1

Poslovni broj Gž-190/2024-2

Poslovni broj: Gž-190/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Ć., OIB: …iz Z., zastupane po punomoćnici N. V., odvjetnici iz Z., protiv tuženice T. P., OIB: …iz Z., zastupane po punomoćnici A. G., odvjetnici iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2582/2020-28 od 5. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2582/2020-28 od 5. listopada 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

„I. Nalaže se tuženici T. P. iz Z., OIB:…da tužiteljici A. Ć. iz Z., OIB:…isplati iznos od 13.106,37 EUR-a / 98.750,00 kn[1] sa zateznom kamatom tekućom od dana 19.12.1995.godine sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate do 01.01.2006. godine, a nadalje zatezne kamate koja se utvrđuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.07.2015 .,a od 01.08.2015. do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženici T. P. iz Z., OIB:…da tužiteljici A. Ć. iz Z., OIB: naknadi trošak ovog postupka od 2.346,40 EUR-a / 17.679,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 05. listopada 2023.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog „ svih zakonom propisanih razloga“.

Žalbeni je prijedlog žaliteljice da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka.

 

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tuženice nije osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka ( čl. 365. ZPP ), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ova presuda zakonita i pravilna.

 

6.1. Prije svega, u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.  st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud, kao sud dugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a kako niti sama žaliteljica ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja ističući da žalbu podnosi iz svih zakonskih žalbenih razloga, dakle i ovog, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa je žalbu žaliteljice u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

7. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

8. Predmet ovog spora je nasljednička tužba (hereditatis petitio) tužiteljice, kojom kao zakonska nasljednica u ½ dijela iz pok. V. K., njenog oca, zahtjeva da joj tuženica, kao druga zakonska nasljednica navedenog ostavitelja isplati iznos od 13.106,37 eura/98.750,00 kn na ime ½ dijela kupoprodajne cijene naslijeđenog stana ostavitelja, koji je tuženica Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 3. srpnja 2000. prodala D. C.-C., kao kupcu.

 

9. U ovom postupku, obzirom na žalbene navode žaliteljice više nije sporno da:

- je tuženica, Rješenjem o nasljeđivanju suda prvog stupnja poslovni broj: O-5571/1995 od 19. prosinca 1995., kao kćerka pok. V. K. proglašena jedinom nasljednicom iza njegove smrti, te je temeljem tog rješenja o nasljeđivanju, između ostalog, naslijedila i jednosobni stan u Z., (adresa) u površini od 27,30 m2 zajedno sa zajedničkim prostorijama i dijelovima zgrade izgrađen na k.č.br. 3730/9 k.o. M. odnosno k.č.br. 7864/17 k.o. Z.;

- je u parničnom postupku koji je pokrenut tužbom tužiteljice 1996. donesena pravomoćna presuda suda prvog stupnja poslovni broj: P2-993/2007 od 22. travnja 2009., kojom je utvrđeno da je pok. V. K. rođen …., a preminuo …. otac ovdje tužiteljice koju je …. u Z. rodila N. B.;

- je temeljem pravomoćne presude suda prvog stupnja poslovni broj: P-4397/2014 od 29. siječnja 2016. utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica u ½ dijela ostavine iza pok. V. K. temeljem Rješenjem o nasljeđivanju suda prvog stupnja poslovni broj: O-5571/1995 od 19. prosinca 1995.;

- je 3. srpnja 2000. između tuženice, kao prodavateljice i D. C.-C., kao kupca sklopljen kupoprodajni ugovor o prodaji nekretnina i to naslijeđenog stana u Z., (adresa)u površini od 27,30 m2 zajedno sa zajedničkim prostorijama i dijelovima zgrade izgrađen na k.č.br. 3730/9 k.o. M. odnosno k.č.br. 7864/17 k.o. Z. za iznos kupoprodajne cijene od 197.500,00 kn.

 

10. Sporno je, je li tuženica bila pošteni posjednik ostavine ostavitelja, pa tako i navedenog stana u trenutku kada je isti otuđila i posljedično tome je li u konkretnom slučaju protekao zastarni rok iz odredbe čl. 138. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) – prava zahtijevati ostavinu.

 

11. Odlučujući o ovom spornom pitanju i posljedično tome osnovanosti zahtjeva tužiteljice, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljici, kao zakonskoj nasljednici u ½ dijela iza smrti pok. V. K. pripada pravo na zahtijevanu isplatu te pri tome zaključuje da u konkretnom slučaju nije osnovan prigovor zastare koji je tijekom postupka istaknula tuženica budući je tuženica bila nepošten posjednik ostavine pa pravo zahtijevati ostavinu tužiteljice, kao nasljednice iza smrti navedenog ostavitelja prema tuženici, kao nepoštenom posjedniku na temelju čl. 138. st. 2 ZN zastarijeva za 20 godina, radi čega u konkretnom slučaju nije nastupila zastara predmetnog potraživanja tužiteljice prema tuženici budući je predmetna tužba podnesena 2020., a presudom suda prvog stupnja poslovni broj: P2-993/2007 od 22. travnja 2009., kojom je pok. V. K. utvrđen ocem tužiteljice postala je pravomoćna i ovršna 18. lipnja 2009. i računajući od tada kada je tužiteljica najranije mogla biti utvrđena nasljednicom pok. V. K., pa do podnošenja ove tužbe nije protekao navedeni zastarni rok od 20 godina.

 

12. Na temelju odredbe čl. 138. st. 1. ZN propisano je da pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo i za posjednika ostavine, a najkasnije za deset godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da prema nepoštenu posjedniku ovo pravo zastarijeva za dvadeset godina.

 

13. Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i prethodno navedeno utvrđeno činjenično stanje ( čl. 8. ZPP), koje između stranaka u postupku nije ni sporno, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da je sud prvog stupnja na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužiteljice i pri tome kao neosnovan odbio prigovor zastare, koji je tijekom postupka istaknula tuženica, a na kojem ustraje i u ovoj svojoj žalbi.

 

13.1. Naime, u situaciji kada je tuženica neposredno nakon donošenja navedenog rješenja o nasljeđivanju iza smrti ostavitelja – njenog pok. oca V. K. poslovni broj:  O-5571/1995 od 19. prosinca 1995., dostavom tužbe radi utvrđenja očinstva tužiteljice i njene majke kao tužiteljice u tom postupku, već 1996., koji postupak je konačno za ishod i imao takvo utvrđenje da je tužiteljica kćer pok. V. K. (pravomoćna presuda suda prvog stupnja poslovni broj: P2-993/2007 od 22. travnja 2009.) i posljedično tome i njegova zakonska nasljednica u ½ dijela, sud prvog stupnja i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda pravilno zaključuje da je dostavom navedene tužbe tuženica postala nepošten posjednik ostavine jer je već tada mogla znati da postoji osoba ( tuženica) koja, kao kćer ostavitelja polaže pravo na nasljedstvo iza smrti ostavitelja. Stoga, cijeneći ovu pravilno utvrđenu činjenicu i nesporno utvrđenje da je tijekom navedenog postupka radi utvrđenja očinstva, u kojem je kao tuženica i sama sudjelovala, 3. srpnja 2000. prodala naslijeđeni stan u Z., (adresa) u površini od 27,30 m2 zajedno sa zajedničkim prostorijama i dijelovima zgrade izgrađen na k.č.br. 3730/9 k.o. M. odnosno k.č.br. 7864/17 k.o. Z. za iznos kupoprodajne cijene od 197.500,00 kn, to je pravilan i daljnji zaključak suda prvog stupnja da je u okolnostima konkretnog slučaja i u tom trenutku postupala kao nepošten posjednik ostavine i da rok zastare treba prosuđivati na temelju odredbe čl. 138. st. 2. ZN.

 

13.2. Polazeći od ove pravilno utvrđene činjenice i zaključka suda prvog stupnja da je, u okolnostima konkretnog slučaja, tuženica nepošten posjednik ostavine i da je najranije po pravomoćnosti presude suda prvog stupnja poslovni broj: P2-993/2007 od 22. travnja 2009., kojom je pok. V. K. utvrđen ocem tužiteljice 18. lipnja 2009., tužiteljica mogla biti utvrđena nasljednicom pok. V. K. te je ovu tužbu podnijela 25. svibnja 2020., to je pravilan i daljnji zaključa suda prvog stupnja da u ovom postupku nije nastupila zastara prava zahtijevati ostavinu prema odredbi čl. 138. st. 2. ZN, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pa je žalbu tuženice valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

 

14. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 15. veljače 2024.

 

Predsjednik vijeća

 

Robert Fabris