Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska ulica 26d

Poslovni broj: Gž-487/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Erste & Steiermaerkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tužiteljice podnesene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1855/2021-26 od 25. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1855/2021-26 od 25. veljače 2026., u pobijanom dijelu, toč. 1.I., 1.II. i 2.III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka iznad dosuđenih 2.897,93 EUR.

II. Zbog odbijanja žalbe tužiteljice u odnosu na odluku o glavnom tužbenom zahtjevu, u nepobijanom dijelu u kojoj je odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, toč. 2.I., 2.II. i 2.III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.897,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate, presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1855/2021-26 od 25. veljače 2026. nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

r i j e š i o  j e

I. U nepobijanom dijelu donesenom u obliku rješenja, prvostupanjska odluka nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, toč. 1.I. izreke, odbijen je glavni tužbeni zahtjev da se utvrdi da je Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/514000607-51019920966 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, zaključen između tužiteljice i tuženika 22. srpnja 2004., ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega da se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 79.961,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate, u toč. 1.II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama, u toč. 2.I. izreke prihvaćen je eventualni tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 1.1.

Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/514000607-51019920966 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, zaključen između tužiteljice i tuženika 22. srpnja 2004. te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je i ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije bila dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 22. srpnja 2004., kao i promjenjivom tečaju CHF od 22. srpnja 2004. pa nadalje, u toč. 2.II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime nepripadno plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 180,35 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 9.884,95 EUR zajedno sa zakonsk im zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je u toč. 2.III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.897,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama počevši od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je za iznos iznad dosuđenog, a zatraženog, zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

1.1. Ujedno je u dijelu donesenom u obliku rješenja odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda kao neosnovan (toč. I.) te je kao neosnovan odbijen i tuženikov prigovor radi prebijanja.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužiteljica pobija presudu u toč. 1.I., 1.II. i 2.III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te posljedično pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da županijski sud preinači presudu na način da usvoji osnovni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i istoj dosudi ukupno zatraženi parnični trošak ili podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora u žalbenom stadiju postupka je glavni tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi da je Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/514000607-51019920966 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, zaključen između tužiteljice i tuženika 22. srpnja 2004. (dalje: Ugovor o kreditu), ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak i da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 79.961,42 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate.

6. Odluku kojom je odbio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, prvostupanjski je sud obrazložio u toč. 25. i 26. obrazloženja:

„25. Predmet tužbenog zahtjeva u ovom postupku ništetnost je cijelog ugovora. Stoga, budući da su prema odredbi članka 1021. ZOO/05 bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, eventualna ništetnost odredaba u dijelu u kojem je ugovorena zaštitna klauzula i način na koji se mijenja kamatna stopa, s obzirom da to nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, ne povlači ni ništetnost cjelovitih odredaba o glavnom predmetu i cijeni, a još manje ništetnost cijelog ugovora. Konačno, odredbama članka 87. ZZP/03 i članka 102. ZZP/07 izričito je propisano da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, a odredba o glavnom predmetu i cijeni može opstati i bez zaštitne klauzule i bez određivanja na koji se način mijenja kamatna stopa.

26. Stoga je zahtjev tužiteljice usmjeren na ništetnost cijelog ugovora te zahtjevom za isplatom cjelokupnog isplaćenog iznosa odbijen kao neosnovan.“

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. primjenjivog Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13 i 89/14-odluka US RH; dalje: ZPP) na koju se sadržajem žalbe poziva tužiteljica. Međutim, a suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nije opterećena nedostacima zbog kojih se u žalbenom postupku ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.

7.1. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP -a.

7.2. Navedeni ZPP se u ovoj pravnoj stvari koja je započela 31. svibnja 2019. primjenjuje temeljem čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 70/19), uz iznimke iz st. 2. -4. tog članka i čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 80/22), uz iznimke iz st. 2.-7. tog članka.

8. Polazeći od premisa da u prvostupanjskom postupku nije bilo sporno:

- da su tužiteljica i tuženik zaključili Ugovor o kreditu kojim je tuženik tužiteljici odobrio kreditni iznos u CHF,

- da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da je obveza vraćanja kredita vezana za tečaj CHF odnosno da je ugovorena valutna klauzula,

- da je Trgovački sud u Zagrebu, u spisu pod poslovnim brojem: P-1401/2012, po kolektivnoj tužbi, a što veže i prvostupanjski sud, utvrdio da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzula ništetne, što je potvrđeno odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske,

temeljna je žalbena tvrdnja tužiteljice da su bitni sastojci Ugovora o kreditu ništetni jer je ništetan predmet tj. valuta i djelomično cijena odnosno kamata pa u takvoj situaciji, dakle bez tih bitnih sastojaka, i ostale odredbe poput ugovaranja nadležnosti, izlazne naknade, promjena općih uvjeta odlukom banke, zatezne kamate koje banka utvrđuje svojom odlukom i dr., također su ništetne i Ugovor o kreditu ne može opstati.

8.1. Tužiteljica reproducira sadržaj odredbe čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) kojom je propisano kako su bitni sastojci ugovora o kreditu obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom i zaključuje da iz te odredbe proizlazi kako bitne sastojke ugovora čine određeni novčani iznos kao predmet ugovora i ugovorena kamata kao cijena korištenja odobrenih sredstava.

