1

Poslovni broj Gž-184/2024-2

 

Poslovni broj: Gž-184/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. J. K., B., R. S., OIB: …i 2. O. Đ., B., R. S., OIB:…, obje zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva V., B. i partneri d.o.o., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika I. Š., OIB:…, iz B. …, radi ispravka pogrešnog zemljišnoknjižnog upisa, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj: P-218/2023-31 od 11. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj: P-218/2023-31 od 11. rujna 2023.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„ I. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u pogledu nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru označenih kao:

- čest. zem. 7392/1, oznake: V. O., u naravi: oranica ukupne površine 1402 m2, upisana u ZK uložak broj: 173, k.o. B….,

- čest. zem. 7392/2, oznake: V. O., u naravi: oranica ukupne površine 165 m2, upisana u ZK uložak broj: 173, k.o. B…., na način da se tužitelji uknjižuju kao suvlasnici navedenih nekretnina, i to tužitelj ad 1): J. K., B., R. S., OIB: …, kao suvlasnik navedenih nekretnina za suvlasnički udio od 1/6 dijela, te tužitelj ad 2): O. Đ., B., R. S., OIB: …, kao suvlasnik navedenih nekretnina za suvlasnički udio od 1/6 dijela, dok se postojeći upis tuženika: I. Š., B…., umanjuje na suvlasnički udio od 4/6 dijela navedenih nekretnina, što je tuženik dužan priznati i trpjeti umanjenje tog prava sa svoga imena i upis na ime tužitelja.

 

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda provedba toč. I. ove presude u roku od 30 dana uz brisanje zabilježbe spora upisane po ovoj tužbi.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak postupka u iznosu od 1.599,31 eura/12.049,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) u roku od 15 dana.

 

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi „iz svih žalbenih navoda. U žalbi, u bitnome, navodi da sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora s I. M. nije provjeravao upisano posjedovno stanje jer mu je prilikom sklapanja navedenog ugovora prodavatelj dao rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog oca V. M. iz kojeg je proizlazilo da je V. M. izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine u cjelini i kao takav se je i upisao kao vlasnik. Ističe da je u vrijeme kupoprodaje predmetnih nekretnina bio pošten, kao i u trenutku preoblikovanja zemljišnih knjiga. Ukazuje da je i platio kupoprodajnu cijenu i ušao u posjed predmetne nekretnine te je i dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, a što je sud prvog stupnja propustio utvrditi. Smatra da je pobijana presuda nerazumljiva i kontradiktorna.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se zahtjev tužiteljica odbije kao neosnovan.

 

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba tuženika nije osnovana.

 

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica za utvrđenje da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama i to k.č.br 7392/1 naravi oranica ukupne površine 1402 m2 i k.č. 7392/2 u naravi oranica ukupne površine 165 m2, oznake: V. O., obje upisane u z.k.ul. 173 k.o. B…., u korist tuženika nevaljana i da se posljedično tome ispravi postojeće zemljišnoknjižno stanje na način da se tužiteljice uknjiže kao suvlasnice predmetnih nekretnina u 1/6 dijela svaka dok se suvlasnički dio tuženika umanji na 4/6 dijela uz istovremeno brisanje zabilježbe ovog spora, sve utemeljeno na odredbi čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 i 63/19 – dalje: ZZK, koji se u ovom postupku ima primijeniti na temelju odredbe čl. 241. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 128/22 dalje: ZID ZZK/22).

 

7. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužiteljica zaključujući, u bitnome, da su tužiteljice dokazale da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za zahtijevani ispravak postojećeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnim nekretninama jer je prednik tuženika, prodavatelj predmetnih nekretnina I. M. bio upisan u javne knjige kao suvlasnik odgovarajućeg suvlasničkog dijela koji mu je pripao nasljeđivanjem iza smrti oca V. M. i dijela koji mu je drugi suvlasnik I. M.1, očev brat ustupio, pa posljedično tome nikako nije mogao prodati tuženiku predmetne nekretnine u njihovoj cjelini. Obzirom da su tužiteljice zakonske nasljednice iza smrti svog pok. oca V. M., koji je bio suvlasnik na predmetnim nekretninama u 1/3 dijela to da tužiteljicama u ovom postupku pripada pravo suvlasništva na predmetnim nekretninama u 1/6 dijela svake, sve pri tome zaključujući i da se tuženik prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora sa njegovim prednikom I. M. nije u dovoljnoj mjeri uvjerio da li kupuje nekretninu koja je u cijelosti u vlasništvu prodavatelja, pri čemu da nije prihvatljiva ni tvrdnja tuženika da mu je bilo dovoljno što mu je prodavatelj I. M. pokazao rješenje o nasljeđivanju iza svog oca V. M. iz kojeg proizlazi da je na predmetnim nekretninama proglašen nasljednikom svog oca u cjelini, budući je za takav zaključak jedino mjerodavno zemljišnoknjižno stanje. Osim toga, prvostupanjski sud, nadalje, zaključuje da tuženik  nije bio ni u dobroj vjeri niti u trenutku kada je podnio zahtjev za uknjižbu jer je tom prilikom kao dokaz o stjecanju prava vlasništva na predmetnim nekretninama i predao kupoprodajni ugovor, te potpisom na Popisnom listu br. 5034 izjavio da je suglasan da nekretnine novog broja odgovaraju po površini i obliku, iako mu je tada (13. srpnja 2007.) prilikom upisa vlasništva u zemljišne knjige, pročitana identifikacija predmetnih nekretnina i stari zemljišnoknjižni upis iz kojeg je bilo vidljivo da je na česticama stare izmjere upisan V. M. pok. J. ( otac prodavatelja u 2/250 dijela), a ne prodavatelj u cjelini.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja i pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

8.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju tuženik ukazuje u svojoj žalbi obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika,  zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.  st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

10. Na temelju odredbe čl. 197. st. 1. ZZK propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku;

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, dok je stavkom 2. ovog članka propisano da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Odredbom stavka 3. i 4. ovog članka propisano je da se na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga te da se na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila ovoga Zakona o zabilježbi spora.

 

10.1. Temeljem odredbe čl. 129. st. 1. i 2. ZZK propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten, radi zaštite toga svoga prava, zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno te da se brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu,

- odnosno ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.

 

11. Dakle, cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi valja zaključiti da se pravom na tužbu za ispravak i u rokovima propisanim tim odredbama štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga, dok pravo na podnošenje ove tužbe nije vremenski ograničeno na neposrednog i nepoštenog trećeg stjecatelja. Navedeno znači da se tužba protiv osobe u čiju je korist proveden upis glede kojeg se zahtijeva ispravak (neposredni stjecatelj) te njezinih univerzalnih pravnih slijednika i nepoštenog trećeg stjecatelja može podići sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drukčije određeno ( čl. 129. st.1. ZZK ). Naime, u odnosu na nepoštenog stjecatelja ne nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u zemljišne knjige i njegovo se stjecanje ne štiti pa se protiv njega brisovna tužba s uspjehom može podnijeti sve dok postoji knjižno pravo povrijeđeno neistinitom uknjižbom provedenom u korist neposrednog  i nepoštenog stjecatelja ( tako i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev x-328/2012 od 9.listopada 2014.).

 

12. U ovom postupku, obzirom i na žalbene navode žalitelja, nije sporno da je između I. M., kao prodavatelja i tuženika, kao kupca 22. svibnja 2007. sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina, predmetom kojeg su bile nekretnine iz kojih su nastale i ove sporne i da ja u zemljišnim knjigama prvostupanjskog suda, kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan tuženik u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za katastarsku općinu B…. od 13. srpnja 2007. Nije sporno ni da su u vrijeme sklapanja navedenog ugovora o kupoprodaji i postupka preoblikovanja zemljišnih knjiga za katastarsku općinu B…. na nekretninama koje su bile predmetom navedene kupoprodaje kao suposjednici bili upisani prednici tuženika V. i I. M.1, svaki u 2/6 dijela te tužiteljice O. Đ. i J. K., svaka u 1/6 dijela ( posjedovni list 478 DGU Područni ured Zadar, Ispostava Biograd na Moru od 10.10.2002.) i da tuženik prilikom sklapanja navedenog kupoprodajnog ugovora nije provjeravao upisano posjedovno stanje kod nadležnog katastarskog tijela.

 

13. Sporno je, je li u trenutku navedenog postupka preoblikovanja zemljišnih knjiga za katastarsku općinu B…. i posljedično tome provedene uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tuženika, tuženik bio pošten stjecatelj.

 

14. Po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, o tom je spornom pitanju i posljedično tome primjeni materijalnog prava, prvostupanjski sud pravilno odlučio zaključujući da je, u okolnostima konkretnog slučaja, u trenutku navedenog postupka preoblikovanja zemljišnih knjiga za katastarsku općinu B…. i posljedično tome provedene uknjižbe prava vlasništva na predmetnim nekretninama u korist tuženika, tuženik bio nepošten stjecatelj.

 

14.1. Naime, obzirom na utvrđeno činjenično stanje da su u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora od 22. svibnja 2007., temeljem kojeg tuženik i temelji svoje upisano pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, na k.č.1926/5, k.č.br.1926/8 i k.č.br.1926/9 upisanih u k.o. V. O., a iz kojih su i nastale ovdje sporne nekretnine, pored prednika tuženika pok. V. M., kao suvlasnika koji je bio upisan u 2/50 dijela, bilo upisano još petnaest suvlasnika predmetnih nekretnina ( list 187-188 spisa), između kojih i prednik tužiteljica i da su tuženiku prilikom preoblikovanja zemljišnih knjiga za katastarsku općinu B…. ti zemljišnoknjižni podaci bili odnosno mogli biti poznati jer su mu tijekom postupka preoblikovanja ti zemljišnoknjižni upisi bili predočeni, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da u tom trenutku tuženik nije bio pošten stjecatelj, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.

 

14.2. Prema tome, za zaključak suda o poštenju tuženika u ovom konkretnom slučaju nije odlučna činjenica da su kao predmet navedenog kupoprodajnog ugovora bile označene navedene nekretnine k.č.1926/5, k.č.br.1926/8 i k.č.br.1926/9 upisane u k.o. V. O., iz kojih su i nastale ovdje sporne i činjenica da su prema rješenju o nasljeđivanju iza smrti pok. V. B. M. ( pravnog prednika prodavatelja odnosno sada tuženika) suda prvog stupnja poslovni broj: O-34/2006 od 23. lipnja 2006. iste navedene kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja budući je u točki I. A navedenog rješenja jasno navedeno da njegovu ostavinsku imovinu, kao upisano knjižno vlasništvo, između ostalog, čini samo njegov suvlasnički dio  na predmetnim nekretninama u „2/50+2/150 dijela“, pa je predmet navedenog kupoprodajnog ugovora mogao biti samo taj idealni dio, a ne i navedene nekretnine u cjelini. Obzirom na sadržaj takvog rješenja o nasljeđivanju tuženik je već tijekom sklapanja navedenog pravnog posla trebao u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja provjeriti zašto prednik prodavatelja nije bio upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u cjelini i tada bi jasno došao do saznanja da su pored istog (prednika prodavatelja) na predmetnim nekretninama upisani i drugi suvlasnici, između kojih i prednik tužiteljica. No, u svakom slučaju, a kao što je to i prethodno navedeno, za to je saznao u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za katastarsku općinu B…. od 13. srpnja 2007., pa posljedično tome valja zaključiti da tuženik nije bio pošten stjecatelj istih, a sve kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, koji je za to dao u svemu vrlo jasan i ovom sudu prihvatljiv zaključak, uvjerljivost kojeg nije uspio umanjiti niti žalitelj svojom žalbom.

 

15. Obzirom na prethodno navedeno ( poštenje tuženika), a u odnosu na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da tuženik pravo vlasništva na predmetnim nekretninama nije mogao steći niti dosjelošću budući u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV), pa je žalbu žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

 

16. Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

Pula - Pola, 15. veljače 2024.

             

 

Predsjednik vijeća:

 

Robert Fabris