1

Poslovni broj Gž-181/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž-181/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćnicima K. S. i I. S. M., odvjetnicima u O. društvu S. & P. d.o.o., odvjetnicima iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj: P-2509/2022-13 od 26. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženice i preinačuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovni broj: P-2509/2022-13 od 26. rujna 2023. na način da ista, sada preinačena, glasi:

 

„ Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„ I. Utvrđuje se da je tužitelj M. G. iz Z., OIB:…, stekao pravo vlasništva nekretnine oznake k.č.br. 592 upisane u zk. uložak broj 919 k.o. R., ukupne površine 471 m2, što je tužena dužna priznati i trpjeti te da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava na predmetnoj nekretnini s imena Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove predmetnog parničnog troška u iznosu od 1.074,43 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova postupka koji se odnose na troškove žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev (glavni) koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužitelj M. G. iz Z., OIB: …, stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nekretnine oznake k.č.br. 592 upisane u zk. uložak broj 919 k.o. R., ukupne površine 471 m2, što je tužena dužna priznati i trpjeti te da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava na predmetnoj nekretnini s imena Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana.“

 

II. Usvaja se eventualni tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„ I. Utvrđuje se da je tužitelj M. G. iz Z., OIB:…, stekao pravo vlasništva nekretnine oznake k.č.br. 592 upisane u zk. uložak broj 919 k.o. R., ukupne površine 471 m2, što je tužena dužna priznati i trpjeti te da tužitelj na temelju ove presude, a po njenoj pravomoćnosti, izvrši prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime i za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava na predmetnoj nekretnini s imena Republike Hrvatske, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove predmetnog parničnog troška u iznosu od 1.074,43 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

2. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude ( točke II. izreke), žalbu pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka.

 

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP).

 

4. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu uz naknadu troškova postupka.

 

5. Žalba tuženice je osnovana.

 

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice i pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda nije pravilna i zakonita.

 

6.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju tuženica sadržajno ukazuje u svojoj žalbi ističući da se ista ne može ispitati, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika,  zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

6.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.  st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žalitelja u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

 

7. Međutim, u ovom je postupku, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

 

8. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je stekao pravo vlasništva nekretnine oznake k.č.br. 592 upisane u z.k.ul. 919 k.o. R., ukupne površine 471 m2, a što mu je tuženica dužna priznati i trpjeti te da tužitelj, po pravomoćnosti presude izvrši prijenos prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime u cjelini, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena Republike Hrvatske, sve utemeljeno na odredbi čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( „Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV ).

 

9. U ovom postupku, obzirom i na žalbene navode žaliteljice, nije sporno da:

 

- je na predmetnoj nekretnini k.č.br. 592 upisane u z.k.ul. broj 919 k.o. R., ukupne površine 471 m2, upisano vlasništvo tuženice;

- je predmetna nekretnina nastala od dijela k.č.br.455/2 stare izmjere;

- je u popisu domaćinstva br. 33, od 22. prosinca 1955. ista bila upisana na nositelja Š. G. pok. P., i da je takav upis posjednika u uredu za katastar bio do 1991.,kada je upis posjednika nakon smrti Š. G., promijenjen na njegove nasljednike A. G. ( bake prodavatelja), G. G., M. G. (oca prodavatelja), A. G., J. Š. i V. Š.;

- da je iza pok. A. G. (bake prodavatelja) proveden ostavinski postupak i da je na temelju rješenje o nasljeđivanju iz njene smrti poslovni broj: O-21/2005 utvrđeno da, između ostalog, njenu ostavinsku imovinu čini nekretnina stare oznake k.č.br. 455/2 k.o. R.;

- da je u Uredu za katastar u Posjedovnom listu br. 30 za k.o. R. i to prije nove izmjere (koja je započela u lipnju 2015. a završena u srpnju 2019.), kao suposjednik u 1/10 dijela na nekretnini stare izmjere 455/2 bio upisan i otac prodavatelja M. G.;

- da je Ugovorom o darovanju nekretnina od 2. veljače 2017., sklopljenim između T. G., kao darovateljice i P. G., kao obdarenika (u odnosu na tužitelja prodavatelja premetne nekretnine), ovjerenim istoga dana kod javnog bilježnika D. K. pod poslovnim brojem: Ov- 780/2018 (list 12-15 spisa) predmet darovanja bila i ovdje sporna nekretnina k.č.br. 592. k.o. R.;

- da je u tom trenutku na predmetnoj nekretnini stare oznake 455/2 k.o. R. bilo upisano vlasništvo tuženice u cjelini ( list 65 spisa);

