Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1057/26-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Kristini Vukelić Aničić kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. SO, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1968., umrlog **.**.2024., iz [adresa], odlučujući o žalbi Republike Hrvatske protiv rješenja Općinskog suda u Kutini posl.b.r O-28/25-8 od 26. lipnja 2026., 20. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba Republike Hrvatske te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini posl.br. O-28/2025-8 od 26. lipnja 2026.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor Republike Hrvatske protiv dijela rješenja javnog bilježnika Tomislava Vugrina, poslovni broj O-28/2025 (UPP/OS- O-12/2025) od 21. siječnja 2026. te je rješenje javnog bilježnika Tomislava Vugrina, poslovni broj O28/2025 (UPP/OS-O-12/2025) od 21. siječnja 2026. održano na snazi u cijelosti.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi Republika Hrvatska zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 175. st.2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19.)

3. Predlaže uvaženje žalbe.

4. Žalba Republike Hrvatske nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio u smislu članka 365. stavka 2. u vezi članka 381. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP - a, utvrđeno je kako prilikom donošenja pobijanog prvostupanjskog rješenja nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

6. Na pravilno utvrđene činjenice pravilno je primijenjeno materijalno pravo pa nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz odredbe čl. 353.st. 2. i 3. ZPP-a.

5. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbija prigovor Republike Hrvatske izjavljen protiv dijela rješenja javnog bilježnika Tomislava Vugrina iz Kutine poslovni broj O-28/2025 (UPP/OS-O-12/2025) od 21. siječnja 2026. te predmetno rješenje održava na snazi u pobijanom dijelu kojim je riješeno da neisplaćeni novčani iznos mirovine kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje nakon smrti pok. SO pripada Republici Hrvatskoj, odnosno Državnom proračunu u cijelosti kako je to navedeno u točkama I i II rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika. Pritom se poziva na odredbu čl. 4. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, dalje ZMO) utvrđujući da novčana sredstva neisplaćene mirovine pokojnog ostavitelja pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno Državnom proračunu kako se to navodi u rješenju javnog bilježnika.

7. Protivno žalbenim navodima Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 187. st. 2. ZN-a održao na snazi rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika jer je isto doneseno pravilnom primjenom odredbe čl. 4. st. 1. ZMO te je pravilno utvrđeno da neisplaćeni novčani iznos mirovine koji je pokojni ostavitelj primao kod HZMO u neutvrđenom iznosu pripada Republici Hrvatskoj, odnosno Državnom proračunu u cijelosti.

8. Odredbom čl. 4. st. 1. ZMO propisano je da su prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva osobna materijalna prava koja se ne mogu prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti te da se dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu nasljeđivati, a da novčana primanja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika iznimno od propisa o nasljeđivanju pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno Državnom proračunu.

9. Naime iz stanja spisa proizlazi da su se zakonski nasljednici pok. ostavitelj ŽO, supruga i sin istoga odrekli nasljedstva koje im pripada temeljem ZN-a slijedom čega su novčana sredstva na računima predlagatelja koje je imao otvorene kod Erste banke d.d. rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika u točki II. izreka kao ostavina te ošasna imovina, temeljem odredbe čl. 6. u svezi s čl. 20. ZN- a raspoređeni Gradu Kutini budući da smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određen Zakonom dok je glede neisplaćenih novčanih iznosa mirovine u neutvrđenom iznosu kod HZMO određeno da isti pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno u državni proračun sve temeljem čl. 4. st.1. ZMO.

10. Kako su se zakonski nasljednici pok. ostavitelja odrekli nasljedstva to se u smislu odredbe čl. 130. st.4. ZN-a smatra da nikada nisu bili nasljednici pa u takovoj situaciji smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina u smislu odredbe čl. 6. ZN-a prelazi na općinu, odnosno grad određen Zakonom što je rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno u odnosu na imovinu koja je kao ošasna raspoređena Gradu Kutini u kojem dijelu rješenje nije pobijano.

11. Budući da ostavitelj zbog odricanja od nasljedstva nema nasljednika, protivno žalbenim navodima Republike Hrvatske pravilno je primijenjena odredba čl. 4. st. 1. ZMO te je prvostupanjski sud pravilno održao na snazi rješenje javnog bilježnika u pobijanom dijelu kojim je glede neisplaćenih iznosa mirovine kod HZMO utvrđeno da isti pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno u državni proračun sve temeljem odredbe čl. 4.st.1. ZMO-a.

12. Naime, odredbom čl. 4. st.1.ZMO-a propisano je da su prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva osobna materijalna prava ne mogu se prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti. Dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu se nasljeđivati, a novčana primanja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika iznimno od propisa o nasljeđivanju pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu.

13. Dakle, ova primanja po osnovu neisplaćene mirovine ostavitelja u smislu citirane odredbe ZMO budući su se zakonski nasljednici odrekli nasljedstva te se smatra da nikada nisu bili nasljednici, kao primanja korisnika koji nema nasljednika iznimno od propisa o nasljeđivanju pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračun pa je pravilno prvostupanjski sud održao na rješenje javnog bilježnika kao povjerenika suda kojim je određeno isto.

14. Iako Republika Hrvatska nema položaj nasljednika niti se neisplaćena mirovina ostavitelja može smatrati ošasnom imovinom jer se radi o primanjima koja pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu kako je to u konačnosti i određeno donesenom odlukom javnog bilježnika neosnovano žaliteljica smatra da je donesenom odlukom oštećena te stavljena u položaj nasljednika samo iz razloga jer je isto određeno izrekom rješenja a ne u obliku obavijesti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje radi izdavanja naloga za prijenos sredstava u državni proračun.

15. Ovo iz razloga jer žaliteljica ovakvom odlukom ne stječe položaj nasljednika već se istom konkretno realizira provedba odredbe čl. 4.st.1. ZMO-a prema kojoj ova sredstva pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu pa ista predstavlja temelj iz kojeg izvire ovlaštenje žaliteljice da od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje zatražiti prijenos novčanih sredstava na račun Državnog proračuna.

16. Rješenjem o nasljeđivanju u smislu odredbe čl. 226.st.1. ZN-a utvrđuje se tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koja su prava time stekle i druge osobe što je konkretno učinjeno i u odnosu na žaliteljicu kao drugu osobu koja nema položaj nasljednika a kojoj u smislu odredbe čl. 4.st.1. ZMO-a po samom zakonu pripadaju primanja korisnika.

17. Odluka na koju se žaliteljica poziva u žalbi odnosi na predmet druge činjenične i pravne situacije pa kako ne postoje žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti razlozi koje žaliteljica ističe u žalbi, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje, dok se

18. Slijedom obrazloženog, a temeljem odredbe čl. 380. t . 3. ZPP-a u vezi čl. 175. st. 2. ZN odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 20. kolovoza 2026.

Sutkinja

Kristina Vukelić Aničić