Poslovni broj: Usž-825/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grahovac i partneri, Zagreb, Andrije Hebranga 9, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka službe po sili zakona, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4293/2024-8 od 13. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4293/2024-8 od 13. studenoga 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-112-02/24-005/2, URBROJ: 251-02- 01/001-24-2 od 6. rujna 2024. (točka I. izreke presude) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-112-02/24-05/56, URBROJ: 251-09-01/001-24-1 od 19. srpnja 2024., kojim je tužitelju, višem stručnom savjetniku pročelnika Izvan ustrojstvenih jedinica u Gradskom uredu za socijalnu zaštitu, zdravstvo i osobe s invaliditetom Grada Zagreba, utvrđen prestanak službe po sili zakona s danom 10. srpnja 2024., zbog neopravdanog izostanka s rada pet radnih dana uzastopce.

3. Protiv uvodno naznačene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih žalbenih razloga, odnosno zbog bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom, tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o neopravdanom izostanku s rada, već da je tužitelj iz opravdanih razloga bio spriječen prisustvovati radu, o čemu da je tijekom postupka tužitelj iznio relevantne činjenice i dostavio dokaze. Osporava obrazloženje prvostupanjskog suda da medicinska dokumentacija o obavljenim specijalističkim pregledima 4., 11. i 15. srpnja 2024. ne predstavlja opravdanje za izostanak s posla, u vezi s čime ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: U-zpz-3/2017 od 11. travnja 2018. prema kojem se okolnost da je izostanak službenika opravdan zbog bolesti, može dokazivati i drugim sredstvima, a ne isključivo doznakom za bolovanje. Ističe da je tijekom upravnog spora, radi dokazivanja činjenice da je bio bolestan, dostavio relevantnu medicinsku dokumentaciju te predložio dokaz svojim saslušanjem na okolnost izbivanja s rada, koji dokazni prijedlog da je prvostupanjski sud odbio kao nesvrsishodan, bez valjanog obrazloženja, dok je istovremeno prvostupanjski sud utvrdio da priložena medicinska dokumentacija ne predstavlja opravdanje za izostanak s rada. Tužitelj smatra da je počinjena bitna povreda upravnog spora jer mu je onemogućeno učinkovito dokazivanje odlučnih činjenica. Također, da su povrijeđena načela kontradiktornosti i jednakosti oružja, kao i pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske (“Narodne novine”, 56/90., 135/97,, 113/00., 28/01., 76/10., 5/14. - dalje: Ustav RH), slijedom čega da je činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno, što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava. Ističe da je u razdoblju od 8. svibnja 2024. do 9. srpnja 2024., kada mu je uručeno rješenje kojim mu se otkazuje služba zbog nezadovoljavanja na probnom radu, bio odsutan zbog privremene nesposobnosti za rad, nakon čega je podnio zahtjev za korištenje godišnjeg odmora. Ponavlja da je u razdoblju od 10. srpnja 2024. do 18. srpnja 2024. bio odsutan s rada zbog ranije zakazanih liječničkih pregleda te lošeg zdravstvenog stanja te detaljno opisuje liječničke preglede obavljene dana 4., 11. i 17. srpnja 2024. Navodi kako je otvorio bolovanje 17. srpnja 2024., o čemu da je odmah obavijestio poslodavca. Navodi i da je zatražio korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od 10. – 16. srpnja 2024. te da je telefonskim putem pokušao kontaktirati pročelnicu kako bi je obavijestio o unaprijed zakazanim liječničkim pregledima, no bezuspješno. Smatra da navedeno dokazuje da je njegov izostanak s rada bio opravdan, odnosno da nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 115. stavak 1. točke f. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi“ (Narodne novine”, 86/08., 61/11., 4/18., 112/19. - dalje: Zakon), slijedom čega da je rješenje o prestanku službe nezakonito. Predlaže da drugostupanjski sud poništi pobijanu presudu i sam riješi stvar, podredno da poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava žalbe u pobliže naznačenom iznosu.

4. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da pobijanu presudu smatra zakonitom te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio, pazeći pritom na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, 36/24., 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da nisu odlučni za ocjenu zakonitosti pobijane presude.

7. Prvenstveno, treba reći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužitelja koje on sad ponavlja i u žalbi te dao dostatno i razložno obrazloženje, sastavljeno sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća, bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravno tijelo i prvostupanjski sud već naveli i obrazložili.

8. Neosnovani su prigovori koji idu za tim da tužitelju nije dana mogućnost izjašnjavanja. Naime, tužitelj je i tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, naročito održavanjem ročišta dana 14. listopada 2025., imao mogućnost, koju je iskoristio, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje predmetne stvari.

9. Također, prema ocjeni ovog Suda, osnovano je prvostupanjski sud odbio kao nesvrsishodan dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja, budući da su se sve odlučne činjenice za rješavanje ovog upravnog spora mogle utvrditi na temelju isprava priloženih spisu predmeta. S tim u vezi, ovaj Sud upućuje na odredbu članka 49. stavak 4. ZUS-a prema kojoj sud nije vezan prijedlozima stranaka, ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi, ni dokaza kojima se one mogu utvrditi. Neprovođenje dokaza predloženih po tužitelju, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno.

10. Prema odredbi članka 115. stavka 1. točke f. Zakona, službeniku prestaje služba po sili zakona kad neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe, odnosno prvoga dana odsutnosti s rada.

11. Iz podataka spisa (iLock evidencija prisutnosti na radu) proizlazi da tužitelj u razdoblju od 10. – 18. srpnja 2024. nije bio prisutan na mjestu rada, što tužitelj niti ne osporava. Iz medicinske dokumentacije koju je tužitelj u spis dostavio uz žalbu na prvostupanjsko upravno rješenje, razvidno je da je tužitelj dana 4., 11. i 17. srpnja 2024. obavljao određene zdravstvene preglede. Nadalje, spisu predmeta prileži e-mail korespondencija od 19. srpnja 2024. iz koje je razvidno da je tužitelj toga dana u 13:02 sati, na službene adrese elektroničke pošte službenica FH i CH uputio e-mail poruku u kojoj je naveo kako traži da se njegov zahtjev za korištenje godišnjeg odmora proslijedi u skladu s pravilima Gradskog ureda te da navedene dane nužno treba kako bi obavio prije dogovorene liječničke preglede. U prilogu te e-mail poruke nalazi se tužiteljev dopis naslova „Korištenje 7 dana godišnjeg odmora za 2024. godinu, suglasnost – traži se“, naslovljen na pročelnicu mr.sc. OH, na kojem je naznačen datum 8. srpnja 2024., a u kojem tužitelj moli suglasnost za korištenje 7 dana godišnjeg odmora koje bi koristio od 10. – 16. srpnja 2024. Nastavno na zaprimljenu e-mail poruku, službenica ŠH je istoga dana u 13:10 sati odgovorila tužitelju da treba provjeriti ima li pravo na godišnji odmor te ga uputila kod kojih službenica to može provjeriti, kao i na službenicu kojoj treba predati zahtjev za godišnji odmor. Spisu prileži i e-mail korespondencija iz koje je razvidno da je tužitelj dana 19. srpnja 2024. službenici CH dostavio potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad. Navedenu e-mail korespondenciju također je dostavio je u spis tužitelj, uz žalbu na prvostupanjsko upravno rješenje.

12. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud je ukazao da sam tužitelj u tužbi navodi da je od 10. do 18. srpnja 2024. bio odsutan s rada zbog ranije zakazanih liječničkih pregleda te lošeg zdravstvenog stanja te da je bolovanje otvorio tek 17. srpnja 2024., dok da tužitelj niti ne tvrdi da je dobio suglasnost poslodavca za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 10. do 16. srpnja 2024., već samo da je takvu suglasnost zatražio.

13. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da p riložena medicinska dokumentacija o specijalističkim pregledima obavljenim 4., 11. i 15. srpnja 2024. nije opravdanje za izostanak s rada, kraj činjenice da je izabrani doktor utvrdio početak privremene nesposobnosti za rad od 17. srpnja 2024., a prema članku 46. stavku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19. i 32/23.) početak i dužinu trajanja privremene nesposobnosti za rad utvrđuje izabrani doktor.

14. Pored navedenog, treba istaknuti činjenicu da je tužitelj unaprijed znao (naime, sam tužitelj je tijekom upravnog spora naglašavao da se radilo o unaprijed dogovorenim terminima pregleda) za termine navedenih zdravstvenih pregleda te nije bilo zapreke da o namjeravanom izostanku pravovremeno obavijesti poslodavca. Također, žalbeni navodi tužitelja o pokušaju telefonskog kontaktiranja pročelnice, osim što nisu ničim dokazani, pored svih dostupnih načina suvremene komunikacije, u cijelosti su neuvjerljivi.

15. Također, pravilno je ocijenio prvostupanjski sud neodlučnim navod tužitelja da je od poslodavca zatražio pisanim putem suglasnost za korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 10. srpnja 2024. do 16. srpnja 2024., kraj nesporne činjenice da takvu suglasnost nije dobio, pozivom na odredbe članka 85. stavak 1. i 5. Zakona o radu („Narodne novine“, 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. i članka 20. Kolektivnog ugovora za službenike i namještenika u gradskim upravnim tijelima Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba, 40/22., 12/23. i 43/23.) prema kojima raspored korištenja godišnjih odmora utvrđuje poslodavac, dok jedan dan godišnjeg odmora radnik može koristiti kad on to želi, uz obvezu da o tome obavijesti poslodavca najmanje tri, odnosno najmanje jedan dan ranije. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je za duže razdoblje korištenja godišnjeg odmora potrebna suglasnost poslodavca te da službenik ne može samoinicijativno koristiti godišnji odmor. Tim više, iz dokumentacije spisa predmeta (e-mail korespondencija) razvidno je da je tužitelj suglasnost za korištenje godišnjeg odmora zatražio tek 19. srpnja 2024., dakle nakon isteka perioda za koji je podnio zahtjev za korištenje godišnjeg odmora.

16. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i okolnosti konkretnog slučaja, neodlučno je pozivanje tužitelja na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj: U-zpz-3/2017 od 11. travnja 2018.

17. Slijedom svega navedenog, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno je utvrđeno da je tužitelj neopravdano izostao s rada 5 radnih dana uzastopce i to u razdoblju od 10. srpnja 2024. do 16. srpnja 2024., stoga mu je pravilno utvrđen prestanak službe po sili zakona s prvim danom neopravdanog izostanka s rada, odnosno 10. srpnja 2024., sukladno članku 115. stavku 1. točki f. Zakona.

18. Budući da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske presude, a neosnovani su i žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na povredu ustavnih prava, trebalo je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu, osnovano je, pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora. U kontekstu iste zakonske odredbe, nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 20. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan