REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1309/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jelene Čuveljak, predsjednika vijeća, Tatjane Kujundžić Novak, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIAINSPECT d.o.o., OIB: 17295810199, Zagreb, Tkalčićeva 7, kojeg zastupa punomoćnik Ante Župić , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika DELTA PLIN d.o.o., OIB: 50388109754, Zagreb, Kaptol 19, Zagreb, (ranije CRODUX PLIN d.o.o., Zagreb, Savska Opatovina 36), kojeg zastupa punomoćnica Helena Mihaljević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-463/2021-50 od 24. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -463/2021-50 od 24. siječnja 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka sud će odlučiti u svojoj konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 115.848,50 EUR, sa zakonskim kamatama koje na pojedinačne iznose teku od dospijeća do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stop i. U točki II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 12.329,55 EUR sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. siječnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Rješenjem je utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 21.761,02 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Iz obrazloženja proizlazi razvidno je da je u odnosu na Crodux plin d.o.o. i Delta plin d.o.o. riječ o istom društvu, a da je postojanje poslovnog odnosa tužitelja s Crodux plin d.o.o. (tuženikom) temeljem e-mail korespondencije od 3. i 4. ožujka 2018. (str. 16. spisa) i dalje nastavljeno izdavanjem faktura na društvo Crodux derivati dva d.o.o. Ujedno sud zaključuje da tuženik nije dokazao da je poslovni odnos tužitelja i tuženika prestao sukladno Ugovoru i da nije pasivno legitimiran. Odluka o trošku postupku donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Tuženik je podnio žalbu protiv presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. U žalbi u bitnome navodi da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 348. st. 3. ZPP-a te čl. 24. st. 1. t. 1. Zakona o sudovima, obzirom da je u Uputi o pravnom lijeku pobijane presude naveo da o istoj odlučuje „nadležni Županijski sud“, umjesto„ Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.“ Nadalje, prvostupanjski sud je počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a iz razloga što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno razlozi o odlučnim činjenicama nisu navedeni, nejasni su i proturječni, a ima i proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, kao i iz razloga što se temelji na dopunskom nalazu i mišljenju vještaka koje je nepotpuno, netočno i neutemeljeno, a koji je izrađen na temelju dokumentacije dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka protivno čl. 299. ZPP-a. Također, ocjena dokaza na način kako je to prvostupanjski sud učinio protivna je načelu savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza zasebno tako i svih dokaza zajedno. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 115.848,50 EUR sa zakonskim kamatama i troškovima postupka u iznosu od 12.329,55 EUR sa zateznim kamatama ,na ime naknade štete (izmakle koristi) i troškova s osnova isplaćenih plaća i troškova telefona za djelatnike na Terminalu Zadar, i to bez da je tijekom postupka dokazao protupravnost tuženikovog ponašanja, odgovornost tuženika za nastanak štete, a kamoli uzročno -posljedičnu vezu između tuženikovog ponašanja i navodne štete na koju se tužitelja poziva. Pri čemu pogrešno i nepotpuno utvrđuje činjenično stanje, ne navodi razloge o odlučnim činjenicama ili ih navodi proturječno i nejasno, te uzima u obzir dokumentaciju koja je protivno čl. 299. ZPP-a dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka. Prvostupanjski sud već prilikom utvrđenja što „nije sporno“ i što „je sporno“ u navedenom postupku pogrešno i proturječno utvrđuje. Naime, u točki 5. obrazloženja pobijane presude navodi kako „među strankama nije sporno postojanje poslovnog odnosa između tužitelja i društva Croduxplin d.o.o. (sada Delta plin d.o.o.), ali je sporan poslovni odnos tužitelja i Crodux derivati d.o.o. kao i tužitelja i Delta plin d.o.o., te je sporan i način ostvarivanja i prestanka poslovnog odnosa tužitelja s Crodux derivati dva d.o.o. i Croduxplin d.o.o. (sada Delta plin d.o.o.), kao i osnova i visina izmakle koristi i troškova radnika i njihova telefoniranja uslijed prestanka poslovnog odnosa tužitelja s Crodux plin d.o.o. i Crodux derivati dva d.o.o.