Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-331/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja DDM Invest III AG, OIB: 42497989050, Schochenmuhlestrasse 4, Baar zastupanog po punomoćniku Nenadu Grofu, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika 1 . AB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] (ranije [adresa]), 2. NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iz [adresa], zastupani po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, radi ovrhe na nekretnini odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, pod poslovnim brojem Ovr-533/2021 od 17. lipnja 2026., 20. kolovoz 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-533/2021 od 17. lipnja 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je da se odgađa ovrha u ovom predmetu po službenoj dužnosti do pravomoćnog dovršetka parničnog postupka koji se vodi kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-1566/2025.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog za odgodu ovrhe ili da se rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak.
3. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP) i člankom 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ), ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
5. Nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe po službenoj dužnosti.
6. Naime, iz stanja spisa i obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi:
- da je 15. veljače 2023. doneseno rješenje o ovrsi na nekretnini ovršenika na temelju ovršne isprave-ugovora o kreditu [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 13. prosinca 2005. ovjerenog po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod poslovnim brojem OV-9166/2017 od 19. rujna 2017., jer su se ovršenici izričito suglasili u ovršnoj ispravi da se proda predmetna nekretnina u slučaju neplaćanja rata kredita,
- da su protiv rješenja o ovrsi ovršenici podnijeli žalbu i da je rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Gž Ovr 181/2023 prihvaćena žalba ovršenika i predmet vraćen istom sudu na ponovan postupak jer da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošli sudsku kontrolu a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti ispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe a što proizlazi iz zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022.,
- da prvostupanjski sud nije po službenoj dužnosti ispitao da li je ugovor o kreditu potrošački ugovor i da li sadrži ništetne ugovorne odredbe, da iz spisa suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-566/2025 je razvidno da su ovršenici podnijeli tužbu radi utvrđenja da je ništetan predmetni ugovor o kreditu koji je zaključen između Hypo- Alpe-Adria Bank prednika tužitelja i tužitelja u tom postupku ovdje tuženik i da postupak nije pravomoćno okončan
7. Prvostupanjski sud odluku o odgodi ovrhe do pravomoćnog okončanja navedenog parničnog postupka temelji na zauzetoj sudskoj praksi i stavu suda Europske unije u presudi C-407/18 a u vezi analize načela djelotvornosti primjene Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva vijeća 93/13/EEZ).
8. U predmetu Suda EU broj C-407/18 - Kuhar c/a Addiko Bank d.d., a u kojem je predmetu bankarska institucija kao ovrhovoditelj inicirala ovršni postupak protiv korisnika kredita na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije je odredbe ovršenik prigovarao ništetnosti, Sud EU je u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ, utvrdio da ''Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.''.
9. Ovršna isprava na kojoj se temelji predmetni ovrši postupak je potrošački ugovor-Ugovor o kreditu [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemiziranog od strane javnog bilježnika Alkice Kolege Zubčić iz Zadra pod poslovnim brojem OU-995/05 temeljem ugovora o prijenosu sredstava osiguranja od 14. rujna 2017. ovjerenog po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem Ov-9916/2017, a što u bitnome predstavlja činjenični supstrat istovjetan postupku koji je rezultirao donošenjem presude suda EU pod brojem C-407/18 od 26. lipnja 2019.
10. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje sukladno zaključku sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. i slijedeći pravni stav iz presude suda EU broj C-407/18 da ovršenici nisu dužni u konkretnoj situaciji u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpili nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, budući da takva vjerojatnost proizlazi iz pravnog stava presude suda EU broj C-407/18 slučaj Kuhar protiv Slovenije od 26. lipnja 2019. o tumačenju Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. Stoga u smislu navedenoga ovršenici nisu bili dužni u konkretnoj situaciji temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu te je sud prvog stupnja bio ovlašten po službenoj dužnosti utvrditi činjenice odlučne za odgodu ovrhe kada je pokrenuta parnica radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu koji je ovršna isprava u ovom konkretnom slučaju a ništetnost se temelji na promjenjivoj kamatnoj stopi i vezivanju glavnice uz valutu CHF.
11. Slijedom obrazloženog neosnovani su žalbeni navodi ovrhovoditelja da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo pa je stoga žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu trebalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi te je primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 20. kolovoz 2026.
Sutkinja
Filka Pejković
