Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž R-45/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku u Osijeku, Ulica Ivana Gundulića 36B/II, protiv tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku u Zagrebu, II. Loparska 2, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1933/2022-33 od 30. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1933/2022-33 od 30. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud donio presudu čija izreka glasi:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OT koji glasi:

„Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu, Klasa: ZGH-11-22-1236 Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 07.06.2022., kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužitelju OT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25.01.2021., da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja natrag na posao, na radno mjesto Administrator sektora, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti uz nadoknadu parničnog troška, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe koju smatra neosnovanom, a dijelom i nedopuštenom. Predlaže da se žalba tužitelja odbije.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu od 7. lipnja 2022., kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25. siječnja 2021., da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja natrag na posao - na radno mjesto Administrator sektora, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.

6. Prvostupanjski sud polazeći od utvrđenja:

- da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena, jer je podnesena unutar roka iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu (NN br. 93/14; 127/17; 98/19 i 151/22; dalje: ZR),

- da nije bilo sporno da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće, a sindikati nisu izvijestili tuženika o tome tko obavlja funkciju radničkog vijeća, ali je tuženik (usprkos tome) započeo postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji djeluju kod tuženika,

- da budući da nije sporna činjenica da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće , a niti su sindikati izvijestili tuženika o osobi koja preuzima funkciju radničkog vijeća, za tuženika nije postojala obveza provedbe daljnjih aktivnosti u postupku savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu, pa odluka o otkazu nije ništetna samo uslijed činjenice (ne)provedbe savjetovanja sa radničkim vijećem, budući da takva obveza za tuženika nije niti postojala,

- da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga , a razlozi prestanka potrebe za radom radnika sažeti u centralizaciji tzv. „korporativnih funkcija“, odnosno „korporativnih servisa“,

- da su se kod tuženika iste grupe funkcionalnih poslova korporativnih servisa obavljale decentralizirano, odnosno unutar više organizacijskih jedinica/podružnica i to samo za potrebe te organizacijske jedinice (podružnice), što je dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te prevelikog broja izvršitelja , a novom organizacijom tuženik provodi centralizaciju korporativnih funkcija na način da se uvodi nova organizacija prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati korporativne funkcije u podružnicama te se ti poslovi ukidaju u podružnicama, a poslovi korporativnih funkcija se obavljaju centralizirano unutar organizacijske jedinice „Korporativni servisi“, što uključuje i poslove koje je obavljao tužitelj,

- da je posljedica centralizacije bila smanjenje broja izvršitelja što je rezultiralo kolektivnim viškom radnika te prestankom potrebe za radom tužitelja,

- da je autonomno pravo tuženika kao poslodavca donositi odluke o organizaciji poslovanja te o broju izvršitelja na pojedinim radnim mjestima , a isto tako tuženik kao poslodavac autonomno donosi odluku o smanjenju broja izvršitelja na nivou tuženika

(holdinga), odnosno u pojedinim organizacijskim jedinicama,

- da je reorganizacija poslovanja dovela do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužitelja, a što sve predstavlja opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz organizacijskog razloga,

- da iako se poslovi koje je radio tužitelj i dalje obavljaju kod tuženika, smanjen je broj izvršitelja koji to rade, što znači da su prekobrojni izvršitelji utvrđeni kao višak,

- da je dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i u situaciji kada se smanjuje broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, pri čemu se ti poslovi i dalje obavljaju kod poslodavca,

- da je tuženik u postupku otkazivanja primijenio zakonske kriterije iz čl. 115 . st. 2. ZR-a, da je pojedinom kriteriju dodijelio određen broj bodova i na temelju primjene tih kriterija izlučio osobe sa najmanjim brojem bodova,

- da je tuženik dodatno razradio primjenu kriterija na način da ako radnici imaju jednak broj bodova prema zakonskim kriterijima, da se prednost daje radniku koji je dulje u radnom odnosu kod tuženika, odnosno ukoliko su radnici i prema tom kriteriju izjednačeni, prednost ima radnik koji ima više uzdržavanih osoba,

- da je tuženik pravilno primijenio zakonske kriterije na uspoređivane radnike prilikom donošenja odluke o otkazu, te je otkazao ugovor o radu tužitelju koji je imao manji broj bodova u odnosu na radnika koji je kao zadnji zadržan u radnom odnosu ,

- da u odnosu na ponudu za obavljanje posla u tzv. operacijama, tuženik kao poslodavac nije dužan tužitelju ponuditi ugovor o radu za drugo radno mjesto, ako takvim ne raspolaže, niti je obvezan donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora,

zaključuje da je tuženik imao opravdan i dopušten razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju do kojeg je došlo uslijed smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužitelja, a do kojeg smanjenja je došlo u postupku reorganizacije poslovanja tuženika, kod čega je tuženik primijenio zakonske odredbe u pogledu postupka otkazivanja ugovora o radu i utvrđivanja kolektivnog viška radnika iz čl. 115. st. 2. ZR-a, pa je odluka o otkazu zakonita i dopuštena.

7. Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč . 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

8. Kako tužitelj niti izrijekom niti sadržajem žalbe ne upućuje na bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, to je pobijana presuda najprije ispitana u odnosu na one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna tako normirana bitna povreda odredaba parničnog postupka.

9. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjen ičnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, iz rezultata provedenog dokaznog postupka nedvojbenim proizlazi da je savjetovanje provedeno zakonito jer je Odlukom uprave tuženika od 30. prosinca 2021. započet postupak savjetovanja sa svim sindikalnim povjerenicima s pravima i obvezama radničkog vijeća vezan im za utvrđeni kolektivni višak radnika temeljem čl. 127. ZR-a, koji postupak je trajao do 6. travnja 2022., tijekom kojeg su svim sindikalnim povjerenicima dostavljeni podaci o razlozima zbog kojih će prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i radnim mjestima radnika za čijim će radom prestati potreba, kriterijima izbora radnika za čijim će radom prestati potreba, rok u kojem će prestati potreba za radom radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima i mjerama koje je poslodavac poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika te da je tuženik dopisom od 3. svibnja 2022. upućenim svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, pokrenuo postupak savjetovanja sukladno čl. 150. i 151. u svezi s čl. 127. ZR-a, vezano za savjetovanje i suodlučivanje namjeravanih odluka o otkazu ugovora o radu radnicima koji su utvrđeni kolektivnim viškom, a sve organizacijske promjene stupile su na snagu prije nego je tužitelju otkazan ugovor o radu.

10.1. Na žalbene navode tužitelja oko postupka savjetovanja treba reći da je odredbom čl. 150. st. 1. ZR propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Odluka poslodavca donesena protivno odredbama toga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je (čl. 150. st. 12. ZR-a). Ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane tim Zakonom, osim prava iz čl. 164. st. 2. toga Zakona na imenovanje predstavnika radnika u organ poslodavca iz čl. 164. st. 1. toga Zakona (čl. 153. st. 3. ZR-a). Odredbom čl. 153. st. 4. ZR, određeno je da kad kod poslodavca djeluje više sindikata, sindikati se moraju sporazumjeti o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze iz stavka 3. toga članka, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. Uz tako izričito propisanu obvezu sindikata, po ocjeni ovog suda, propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca. Stoga, ovaj su prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje (iako ih je tuženik poduzeo) radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. st. 1. ZR (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev - 1622/2022 od 9. siječnja 2024.).

11. Imajući u vidu da je tuženik proveo veliku reorganizaciju poslovanja radi smanjenja troškova poslovanja i postizanja boljih poslovnih učinaka i da su tako, između ostalih, opći odnosno administrativni poslovi koje je obavljao tužitelj u organizacijskoj jedinici u kojoj je radio centralizirali u jednu organizacijsku jedinicu (Sektor za opće poslove), a organizacijska jedinica u kojoj je radio tužitelj je ukinuta, uslijed opisane centralizacije administrativnih poslova u konkretnom je slučaju riječ o smanjenu broja izvršitelja, dakle o slučaju kada je za obavljanje određenih poslova (koji se i dalje obavljaju) zbog organizacijskih razloga potreban manji broj izvršitelja pa se onda sukladno odredbama ZR-a primjenom zakonskih i dodatnih kriterija odabiru radnici koji ostaju i oni kojima će se ugovor o radu otkazati. Tužitelj je nedvojbeno utvrđen kolektivnim viškom, pa kako je za opće poslove, iste ili slične onima koje je obavljao tužitelj bilo potrebno ukupno 6 izvršitelja za društvo u cjelini, a izvršenim bodovanjem uz pravilnu primjenu zakonskih i dodatnog kriterija tužitelj je ostvario ukupno 2 boda, to je tuženik pravilno odabrao potrebnih 6 izvršitelja za navedene administrativne poslove od zaposlenika koji su ostvarili najviše bodova i zadržao ih je na radu dok je ostalim radnicima, među kojima i tužitelju, pravilno otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga jer je autonomno pravo poslodavca utvrditi potreban broj izvršitelja za obavljanje pojedinih vrsta poslova.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da tuženik nije bio ovlašten mijenjati sistematizaciju utvrđenu važećim Kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. od 30. prosinca 2019., odnosno da je izmjena sistematizacije provedena protivno odredbama KU jer tuženik, kao poslodavac, ima pravo provesti reorganizaciju i posljedično tome izmijeniti sistematizaciju i to nije i ne može biti zabranjeno nikakvim aktom, pa tako niti kolektivnim ugovorom.

13. Prema shvaćanju ovog suda, opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu u smislu odredbe iz čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a postoji i u slučaju kada poslodavac radi ekonomski uspješnijeg poslovanja i planiranja ušteda izvrši reorganizaciju rada tako da, kao u ovom slučaju, centralizira korporativne funkcije, a sve budući da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima. U slučaju kada poslodavac na taj način reorganizira svoje poslovanje, iako se poslovi tog radnog mjesta (u konkretnom slučaju poslovi radnog mjesta tužitelja) kod poslodavca (u konkretnom slučaju tuženika) i dalje obavljaju, ali po drugim izvršiteljima, za radom radnika (tužitelja) koji je do tada radio na radnom mjestu čiji su poslovi raspodijeljeni na druga radna odnosno druge radnike, jest prestala potreba. Takav prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla, odnosno u konkretnom slučaju rada tužitelja, uvjetovan je i organizacijskim i gospodarskim razlogom vođenim isključivo odlukom poslodavca.

14. U odnosu na žalbene navode kojima tužitelj argumentira da mu je trebalo biti ponuđeno drugo radno mjesto putem instituta „otkaza s izmijenjenog ugovora o radu“, ovaj sud prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da tuženik kao poslodavac nije dužan tužitelju ponuditi ugovor o radu za drugo radno mjesto, ako takvim ne raspolaže, niti je obvezan donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora , kod čega tužitelj navodima žalbe nije doveo u sumnju utvrđenje da tuženik nije raspolagao drugim radnim mjestom koje bi ponudio tužitelju.

15. Kako su, dakle, bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke i postojao je opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju, a tuženik je, protivno žalbenim navodima, u svemu postupio sukladno odredbi čl. 127. st. 3. ZR-a, to je pobijana odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju zakonita, a prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tužitelj u žalbi posebno niti ne pobija.

17. Slijedom izloženog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tužitelja, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

18. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude. Tuženik trošak odgovora na žalbu nije niti tražio.

U Varaždinu 20. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun