Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Drage Klasnića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Nade Horvatović članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijalista Zlatka Hasića u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RZ zbog prekršaja iz članka 282. stavka 1. i 9. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) odlučujući povodom žalbe okrivljenog RZ zastupanog po branitelju Davorinu Karačiću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zorić&Karačić d.o.o. iz Zagreba, podnijete protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću od 28. rujna 2023., broj: Pp-4030/22, u sjednici vijeća održanoj dana 20. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Povodom žalbe okrivljenog RZ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na djelo činjenično opisano pod 2.) izreke prvostupanjske presude tako da se:
Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) protiv okrivljenog RZ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
ODBIJA SE OPTUŽBA
Što je dana 20. listopada 2022. u 17,00 sati u Zaprešiću upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka]
2) zgode opisane kao pod 1.) izreke za vrijeme vožnje nije bio vezan sigurnosnim pojasom serijski ugrađenim u vozilo,
- čime je počinio prekršaj iz članka 163. stavka 1. kažnjivo po članku 163. stavku 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
II. Uslijed odluke pod I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni te se okrivljeniku za prekršaj činjenično opisan u izreci pod 1.) pravno označen kao prekršaj iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te se okrivljenom RZ na temelju tog propisa izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura) koju je dužan platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog RZ i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
IV. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljeni RZ je dužan na ime troškova žalbenog postupka platiti 100,00 eura (sto eura) u roku od 30 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje:
1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću od 28. rujna 2023., broj: Pp-4030/22 okrivljeni RZ je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka članka 282. stavka 4. i 9. i članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 1.450,00 eura koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
1.1.Istom presudom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca u koju će se uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta na temelju naredbe o određivanju mjere opreza.
1.2. Okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 80,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljeni RZ je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je djelomično neosnovana.
U odnosu na toč. I.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu, a po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u odnosu na prekršaje činjenično opisane pod 2) nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1 Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj iz članka 163. stavka 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
4.2. Kako u Zakonu o sigurnosti prometa na cestama nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.
4.3. Odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano je „prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom članka 239. stavka 1. točka 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 663,61 eur za fizičku osobu.
4.4. Slijedom navedenog, a imajući na umu visinu propisane kazne za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim pod 2.) izreke, proizlazi da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, osim ako je počinjen u stjecaju s prekršajem za koji nisu ostvareni uvjeti iz članka 239. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, kakva je situacija u konkretnom slučaju.
4.5. Neovisno o nazivu optužnog akta, za primjenu pravila o zastari prekršajnog progona odlučni su uvjeti iz članka 13. Prekršajnog zakona, prema kojoj u odnosu na gore navedeni prekršaj, prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, slijedom čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu na način kako je to navedeno u toč. I. izreke ove presude.
U odnosu na točku IV
5. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u odnosu na prekršaje opisan pod II) prvostupanjske presude u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Žalitelj smatra da presuda sadrži nedostatke jer je obrazloženje nerazumljivo i nejasno u dijelu kojim se utvrđuje krivnja okrivljenika i odluci o kazni i da je time počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Žalitelj smatra da je ocjena dokaza svjedokinje NZ nerazumljiva i proturječna, a obrazloženje suda zašto nije prihvatio iskaz te svjedokinje vjerodostojnim nelogičan, jer je iskaz proglašen nepodobnim samo zato što je svjedokinja supruga okrivljenika, a ne zbog sadržaja iskaza.
6.1. Žalitelj smatra da je sud donoseći odluku o kazni pogrešno način obrane okrivljeniku cijenio otegotnim iako se okrivljenik može braniti kako želi i da sud nije dao razloge zašto nije prihvatio ispriku okrivljenika za nedolazak na glavnu raspravu te je time počinio i bitnu povredu iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona.
7. Suprotno žalbenim navodima žalitelja ovaj sud smatra kako presudom prvostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Neosnovani su žalbeni navodi kako je prvostupanjski sud bez da je „... ulazio u misaoni proces ocjene činjenica istaknutih po svjedokinji NZ...“ iste ocijenio neuvjerljivima jer je kao supruga okrivljenika pristrana i zainteresirana za ishod prekršajnog postupka protiv okrivljenika.
7.1. Pravostupanjski sud je ispitao okrivljenika, a potom proveo dokazni postupak u kojem je kao svjedoke ispitao ĆZ i DZ policijske službenike te NZ suprugu okrivljenika i čitao je dokumentaciju spisa.
7.2. Po ocjeni ovog suda ocjenom iskaza supruge okrivljenika prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka jer je na temelju slobodne ocjene dokaza pri čemu nije vezan nikakvim pravilima, u cijelosti povjerovao iskazima policajaca koje je ocijenio jasnima, preciznima i uvjerljivima jer su iskazivali o činjenicama koje su neposredno opažali i utvrdili, dok je iskaz svjedokinje ocijenio pristranim jer je kao supruga zainteresirana za ishod postupka protiv okrivljenika, te je iskazivala suprotno policajcima.
Iskaz svjedokinje sadržajno i misaono je po ocjeni i ovog suda uistinu pristran i neuvjerljiv jer iako je od svega što se događalo navodno samo čula da je okrivljenik voljan alkotestirati se i testirati se pomoću „lizalice“, što niti okrivljenik sam nije izjavio, a nije dala nikakvo objašnjenje zašto onda taj postupak ispitivanja nije proveden.
7.3. Okrivljenikovu obranu da su ga policajci nagovarali da se odbije podvrgnuti ponuđenom ispitivanju na prisutnost droga i lijekova opravdano je sud ocijenio neuvjerljivom, a okrivljenik nije ponudio niti jedan razuman razlog zašto bi ga policajci lažno teretili, zašto bi ga nagovarali da se ne podvrgne ispitivanju, potom ga za isto teretili i o tome sastavili zapisnik koji je okrivljenik vlastoručno potpisao bez primjedaba.
7.4. U odnosu na žalbeni navod kako je počinjena bitna povreda postupka iz članka 195. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, odnosno da je sud proveo raspravu iako za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti, isti je netočan i neosnovan jer je sud proveo glavnu raspravu na koju je okrivljenik bio uredno pozvan, konstatirao je da je prije početka glavne rasprave okrivljenik poslao mail da je bolestan bez prateće medicinske dokumentacije te da će se rasprava održati na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona.
7.5. Okrivljenik bi eventualno mogao isticati kako je takvim postupanjem okrivljeniku povrijeđeno pravo na obranu, ali i taj bi razlog, koji žalitelj nije naveo, a na koji sud ne pazi po službenoj dužnosti, bio opravdan samo kada bi ta povreda utjecala ili mogla utjecati na presudu, a što u ovom predmetu nije slučaj.
7.6. Slijedom navedenoga prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio sve odlučne činjenice i donio valjanu odluku o krivnji okrivljenika za navedeni prekršaj, a žalitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost iste.
8. Ispitujući potom odluku o kazni, ovaj sud je utvrdio da je suprotno navodima žalitelja prvostupanjski sud donoseći svoju odluku cijenio sve navedene okolnosti iz članka 36. Prekršajnog zakona, a navodi kako je obranu okrivljenika ocijenio upornošću u izbjegavanju prekršajne odgovornosti nije otegotna okolnost odnosno takav navod suda se nije odrazio na visinu izrečene novčane kazne koja je izrečena u zakonom propisanom minimalnom iznosu novčane kazne za taj prekršaj. Tijekom postupka nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi eventualno opravdale ublažavanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa, niti sam žalitelj na iste ukazuje, pa je pravilno izrečena kazna kojom će se po ocjeni prvostupanjskog suda postići svrha kažnjavanja.
8.1. Neosnovano žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud kaznio okrivljenika zbog načina kako se branio jer ga je kaznio zato što ga je proglasio krivim za navedeni prekršaj.
8.2. I ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena u konkretnom slučaju kada je okrivljenik počinio jedan od najtežih prometnih prekršaja koji predstavlja veliku opasnost za sve sudionike u prometu i imovinu i smatra da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja.
8.3. Okrivljenik je upozoren ako u danom roku plati 2/3 izrečene kazne da će se kazna smatrati plaćenom u cijelosti.
9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri, ovaj Sud smatra da je odluka o izricanju zaštitne mjere zabrane upravljanjem motornim vozilom „B“ kategorije opravdana zbog nužnosti otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja koji je jedan od najtežih prometnih prekršaja. Trajanje zaštitne mjere je primjereno težini počinjenog prekršaja i nije prestrogo jer je određeno u zakonom propisanom rasponu trajanja, sasvim blizu zakonom propisanog minimalnog trajanja zaštitnih mjera od 1 mjeseca do 2 godine, a težina počinjenog prekršaja ukazuje da postoji realna opasnost da bi okrivljenik mogao ponoviti prekršaj.
10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 100,00 EUR, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka i imovinske prilike okrivljenika.
11. Slijedom navedenoga na temelju članka 205. i 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 20. kolovoza 2026.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlatko Hasić
Drago Klasnić
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