“ Međutim, navodi kako tijekom postupka nije bilo sporno postojanje i prestanak poslovnog odnosa između tužitelja i tuženika Delta plin d.o.o. (ranije: Crodux plin d.o.o.), kao niti postojanje i prestanak poslovnog odnosa između tužitelja i Crodux derivati dva d.o.o., već je bila sporna „šteta i odgovornost za štetu“ koju tužitelj navodi da je pretrpio uslijed prestanka pružanja usluge kontrole kvalitete na terminalu Tankerkomerc Zadar i to zbog primitka obavijesti o „Obustavi pružanja usluge kontrole kvalitete na terminalu Tankerkomerc Zadar“, dana 19. ožujka 2020. od strane predstavnika Crodux derivati dva d.o.o., odnosno od treće osobe , koja uopće nije stranka u ovom postupku. Dakle, nesporno je i da tuženik nije učinio nikakvo protupravno ponašanje zbog kojeg je eventualno nastala šteta čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku. Nadalje, povodom tuženikovog osporavanja pasivne legitimacije, u točki 6. obrazloženja presude, prvostupanjski sud provodi „utvrđivanje postojanja i prestanka poslovnog odnosa“ i to na način da obavlja „uvid u izvadak iz sudskog registra za društvo Delta plin d.o.o.“ i time utvrđuje da je „rješenjem trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-23/12929-2 od 23. ožujka 2024. došlo do promjene tvrtke /naziva koja sada glasi „Delta plin d.o.o.“. Pri tome i sud ne obrazlaže, niti na bilo koji način objašnjava, temeljem čega i po kojem zaključku ne uvažava prigovor promašene pasivne legitimacije. Tim više što je isti istaknut zbog postupanja druge pravne osobe (Crodux derivati dva d.o.o.). Nadalje, prvostupanjski sud u točki 7. obrazloženja presude ne navodi razloge o odlučnim činjenicama niti na koji način je utvrdio „spornu činjenicu između stranaka za koja od ta dva društva j prestala usluga pružanja predmetnih usluga iz e-mail komunikacije od 3. i 4. travnja između LJ i LJĆ (str. 16. spisa) jasnim proizlazi da je tužitelju dana uputa da do 12. ožujka 2018. tužitelj izdaje fakture na Crodux plin d.o.o., a od 12. ožujka 2018. na Crodux derivati dva d.o.o.“. Prvostupanjski sud propušta navesti za koje od dva društva i to: tuženika Delta plin d.o.o. (Crodux plin d.o.o.) ili Crodux derivati dva d.o.o. je prestalo pružanje predmetnih usluga. Nadalje, proturječno navodi u točki 8. obrazloženja presude da „je poslovni odnos tužitelja i Crodux plin d.o.o. nastavljen obzirom da je tuženik dao pisanu uputu „e-mail“ o izdavanju fakture za društvo Crodux derivati dva d.o.o.“, unatoč dokazanoj činjenici što je mail poslala djelatnica Crodux derivati dva d.o.o. CJĆ, a ne tuženik, i to u komunikaciji sa djelatnicom tužitelja gđom. LJ (e-mail od 4. travnja 2018.). Nadalje, proturječno navodi u točki 9. obrazloženja presude da je „postojanje poslovnog odnosa tužitelja s Croduxplin d.o.o. temeljem e-mail korespondencije od 3. i 4. ožujka 2018. (str. 16. spisa) i dalje nastavljeno, ali s izdavanjem faktura na društvo Crodux derivati dva d.o.o. Pritom sud ne obrazlaže, niti na bilo koji način objašnjava, temeljem čega i po kojem zaključku „poslovan odnos može biti i dalje nastavljen“ kada je jedna strana prestala obavljati djelatnost zbog koje djelatnosti je uopće angažirala drugu stranu za pružanjem usluga. Također, kako se uputa za fakturiranjem od strane djelatnice druge pravne osobe, može smatrati „nastavkom poslovnog odnosa“. Konkretno, CRODUXPLIN d.o.o. je 12. ožujka 2018. prestao obavljati djelatnost pretovara naftnih derivata na Terminalu, odnosno skladištu Tankerkomerc d.d. Zadar, čime je prestala potreba za angažiranjem tužitelja i pružanjem usluga iz Ugovora o kontroli kvalitete i količine tekućih i naftnih goriva od 1. lipnja 2016. i Aneksa (dodatka) broj 1 predmetnom Ugovoru od 1. listopada 2017. (dalje: Ugovor“), te je nejasno kako je sud došao do zaključka da bi izdavanjem faktura na drugo društvo, bila nastavljena suradnja između tuženika i tužitelja. Nadalje, proturječno prvostupanjski sud navodi u točki 16. obrazloženja presude kako se u konkretnom slučaju radi o „povezanim društvima“ i to unatoč činjenici što ističe u točki 15. obrazloženja presude da se ista ne smatraju povezanim sukladno čl. 473. Zakona o trgovačkim društvima, već se po mišljenju suda smatraju povezanima jer se ne može isključiti povezanost„ u pogledu pretovara naftnih derivata u skladištu Tankerkomerc d.d.“. Pri čemu je proturječnost takvog neosnovanog i pogrešnog stajališta suda još više naglašenija, jer ta društva nemaju nikakve povezanosti vezano za obavljanje navedene djelatnosti. Čak štoviše, djelatnost se isključivo obavljala od strane jednog, prvo ju je obavljao tuženik do 12. ožujka 2018., a potom od 13. ožujka 2018. druga pravna osoba Crodux derivati dva d.o.o. O tome svjedoči i Inventurni zapisnik za skladište Tankerkomerc Zadar 03/2018 od 13. ožujka 2018. te Zapisnik o očevidu Ministarstva financija, Carinska Uprava, Područni carinski ured Split, Carinski ured Zadar, Klasa: 410 -19/18-03/291, Urbroj: 513-02-8030/10-18-2 od 24. travnja 2018. koji su dostavljeni uz odgovor na tužbu. Međutim, sud sve dokaze dostavljene u spis od strane tuženika ignorira, te donosi proizvoljne i ničim utemeljene zaključke. U točki 17. obrazloženja presude ponovno proturječno navodi kako je tužitelj „prema uputi tuženika račune ispostavljao društvu Crodux derivati dva d.o.o., unatoč dokazanoj činjenici da takvu uputu tuženik nikada nije nikome dao, već se radi o mail korespondenciji djelatnice Crodux derivati dva d.o.o. i djelatnice tužitelja. Dodatno, proturječno navodi u točki 21. obrazloženja pobijane presude kako je iz Inventurnog zapisnika za skladište Tankerkomerc Zadar

– 03/2018 od 13. ožujka 2018. razvidno da se„ poslovna suradnja nastavlja i da je tužitelj imao opravdane razloge očekivati postupanje sukladno odredbama Ugovora“. Pri tome prvostupanjski sud ne obrazlaže, niti na bilo koji način objašnjava, temeljem čega i po kojem zaključku se „poslovna suradnja između stranaka nastavlja“ kada je svu količinu goriva Crodux derivati dva d.o.o. Inventurnim zapisnikom preuzeo od Crodux plina d.o.o., te je ishođen Izmjena trošarinskog odobrenja za ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta izdana od Ministarstva financija, Carinska Uprava, Područni carinski ured Zagreb, Carinski ured Zagreb I, Klasa: UP/I-410-19/13-03/10, Urbroj: 513-02-3016/6-18-62 od 27. travnja 2018. temeljem koje je tuženiku zatvoreno trošarinsko skladište na lokaciji Tankerkomerc d.d. Zadar, a koja je dostavljena uz Odgovor na tužbu i koju sud zanemaruje i ne ocjenjuje. Sud nadalje pogrešno zaključuje u točki 22. da je tuženik prouzročio štetu tužitelju, jer je „Tuženik“, između ostalog, jednostrano prekinuo poslovni odnos sa tužiteljem. Međutim, sud ponovno ignorira činjenicu da tuženik nije jednostrano prekinuo poslovni odnos sa tužiteljem, obzirom da je isti bio upoznat sa prestankom obavljanja djelatnosti tuženika, o čemu svjedoči Inventurni zapisnik za skladište Tankerkomerc Zadar–03/2018 od 13. ožujka 2018., obzirom da su i predstavnici tužitelja bili prisutni provođenju navedene inventure, te su tom prilikom izvršili uslugu kontrole količine goriva u spremnicima na navedenom skladištu. Što se tiče ocjena dokaza, posebno pisanih iskaza zakonskog zastupnika tuženika i svjedoka na strani tuženika, koje je sud učinio protivno načelu savjesne i brižljive ocjene dokaza, kako svakog dokaza zasebno tako i svih dokaza zajedno. Naime, sud je samo je konstatirao da su u suprotnosti sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu“, ne navodeći sa točno kojom dokumentacijom su u suprotnosti i u kojem dijelu. Nasuprot tome, pisane iskaze zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka na strani tužitelja ocijenio je kao „logične, životne i u skladu sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu“. Međutim, propustio je navesti razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji takav svoj zaključak, odnosno ocjenu. Sud je prihvatio Dopunski nalaz i mišljenje vještaka od 24. svibnja 2024. u cijelosti smatrajući isti stručnim i potpunim i u skladu sa postavljenim zadatkom, pravilima struke i priloženom dokumentacijom, ne navodeći razloge o odlučnim činjenicama na kojima temelji svoju odluku. Također, vještak temelji svoj Dopunski nalaz i mišljenje od 24. svibnja 2024. na dokumentaciji koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 25. ožujka 2024. i koja se sukladno čl. 299. st. 3. ZPP-a nije trebala uzeti u obzir, obzirom da se nove činjenice ne mogu iznositi nakon zaključenja prethodnog postupka. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu uz nadoknadu troškova cjelokupnog postupka tužitelju, uvećano za trošak žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju čl. 365. st. 2. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. , 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da se pobijana presuda za sada ne može ispitati.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 115.848,50 EUR, sa zakonskim kamatama koje na pojedinačne iznose teku od dospijeća do isplate po odgovarajućoj kamatnoj stopi.

8. U ovom žalbenom postupku sporna je pasivna legitimacija odnosno odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju.

9. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

10. Odredbom čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle korist i, dok je stavkom 3. istog članka propisano da pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

11. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 348. st. 3. ZPP-a te čl. 24. st. 1. t. 1. Zakona o sudovima, obzirom kada je u Uputi o pravnom lijeku pobijane presude naveo da o istoj odlučuje „nadležni Županijski sud“, umjesto„ Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. “ukazuje se žalitelju da je riječ o grešci u pisanju koja se može ispraviti u svako doba, a ujedno nije nastupila šteta jer je i sam pravilno uputio žalbu na ovaj sud na kojem će pobijana presuda biti predmet ispitivanja po žalbi.

12. Međutim, osnovano žalitelj navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a ujedno postoji i proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava i nisu ocijenjeni svi predloženi dokazi čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

13. Tužitelj navodi da je pretrpio štetu uslijed tuženikovog prestanka pružanja usluge kontrole kvalitete nafte na terminalu Tankerkomerc Zadar o čemu je obaviješten 19. ožujka 2020. od strane društva Crodux derivati dva d.o.o.

14. Naime CRODUX PLIN d.o.o. je 12. ožujka 2018. prestao obavljati djelatnost pretovara naftnih derivata na Terminalu, odnosno skladištu Tankerkomerc d.d. Zadar, čime je prestala potreba za angažiranjem tužitelja i pružanjem usluga iz Ugovora o kontroli kvalitete i količine tekućih i naftnih goriva od 1. lipnja 2016. i Aneksa (dodatka) broj 1 predmetnom Ugovoru od 1. listopada 2017. (dalje: izjava o prestanku suradnje str. 26. i 78. spisa).

15. Nejasno je temeljem čega je sud zaključio o nastavku poslovnog odnosa između tužitelja i Crodux plin d.o.o., odnosno da je taj poslovni odnos nastavljen izdavanjem faktura na društvo Crodux derivati dva d.o.o., a niti se takav zaključak može izvesti iz e-mail korespondencije od 3. i 4. ožujka 2018. između djelatnice tužitelja CJĆ i djelatnice Crodux derivati dva d.o.o., LJ (str. 16. spisa). Nadalje osnovano žalitelj ukazuje na proturječnost u točki 17. obrazloženja gdje je navedeno da je tužitelj prema uputi tuženika račune ispostavljao društvu Crodux derivati dva d.o.o., iako se iz isprava u spisu ne može izvesti zaključak kako je to prethodno navedeno, a niti iz Inventurnog zapisnika za skladište Tankerkomerc Zadar od 13. ožujka 2018. nije razvidno da se poslovna suradnja između tužitelja i tuženika nastavlja i da je tužitelj imao opravdane razloge očekivati postupanje sukladno odredbama Ugovora. Naime, iz zapisnika kojem je prisustvovao i tužitelj proizlazi da su količine tekućih i naftnih goriva utvrđene zapisnikom podloga za prijenos zaliha iz tvrtke Crodux plin d.o.o. u tvrtku Crodux derivati dva d.o.o. Zagreb (str. 64.-66. spisa). Proturječno prvostupanjski sud navodi u točki 16. obrazloženja presude kako se u konkretnom slučaju radi o „povezanim društvima“ iako je u točki 15. obrazloženja naveo da se društva Crodux plin d.o.o. i Crodux derivati dva d.o.o. Zagreb ne smatraju povezanim na temelju odredbe čl. 473. ZTD -a. Dakle, u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije sud nije dao valjane razloge, nije ocijenio sve predložene dokaze, osim što je utvrdio da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-23/12929-2 od 23. ožujka 2024. došlo do promjene tvrtke /naziva Crodux plin d.o.o. u Delta plin d.o.o.

16. Uzimajući u obzir navedeno, ovaj sud za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženika za nastalu štetu i nema mogućnosti za postupanje sukladno odredbi čl. 373.a ZPP-a s obzirom na to da sud nije ocijenio sve predložene dokaze, i postoji proturječnost vezano za ocjenu pojedinih dokaza u odnosu na isprave u spisu.

17. Stoga je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i 3 .i čl. 370. ZPP -a, valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Kako odluka o troškovima parničnog postupka ovisi o konačnoj odluci o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku.

18. Budući da je ovaj sud ukinuo pobijanu presudu to je u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP-a prvostupanjskom sudu ostavljeno da o troškovima ovog žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci (točka II. izreke ovog rješenja).

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ocijeniti sve predložene dokaze i ispitati prigovor promašene pasivne legitimacije nakon toga će donijeti pravilnu i zakonitu odluku uz pravilnu primjenu materijalnog prava i odlučit će o troškovima postupka.

Zagreb, 20. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jelena Čuveljak