REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2219/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja CO (nominativ OO) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zrinka Bojanić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ŠO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Lazić, odvjetnik u Zagrebu, radi činidbe i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. srpnja 2026., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ukloniti objavu koju je 19. svibnja 2024. objavio na svojem Facebook profilu: „još 364… RO KO vr. MO COL odbila “Plenkovićevih” 50.000 eura, Tatica sa zadovoljstvom prisvojio 62.510 zagrebačkih “Tomaševićevih” eura. Dok se KO odrekao zaslužene novčane nagrade dodijeljene mu od Vlade RH i novac preusmjerio najteže bolesnoj djeci, COL se dovinuo kako, uz pomoć bliskog mu gradonačelnika, zgrabiti ogroman novac iz zagrebačkog gradskog proračuna. BABY & DADY, dva posve različita karaktera i svijeta!“ u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.000,00 eura sa zateznim kamatama od 7. studenog 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.000,00 eura sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2024. do isplate kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 2.000,00 eura od 19. svibnja 2024. do 6. studenog 2024.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 387,29 eura sa zateznim kamatama od 20. kolovoza 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 7. studenog 2024. ističe da je tuženik 19. svibnja 2024. na svojem profilu na društvenoj mreži Facebook objavio sljedeći sadržaj: „još 364…

RO KO vr.

MO OO

Beba odbila “Plenkovićevih” 50.000 eura, Tatica sa zadovoljstvom prisvojio 62.510 zagrebačkih “Tomaševićevih” eura.

Dok se KO odrekao zaslužene novčane nagrade dodijeljene mu od Vlade RH i novac preusmjerio najteže bolesnoj djeci, OO se dovinuo kako, uz pomoć bliskog mu gradonačelnika, zgrabiti ogroman novac iz zagrebačkog gradskog proračuna. BABY & DADY, dva posve različita karaktera i svijeta!“

Ističe da su uslijed objave tuženika korisnici društvene mreže Facebook objavili niz uvredljivih, uznemirujućih i mrzilačkih komentara, smatrajući objavljeni sadržaj istinitim: „Taj jazavac je muzao lovu još od C, a sad mu je sa senfom upala žlica u med, uzmi sve što se može i nikad dosta odvratni neradnički paraziti on i njegova kamarila..“; „Da nije glupih biraca taj O ne bi izasao iz okvira Travnog. Samo jadna i bijedna oporba omogucit ce mu jos jedan mandat. Sad si zamislite kad je on “lider” a kakvi su tek out sideri.“; „Odvratan on i gradonacelnik,fuj“; „Od TT i ekipice ne može se niti očekivati ništa drugo!!Cijeli život se šlepaju donacijama , niti dana radnog staža u realnom sektoru ....i kaj očekivati?? Ali birali ste ih....pa sada ...“; „Kaj očekivati od Š i R“; „Dok, koliko sam jučer čuo od dogradonačelnice, Zagrebom vladaju K u duginim bojama.. Imaš li komentar na stanje bolesti Metropole?? Ili nema pomoći?“; „Potomci opančara ne znaju drugačije! Njima je u genima otimanje od drugih na bilo koji način!“; „Kako je kao imigrant M dibio hrvatske papire? Kako usporediti tog lika s KO.“; „ J nije znal ništ drugo, nego se bacati po zemlji, smrad!“; „Sekta Možemo je puna trutova,a jedan od najvećih je taj Sorosev ideolog B,koji će biti upamćen jedino kao sisavac novca građana Zagreba.“; „sramota, koliko kradu ovo je već van pameti. točno vidiš kome se stalno daje“; „A smradine E“; „Taj lik godinama gljivari po kojekakvim udrugama ničega, ništa ne radi, a dobro živi.“; „Kakva odvratna njuška“; „Za kaj je MO uzeo 62 tisućice?“ Tužitelj ističe da je tuženik javno iznio informaciju - optužbu da bi tužitelj uz pomoć gradonačelnika grada Zagreba „sa zadovoljstvom“ zgrabio „ogroman novac iz zagrebačkog gradskog proračuna“ i to iznos od 62.510,00 EUR. Ističe da se radi o javnoj objavi, koju su vidjeli i nadalje mogu vidjeti pratitelji tuženika, i to njih 12.000 kao i sve druge osobe, jer je profil tužitelja otvoren i dostupan svima. Ističe da je informacija koju je objavio tuženik u cijelosti netočna i neprovjerena te je cilj i smisao iste bio isključivo naštetiti ugledu i časti tužitelja. Ističe da je tuženik objavio informaciju zlonamjerno, da nije poduzeo niti jednu radnju prethodne provjere informacija niti je kontaktirao tužitelja. Tužitelj nadalje navodi da je iznos od 62.510,00 EUR dodijeljen Udruzi Multimedijalni institut, koju je udrugu tuženik poistovjetio s tužiteljem, ali da tužitelj tijekom posljednjih gotovo deset godina nije zaposlenik te udruge, niti je na bilo kakvoj upravljačkoj ili rukovodećoj funkciji iste te da tužitelj od 2021. nije čak niti član iste. Tužitelj nadalje navodi da ni na koji način nije sudjelovao u provedenom natječaju niti je na bilo koji način imao korist od istoga. Ističe da je netočno da bi tužitelj surađivao s gradonačelnikom radi pribavljanja novca iz gradskog proračuna, a kamoli prisvajanja istog. Ističe da je tuženik zlonamjerno i klevetnički objavio potpuno neprovjerenu informaciju, s isključivim ciljem narušavanja časti i ugleda tuženika, kako bi izazvao zgražanje javnosti i osudu tužitelja. Ističe da bi tuženik, da je na bilo koji način provjerio objavljene informacije koje su javno dostupne, utvrdio da ne postoji bilo kakva veza između tužitelja te navedenog novčanog iznosa od 62.510,00 EUR. Ističe da tuženik navodi da je tužitelj sa zadovoljstvom „zgrabio ogroman novac iz zagrebačkog gradskog proračuna“ te da se dovinuo da mu u tome pomogne i gradonačelnik te na taj način zapravo navodi da bi se tužitelj nepripadno materijalno okoristio. Ističe da se tužitelja predstavlja kao kradljivca koji bi se nepripadno materijalno okoristio i to novcem iz gradskog proračuna koji pune građani grada Zagreba. Ističe da je zbog takve neprovjerene, senzacionalističke informacije javnost oštro osudila tužitelja te da su njegovi ugled, čast i dostojanstvo narušeni. Ističe da tuženik nadalje uspoređuje tužitelja s pjevačem KO, poznatim kao RO, kako bi dodatno ocrnio tužitelja te ga prikazao pohlepnim i zlonamjernim. Tužitelj ističe da on u proteklih 20 godina javno djeluje kao kulturni radnik i društveno-politički aktivist, da je suosnivač Multimedijalnog instituta Mama, inicijator Klubture, mreže za razmjenu programa nezavisne kulture, Centra za nezavisnu kulturu i mlade POGON, ustanove temelje na civilno-javnom partnerstvu, Zaklade Kultura nova, javne zaklade za financiranje suvremene kulture i umjetnosti. Ističe da je od sredine 2000-ih koordinirao inicijativu Pravo na grad te da je u suradnji s lokalnim građanskim inicijativama i sindikatima sudjelovao u vođenju niza građanskih borbi protiv privatizacije javnog prostora i infrastrukture, kao što su Ne damo Varšavsku i Ne damo naše autoceste. Ističe da mu je 2014. dodijeljena “Princess Margriet Award”, međunarodna nagrada za kulturu koju dodjeljuje Europska kulturna fondacija iz Amsterdama. Smatra da je u spornoj objavi prijeđena granica slobode govora i legitimne političke borbe unatoč tome što je i tužitelj, kao i tuženik, javna osoba, i što je namjera tuženika očito bila diskreditirati tužitelja u političkoj borbi, u konkretnoj javnoj objavi tuženika. Ističe da je tuženik ovom objavom neistinito i zlonamjerno optužio tužitelja, kao i gradonačelnika Grada Zagreba, da su, zajednički počinili kazneno djelo i nepripadno se financijski okoristili, apostrofirajući pritom tužitelja kao glavnog „krivca“. Nadalje navodi da su, upravo zbog činjenice da tužitelj već godinama aktivno radi na rastu i razvoju grada Zagreba, informacije koje je tuženik objavio izrazito uvredljive te da su objektivno podobne nanijeti mu štetu te narušiti ugled, čast i dostojanstvo te ga u cijelosti diskreditirati. Tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku trajno ukloniti sljedeću objavu koju je 19. svibnja 2024. objavio na svojem Facebook profilu: „još 364…BABY LASAGNA KO vr. MO COL odbila “Plenkovićevih” 50.000 eura, Tatica sa zadovoljstvom prisvojio 62.510 zagrebačkih “Tomaševićevih” eura. Dok se KO odrekao zaslužene novčane nagrade dodijeljene mu od Vlade RH i novac preusmjerio najteže bolesnoj djeci, COL se dovinuo kako, uz pomoć bliskog mu gradonačelnika, zgrabiti ogroman novac iz zagrebačkog gradskog proračuna. BABY & DADY, dva posve različita karaktera i svijeta!“, u roku od 8 dana. Traži i isplatu iznosa od 5.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2024. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da su tužitelj i tuženik političari, izabrani zastupnici u Gradskoj skupštini Grada Zagreba. Ističe da je tužitelj izabran s liste političke platforme „Možemo“, dok je tuženik zastupnik izabran s liste stranke „Most“. Navodi da je tužitelj, osim navedenog, javna osoba i zato što je prije političke karijere desetljećima vodio ili bio član različitih udruga civilnog društva te član različitih savjeta ili radnih skupina Vlade za suradnju s civilnim društvom. Navodi da sporni komentar nije objavljen na tuženikovom osobnom Facebook profilu kako se neosnovano tvrdi u tužbi, nego na službenom profilu zastupnika ŠO u [adresa] koji komentira političke događaje od važnog značaja za lokalnu politiku u Gradu Zagrebu. Navodi da taj komentar po svojem sadržaju predstavlja jedino i isključivo komentar tuženikovog saznanja o odluci gradonačelnika JO i većine zastupnika članova političke platforme „Možemo“ u Gradskoj skupštini o dodjeli novčanih sredstava udrugama, iz koje je proizlazilo da su ili već isplaćena ili da gradonačelnik namjerava dodijeliti novčana sredstva, među ostalim, i udrugama čiji su osnivači ili članovi bili ili još uvijek jesu pripadnici političke stranke „Možemo“, sam gradonačelnik te ovdje tužitelj. Navodi da je u tom kontekstu tuženik smatrao osobito moralno neprimjerenim i neetičnim da se novčana sredstva u iznosu od 62.510 EUR namjeravaju dodijeliti Mulitimedijalnom institutu čiji je osnivač i predstavnik u različitim Vladinim tijelima za suradnju s civilnim društvom bio upravo tužitelj, sada zastupnik u Gradskoj skupštini, potpredsjednik Gradske skupštine i najbliži gradonačelnikov suradnik. Ističe da je o tome i prije objave spornog komentara na Facebooku pokrenuta i javna rasprava u kojoj su mediji i novinari propitkivali etičnost takvog postupanja gradonačelnika i samog tužitelja pa da je tako 12. svibnja 2024. portal narod.hr objavio članak „Evo koliko je novca JO dao organizaciji čiji je suosnivač OO“. Nadalje navodi da je ta okolnost postala predmetom konfliktne i žive rasprave na sjednici Gradske skupštine održanoj u rujnu 2024. te da je osuđena od različitih zastupnika, uključujući i onih koji pripadaju ili su pripadali političkim strankama koje su zajednički nastupale na lokalnim izborima s političkom platformom „Možemo“. Nadalje navodi da se sama rasprava prelila i u medije koji su objavili niz članaka o neetičnosti ovakvog postupanja tužitelja i gradonačelnika JO. Po stavu tuženika, temeljni je problem u tome što zbog zakonskih praznina i neispunjavanja obveze iz članka 4. Zakona o sprječavanju sukoba interesa da donesu odgovarajući Kodeks o sprječavanju sukoba interesa zastupnika u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, tužitelj i predstavnici političke platforme „Možemo“ u Gradskoj skupštini mogu, za razliku od zastupnika u Hrvatskom saboru, otvoreno kršiti Zakon o sprječavanju sukoba interesa, te dodjeljivati novčana sredstva različitim udrugama ili s njima interesno povezanim osobama u udrugama ili drugim organizacijama čiji su sami bili osnivači, vodeće osobe ili članovi do lokalnih izbora na kojima su osvojili vlast. Ističe da je sporni komentar objavljen na temu koja je od javnog interesa za lokalnu politiku i građane Grada Zagreba i koja uživa najširu moguću slobodu izražavanja, a kažnjavanje takvog oblika političkog govora nespojivo je s demokratskim standardima suvremenog društva utemeljenog na načelima otvorenosti, širokogrudnosti i pluralizma. Ujednačena je praksa ESLJP-a da su, kada je sporna izjava dana u kontekstu političke debate o pitanju od javnog interesa, prihvatljiva samo najnužnija ograničenja slobode govora jer je sloboda političke debate u samoj srži koncepta demokratskog društva. Stoga su granice prihvatljive kritike šire u slučaju same ličnosti političara, nego kod privatnih osoba. Ističe da je tužitelj bio osnivač Multimedijalnog instituta kojeg sam tužitelj prvi navodi u tužbi i kojeg tuženik uopće nije naveo u spornoj objavi na Facebooku, te da je kao predstavnik te udruge sudjelovao i u radu Vladinog Savjeta za razvoj civilnog društva na kojemu je promicao, između ostalih, i financijske interese te udruge i davao prijedloge o načinu uređivanja financiranja njegove i drugih udruga iz državnog proračuna. Ističe da je to činio zajedno s drugim članom političke platforme „Možemo“ kojoj pripada, također izabranim zastupnikom u Gradskoj skupštini i Hrvatskom saboru, koji se tada predstavljao kao predstavnik udruge Centar za mirovne studije. Iz zapisnika koji se prilaže odgovoru na tužbu kao dokaz razvidno je da je tužitelj izravno iznosio primjedbe na planove financiranja njegove i drugih udruga članova „Možemo“ iz državnog proračuna. Nadalje navodi da je tužitelj, sada politički predstavnik platforme „Možemo“, zajedno s drugim udrugama čiji su osnivači i članovi predstavnici te iste političke stranke, uključujući gradonačelnika [adresa] JO, nije imao nevažnu ulogu u organizaciji njihova financiranja i djelovanja, koje se odvijalo po principu da u nedostatku stranačke infrastukture i sredstava za financiranje političke stranke, zapravo, uzimanjem sredstava iz javnih proračuna za navodno društveno korisne aktivnosti udruga, osiguraju sredstva za promicanje svojih političkih aktivnosti i tako formiraju političku stranku s biračkom bazom. Naime, tužitelj je 2016. godine, ali ovaj put preko druge udruge, Pravo na grad, kojoj je pripadao i gradonačenik JO, izabran odlukom Vlade u Radnu skupinu za izradu nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva 2017. – 2021., ponovo zajedno s drugim članom političke platforme „Možemo“ BO koji se ovaj put predstavljao kao predstavnik udruge Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske CROSOL. Također, i predstavnici udruge koju je tužitelj osnovao i vodio, Multimedijalnog instituta, bili su članovi ove radne skupine, tako što je tužitelja zamijenio suradnik EO, dok su pored BO koji je sada predstavljao navodnu neku drugu udrugu, u radnu skupinu ušla druga dva predstavnika člana Centra za mirovne studije kojemu je BO također pripadao i ranije ga predstavljao u navedenom Vladinom Savjetu. Navodi da je tužitelj, premda nije morao biti osnivač ili izravno član svih brojnih udruga, ostvarivao važnu ulogu u njihovu djelovanju i osiguravanju njihova financiranja, tako što bi formirao saveze udruga koje je savjetovao o načinu financiranja ili načinu prijave na natječaje za dodjelu proračunskih sredstava, sve u svojstvu takozvanog programskog koordinatora saveza udruga. Unatoč svemu navedenom, tužitelj se i nadalje, kao potpredsjednik Gradske Skupštine, zastupnik u Gradskoj skupštini s liste političke platforme „Možemo“ i najbliži gradonačelnikov suradnik ne suzdržava od rasprava ni od glasovanja o temama financiranja udruga iz gradskog proračuna, a koje je sam osnivao, čiji je bio član, ili čiji je rad koordinirao i koje je predstavljao u postupcima dodjele novčanih sredstava ili donošenja regulatornog okvira o tome i na lokalnoj i državnoj razini. Ističe da je u tom kontekstu njegovo ponašanje uporno kritizirano od strane zastupnika u Gradskoj skupštini te od medija. O tome su objavljeni sljedeći članci na portalu Jutarnjeg lista koji u glavnini prenosi sadržaj HINA-e, pod naslovom „Oporba žestoko napala JO zbog parkinga, bilo je neugodno: ‘Jeste li vi to meni rekli - nabijem vas?!‘“, na Tportalu članak „ JO na sjednici Skupštine: Jeste li vi to meni rekli - nabijem vas?“, na Maxportalu „Burno na sjednici Skupštine Zagreba: “Jel’ Vi to meni – nabijem vas?”. Ističe da su u potonjem članku navedene detaljno i sve bivše udruge CO, njegovih bliskih suradnika kao što je EO s kojim bi zamjenjivao svoje mjesto u Vladinim tijelima za donošenje odluka o financiranju njihovih bliskih udruga, kao i bliskih suradnika gradonačelnika te članova „Možemo“ kojima su dodijeljena novčana sredstva iz gradskog proračuna. Nadalje navodi da je u tjedniku Nacional objavljen članak „BURNO NA SKUPŠTINI Opet zaiskrilo između JO i DO: Vi ste krenuli u borbu za svoje parkinge! Niste plaćali deset godina…“, na 01portalu objavljen je članak „Zastupnica: Enorman novac dodjeljuje se udrugama koje su povezane s Možemo!“, da je na portalu Dnevnik.hr objavljen i video prilog o spornim informacijama koji je činio dio Dnevnika NOVA TV-a, pod naslovom „VIDEO Burno na sjednici Gradske skupštine: "Jeste li vi to meni rekli - nabijem vas?". Ističe da tema raspodjele novčanih sredstava udrugama iz gradskog proračuna nije prestala biti aktualna ni nakon sporne sjednice Gradske skupštine u rujnu 2024. pa je tako Jutarnji list 22. prosinca 2024. objavio analizu prijedloga gradskog proračuna za 2025. godinu pod naslovom „Analizirali smo gradski proračun za 2025: JO ovim ljudima dijeli stotine milijuna eura“, kritizirajući bujanje proračunskih stavki za različite udruge kulture povezane s gradonačelnikovom i tužiteljevom političkom platformom. Tuženik nadalje navodi da je udruga kojoj je tužitelj pripadao kao osnivač, član i jedan od vodećih ljudi, i koju je predstavljao u vladinim tijelima za donošenje odluka o financiranju udruga, primila od tužiteljevog najbližeg političkog suradnika, gradonačelnika JO, više od 62.000 EUR u 2024. godini. Dakle, tuženik je u spornom komentaru iznio činjenicu koja je za samog tužitelja nesporna i podatak koji nije netočan, a ta je saznanja temeljio na naprijed navedenom i priloženom članku objavljenom 12. svibnja 2024. na portalu narod.hr pod naslovom „Evo koliko je novca JO dao organizaciji čiji je suosnivač OO“, a koji prenosi službene podatke Grada Zagreba o isplatama dotičnoj udruzi tužitelja. Tuženik ističe da sporni komentar o postupanju tužitelja i njegovih najbližih političkih suradnika ne prenosi nikakve neistine niti je razvidno da tuženik nije postupao u dobroj vjeri, primjerice, prenošenjem neprovjerene informacije koja nema nikakve činjenične osnove. Ističe da tužitelj pokušava u tužbi neosnovano prikazati da je tuženik, formulacijom da je tužitelj „sa zadovoljstvom prisvojio 62.510 zagrebačkih 'Tomaševićevih' eura“ ili formulacijom da se „dovinuo kako … zgrabiti ogroman novac iz zagrebačkoj gradskog proračuna“ nastojao prikazati tužitelja kao „kradljivca koji bi se nepripadno okoristio“ ili ga zajedno s gradonačelnikom „neistinito i zlonamjerno optužio … da su zajednički počinili kazneno djelo i nepripadno se financijski okoristili, apostrofirajući pritom tužitelja kao glavnog krivca“. Smatra da tužitelj time u vlastitoj tužbi doslovno govori o sebi mnogo gore od onoga što je tuženik napisao u njemu spornom komentaru. Tuženik navodi da je jasno napisao da se tužitelj „dovinuo“ na koji način „prisvojiti“ ili „zgrabiti“ odnosno osigurati iz gradskog proračuna više od 62.000 EUR za udrugu koju je prethodno osnovao, vodio i skrbio se o njezinom financiranju, očito time aludirajući na nedvojbeni sukob interesa koji u slučaju tužitelja i gradonačelnika prolazi nesankcionirano zbog neodgovarajućeg zakonodavnog okvira, koji jest primjenjiv na zastupnike u Hrvatskom saboru, ali ne i na zastupnike u Gradskoj skupštini. Tako stoga, što je upravo većina u Gradskoj skupštini, predvođena tužiteljem, osmislila vlastita pravila o sukobu interesa prema članku 4. Zakona o sprječavanju sukoba interesa, a koja im omogućuju ovakvo neetično postupanje i diskrecionu dodjelu novčanih sredstava najbližim političkim suradnicima. Cjelokupni kontekst objavljenog kratkog komentara, kojim se tužitelja uspoređuje s nezaposlenim mladićem bez ikakvih primanja koji se odrekao državne nagrade za sudjelovanje na Eurosongu, predstavlja dopušteni vrijednosni sud tuženika o neetičnosti postupanja tužitelja i maštovitostima koje koristi kako bi svoje neetične postupke prikazao kao nesporne zakonite radnje. Osim toga, izneseni vrijednosni sud utemeljen je na dostatnoj činjeničnoj osnovi i dokazima na koje je tuženik ukazao naprijed u odgovoru na tužbu, a i sam je tužitelj priznaje u tužbi. Pritom tužitelj neosnovano tvrdi da je tuženikov komentar za njega mogao biti „uvredljiv“ jer tuženik nije koristio, premda bi mu i to bilo dopušteno prema praksi ESLJP-a i Ustavnog suda, bilo kakve ekscesivne ili uvredljive izraze o tužiteljevoj osobnosti, a kamoli da ga je nazvao „kradljivcem“ kako tužitelj neosnovano navodi u tužbi. Ističe da prema praksi ESLJP (u predmetu Sanchez protiv Francuske) političar odgovara za izostanak moderacije sadržaja komentara na njegovom Facebooku profilu ako komentari mogu predstavljati „nezakonit govor“ kao što je govor mržnje ili poticanje na mržnju ili netrpeljivosti na nacionalnoj, rasnoj ili drugoj zaštićenoj diskriminacijskoj osnovi, te ako ih je i sam političar potaknuo iznošenjem diskriminatornih sudova o skupini pojedinaca. Ističe da sadržaj spornih komentara ispod tuženikove objave ne upućuje na bilo kakav oblik „nezakonitog govora“, već predstavljaju uobičajene negativne komentare na društvenim mrežama o političarima koji u sukobu interesa pogoduju u dodjeli javnih sredstava bliskim političkim suradnicima. Takvi komentari za političara i javnu osobu ne mogu doseći dostatan stupanj ozbiljnosti da bi protiv takvih komentara mogao tražiti zaštitu svojeg prava na ugled u skladu sa člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije. U tom kontekstu ni tuženik ne može odgovarati za uvredljive komentare koje su treće osobe objavile ispod ovdje sporne objave. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti za koju tvrdi da mu je nastala spornom objavom tuženika na njegovom Facebook profilu.

6. Prije svega treba reći da u ovoj pravnoj stvari nema mjesta primjeni Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11 i 81/13, 114/22, dalje ZOM) jer sporna objava nije napravljena putem medija u smislu čl. 1. i 2. tog Zakona. Stoga se za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari ne traži ispunjenje procesne pretpostavke iz čl. 22. st. 2. ZOM-a.

7. Između stranaka nije sporno da su u vrijeme sporne objave na društvenoj mreži parnične stranke bile političari odnosno zastupnici Gradske skupštine Grada Zagreba (i da to su i danas). Tuženik ne osporava da je 19. svibnja 2024. napisao spornu objavu na svom Facebook profilu. U svom iskazu tuženik na ročištu 6. srpnja 2026. navodi da se radi o profilu na kojem objavljuje sadržaj vezan uz njegovo političko djelovanje. Nije sporno da je iz gradskog proračuna udruzi Multimedijalni institut dodijeljen iznos od 62.510,00 eura i da je tužitelj bio jedan od osnivača te udruge (pripremno ročište 21. siječnja 2026.).

8. Čitanjem sporne objave (list 7 spisa) utvrđeno je da je tuženik objavio tekst sljedećeg sadržaja

„još 364…

RO KO vr.

MO OO

Beba odbila “Plenkovićevih” 50.000 eura

Tatica sa zadovoljstvom prisvojio 62.510 zagrebačkih “Tomaševićevih” eura. Dok se KO odrekao zaslužene novčane nagrade dodijeljene mu od Vlade RH i novac preusmjerio najteže bolesnoj djeci, OO se dovinuo kako, uz pomoć bliskog mu gradonačelnika, zgrabiti ogroman novac iz zagrebačkog gradskog proračuna. BABY & DADY, dva posve različita karaktera i svijeta!“

9.1. Čl. 1099. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) propisano je:

U slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude, odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom.

9.2. Čl. 1100. ZOO propisano je: (1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

10.1. Po ocjeni ovog suda, s obzirom da iz sporne objave tuženika jasno proizlazi da je tužitelj osobno (imenom i prezimenom) prisvojio 62.510 zagrebačkih „Tomaševićevih“ eura te da se dovinuo kako zgrabiti ogroman novac iz zagrebačkog gradskog proračuna, što u uobičajenom jezičnom razumijevanju znači da je voljno uzeo imovinu koja mu ne pripada, radi se o izjavi koja zadire u pravo osobnosti tužitelja u smislu čl. 19. ZOO-a. Iz sporne objave ne proizlazi nikakav drugi kontekst osim ovog da se tužitelj osobno financijski okoristio uzimanjem javnog novca uz pomoć gradonačelnika.

10.2. Na temelju iskaza tužitelja na ročištu 6. srpnja 2026. (list 220-222 spisa) sud nalazi utvrđenim da tužitelj zbog ove objave mjesecima nije mogao mirno spavati, da je imao osjećaj bespomoćnosti i anksioznosti i da je neko vrijeme uzimao Normabel (u kojem dijelu je sud njegov iskaz prihvatio kao istinit jer je životan i uvjerljiv).

10.3. Stoga je zaključak ovog suda da je spornom objavom povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja u smislu čl. 1099. i 1100. st. 1. ZOO-a.

11. Tužitelj ima i ustavno pravo na zaštitu ugleda i časti (čl. 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014, dalje Ustav Republike Hrvatske). Međutim, tom pravu konkurira ustavno pravo tuženika na slobodu izražavanja (čl. 38. Ustava Republike Hrvatske). Radi se o ustavnim pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu pa kad ta dva ustavna prava međusobno konkuriraju, zadatak je suda postići pravičnu ravnotežu tih prava. Treba reći da se radi i o pravima koja su zaštićena čl. 8. i 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje Konvencija). Stoga je u ovoj pravnoj stvari potrebno provesti test razmjernosti kako bi se utvrdilo je li ograničenje prava tuženika (prava na slobodu izražavanja) razmjerno i prijeko potrebno u demokratskom društvu.

12. U provođenju testa razmjernosti potrebno je utvrditi je li ograničenje slobode izražavanja propisano zakonom, služi li ograničenje zaštiti ugleda, prava drugih ili drugom legitimnom cilju te je li takvo ograničenje društveno potrebno i razmjerno tom cilju. Sva tri uvjeta moraju biti zadovoljena kako bi se tuženikova sloboda izražavanja mogla ograničiti.

13. U konkretnom slučaju, ograničenje slobode izražavanja ima zakonsku osnovu u čl. 1099. ZOO i čl. 1100. ZOO, a ograničenje služi legitimnom cilju – zaštiti ugleda i časti tužitelja (koje pravo je zaštićeno čl. 35. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Konvencije).

14. Prema tome, preostalo je ocijeniti je li ograničenje prava tuženika na slobodu izražavanja prijeko društveno potrebno i razmjerno legitimnom cilju zaštite ugleda i časti tužitelja odnosno provesti test nužnosti.

15.1. U pogledu sadržaja sporne objave treba reći da se u istoj navodi točan iznos od 62.510 (zagrebačkih „Tomaševićevih“ eura) koje je tužitelj „prisvojio“, a također se navodi da se tužitelj dovinuo kako (uz pomoć bliskog mu gradonačelnika) „zgrabiti“ ogroman novac iz zagrebačkog gradskog proračuna. Na toj tvrdnji tuženik iznosi i vrijednosni sud kojim se moralno uspoređuju KO (koji se odrekao zaslužene novčane nagrade i novac preusmjerio bolesnoj djeci) i tužitelj (koji se dovinuo kako zgrabiti ogroman novac iz gradskog proračuna) - tuženik zaključuje da su njih dvojica posve različita karaktera i svijeta.

15.2. Tuženik u svom iskazu (list 222-224 spisa) navodi da ne smatra da je tužitelj te novce ukrao i strpao sebi u džep te da je to nemoguće, jer bi ga u tom slučaju kazneno prijavio, a ne pisao objave na društvenoj mreži. Iskazao je da je tužitelj preusmjerio taj iz gradskog proračuna prema udruzi čiji je bio osnivač, u kojoj je bio zaposlen i s čim vodstvom je i danas u dobrim odnosima te da za njega riječ prisvojiti znači omogućiti nekome raspolaganje s nečim. Objašnjava da je spornom objavom kritizirao princip djelovanja gradskih vlasti, kojima se značajnija sredstva raspodjeljuju udrugama ideološki i kulturno bliskima vlasti u Gradu Zagrebu te da je tužitelj s gradonačelnikom i drugim ljudima osmislio način kako će iz gradskog proračuna transferirati značajne iznose udrugama čiji su vodeći članovi bliski političkoj platformi Možemo!.

15.3. Iz opisanog dijela iskaza tuženika može se zaključiti da tuženik spornu objavu objašnjava kao vrijednosni sud (on je subjektivno doživljava kao kritiku sustava, a ne kao optužbu za kazneno djelo tužitelja). Međutim, tuženikov subjektivan doživljaj napisanog nije pravno relevantan, nego je pravno relevantno kako prosječan čitatelj razumije objavljen sadržaj. Nadalje, tuženikovo tumačenje riječi "prisvojiti" (omogućiti nekome raspolaganje s nečim) nije u skladu sa standardnim jezičnim značenjem te riječi, a to je uzeti nešto tuđe i učiniti svojim. Dakle, tuženikova reinterpretacija te riječi ni na koji način se ne može dovesti u vezi s uobičajenim razumijevanjem te riječi.

15.4. U sporu o povredi ugleda i časti, sud primjenjuje test prosječnog čitatelja, a ne naknadnu autorovu interpretaciju. Stoga tuženik svojim iskazom i svojom interpretacijom napisanog ne može promijeniti komunikacijski učinak koji je objava već imala na prosječnog čitatelja. Sporna objava tuženika na društvenoj mreži već je primljena i protumačena od strane čitatelja, što proizlazi iz komentara napisanih ispod te objave (list 8-11 spisa). Po ocjeni ovog suda prosječan čitatelj, koji ne zna da se radi o novcima koji su u 2024. dodijeljeni udruzi Multimedijalni institut (a ne tužitelju osobno), iz ove objave razumno zaključuje da se tužitelj osobno financijski okoristio uzimanjem javnog novca.

15.5. U odnosu na tvrdnju tuženika da sporni komentar predstavlja jedino i isključivo komentar tuženikovog saznanja o odluci gradonačelnika i većine zastupnika članova političke platforme Možemo! u Gradskoj skupštini o dodjeli novčanih sredstava udrugama, između ostalog i udrugama čiji su osnivači ili članovi bili ili još uvijek jesu pripadnici te političke platforme, sam gradonačelnik te tužitelj treba odgovoriti da u spornoj objavi nema niti riječi o toj udruzi niti o tome kako je tužitelj eventualno povezan s njom. Iz sadržaja sporne objave nikako se ne može zaključiti da ista predstavlja komentar tuženika ovakvog sadržaja kako to prikazuje tuženik.

15.6. Navođenjem točnog iznosa novaca (62.510 EUR) koje je tužitelj „prisvojio“ i „zgrabio“ iz gradskog proračuna, tuženik je iznio preciznu faktičnu tvrdnju da je tužitelj taj koji je uzeo novce i njima se okoristio. Da je tome tako potvrđuju iz komentari čitatelja ispod objave „potomci opančara ne znaju drugačije! Njima se u genima otimanje od drugih na bilo koji način!“, „Taj jazavac je muzao lovu još od C, a sad mu je sa senfom upala žlica u med, uzmi sve što se može i nikad dosta“, „sisavac novca građana Zagreba“, „Taj lik je nemoguć…što uopće taj radi!!“, „ J nije znal ništ drugo, nego se bacati po zemlji, smrad!“, „ovaj tip je ukrao samo 62000 eura“, „Za kaj je MO uzeo 62 tisućice?“.

15.7. Napominje se da sud komentare čitatelja ne uzima u obzir kao osnovu za odgovornost tuženika, nego ih razmatra isključivo u kontekstu kako su čitatelji doživjeli spornu objavu. Za same komentare tuženik ne odgovara jer isti ne predstavljaju govor mržnje po dikriminacijskoj osnovi.

15.8. Slijedom svega navedenog, s obzirom da se u spornoj objavi navodi točan iznos od 62.510 (zagrebačkih „Tomaševićevih“ eura) koje je tužitelj „prisvojio“ te se dovinuo kako „zgrabiti“ ogroman novac iz zagrebačkog gradskog proračuna, iz čega prosječan čitatelj izvodi zaključak o provjerljivoj činjenici da je tužitelj osobno primio iznos od 62.510 EUR iz gradskog proračuna, zaključak je ovog suda da je sporna objava činjenična tvrdnja (a ne vrijednosni sud kako to pokušava prikazati tuženik).

15.9. Tuženik ne tvrdi da je istinita tvrdnja da je tužitelj osobno prisvojio 62.510 eura.

16. U odnosu na tvrdnju tuženika da je sporni komentar objavljen na temu koja je od javnog interesa za lokalnu politiku i građane Grada Zagreba te da je, prema iskazu tuženika, u vrijeme pisanja objave postojao veći interes javnosti na način dodjele potpora iz gradskog proračuna udrugama, treba reći da je tema financiranja udruga iz gradskog proračuna nesporno pitanje od javnog interesa za građane Grada Zagreba. Izjave dane u kontekstu političke debate o pitanju od javnog interesa u samoj su srži zaštite slobode izražavanja te su odnosu na njih prihvatljiva samo najnužnija ograničenja. Nesporno je da je tuženik zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba u opoziciji. Nadzor nad načinom trošenja proračunskih sredstava institucionalna je zadaća oporbe. Međutim, javni interes teme ne zahtijeva formulaciju koju je tuženik napisao u spornoj objavi. Štoviše, iz teksta se uopće ne može razabrati da se problematizira način dodjele sredstava udrugama. Naime, moguće je upozoriti na postojanje potencijalnog sukoba interesa i na neetičnost nečijeg postupanja bez imputiranja osobnog prisvajanja javnog novca. Sporna objava je po ocjeni ovog suda prešla granice onog što je potrebno za pokretanje javne rasprave. Naime, tuženik ni u jednom dijelu objave na navodi da se radi o novcima dodijeljenim udruzi s kojom je tužitelj povezan. Prema tome, tema dodjele sredstava iz gradskog proračuna je posve legitimna, ali ta tema ne opravdava konkretnu formulaciju koju je tuženik napisao u spornoj objavi i kojom iznosi tvrdnju da je tužitelj osobno prisvojio novce iz gradskog proračuna.

17. Nadalje, nije sporno da je tužitelj potpredsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba i zastupnik političke stranke Možemo!. Nije sporno da je tuženik zastupnik Gradske skupštine Grada Zagreba te da je predstavnik oporbe. Za političare je karakteristično da moraju biti otvoreniji za pomno ispitivanje svake njihove riječi i djela te da moraju iskazivati veći stupanj tolerancije. Kritika između zastupnika suprotnih frakcija o javnim temama spada u najzaštićeniji politički govor. Međutim, to što tužitelj kao političar mora iskazivati veći stupanj tolerancije koji mora podnositi kao osoba, ne ukida zaštitu od neistinitih činjeničnih navoda o osobnoj koristi. I javna osoba ima pravo na zaštitu od lažnog prikazivanja da je osobno primila novac koji ona osobno nije primila. Treba razlikovati kritiku javnog djelovanja od zadiranja u nečiju osobnu sferu, a po stavu ovog suda imputiranje osobnog prisvajanja javnog novca nije kritika "javnog djelovanja" nego je tvrdnja o osobnoj i protuzakonitoj radnji tužitelja. Po ocjeni ovog suda, sadržaj sporne izjave promašuje ono što je tužitelj kao javna osoba dužan trpjeti.

18.1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj bio osnivač Multimedijalnog instituta, da je kao predstavnik te udruge sudjelovao u radu Savjeta za razvoj civilnog društva na kojem je promicao financijske interese te udruge i davao prijedloge o načinu uređivanja financiranja te i drugih udruge iz državnog proračuna, da je tužitelj izravno iznosio primjedbe na planove financiranja njegove i drugih udruga članova Možemo! iz državnog proračuna, da je imao važnu ulogu u organizaciji financiranja i djelovanja Možemo! uzimanjem sredstava iz javnih proračuna na način da se uzimaju sredstva iz proračuna za aktivnosti udruga i na taj način osiguraju sredstva za promicanje svojih političkih aktivnosti. Ističe i da je tužitelj 2016. preko udruge Pravo na grad, izabran odlukom Vlade u Radnu skupinu za izradu nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva 2017. – 2021., ponovo zajedno s drugim članom političke platforme „Možemo“ BO koji se ovaj put predstavljao kao predstavnik udruge Platforme za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske CROSOL. Ističe da su predstavnici udruge koju je tužitelj osnovao i vodio Multimedijalnog instituta bili članovi ove radne skupine, tako što je tužitelja zamijenio suradnik EO, dok su pored BO koji je sada predstavljao navodnu neku drugu udrugu, u radnu skupinu ušla druga dva predstavnika člana Centra za mirovne studije kojemu je BO također pripadao i ranije ga predstavljao u navedenom Vladinom Savjetu. Ističe da je tužitelj, premda nije morao biti osnivač ili izravno član svih brojnih udruga, ostvarivao važnu ulogu u njihovu djelovanju i osiguravanju njihova financiranja, tako što bi formirao saveze udruga koje je savjetovao o načinu financiranja ili načinu prijave na natječaje za dodjelu proračunskih sredstava, sve u svojstvu takozvanog programskog koordinatora saveza udruga. Ističe da se unatoč svemu tome, tužitelj i nadalje, kao potpredsjednik Gradske skupštine, zastupnik u Gradskoj skupštini s liste političke platforme „Možemo“ i najbliži gradonačelnikov suradnik ne suzdržava od rasprava ni od glasovanja o temama financiranja udruga iz gradskog proračuna, a koje je sam osnivao, čiji je bio član, ili čiji je rad koordinirao i koje je predstavljao u postupcima dodjele novčanih sredstava ili donošenja regulatornog okvira o tome i na lokalnoj i državnoj razini.

18.2. U odnosu na opisane tvrdnje tuženika treba reći da prethodno ponašanje tužitelja u smislu da je bio uključen u organizacije civilnog društva (udruge) koje su primale financijska sredstva iz državnog ili lokalnog proračuna, a sada kao zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba sudjeluje u raspravama i glasovanju o temama financiranja udruga iz gradskog proračuna, smanjuje razinu zaštite njegovog ugleda. Prethodno ponašanje tužitelja daje tuženiku legitimnu osnovu za javnu raspravu o sukobu interesa. Međutim, ono ne daje tuženiku legitimnu osnovu za tvrdnju o osobnom prisvajanju novca, a sporna objava bavi se upravo i isključivo time (a ne raspravom o sukobu interesa).

19.1. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na članak portala narod.hr od 12. svibnja 2024. koji je tjedan dana prije sporne objave pisao: "Evo koliko je novca JO dao organizaciji čiji je suosnivač OO." Čitanjem tog članka (list 32-35 spisa) utvrđeno je da se u istom piše o organizaciji Multimedijalni institut, a ne o tužitelju osobno. U tom se članku tužitelj spominje u kontekstu jednog od osnivača te udruge. Dakle, taj članak jasno razlikuje organizaciju (primatelja novčanih sredstava) od tužitelja (jednog od suosnivača). Tuženik je s druge strane napisao objavu u kojoj navodi da je tužitelj osobno prisvojio 62.510 EUR te da se dovinuo kako zgrabiti ogroman novac iz zagrebačkog gradskog proračuna i niti jednom riječju ne spominje udrugu. Stoga je zaključak ovog suda da je tuženik imao faktičnu osnovu za otvaranje pitanja dodjele sredstava iz gradskog proračuna. Međutim, tuženik nije imao nikakvu faktičnu osnovu za konkretnu formulaciju osobnog prisvajanja s obzirom da medijski članak na koji se poziva sam po sebi opovrgava tu formulaciju (pišući o organizaciji, a o tužitelju u kontekstu jednog od suosnivača te udruge).

19.2. Tuženik također ukazuje na okolnost da je ponašanje tužitelja kritizirano od strane zastupnika u Gradskoj skupštini i u medijima, u prilog čemu se poziva na članke objavljene u rujnu 2024. te Izvješće o dodjeli proračunskih sredstava Grada Zagreba udrugama povezanim sa strankom Možemo! u 2024. godini. U odnosu na to treba ponoviti da je tema dodjele sredstava iz gradskog proračuna nedvojbeno legitimna i da u tom smislu predstavlja najzaštićeniju kategoriju javne rasprave. Međutim, u spornoj objavi tuženik ne problematizira temu dodjele proračunskih sredstava udrugama s kojima je tužitelj na neki način povezan, nego navodi da je tužitelj osobno prisvojio i zgrabio 62.510 eura iz gradskog proračuna.

20.1. Nadalje, čitanjem sporne objave, zaključak je ovog suda da se radi o stiliziranoj objavi. Tužitelja, kojeg se zbog igre riječi naziva TO (kako bi se usporedio s pjevačem KO čije je umjetničko ime RO), stavlja tužitelja u moralno inferioran položaj prema pjevaču koji se odrekao novčane nagrade i preusmjerio je bolesnoj djeci. Međutim, po stavu ovog suda, stilizacija sporne objave ne dovodi do toga da se sporna objava može smatrati vrijednosnim sudom. Forma može biti satirična, no srž objave sadrži neistinitu tvrdnju o tome da je tužitelj prisvojio novce iz gradskog proračuna, a taj značaj srži objave ne oduzima ni satirična forma. Iz komentara ispod objave jasno proizlazi da čitatelji spornu objavu nisu prepoznati kao satiru. Srž objave svakako ne predstavlja dopušteno pretjerivanje bez neistinite činjenične tvrdnje.

20.2. Posljedice objave su da je tužitelj prikazan kao osoba koja je prisvojila tuđe novce što dovodi u pitanje njegov kredibilitet, da su tužitelja ljudi ispitivali o toj objavi, da se tužitelj osjećao bespomoćno, da mjesecima nije mogao mirno spavati, da je neko vrijeme uzimao lijek Normabel te da je za njega okolnost da je optužen da je učinio nešto protiv čega se bori čitav uzrokovao izazov boriti se protiv takve slike o njemu (što je utvrđeno na temelju iskaza tužitelja koji je sud u tom dijelu prihvatio kao istinit jer je životan, logičan i uvjerljiv). Nadalje, radi se o objavi na profilu tuženika na društvenoj mreži za koji nije ograničen pristup i koju je prema iskazu tuženika pročitalo 5000-6000 ljudi.

21.1. Po stavu ovog suda, uklanjanje objave sukladno čl. 1099. ZOO je minimalno invazivna mjera koja ne onemogućava tuženika da nastavi kritizirati tužitelja i gradonačelnika, da nastavi upozoravati na sukob interesa te da nastavi tražiti transparentnost raspodjele proračunskih sredstava. Po ocjeni ovog suda, ta mjera ne odvraća tuženika od buduće legitimne kritike.

21.2. Nadalje, po ocjeni ovog suda, težina povrede prava osobnosti, a uzimajući u obzir sve naprijed opisane okolnosti slučaja (povredu prava osobnosti koju je pretrpio tužitelj s jedne strane te faktore koji ograničavaju njezinu visinu), opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 2.000,00 eura sukladno čl. 1100. ZOO. Po ocjeni ovog suda, taj iznos zastupnika Gradske skupštine Grada Zagreba, koji kao oporba kritizira vladajuću stranku, ne odvraća tuženika od sudjelovanja u javnim raspravama od javnog interesa.

22.1. Slijedom svega navedenog, u provođenju testa razmjernosti, sud nalazi utvrđenim da ograničenje slobode izražavanja ima zakonsku osnovu u čl. 1099. ZOO i čl. 1100. ZOO. Sud nalazi utvrđenim i da ograničenje služi legitimnom cilju – zaštiti ugleda i časti tužitelja (koje pravo je zaštićeno čl. 35. Ustava Republike Hrvatske i čl. 8. Konvencije). Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja obrazložene u toč. 15. do 21. obrazloženja – da iz sporne objave proizlazi da se tužitelj osobno financijski okoristio uzimanjem javnog novca, da se radi o neistinitoj činjeničnoj tvrdnji, da tema dodjele sredstava iz gradskog proračuna koja jest legitimna ne opravdava konkretnu formulaciju koju je tuženik napisao u spornoj objavi i koja formulacija prelazi granice onog što je potrebno za pokretanje javne rasprave, da sporna objava nije kritika javnog djelovanja tužitelja nego je tvrdnja o osobnoj i protuzakonitoj radnji tužitelja, a što premašuje ono što je tužitelj kao javna osoba dužan trpjeti, da prethodno ponašanje tužitelja (koje smanjuje razinu zaštite njegovog ugleda) ne daje tuženiku legitimnu osnovu za tvrdnju o osobnom prisvajanju novca, da tuženik u spornoj objavi ne problematizira temu dodjele proračunskih sredstava udrugama s kojima je tužitelj povezan, da su posljedice te objave takve da je tužitelj prikazan kao osoba koja je prisvojila tuđe novce što dovodi u pitanje kredibilitet tužitelja i njegovog javnog djelovanja što mu uzrokovalo nemir, nesanicu, osjećaj anksioznosti i da uklanjanje objave s društvene mreže te dosuda pravične novčane naknade u iznosu od 2.000,00 eura ne predstavljaju mjere koje bi odvraćale tuženika od buduće legitimne kritike i sudjelovanja u javnim raspravama od javnog interesa – zaključak je ovog suda da je ograničenje prava tuženika na slobodu izražavanja u konkretnom slučaju prijeko društveno potrebno i razmjerno legitimnom cilju zaštite ugleda i časti tužitelja.

22.2. Prema tome, zadovoljena su sva tri uvjeta kako bi se tuženikova sloboda izražavanja mogla ograničiti.

23. Stoga je zahtjev tužitelja za uklanjanjem sporne objave s Facebook profila tuženika (čl. 1099. ZOO) te zahtjev za dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 2.000,00 eura (čl. 1100. ZOO). Sukladno čl. 1103. ZOO, osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na taj iznos od podnošenja tužbe (7. studenog 2024.) do isplate, a nije osnovan zahtjev za isplatu istih od 19. svibnja 2024. do podnošenja tužbe. Naime, tužitelj ne dokazuje da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku s pisanim zahtjevom. U preostalom dijelu, zahtjev za dosudu pravične novčane naknade u daljnjem iznosu od 3.000,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama odbijen je kao neosnovan.

24.1. Sud kao nepotreban nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka VO i AO na okolnost saznanja o šteti koju je tužitelj pretrpio jer je po ocjeni ovog suda ta okolnost u dovoljnoj mjeri utvrđena na temelju iskaza tužitelja.

24.2. Sud kao neodlučan nije izveo ni dokaz saslušanjem svjedoka JO, IO, DO, HO i FO, čije je saslušanje tuženik predložio na okolnost točnosti i istinitosti navoda tuženika iz sporne objave kao i na okolnost načina dodjele sredstava udrugama iz gradskog proračuna Grada Zagreba. Navedeno stoga što nije sporno da tužitelj nije osobno prisvojio novce (i sam tuženik u iskazu navodi da tužitelj nije sebi strpao novce u džep niti ih je ukrao, jer bi ga u tom slučaju kazneno prijavio), a upravo je to ono što proizlazi iz sporne objave. Zbog toga je neodlučna okolnost je li istinito da su novci dodijeljeni udruzi s kojom je tužitelj na neki način povezan, a tužitelj ne osporava činjenicu da je iznos od 62.510 eura dodijeljen udruzi Multimedijalni institut i da je tužitelj bio suosnivač iste (pripremno ročište 21. siječnja 2026., list 214 spisa). Međutim, sporna objava ne govori o dodjeli novaca udruzi s kojom je tužitelj povezan niti je tako prosječan čitatelj može razumjeti. Shodno tome, neodlučno je i viđenje predloženih svjedoka o načinu dodjele udrugama sredstava iz gradskog proračuna.

25. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP), odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora (5.000,00 eura) te priloženom troškovniku.

26. Tužitelj je s osnovom tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti (100%) dok je s visinom uspio u omjeru od 40%. Stoga je on u sporu uspio u omjeru od 70%. Kada se od postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u postupku oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici (30%), dobije se iznos od 40% i u tom omjeru tužitelju treba odmjeriti naknadu troškova.

27. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1) te trošak pristupa na ročišta 21.01.2026. i 06.07.2026. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 300 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 750,00 eura. Priznat mu je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 48,23 eura te na presudu u iznosu od 170,00 eura. Navedeno sveukupno iznosi 968,23 eura. Tužitelju taj iznos pripada u omjeru od 40%, što iznosi 387,29 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenje ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

28. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 16.06.2025. jer ga sud nije pozvao na to pisano očitovanje, niti mu je sud odobrio takvo dodatno pisano očitovanje u smislu čl. 299.a st. 2. ZPP.

U Zagrebu 20. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.