- da je predmetom Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 26. kolovoza 2022. sklopljenim između P. G., kao prodavatelja i tužitelja, kao kupca, bila predmetna nekretnina „...k.č.br. 592 upisane u zk. uložak broj 919 k.o. R., ukupne površine 471m2, u naravi Oranica površine 471 m2...“;

- da je u tom trenutku predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja bila upisana kao vlasništvo tuženice (list 6 spisa), koja je kao takva upisana od 16. veljače 2017. i to prema zapisniku suda prvog stupnja poslovni broj:Z-10211/2015/919, sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k.o. R., u kojem postupku je kao stranka sudjelovao i prodavatelj ( prednik tužitelja) P. G. (list 59-60 spisa).

 

10. Sporno je, je li obzirom na navedeno utvrđeno činjenično stanje, tužitelj mogao dosjelošću steći pravo vlasništva na navedenoj nekretnini.

 

11. Prvostupanjski sud je nakon ocijene provedenih dokaza ( čl. 8. ZPP ), kao osnovan prihvatio takav zahtjev tužitelja zaključujući, u bitnome, da je tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika bio u neprekidnom samostalnom i poštenom posjedu sporne nekretnine još od pedesetih godina prošlog stoljeća, pa računajući od tada pa do sklapanja ugovora o kupoprodaji sa njegovim pravnim prednikom P. G. smatra da je protekao i rok potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, posljedično čemu su ispunjeni svi zakonski uvjeti iz odredbe čl. 159. ZV za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini.

12. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj zakonom ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a stavkom 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Odredbom stavka 4. ovog članka propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

12.1. Na temelju odredbe čl. 160. st. 1. i 2. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u  samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni samostalni posjednici.

12.2. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

 

12.3. Odredbom čl. 197. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 i 63/2019 – dalje: ZZK/96), koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti na temelju odredbe čl. 241. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19 i 128/22- dalje ZZK) propisano je da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo:

- osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku;

- osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati, dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje protekom rokova određenih ovim Zakonom za podizanje brisovne tužbe, s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornoga upisa, odnosno otkad je dostavljeno rješenje o odbijanju prijave ili prigovora.

Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga ( stavak 3.).

Na tužbu za ispravak na odgovarajući se način primjenjuju pravila ovoga Zakona o zabilježbi spora ( stavak 4.).

12.4. Na temelju odredbe čl.  129. st. 1. ZZK/96 propisano je da nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno ( st. 1.), dok je odredbom stavka 2. ovog članka propisano da se brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim:

- ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno ako je nositelj knjižnoga prava iz stavka 1. ovoga članka kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena.

13. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje, koje kao što je i prethodno navedeno ( točka 10. obrazloženja), nije sporno, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je sud prvog stupnja na tako utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužitelja.

13.1. Naime, kao što je to i prethodno navedeno rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK, pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na gotovo identičnom činjeničnom stanju - tvrdnji tužitelja da je osobno i putem pravnih prednika, dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, a njegov pravni prednik P. G., koji je sudjelovao u postupku preoblikovanja (obnove zemljišnih knjiga) za k.o. R. i koji protiv rješenja o upisu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tuženice, donesenog u tom postupku, nije podnio nikakav prigovor, bar od tada više nije bio pošteni posjednik predmetne nekretnine jer je bar od tada znao da je predmetna nekretnina vlasništvo tuženice, pa posljedično tome istu nije ni mogao kasnije prodati tužitelju, a niti ju je tužitelj, kao pošteni stjecatelj mogao steći, a sve kako to osnovano ukazuje i žaliteljica (tako na odgovarajući način i prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: SU-IV-246/2015 od 17 rujna 2015.).

14. Slijedom navedenog, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist tužitelja ( čl. 159. ZV), pa je kao osnovanu valjalo prihvatiti žalbu tuženice i na temelju odredbe čl. 373. točke 3. ZPP pobijanu presudu preinačiti te presuditi kao u izreci pod točkom I. ove presude.

15. Obzirom da tužitelj i tuženica u odgovoru na žalbu odnosno žalbi nisu određeno naveli troškove za koje traži naknadu ( čl. 164. st. 2. ZPP), temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 164. st. 2. ZPP njihove zahtjeve za naknadu troškova postupka u povodu pravnih lijekova, valjalo je kao neosnovane odbiti.

Pula - Pola, 15. veljače 2024.

             

 

Predsjednik vijeća:

 

Robert Fabris