Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Povrv-36/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, Elektroprimorje Rijeka, V.C.Emina 2, OIB: 46830600751, kojeg zastupa punomoćnica GĐ, u radnom odnosu kod tužitelja, protiv tuženice RĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Kristijan Čarapić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženice Ivana Vidakovića, odvjetnika u Rijeci, i objave od 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vere Lovrović Lečić, Rijeka, Fiorello la Guardia 25, poslovnog broja Ovrv-16158/2023, UPP/OS-Ovrv-685/2023 od 25. listopada 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženici tužitelju podmiriti iznos od 30.934,11 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 20. lipnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 1.098,35 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 20. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je prvotno kao ovrhovoditelj ustao prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa 30.934,11 eura s pripadajućim zateznim kamatama, na temelju kojeg je javni bilježnik Vera Lovrović Lečić, Rijeka, Fiorello la Guardia 25, dana 25.listopada 2023. pod poslovnim brojem Ovrv-16158/2023, UPP/OS-Ovrv-685/2023 donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je ovršenica obvezana na isplatu navedenog iznosa zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka.

2. Po pravovremenom i dopuštenom prigovoru tuženice, kojim je ista osporila utuženo potraživanje, postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženica u prigovoru, sada odgovoru na tužbu, ističe kako je predmetno obračunsko mjesto glasilo na njezinog pokojnog supruga ŽĐ, a koje obračunsko mjesto se vodilo kod ovrhovoditelja kao isključeno od 2013., premda nije bilo isključenja mjernog mjesta i električna energija se je mogla koristiti u cijelosti. Suprug tuženice ŽĐ preminuo je 2016. i nikada tužitelj, za njegovog života, nije pokretao sličan postupak protiv njega. S obzirom na to da je obračunsko mjerno mjesto glasilo na ŽĐ, prema kojem je tužitelj imao obveznopravni odnos, tuženica ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe i prigovor zastare.

4. Tužitelj je u podnesku od 21. veljače 2024. istaknuo da je neosnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika. Naime, predmetom naslovnog sudskog postupka naplata je neovlaštene potrošnje električne energije preko brojila br. 01429087106, na obračunskom mjernom mjestu br: 1200111117, u stanu u [adresa], na adresi [adresa], na kojem je kao korisnik mreže evidentiran tuženik temeljem Ugovora o privremenom prijenosu prava i obveza iz ugovora o korištenju meže br. 4012-23-1002815517. Tužitelj ukazuje kako je tuženik u posjedu predmetnog stana dugi niz godina i to kao član obiteljskog domaćinstva zaštićenog najmoprimca ŽĐ, pokojnog od 2016. godine, a od 1. prosinca 2022. godine temeljem Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom Klasa: 370-02/22-01/50- prijenos/22 sklopljenog sa vlasnikom stana [adresa]. Vlasnik predmetnog stana [adresa] za navedeno obračunsko mjerno mjesto uputio je dana 20. veljače 2023. godine Zahtjev za ponovnu uspostavu isporuke električne energije, Zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu i Zahtjev za prijenos ugovora o korištenju mreže. Tužitelj je izvršio promjenu korisnika mreže na predmetnom obračunskom mjernom mjestu i kao korisnika mreže, na zahtjev vlasnika predmetnog stana temeljem dostavljene dokumentacije evidentirao ovdje tuženika. Slijedom navedenog proizlazi da je tuženik bio posjednik i korisnik mreže u trenutku kada je provedena kontrola predmetnog obračunskog mjernog mjesta 17. svibnja 2023. godine na kojoj je utvrđeno da se na navedenom obračunskom mjernom mjestu troši električna energija iako je operator distribucijskog sustava odnosno tužitelj isporuku iste obustavio još 2013. godine, a u kojem je trenutku ovdje tuženik nesporno bio u posjedu predmetnog stana. Također, tužitelj je u više navrata pokušao zamijeniti i očitati brojilo br. 01429087106, međutim kako se isto nalazi u stanu tuženika, tužitelj isto nije uspio izvršiti, dok je zadnja uplata za isporučenu električnu energiju na predmetnom obračunskom mjernom mjestu izvršena dana 02. veljače 2013. godine. Tužitelj je temeljem redovitih poslovnih procesa dana 17. svibnja 2023. godine izvršio kontrolu obračunskog mjernog mjesta br: 1200111117, u stanu u [adresa], na adresi [adresa], na kojem mjernom mjestu je kao korisnik mreže evidentiran tuženik, i to zbog sumnje na neovlaštenu potrošnju električne energije. Navedenom kontrolom radnici tužitelja utvrdili su da se električna energija koristi preko brojila električne energije iako je mjernom mjestu privremeno obustavljena isporuka električne energije još 22. listopada 2013. godine zbog dugovanja za utrošenu električnu energiju. Radnici tužitelja utvrdili su da mjerno mjesto ima napon i da brojilo registrira potrošnju električne energije, koja se nije obračunavala, obzirom da se mjerno mjesto vodilo kao isključeno te su izvršili i zamjenu brojila ugradnjom novog broj: 162387029654. Istom prilikom izrađen je i Zapisnik o provedenoj kontroli neovlaštene potrošnje električne energije broj 401200301-07-23/DM od 17. svibnja 2023. godine, a koji je tuženik i potpisao. Opisano postupanje – trošenje električne energije preko brojila, a nakon privremene obustave električne energije – predstavlja neovlaštenu potrošnju električne energije iz čl. 93. st. 1. podstavka 5. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22, dalje u tekstu: Pravilnik) koji je donesen na temelju čl. 59. stavka 1. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21). Također, odredbom čl. 93. st. 2. Pravilnika propisano je da postupak utvrđivanja neovlaštene potrošnje električne energije provodi tužitelj, a sukladno odredbi čl. 94. Pravilnika tužitelj izdaje i naplaćuje račun za neovlaštenu potrošnju električne energije. Tužitelj je tuženiku obračunao neovlaštenu potrošnju električne energije te izdao Obračun br. 704 za neovlaštenu potrošnju električne energije od 2. lipnja 2023. godine te Račun broj 12202555428-2306201-1 za neovlaštenu potrošnju električne energije od 2. lipnja 2023. godine na iznos od 30.934,11 eur / 233.073,05 kn. Obračun i račun sačinjeni su sukladno čl. 101. Pravilnika. U predmetnom računu obračunata je neovlaštena potrošnja električne energije do dana kada je ista i utvrđena i to dana 17. svibnja 2023. godine, uzevši u obzir stanje na brojilu električne energije prema zadnjem očitanju brojila izvršenom dana 13. veljače 2014. godine. Očitane količine potrošnje na predmetnom brojilu, odnosno neovlašteno potrošena električna energija za navedeno razdoblje iznosi ukupno 26095 kWh u višoj tarifi i 12691 kWh u nižoj tarifi. Naknada za korištenje mreže izračunata je na temelju gore navedenih količina neovlašteno potrošene električne energije pomnožene sa tarifnim stavkama za distribuciju električne energije sukladno Odluci o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije (NN 138/22), a koja za tarifni model Bijeli u višoj tarifi iznosi 0,034508 eur/kWh, a u nižoj tarifi iznosi 0,015927 eur/kWh. Naknada za električnu energiju izračunata je na temelju gore navedenih količina neovlašteno potrošene električne energije pomnožene sa tarifnim stavkama za zajamčenu opskrbu električnom energijom nakon prva dva mjeseca korištenja zajamčene opskrbe, tarifni model Bijeli po višoj dnevnoj tarifi sukladno Odluci o iznosu tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu električnom energijom (NN 146/22) i Odluci o iznosu tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu električnom energijom (NN 29/23), sve pomnoženo s koeficijentom 1,25.Obzirom da se u navedenom periodu mjerno mjesto vodilo kao isključeno, utrošak električne energije koji je predmetom ovog postupka nije se obračunao tuženiku, niti je tuženik plaćao redovnu potrošnju električne energije. Osporava se prigovor zastare tužiteljeva potraživanja. Naime, neovlašteno trošenje električne energije predstavlja kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona. Odredbom čl. 231. Zakona o obveznim odnosima propisano je da za štetu prouzročenu kaznenim djelom zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona. Odredbom 228. st. 1. Kaznenog zakona za kazneno djelo krađe propisana je kazna zatvora do tri godine, a čl. 81. Kaznenog zakona propisano je da kazneni progon za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od jedne godine zastarijevaju za 10 godina. Osim toga, odredbom čl. 215. Zakona o obveznim odnosima propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju tužitelj je imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze nakon što je utvrdio neovlašteno trošenje električne energije. Kako je tuženik neovlašteno trošenje električne energije utvrdio kontrolom mjernog mjesta izvršenom 17. svibnja 2023. godine, a da je predmetni postupak pokrenuo 13. rujna 2023. godine, to je neupitno da nije nastupila zastara tužiteljeva potraživanja.

5. Sud je proveo dokaze uvidom u račun 12202555428-2306201-1, obračun 704 za neovlaštenu potrošnju električne energije, Zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu od 20. veljače 2023., Zahtjev za ponovnu uspostavu isporuke električne energije od 20. veljače 2023., Zahtjev za prijenos ugovora o korištenju mreže od 20. veljače 2023., izvadak iz zemljišne knjige, Obavijest Grada Rijeke od 15. prosinca 2022., Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom od 1. prosinca 2022., dopis tužitelja Gradu Rijeci od 22. svibnja 2023., dopis Grada Rijeke tužitelju od 27. ožujka 2023., dopis tužitelja Gradu Rijeci od 9. ožujka 2023., dopis Grada Rijeke tužitelju od 27. ožujka 2023. s priloženim Ugovorom o privremenom prijenosu prava i obveza iz Ugovora o korištenju mreže broj 4012-23- 1002815517, pregled obračuna instalacije, radni nalog od 18. listopada 2013., radni nalog od 18. listopada 2013., radni nalog od 18. svibnja 2023., zapisnik o provedenoj kontroli neovlaštene potrošnje električne energija, presudu Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-1158/2004. od 20. lipnja 2006., saslušan je svjedok AĐ, saslušana je tuženica i provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku elektrotehničke struke.

6. Na temelju isprava navedenih u prethodnom odlomku, čiji sadržaj i autentičnost stranke nisu sporile, utvrđeno je:

– da se utuženi račun odnosi na neovlaštenu potrošnju električne energije za stan na adresi [adresa]

– da se radi o stanu u vlasništvu Grada Rijeke,

– da je presudom Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja P-1158/2004. od 20. lipnja 2006. nadomješten Ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom između Grada Rijeke kao najmodavca i ŽĐ kao najmoprimca, a Ugovorom je određeno i da najmoprimac koristi sa članovima obiteljskog domaćinstva suprugom CĐ, ovdje tuženicom i sinom ĆĐ,

– da je ŽĐ umro, a tuženica je s Gradom Rijekom 1. prosinca 2022. sklopila Ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom Klasa: 370-02/22-01/50-prijenos/2022 u kojem je, između ostalog utvrđeno da je RĐ koristila isti stan kao član domaćinstva zaštićenog najmoprimca ŽĐ, svojeg pok. supruga, te da je stekla prava i obaveze zaštićenog najmoprimca temeljem Odluke Odjela gradske uprave za gospodarenje imovinom, Direkcija za upravljanje objektima stambene namjene od 10. listopada 2022. te da stan koristi na dan sklapanja Ugovora,

– da je 22. listopada 2013. na temelju radnog naloga broj 1683238 tužitelj isključio napon na predmetnom mjernom mjestu zbog neplaćanja,

– da je Grad Rijeka dopisom od 15. prosinca 2022. izvijestio tužitelja o sklapanju navedenog Ugovora o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom Klasa: 370-02/22-01/50-prijenos/2022 i podnio zahtjev da se od 1. prosinca 2022. tuženica zaduži za trošak električne energije,

– da je potom Grad Rijeka tužitelju podnio Zahtjev za sklapanje ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu od 20. veljače 2023., zatim Zahtjev za ponovnu uspostavu isporuke električne energije od 20. veljače 2023., kao i Zahtjev za prijenos ugovora o korištenju mreže od 20. veljače 2023. na CĐ,

– da je dopisom od 9. ožujka 2023. tužitelj izvijestio Grad Rijeku da je na predmetnom obračunskom mjestu isporuka električne energije bila privremeno obustavljena više od 3 godine i zatražio dodatnu dokumentaciju,

– da je potom Grad Rijeka 23. ožujka 2023. izvršio ponovnu kontrolu korištenja stana i utvrdio da se stan uredno koristi i da je isti opskrbljen električnom energijom, o čemu je tužitelja obavijestio dopisom od 27. ožujka 2023., a tužitelj je dopisom od 22. svibnja 2023. uzvratio da je obračunsko mjerno mjesto isključeno od 22. listopada 2013. i najavio provođenje kontrole,

– da je prema Radnom nalogu broj 4401262532 dana 17. svibnja 2023. izvršena kontrola mjernog mjesta prilikom koje je utvrđeno da je kupac skinuo kodiranu plombu HEP-a na poklopcu priključnice brojila i poklopac priključnice brojila te se kupac samovoljno ukopčao na glavnom osiguraču; o navedenome je sastavljen i zapisnik u kojem su uneseni podaci o stanju brojila (VT 986769, NT 251281) i koji je tuženica potpisala,

– da je tužitelj izvršio obračun br. 704 za neovlaštenu potrošnju električne energije i to za razdoblje od 22. veljače 2023. do 17. svibnja 2023. u iznosu od 27.375,32 eura te je za isto izdao utuženi račun (u kojem je obračunao i PDV od 13%) tako da ukupno dugovanje iznosi 30.934,11 eura.

7. Svjedok AĐ iskazao je da je do mirovine radio kod tužitelja kao kontrolor za neovlaštenu potrošnju. Kod korisnika koji su iskopčani vrši se redovita kontrola neovlaštene potrošnje, tako je pokušano i činiti na adresi [adresa], jer je struja bila iskopčana na toj adresi. No, nije bilo moguće izvršiti kontrolu jer na dolazak radnika nitko nije otvarao, a brojilo se nalazi u stanu. Kako se radi o kontroli neovlaštene potrošnje, kontrole se ne najavljuju niti se ostavlja obavijest o pokušaju kontrole kako stranke ne bi mogle manipulirati brojilima. Ne zna koliko je puta pokušano izvršiti kontrolu u konkretnom slučaju. Kontrola je u konačnici kod tuženice ipak izvršena, svjedok ju je osobno izvršio i tom je prilikom utvrđeno da se ista sama ukopčala, skinula plombu na brojilu i poklopac od priključnice brojila. Svjedok je očitao potrošnju iskazanu na brojilu. Istaknuo je i to da inače postoji na brojilu „ jedan mostić“ i skidanjem tog mostića brojilo prestaje očitavati potrošnju, iako se struja može koristiti. Ali se za konkretan slučaj ne može izjasniti da li je taj mostić skinut i vraćen, ali postoji mogućnost manipulacije istim tako da postoji mogućnost da ovaj očitani podatak nije točan podatak. Tuženica je bila nazočna prilikom vršenja kontrole, ne može se sjetili da li je potpisala radni nalog. Da nije, svjedok bi to upisao u radni nalog. S obzirom na navedena utvrđenja izvršio je zamjenu brojila novim brojilom s mogućnošću daljinskog očitanja utroška i daljinskog isključenja i uključenje.

8. Tuženica je iskazala da se radi o stanu na prvom katu na adresi [adresa]. Tamo je živjela sa svojim suprugom i sinom od 1984. godine, a od smrti supruga 2016. živi sama, a povremeno dođe sin. Cijelo to vrijeme su imali struju u stanu. Međutim, u jednom su razdoblju bili iskopčani, da bi otprilike desetak dana od isključenja vidjela svjetlo u stanu pa je shvatila da ih je suprug uključio, odnosno nije ih uključio suprug nego jedan susjed KĐ, sad pokojni, bez da su ga za to ovlastili. Nikad ga nisu prijavili niti tražili od HEP-a da poništi to uključenje. Odnosno to nisu tražili do smrti njezinog supruga 2016. godine kada je pokušala izvršiti prijepis brojila na njezino ime ali joj je u HEP-u rečeno da oni ne postoje kao korisnici. Prijepis je tek uspjela izvršiti naknadno. Nikada im nije došao nikakav račun od struje, nikakva opomena, niti je bila bilo kakva kontrola. Netočni su navodi svjedoka AĐ da se nije moglo ući u stan jer su oni svakome otvarali. Nije bila ni kontrola o kojoj je iskazivao svjedok AĐ. On je došao samo vezano za prijepis brojila na tuženičino ime i tada je zaista promijenio brojilo. Ona je to potpisala ali nije čitala što potpisuje. Rečeno joj je da je to samo zamjena brojila na njezino ime. Misli da je tom prilikom očitano stanje brojila koje se uklonilo. Nije ništa pitala u tom smislu. U tom razdoblju od 2013. do primijene brojila u stanu je bilo struje ali je oni nisu koristili zbog straha jer su znali da je neovlaštena potrošnja. Struja se koristila putem senzora i baterija, a za televiziju im je struju ustupio susjed. Prala je robu kod susjede, prvo kod susjeda G, onda kod susjede R. Imali su gospođu Ž koja im je glačala robu, kuhalo se na plin i voda se grijala na plinski bojler. Ona osobno nikad nije dirala brojilo. Stan je velik 90m/2 i u stanu se grije na drva. Misli da su zadnji račun za struju dobili 2012. godine. Kontrola je izvršena 7 godina nakon suprugove smrti. Zadnje dvije godine prije smrti suprug je bio u potpunosti nepokretan i nije bio priseban a prije toga se znao gubiti.

9. Na temelju ovih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je u stanu u [adresa], u vlasništvu Grada Rijeke, u razdoblju od 2013. do 17. svibnja 2023. došlo do neovlaštene potrošnje električne energije u smislu članka 93. stavak 1. alineja treća Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" br. 100/22., dalje: Pravilnik) u svezi članka 59. stavak 1. Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine" br. 111/21., dalje ZTEE), tako što je električna energija preuzimana preko brojila s kojeg je skinuta plomba. Navedeno osobito proizlazi iz zapisnika od 17. svibnja 2023. u kojem je ovlašteni radnik tužitelja AĐ prilikom kontrole neovlaštene potrošnje utvrdio da je kupac skinuo kodiranu plombu HEP-a na poklopcu priključnice brojila i poklopac priključnice brojila te se kupac samovoljno ukopčao na glavnom osiguraču, a tuženica je kontroli prisustvovala i zapisnik je potpisala. Navodi tuženice da nije znala što potpisuje u potpunosti su neuvjerljivi pored činjenice da je znala da se u predmetnom stanu godinama neovlašteno koristi električna energija, kako je to jasno iskazala prilikom saslušanja. Ovo utvrđenje potkrijepljeno je i sadržajem radnog naloga od 18. listopada 2013., iz kojeg proizlazi da je 22. listopada 2013. tužitelj isključio napon na predmetnom mjernom mjestu zbog neplaćanja, a unatoč tome Grad Rijeka je prilikom kontrole korištenja stana od 23. ožujka 2023. utvrdio da se stan uredno koristi i da je isti opskrbljen električnom energijom.

10. Pritom, prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Naime, tuženica je kroz cijelo kritično razdoblje (od 22. listopada 2013. do 17. svibnja 2023.) živjela u stanu na adresi [adresa], najprije kao član domaćinstva najmoprimca ŽĐ, što je nastavila činiti sve dok nakon njegove smrti i sama u svojstvu najmoprimca nije s Gradom Rijekom 1. prosinca 2022. sklopila Ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom Klasa: 370-02/22-01/50- prijenos/2022. Tuženica je u svom iskazu navela da je kroz cijelo kritično razdoblje stan bio opskrbljen električnom energijom, izuzev prvih desetak dana nakon isključenja u listopadu 2013., kad "ih je uključio jedan susjed KĐ, ali ga oni nisu prijavili tužitelju niti su tražili isključenje". Tuženica je, dakle, kao korisnik stana nedvojbeno koristila električnu energiju kroz cijelo predmetno razdoblje, iako je znala da se radilo o neovlaštenoj potrošnji. Kako je tuženica koristila električnu energiju bez da je to bilo utemeljeno na pravnom poslu s tužiteljem, niti je postojao koji drugi pravni temelj koji bi ju na to ovlastio, jasno je da se radi o izvanugovornoj obvezi naknade štete tužitelju prouzročene takvim protupravnim djelom, pa je u potpunosti nevažno tko je i je li itko uopće u tom razdoblju bio u ugovornom odnosu s tužiteljem. Budući da su svi članovi kućanstva nedvojbeno uživali koristi neovlaštenog korištenja električne energije i time tužitelju prouzročili štetu, svi su oni tužitelju solidarno odgovorni za tu štetu u smislu članka 1107. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje ZOO), a prema članku 43. stavak 1. ZOO-s svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen. Slijedom navedenog, tužitelj je ovlašten od tuženice zahtijevati ispunjenje cijelog duga nastalog neovlaštenim korištenjem električne energije, pa tako i za vrijeme dok je njezin suprug bio živ i koristio energiju zajedno s tuženicom.

11. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak elektrotehničke struke Damir Jugo naveo je da je obračunsko mjerno mjesto br. 1200111117 koje se nalazi u stanu tuženika na adresi [adresa], Rijeka je bilo isključeno od 22.10.2013. godine. Na predmetnom obračunskom mjernom mjestu bilo je ugrađeno električno brojilo ser. br. [serijski broj]. Električno brojilo je očitano dana 13.02.2014. godine i utvrđeno je stanje od 72307 kWh u VT - višoj tarifi i 12268 kWh u NT – nižoj tarifi (str. 78 spisa, Redni br. 24, oznaka ERNP znači da je očitanje brojila obavljeno od strane djelatnika tužitelja). Od toga dana brojilo više nije očitano sve do 05.05.2023. kada je očitano stanje potrošnje od 98544 kWh VT i 25042 kWh NT (podatak iz podneska tužitelja, str, 61 spisa). Dana 17.05.2023 godine utvrđena je neovlaštena potrošnja el. energije i očitano stanje brojila koje je iznosilo 98677 kWh u VT i 25128 kWh u NT. Tom prilikom je postojeće električno brojilo zamijenjeno novim ser. br. [serijski broj] (radni nalog tužitelja na str. 69 i 70 spisa). Ukupna evidentirana neovlaštena potrošnja električne energije prema nalazu vještaka iznosi 26370 kWh u VT i 12860 kWh u NT i to u razdoblju od 13.02.2014. godine do 17.05.2023 godine. Ukupno evidentirana neovlaštena potrošnja električne energije prema tužitelju iznosi 26095 kWh u VT i 12691 kWh u NT. Od dana 21.02.2023. tuženik je evidentiran kao aktualni korisnik mreže na njegov zahtjev. Tužitelj je 02.06.2023. godine tuženiku izdao račun za neovlaštenu potrošnju električne energije br. 12202555428-2306201-1 na iznos 30.934,00 eura sa PDV-om. za razdoblje od 22.02.2023. do 17.05.2023. godine. Tužitelj je ukupno registriranu potrošnju podijelio na period od 22.02. 2023. do 31.03.2023. i period od 01.04.2023. do 17.05.2023. Potrebno je naglasiti da je neovlaštena potrošnja el. energije bila registrirana na električnom brojilu. Procjena potrošnja električne energije nije rađena, jer se obračunsko mjerno mjesto vodilo kao isključeno od strane tužitelja. Potrebno je i naglasiti da ukupno zaračunata električna energija nije mogla biti potrošena u periodu koji se navodi u računu. Iz dokumentacije predmetnog spisa može se nedvojbeno utvrditi da je obračunata električna energija uistinu i potrošena ali ne u periodu koji se navodi u predmetnom računu tužitelja. Sam obračun br. 704 temeljem kojeg je sačinjen predmetni račun tužitelja u skladu je sa važećim Pravilnikom o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22) te odlukama HERA-e o iznosima tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu električnom energijom (NN-146/2012 i NN-29/2023), te odlukom HERA-e o iznosu tarifnih stavki za prijenos i distribuciju el. energije (NN-138/2021). Vještak je naglasio i da je obračun neovlaštene potrošnje el. energije br. 704 prema kojem je izrađen predmetni račun razlikuje – manji je za 275 kWh u VT i 169 kWh u NT u odnosu na nalaz vještaka u korist tuženika.

12. Sud je nalaz vještaka u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan jer je vještak jasno i razumljivo odgovorio na zadaću suda, a stranke na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi.

13. Stoga je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je ukupna evidentirana neovlaštena potrošnja električne energije na predmetnom mjernom mjestu 26370 kWh u VT i 12860 kWh u NT i to u razdoblju od 13.02.2014. godine do 17.05.2023 godine, da je upravo ta potrošnja registrirana na brojilu te je obračun br. 704 temeljem kojeg je sačinjen utuženi račun tužitelja u skladu sa važećim Pravilnikom o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22) te odlukama HERA-e o iznosima tarifnih stavki za zajamčenu opskrbu električnom energijom (NN-146/2012 i NN-29/2023), te odlukom HERA-e o iznosu tarifnih stavki za prijenos i distribuciju el. energije (NN-138/2021). Tužitelj je po nalazu vještaka obračunao i utužio niži iznos od onog kojeg je utvrdio vještak, pa mu je taj iznos i dosuđen temeljem članka 1045. ZOO-a, 101. Pravilnika i članka 2. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a) jer se za taj iznos umanjila tužiteljeva imovina. Nije odlučno, pritom, što je u samom računu navedeno pogrešno obračunsko razdoblje jer je u ovom postupku utvrđeno da se tužiteljevo potraživanje odnosi na cjelokupno razdoblje neovlaštene potrošnje - od isključenja korisnika 2013. godine do ponovnog uključenja 2024.

14. Prigovor zastare nije osnovan. Tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (članak 230. stavak 1. ZOO-a), s time da je dan dospijeća za naknadu za naknadu za neovlaštenu potrošnju električne energije određen posebnim propisom (člankom 105. Pravinika) i iznosi najmanje 15 dana od dana izdavanja računa, a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (članak 215. stavak 1. ZOO-a). Utuženi račun je izdan 2. lipnja 2023. te je tužitelj ispravno, u skladu s člankom 105. Pravilnika, dospijeće utvrdio s danom 19. lipnja 2023., pa kako je tužitelj tužbom (tada prijedlogom za ovrhu) ustao 13. rujna 2023., to je svakako učinjeno prije isteka zastarnog roka za cijelu utuženu tražbinu.

15. Članak 9. ZOO-a propisuje da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje. Članak 29. stavak 1. ZOO-a propisuje da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, a stavkom 2. određena je visina stope zatezne kamate.

16. Slijedom navedenog, kako je tužitelj dokazao i osnovu i visinu svog potraživanja, a tuženica, na kojoj je o tome teret dokaza u smislu članka 219. stavak 1. ZPP-a, nije dokazala da je svoju obvezu ispunila niti da je ta obveza prestala na koji drugi način, temeljem čl. 9. ZOO-a u svezi članka 451. stavak 3. ZPP-a valjalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika održati na snazi. Temeljem odredbe čl. 29. st.1. ZOO-a tužitelju na dosuđeni iznos pripada i pravo na zakonske zatezne kamate od dana dospijeća do isplate.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. ZPP-a, pa je tuženica, koja je u cijelosti izgubila ovu parnicu, dužna tužitelju naknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora u visini glavnog potraživanja. Sud je priznao tužitelju troškove koji se odnose na nastali ovršni trošak u iznosu od 316,68 eura, trošak vještačenja u iznosu od 567,00 eura (ostatak će se tužitelju vratiti), kao i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 214,67 eura, a ovo posljednje jer se prema članku 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje ZSP-a) za odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke (članka 7. stavak 3. ZSP-a). Stoga se tužitelju, koji je dužan koristiti elektroničku komunikaciju sa sudom, kao trošak potreban za vođenje parnice priznaje trošak predmetne pristojbe u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, a ako stranka propusti podmiri pristojbu u skladu s članka 7. stavak 3. ZSP-a i tako nastane pristojbena obveza u višem iznosu, to je trošak koji je po načelu krivnje dužna sama snositi. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a, koja kamata je zatražena još u tužbi, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Pritom valja istaknuti da prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 02.06.2017.g. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

U Opatiji 20. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11 ovog Zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1. Tužitelju uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženici po punomoćniku