijelosti se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2729/2022-7 od 11. svibnja 2023.             

 

Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju osnove - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1420910 od 04. travnja 2011. godine i to temeljem razloga iz članka 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona.

 

Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka i postupka pred ovim sudom posl. br. Ovr-1124/2022, sve u roku od 8 dana."

 

2. Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi, u bitnome, navodi  da presuda ima takve nedostatke da se ne može kvalitetno ispitati njezina osnovanost i utemeljenost te je proturječna u navodima o bitnim činjenicama. Ističe da je na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva odnosno o tome da ne bi protekao rok od 10 godina zastare. Ističe da sve i da je tuženik pokrenuo postupak izravne naplate 2019. ne može se zanemariti činjenica da tuženik nije naplatio niti jednu lipu svog potraživanja te je u momentu pokretanja tužbe protiv tužitelja, a radi naplate svog potraživanja bio već u zastari sa svojim potraživanjem, a posebice je bio u zastari podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu. Ukazuje da je sama Financijska Agencija „izvrstila“ tuženika iz redoslijeda naplate, dok prvostupanjski sud pogrešno smatra da isti ima osnove za naplatu potraživanja. Ističe da je u konkretnom slučaju nastupila zastara naplate potraživanja tuženika spram tužitelju na temelju odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., 156/22. – dalje: ZOO) te da prvostupanjski sud pogrešno tumači da se ima primijeniti čl.241. ZOO budući da zastara nije prekinuta jer je izravna naplata stavljena van snage radi čega se ima primijeniti odredba čl. 242. ZOO. Ističe da je za potraživanje tuženika već 2011. nastupila relativna zastara, a apsolutna 2021. te je nastupom zastare prestalo pravo zahtijevati ispunjenje (čl. 214. st.1.ZOO). Predlaže „usvajanje žalbe tužitelja i stavljanje pobijane odluke van snage uz istovremeno preinačavanje presude od 11. svibnja 2023. na način da se usvaja tužba i tužbeni zahtjev“.

 

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. dalje: ZPP).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

 

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju osnove - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja P-1420910 od 4. travnja 2011. godine i to temeljem razloga iz članka 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114722. - dalje: OZ) te da se tuženiku naloži nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka i ovršnog postupka posl. br. Ovr-1124/2022, koji tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je nastupila zastara za potraživanje tuženika koje ovaj naplaćuje temeljem zahtjeva za izravnu naplatu, pri čemu se poziva na odredbu čl. 233. a u svezi s odredbom čl. 242. st. 1. ZOO.

 

7. Temeljem provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio :

 

- da je presudom zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14209/10 od 4. travnja 2011., a koja je postala pravomoćna 15. studenog 2011. te ovršna 29. ožujka 2012. ovdje tužitelj obvezan tuženiku platiti iznos od 63.318,92 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose na način kako je to određeno tom odlukom,

- da je uvidom u Zahtjev za izravnu naplatu upućen Financijskoj agenciji utvrđeno da je tuženik 15. ožujka 2019. (str. 7-8 spisa) podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju gore navedene pravomoćne i ovršne presude, da je predmetna osnova kod Financijske agencije evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje te je po istoj do dana 6. travnja 2022. naplaćeno ukupno 1.273,28 kn, dok preostali iznos duga za naplatu iznosi 144.343,59 kn, a što je utvrđeno uvidom u Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje (str. 5-6),

- da je uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1124/2022 utvrđeno da je tužitelj 8. travnja 2022. prvostupanjskom sudu podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, u kojem postupku je rješenjem poslovni broj Ovr-1124/22 od 28. travnja 2022. odbijen kao neosnovan njegov prijedlog te je zaključkom posl.br. Ovr-1124/22 od istog dana tužitelj upućen pokrenuti predmetnu parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim, a to iz razloga navedenih u čl. 50. st.1. toč. 11. OZ, slijedom čega sud u ovom postupku može raspravljati samo o osnovanosti tih prigovora, a ne i o drugim eventualnim razlozima nedopuštenosti ovrhe.

 

8. Obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je, pobijanom presudom, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev zaključujući da s obzirom od dana pravomoćnosti presude prvostupanjskog suda posl.br. P-14209/10 koja je pravomoćna s danom 15. studenog 2011. do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu Financijskoj agenciji 15. ožujka 2019. nije protekao zakonom propisani rok od 10 godina iz čl. 233. st. 1. ZOO to je posljedično tome neosnovan po tužitelju istaknuti prigovor zastare, dok navodi tužitelja o apsolutnoj zastari nemaju temelja u relevantnim pozitivnim propisima.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. 

 

9.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tužitelja u dijelu u kojem sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

9.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.  st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

 

10. Činjenična utvrđenja na kojima je temeljena presuda suda prvoga stupnja u cijelosti pravilnim prihvaća i ovaj sud, jer su ista rezultat pravilne ocjene provedenih dokaza (čl.8. ZPP).

 

11. Suprotno žalbenim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno.

 

11.1. Odredbom čl. 233. st.1. ZOO propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

 

11.2. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

 

12. Cijeneći utvrđeno činjenično stanje i sadržaj ovih zakonskih odredbi, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tražbine tuženika o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom - presudom zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14209/10-5 od 4. travnja 2011. radi čega bi pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate na temelju navedene ovršne isprave, bili nedopušteni.

 

12.1. Naime, ovršna isprava na temelju koje je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu sukladno odredbi čl. 209. OZ (presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14209/10-5 od 4. travnja 2011.) postala je pravomoćna 15. studenog 2011. pa kada se od navedenog dana računa rok zastare iz naprijed citirane zakonske odredbe, on bi istekao dana 15. studenog 2021. i sa tim bi danom tuženikova novčana tražbina doista bila u zastari, što znači da nakon navedenog dana istu ne bi bio ovlašten ostvarivati u prinudnom postupku, bilo izvan sudskom ili sudskom. Međutim, kako je tuženik zahtjev za naplatu svoje tražbine Financijskoj agenciju u postupku izravne naplate podnio 15. ožujka 2019. dakle, prije nego što je istekao rok zastare od 10 godine navedena radnja tuženika kao ovrhovoditelja (vjerovnika tražbine) predstavlja radnju o kojoj govori odredba čl. 241. ZOO i upravo s obzirom na to da je učinjena prije isteka desetogodišnjeg roka zastare zaustavljen je, odnosno prekinut je njegov tijek, pa zastara predmetne tražbine nije nastupila kako to neutemeljeno u žalbi iznosi tužitelj.

 

13. U odnosu na žalbene navode žalitelja da potraživanje tuženika datira od 2008. pa da je do pokretanja postupka izravne naplate 2019. već nastupila zastara valja navesti da se početak tijeka desetogodišnjeg roka zastare propisanog čl. 233. st.1. ZOO računa od dana kada je tražbina utvrđena pravomoćnom odlukom odnosno u konkretnom slučaju od 15. studenog 2011. kada je presuda zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14209/10-5 od 4. travnja 2011. postala pravomoćna neovisno od dana dospijeća tražbina koje su utvrđene pravomoćnom presudom.

 

14. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tužitelja da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 242. ZOO budući žalbene tvrdnje žalitelja da je FINA predmetnu osnovu isknjižila iz očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje nemaju uporište u izvedenim dokazima. Jednako tako neosnovani su žalbeni navodi žalitelja o nastupu relativne i apsolutne zastare u odnosu ne potraživanje tuženika s obzirom da se ne radi o potraživanju koje podliježi relativnoj odnosno apsolutnoj zastari kao primjerice u slučaju poreznih obveza.

 

15. Prema odredbi čl. 210. st.2. u vezi s čl. 50 st.1. toč.11. i čl. 55. st. 3. OZ tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, odnosno u konkretnom u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Tužitelj u ovoj parnici nije dokazao postojanje razloga zbog kojih bi pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate na temelju ovršne presude zbog ogluhe Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14209/10-5 od 4. travnja 2011. bila nedopuštena to stoga što je žalbeni razlog zastare neosnovan.

 

16. Stoga, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je u žalbi ukazivao tužitelj, kao niti one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

 

Pula – Pola, 15. veljače 2024.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Bruno Franković