9. Prije svega, iz reproduciranog sadržaja čl. 1021. može se zaključiti da se tužiteljica poziva na odredbu iz Zakona o obveznim odnosima koji je objavljen u NN br. 35/05 (dalje: ZOO/05) i stupio je na snagu 1. siječnja 2006. (čl. 1165.).

9.1. Kako se prema odredbi čl. 1163. st. 1. ZOO/05 odredbe tog Zakona neće primjenjivati na obvezne odnose koji su nastali prije stupanja na snagu tog Zakona, a Ugovor o kreditu zaključen je 22. srpnja 2004., to se u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91; 73/91; 111/93; 3/94; 7/96; 91/96; 112/99; 88/01; dalje: ZOO/91).

9.2. U tom kontekstu, ovaj sud primjećuje da se na odredbu čl. 1021. ZOO/05 poziva i prvostupanjski sud u toč. 25. obrazloženja. Međutim, kako je navedena odredba, u bitnome, sadržajno identična odredbi čl. 1065. ZOO/91, to je prema ocjeni ovoga suda i uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o glavnom tužbenom zahtjevu.

10. Prema shvaćanju ovog suda (koje svoju potvrdu nalazi ustaljenoj sudskoj praksi iz brojnih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Revd-3343/2025-2 od 2. rujna 2025., Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. i Rev-1471/2024-2 od 17. travnja 2025.), ništetnost spornih odredbi, protivno stavu tužiteljice, ne dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, niti tužiteljici pripada pravo potraživati povrat svih izvršenih uplata.

10.1. Prema odredbi čl. 1065. ZOO/91 ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom.

10.2. Prema odredbi čl. 105. st. 1. ZOO/91 ništavost neke odredbe ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen , dok će prema st. 2. tog članka ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

10.3. Prema odredbi čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03) nepoštena ugovorna odredba je ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

11. Stoga je u žalbenom stadiju postupka sporno da li ništetnost odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ima za daljnji učinak ništetnost Ugovora o kreditu u cijelosti.

11.1. U konkretnom slučaju banka se obvezala staviti na raspolaganje tužitelj ici spomenuti iznos CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita i banka je svoju obvezu ispunila na ugovoreni način, a visina anuiteta ovisila je o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

12. Valutna klauzula (čl. 395. ZOO/91) spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli in concreto postane izvor drastičnog odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kredita u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega je ta odredba ništetna), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka ne postiže valutnom klauzulom. Naprotiv, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom na to da je valuta ispunjenja obveza iz ovih ugovora bila kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule krediti ostaju na snazi kao krediti u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

12.1 Dakle, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovoru o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg taj ugovor ne bi mogao opstati (čl. 105. ZOO/91).

13. Niti utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke (nakon spomenute presude Trgovačkog suda u Zagrebu) nema učinak nemogućnosti opstanka ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Niti ovom promjenom, u uvjetima kakvi su postojali u vrijeme kada je sklopljen Ugovor o kreditu sa spornim odredbama, kao i u vrijeme kada su te odredbe utvrđene ništetnim, ne dolazi do bitnih promjena u pravima i obvezama stranaka jer se i promjenjiva kamatna stopa pokazala kao faktor nestabilnosti pa je u uvjetima stabilnog stanja na financijskom tržištu Republike Hrvatske (stabilnost tečaja kune) upravo transformiranjem ugovora o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom u ugovore bez valutne klauzule s početnom kamatnom stopom kao fiksnom, postignuta namjeravana stabilnost u pravima i obvezama ugovornih strana, a isključena mogućnost da se na temelju objektivno nepoštenih ugovornih odredaba stječe ekstradobit na teret druge ugovorne strane.

14. Zbog navedenog, nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok je već napomenuto da je i uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o glavnom tužbenom zahtjevu.

15. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka, kod čega je nerazumljiva žalbena tvrdnja tužiteljice da je:

„Što se tiče odluke o troškovima postupka za istaći je da pravilnom primjenom odredbi čl.154 st.2 te čl.155 st.1 Zakona o parničnom postupku te primjenom tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika tužitelju je bilo nužno priznati parnični trošak i to u cijelosti.

Tužiteljica je, u odnosu na alternativni zahtjev, u postupku uspio u cijelosti odnosno po osnovu i visini što znači 100% pa je sud, pravilnom primjenom citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, morao tužitelju dosuditi pravo na ukupno zatraženi trošak sukladno vrijednosti postavljenog alternativnog zahtjeva.“,

s obzirom da prvostupanjski sud u toč. 30. obrazloženja izričito navodi:

„Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023,) te su tužiteljici, priznati troškovi (…) slijedom čega je odlučeno kao u točki 2. – III. izreke ove presude pri čemu se napominje da je tužiteljica koja je u cijelosti uspjela sa eventualno kumuliranim tužbenih zahtjevom u cijelosti uspjela u parnici te joj je sud dosudio cjelokupni parnični trošak, a ne trošak razmjeran uspjehu u parnici.“

16. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odbijena je žalba tužiteljice, potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu, toč. 1.I., 1.II. i 2.III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka iznad dosuđenih 2.897,93 EUR i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

16.1. Zbog odbijanja žalbe tužiteljice u odnosu na odluku o glavnom tužbenom zahtjevu, u nepobijanom dijelu u kojoj je odlučeno o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, toč. 2.I., 2.II. i 2.III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.897,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

16.2. U nepobijanom dijelu donesenom u obliku rješenja, prvostupanjska odluka nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku te je odlučeno kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

17. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

U Varaždinu 20. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun