REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3100/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari ovrhovoditelja EUROLEX ZAŠTITA d.o.o., Zagreb, Planinska ulica 13 A, OIB 75915065437, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Praljak & Svić d.o.o., Zagreb, protiv ovršenika UPRAVLJANJE SPORTSKIM OBJEKTIMA ZAGREB, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB 59365213244, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o., Zagreb, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o ovršenikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-769/2026-2 od 30. lipnja 2026., 20. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana ovršenikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-769/2026-2 od 30. lipnja 2026.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanim rješenjem:
- u točki I. njegove izreke stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Ene Blažević iz Zagreba poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1788/25 od 26. siječnja 2026. (u daljnjem tekstu: Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave) u dijelu kojem je određena ovrha te je u tom dijelu ukinuo provedene radnje
- u točki II. njegove izreke odlučio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
1.1. Prvostupanjski sud je tako odlučio utvrdivši da je ovršenik protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave podnio prigovor u smislu odredbe članka 57. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ) zbog čega je, primjenom odredbe članka 287. stavka 2. u svezi s odredbama članka 282. stavka 3. i članka 58. stavka 3. tog Zakona, donio pobijano rješenje.
2. Ovršenik je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga.
2.1. U odnosu na postupovnopravne povrede navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23). Također, da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 452. tog zakona i odlučiti o osnovanosti njegovih prigovora to jest uzeti u obzir njegove navode te činjenicu da se ovrhovoditelj o njima nije očitovao. Stoga da mu je povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na obrazloženu sudsku odluku te čast i dostojanstvo.
2.2. Ističe da je u prigovoru protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave naveo da se ovrhovoditeljevi računi ne mogu smatrati podobnim vjerodostojnim ispravama budući da iz njih, u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu, nisu bili razvidni predmet, vrsta niti opseg obveze.
2.2.1. Također, da predmetni računi ne odražavaju činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj u smislu Zakona o računovodstvu pri čemu ukazuje na okolnosti vezano za kaznenopravnu odgovornost bivšeg tuženikovog ravnatelja i tužitelja. Pozivajući se na sudsku praksu ovog suda te odredbe Općeg poreznog zakona i Zakona o porezu na dodanu vrijednost implicira da se u konkretnom slučaju ne radi o isporuci dobara niti o obavljenoj usluzi. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 811,25 eur.
3. Ovršenik je protiv rješenja pravovremeno podnio i dopunu žalbe u kojoj ističe prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda za donošenje pobijanog rješenja. U prilog osnovanosti tog prigovora poziva se na odredbe članka 282. stavka 3., članka 287. stavka 2., članka 37. stavka 2. i članka 58. stavka 3. OZ -a te na shvaćanja izražena u sudskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 811,25 eur.
4. Odgovor na žalbu i dopunu žalbe nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, ovaj sud smatra da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.
7. Iz spisa proizlazi:
- da je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Ena Blažević iz Zagreba, povodom ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 8. prosinca 2025. (list 1.-43. spisa), protiv ovršenika donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list 58. spisa) kojim je u skladu s ovrhovoditeljevim prijedlogom odredio ovrhu općenito na imovini
- da je ovršenik prigovor protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list 60.-64. spisa) pravodobno podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu
- da je Općinski građanski sud u Zagrebu donio rješenje poslovni broj Povrv - 685/26-2 od 25. ožujka 2026. (list 65. -67. spisa; u daljnjem tekstu: Rješenje) kojim se u točki I. izreke oglasio stvarno nenadležnim dok je u točki II. izreke odlučio da će se predmet, nakon pravomoćnosti, ustupiti stvarno nadležnom prvostupanjskom sudu
- da je Rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti (list 68. spisa)
- da je prvostupanjski sud potom donio pobijano rješenje.
8. U odnosu na ovršenikov prigovor stvarne nenadležnosti prvostupanjskog suda za donošenje pobijanog rješenja ističe se da je odredbama OZ -a na koje se ovršenik, između ostalih, poziva u žalbi i to:
a) odredbama članka 37. OZ-a propisano:
(1) Općinski sudovi stvarno su nadležni određivati ovrhu, osim ako rješavanje tih predmeta nije izrijekom povjereno drugom sudu, tijelu ili osobi.
(2) Sudovi nadležni određivati ovrhu ovlašteni su postupati i u povodu pravnih lijekova podnesenih protiv rješenja o ovrsi te drugih odluka koje su donijeli u povodu prijedloga za ovrhu. Oni su ovlašteni odlučivati i o drugim pitanjima tijekom postupka prije nego što je sud nadležan za provedbu ovrhe započeo s provedbom ovrhe.
b) odredbom članka 58. stavka 3. OZ-a propisano:
Ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo da namiri tražbinu, sud kojemu je prigovor podnesen stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga, a ako za to nije mjesno nadležan, dostavit će predmet nadležnom sudu.
8.1. Što se tiče odredbe članka 37. stavka 1. OZ-a ističe se da je odredbom članka 278. stavka 1. OZ-a odlučivanje o prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povjereno javnim bilježnicima.
8.2. Iako iz citirane odredbe članka 58. stavka 3. OZ-a proizlazi da bi za donošenje pobijanog rješenja, u slučaju kad se kao u konkretnom slučaju rješenje o ovrsi (na temelju vjerodostojne isprave) pobija u cijelosti, bio nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu kao sud kojem je prigovor podnesen, ovaj sud je shvaćanja da se u pogledu nadležnosti suda za donošenje pobijanog rješenja kao lex specialis imaju primjenjivati odredbe članka 278. -289. OZ-a koje propisuju postupanje suda, javnih bilježnika i stranaka u situaciji kad ovrhu na temelju vjerodostojne isprave određuju javni bilježnici.
8.3. U tom pogledu odredbom članka 282. stavka 3. OZ-a propisano je da javni bilježnik kojem je podnesen pravodoban, dopušten i obrazložen prigovor protiv rješenja koje je izdao proslijedit će spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu, koji će u povodu takva prigovora donijeti odluke iz članaka 57. i 58. ovoga Zakona.
8.3.1. S tim u vezi, odredbom članka 287. stavka 2. OZ-a propisano je da će javni bilježnik, u slučaju iz članka 282. stavka 3. ovoga Zakona, spis proslijediti sudu koji bi bio stvarno nadležan u parničnom postupku.
8.3.2. Ovršenikov prigovor protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je pravodoban, dopušten i obrazložen zbog čega je spis trebao biti proslijeđen sudu koji bi bio stvarno nadležan u parničnom postupku.
8.4. Pritom se napominje da je ovršenik predmetni prigovor podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
8.4.1. Međutim, odredbom članka 282. stavka 1. OZ-a propisano je da ovršenik može podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku koji ga je izdao.
8.4.2. Okolnost što je ovršenik, protivno citiranoj odredbi članka 282. stavka 1. OZ-a, prigovor protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu ne može biti osnova za uspostavu nadležnosti navedenog suda za donošenje pobijanog rješenja. Štoviše, Općinski građanski sud u Zagrebu je donio Rješenje kojim se, između ostalog, oglasio stvarno nenadležnim pri čemu ovršenik protiv Rješenja nije podnio žalbu slijedom čega je ono steklo svojstvo pravomoćnosti.
8.4.3. Potpunosti radi napominje se da je Općinski građanski sud u Zagrebu postupio u skladu sa zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 27. studenog 2019. prema kojem:
Kada je prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika pogrešno dostavljen sudu koji nije nadležan u parničnom postupku on je dužan proslijediti prigovor nadležnom sudu koji će potom odlučivati o prigovoru protiv rješenja o ovrsi i eventualno ispitivati svoju nadležnost.
8.5. Stoga je za donošenje odluke povodom prigovora protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nadležan sud koji bi bio stvarno nadležan u parničnom postupku.
8.5.1. Prema računima koje je ovrhovoditelj priložio uz prijedlog za ovrhu predmet spora je ovrhovoditeljev zahtjev protiv ovršenika za isplatu naknade s osnove usluga tjelesne zaštite slijedom čega nije riječ o sporu u kojem prema odredbi članka 34. stavka 1. ZPP-a uvijek sude općinski sudovi.
8.5.2. Imajući u vidu da su ovrhovoditelj i ovršenik pravne osobe nameće se zaključak da bi prvostupanjski sud bio stvarno nadležan u parničnom postupku u smislu odredbe članka 34.b stavka 1. ZPP-a slijedom čega je prvostupanjski sud stvarno nadležan i za donošenje rješenja povodom prigovora protiv Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
8.6. Činjeničnopravne situacije u sudskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se u dopuni žalbe poziva ovršenik, i u ovom predmetu, glede stvarne nadležnosti za donošenje pobijanog rješenja, nisu istovjetne. Stoga se niti shvaćanja izražena u sudskim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne mogu primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti žalbe protiv pobijanog rješenja.
9. Budući da ovršenik u prigovoru u cijelosti pobija Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave to je, primjenom odredbe članka 58. stavka 3. OZ-a, valjalo donijeti pobijano rješenje.
9.1. U odnosu na žalbene navode ističe se da je odredbama članka 31. stavka 1. i 2. OZ-a propisano:
(1) Vjerodostojna isprava je, prema ovom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.
(2) Vjerodostojna isprava je podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.
9.2. Ovrhovoditeljevi računi (list 27. -43. spisa) su vjerodostojne isprave koje su podobne za ovrhu budući da sadrže sve elemente propisane u odredbi članka 31. stavka 2. OZ-a te su u tim računima, suprotno žalbenim navodima, obračunate usluge tjelesne zaštite. Stoga prvostupanjski sud nije propustio primijeniti odredbu članka 452. ZPP-a, na što u žalbi ukazuje ovršenik.
10. O pravno relevantnim činjenicama i prigovorima koje je ovršenik iznio u žalbi protiv pobijanog rješenja se ima raspraviti u (parničnom) postupku, koji se ima nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a u kojem postupku se ima donijeti odluka o osnovanosti ovrhovoditeljevog zahtjeva za isplatu utužene tražbine.
11. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 20. kolovoza 2026.
Sutkinja
Dubravka Matas