Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5295/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji tog suda Ilijani Petyo, u pravnoj stvari tužitelja JF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Denis Orlić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv I-tužene FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnika Rajko Marković, odvjetnik u Zagrebu, i II-tuženika Horting d.o.o., OIB: 63734992522, Petra Hektorovića 44, Dubrovnik, kojeg zastupa Branimir Rozić, odvjetnik u Dubrovniku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-78/2017 od 8. kolovoza 2024., dana 20. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-78/2017 od 8. kolovoza 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Time što su dana 10. studenog 2017.g. samovlasno i protupravno srušili zid i ogradu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženi FF OIB: [osobni identifikacijski broj] i HORTING d.o.o., OIB: 63734992522 su smetali zadnji mirni neposredni posjed tužitelja pa im se nalaže da pod prijetnjom novčane kazne ili kazne zatvora u roku od 8 dana uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja tako što će sagraditi zid i podignuti srušenu ogradu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te se suzdržati od bilo kakvog daljnjeg smetanja posjeda tužitelja.

Zabranjuje se tuženicima ubuduće svako isto ili slično smetanje.

Žalba na ovo rješenje ne zadržava ovrhu.

Nalaže se tuženicima da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu koji odredi sud zajedno sa zateznim kamatama."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženicima parnični trošak i to tuženici ad 1 FF trošak u iznosu od 1. 375,00 EUR, tuženiku Horting doo trošak u iznosu od 625,00 EUR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. II-tužena je dala odgovor na žalbu kojim predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz činjeničnih navoda tužitelja u tužbi proizlazi da tužitelj traži posjedovnu zaštitu navodeći da je posljednji mirni posjednik dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oblika nepravilnog četverokuta širine cca 20 m i dužine cca 100 m , kojeg dijela je posjednik i vlasnik dugi niz godina jer mu je darovana od strane pravnog prednika I- tužene CF u lipnju 2002. te da su mu tuženici 10. studenog 2017. srušili dio zida i ograde kojom je omeđena navedena kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s time da kasnije u tijeku postupka navodi da je nakon provedene parcelacije u zemljišnoj knjizi sada predmet ovog postupka dio novonastale kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6. Prvostupanjski sud utvrđuje da nije sporan sam čin smetanja tj. radnja rušenja zida i ograde koje rušenje je krenulo po nalogu I-tužene koja navodi da je nekretnina njezino vlasništvo, te da je prema navodima II-tuženika isti bagerom čistio teren samo i isključivo po nalogu I-tužene.

7. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio pružiti posjedovnu zaštitu tužitelju s obrazloženjem da je nesporan sam čin tj. radnja rušenja zida i ograde koju I-tužena ne spori, ali da tužitelj nije dokazao svoj posljednji mirni posjed.

8. Odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (čl. 21. st. 3. ZV).

9. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 1. ZV propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

10. Cilj je posjedovne parnice uspostaviti ono posjedovno stanje koje je postojalo prije smetanja, pa je rasprava ograničena na činjenicu posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja. Sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika.

11. Razmatrajući stoga sadržaj pobijanog rješenja, žalbu tužitelja, kao i provedene dokaze, imajući pritom u vidu gore citirane zakonske odredbe, prema stajalištu ovoga suda, za sada se ne može prihvatiti pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao posljednji mirni posjed.

12. Prije svega, ovdje valja navesti da se tužbeni zahtjev u tužbi za smetanje posjeda sukladno čl. 22. st. 1. ZV sastoji od deklaratornog dijela kojim se utvrđuje čin smetanja posjeda i vrijeme kada je smetanje izvršeno te način smetanja i kondemnatornog dijela kojim se nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja u kojem mora biti određeno i precizno naznačeno na koji način je tuženik dužan uspostaviti ranije posjedovno stanje te zabrana takvog ili sličnog budućeg smetanja.

13. Odredbom čl. 186. st. 1. ZPP propisano je da tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106).

14. Prema odredbi čl. 109. st. 1. ZPP ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune.

15. Kako formulacija tužbenog zahtjeva glasi: „Time što su dana 10. studenog 2017.g. samovlasno i protupravno srušili zid i ogradu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženi FF OIB: [osobni identifikacijski broj] i HORTING d.o.o., OIB: 63734992522 su smetali zadnji mirni neposredni posjed tužitelja pa im se nalaže da pod prijetnjom novčane kazne ili kazne zatvora u roku od 8 dana uspostave posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja tako što će sagraditi zid i podignuti srušenu ogradu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te se suzdržati od bilo kakvog daljnjeg smetanja posjeda tužitelja. Zabranjuje se tuženicima ubuduće svako isto ili slično smetanje.“, nedvojbeno ne sadržava sve što je potrebno da bi se po takvom tužbenom zahtjevu moglo postupiti. Prvenstveno zahtjev ne sadrži što je predmet posjedovne zaštite odnosno u posjedu čega je tužitelj bio smetan, koji je to točno određeni dio nekretnine u naravi, a i u kondemnatornom dijelu je neodređen u pogledu vrste, visine i dužine te prostornog položaja zida i ograde pa tako nije određeno i precizno navedeno na koji način bi se trebalo uspostaviti ranije posjedovno stanje. Posljedično tome, prema ocjeni ovoga suda, nisu se stekli uvjeti za raspravljanje i meritorno odlučivanje o zahtjevu ocjenom odlučnih činjenica iz čl. 22. ZV. Isto tako valja ukazati da prijetnja novčanom kaznom ili kaznom zatvora nije sastavni dio tužbenog zahtjeva u parnicama za smetanje posjeda.

16. Stoga, kako prvostupanjski sud nije postupio po citiranoj zakonskoj odredbi, nije bio niti ovlašten odlučiti meritorno o tužbenom zahtjevu tužitelja kako je isti postavljen, pa već iz zbog gore iznesenih razloga rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

17. Pritom, ovaj sud nalazi da niti tijekom prvostupanjskog postupka nije precizno i jasno utvrđeno koji je to točno određeni dio ranije čk.[katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sada novonastale kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koji tužitelj tvrdi da je u posjedu, a nije utvrđeno ni kada je sagrađen zid i ograda kojom je ograđena površina zemljišta.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, tako što će primjenom čl. 109. st. 1. ZPP pozvati tužitelja na dopunu i ispravak tužbe pa ako tužitelj ispravi i dopuni tužbu sukladno naprijed navedenom, u svrhu utvrđivanja svih relevantnih činjenica za odlučivanje o tužbenom zahtjevu radi smetanja posjeda po potrebi dopuniti dokazni postupak, pri tom razmotriti i žalbene navode tužitelja, te će na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP) donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu .

19. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tužitelja , ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

20. S obzirom da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, dok se odluka o trošku žalbenog postupka temelji na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 20. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ilijana Petyo