Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-219/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja ZEC GRADNJA SPLIT d.o.o., OIB: 17081013899, Ivekovićeva 24, Split, kojeg zastupa punomoćnik Marko Jurković, odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 3a, protiv protivnika osiguranja AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZBOROVSKÉ NÁM 2813, 276 01 A, [adresa], radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr- 2703/2025-2 od 25. lipnja 2026., 20. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja ZEC GRADNJA SPLIT d.o.o. i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2703/2025-2 od 25. lipnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev predlagatelja osiguranja ZEC GRADNJA SPLIT d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 998,25 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je kao nedopušten prijedlog predlagatelja osiguranja od 12. studenog 2025. radi određivanja privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine protivnika osiguranja označene kao kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke) te je naloženo Općinskom sudu u Splitu, Zemljišnoknjižnom odjelu u Trogiru, da u zemljišnim knjigama upiše zabilježbu odbačenog prijedloga (točka II. izreke).

2. Protiv tog rješenja žali se predlagatelj osiguranja zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je sud pogrešno primijenio institut presuđene stvari iz čl. 333. Zakona o parničnom postupku, s obzirom na to da u predmetu poslovni broj Ovr-2016/2025 nije meritorno odlučeno o prijedlogu predlagatelja osiguranja niti je konačno uređen sporni pravni odnos između stranaka. Također, ističe da ne postoji podredna primjena čl. 333. Zakona o parničnom postupku jer su ovrha i osiguranje postupci prisilnog ostvarenja ili osiguranja već utvrđenog prava, a da ovrhovoditelj može i nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi/osiguranju povući prijedlog, a zatim sukladno čl. 40. Ovršnog zakona podnijeti novi prijedlog za ovrhu/osiguranje. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i u cijelosti usvojiti prijedlog za određivanje privremene mjere, podredno ukinuti pobijano rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 998,25 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Sud prvog stupnja, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP), na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje u tekstu: OZ).

5. Međutim, donoseći pobijano rješenje sud prvog stupnja pogrešno je primijenio odredbu čl. 333. ZPP-a, ali je pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti.

6. Naime, pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog predlagatelja osiguranja radi osiguranja novčane tražbine privremenom mjerom pozivom na čl. 333. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, s obrazloženjem da je u ranije pravomoćno okončanom predmetu koji se vodio pod poslovnim broj Ovr-2016/2025 predlagatelj podnio sadržajno istovjetan prijedlog za određivanje privremene mjere koji je odbačen kao nedopušten.

7. Međutim, osnovano ukazuje žalitelj da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 333. ZPP-a. Naime, navedena odredba uređuje institut pravomoćno presuđene stvari u parničnom postupku te propisuje da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, odnosno da će odbaciti tužbu ako utvrdi da je među istim strankama pokrenuta parnica o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno. Pritom pravomoćnost u smislu stavka 1. istog članka nastupa kada je presudom, koja se više ne može pobijati žalbom, odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe. U predmetu poslovni broj Ovr-2016/2025 rješenjem suda prvog stupnja od 6. kolovoza 2025. prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere odbačen je kao nedopušten, dakle navedenom odlukom nije meritorno odlučeno o osnovanosti tražene privremene mjere. Stoga se pravni učinci takve odluke ne mogu poistovjetiti s učincima pravomoćne odluke kojom je odlučeno o zahtjevu u smislu čl. 333. ZPP-a. Slijedom navedenog, neovisno o tome što se odredbe ZPP-a na temelju čl. 21. st. 1. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju u postupku osiguranja, u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke za odbacivanje novog prijedloga zbog postojanja pravomoćno presuđene stvari.

8. Ipak, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti, iz razloga kako slijedi.

9. Naime, predlagatelj osiguranja podnio je prijedlog radi osiguranja svoje novčane tražbine privremenom mjerom, i to zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina u vlasništvu protivnika osiguranja, a na temelju platnog naloga suda prvog stupnja poslovni broj Pl-1295/2024-2 od 28. veljače 2025., koji u trenutku podnošenja prijedloga za osiguranje nije postao ovršan.

10. Sukladno odredbi čl. 343. st. 2. OZ-a privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se može postići ista svrha osiguranja. Dakle, privremena mjera ima supsidijaran karakter jer će ista biti dopuštena za meritorno ispitivanje samo ako se njena svrha u danom slučaju ne može postići prethodnom mjerom kao učinkovitijim sredstvom pravne zaštite budućeg ostvarenja novčane tražbine.

10.1. Nadalje, sukladno odredbi čl. 332. st. 1. toč. 3. OZ-a prethodna mjera se određuje radi osiguranja novčane tražbine na temelju, između ostalog, odluke suda koja nije postala ovršna.

11. Stoga, kako u konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja traži osiguranje novčane tražbine na temelju sudske odluke koja nije postala ovršna, to sukladno odredbi čl. 343. st. 2. OZ-a privremena mjera nije dopuštena, zbog čega je istu bilo potrebno odbaciti. Naime, za navedenu novčanu tražbinu, koja je utvrđena sudskom odlukom koja još nije postala ovršna, OZ izrijekom predviđa mogućnost određivanja prethodne mjere, a prethodnom mjerom može se postići ista svrha osiguranja koju predlagatelj želi ostvariti predloženom privremenom mjerom.

12. Pritom se žalitelju napominje da činjenica da je raniji prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje prethodne mjere pravomoćno odbijen rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-2149/2025-2 od 14. listopada 2025., jer predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim ispunjenje pretpostavki za njezino određivanje, nije od utjecaja na zaključak o nedopuštenosti u ovom postupku predložene privremene mjere. Naime, okolnost da u ranijem postupku nisu bile utvrđene pretpostavke za određivanje prethodne mjere ne znači da je predlagatelju osiguranja dopušteno istu svrhu osiguranja tražbine ostvarivati privremenom mjerom. Za primjenu čl. 343. st. 2. OZ-a odlučno je da je riječ o novčanoj tražbini osiguranoj sudskom odlukom koja još nije postala ovršna, za koju OZ predviđa mogućnost osiguranja prethodnom mjerom. Pritom se pitanje postojanja pretpostavki za određivanje prethodne mjere razlikuje od pitanja dopuštenosti privremene mjere. Stoga, ranija odluka kojom je prijedlog za određivanje prethodne mjere odbijen zbog nepostojanja pretpostavki za njezino određivanje ne otklanja zapreku iz čl. 343. st. 2. OZ-a, kako to pogrešno smatra žalitelj.

13. Stoga, trebalo je na temelju čl. 368. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, kako je i odlučeno u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

14. Predlagatelj osiguranja nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a), kako je i odlučeno u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 20. kolovoza 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak