Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-310/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja GRAD ZAGREB, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici ACĐ, dipl. iur., protiv ovršenika AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vlatki Cvok, odvjetnici u Zagrebu, radi odluke o prijedlogu ovršenika za djelomičnim proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenima te o prijedlogu za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2025. poslovni broj: Ovr-789/2025-5, dana 20. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 31. ožujka 2025. poslovni broj: Ovr-789/2025-5.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu žalbenih troškova.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke kao neosnovan odbijen je prijedlog ovršenika za djelomično proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim , dok je točkom II. izreke odbijen njegov prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zahtjevu ovrhovoditelja za izravnu naplatu sve temeljem presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-137/2020 od 14. travnja 2022. i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-137/2020 od 12. prosinca 2023. Konačno, točkom III. izreke kao neosnovan odbijen je i zaht jev ovršenika za naknadu troškova postupka u iznosu od 330,97 EUR-a.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovršenik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, predlažući drugostupanjskom sudu da usvoji njegovu žalbu i ukine pobijano rješenje te usvoji njegov prijedlog za djelomičnim proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, kao i njegov prijedlog za odgodom izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate te u konačnici da obveže ovrhovoditelja na snošenje troškova.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe da je njegova tražbina ispravno evidentirana sukladno ovršnoj ispravi i da sredstva nisu zaplijenjena niti prenesena na njegov račun pa smatra da je žalba neosnovana.

4. Žalba ovršenika nije osnovana.

5. Ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda ovršenika ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba ovršnog / parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., u daljnjem tekstu: OZ). Suprotno žalbenom stajalištu ovršenika ovaj je sud utvrdio da pobijana odluka ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost, naprotiv smatra da ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a na koju ukazuje ovšenik.

6. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je ovršenik podnio prijedlog za djelomično proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku koji se vodi kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine iz ovršne isprave, presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-137/2020 od 14. travnja 2022. i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P-137/2020 od 12. prosinca 2023.

7. U odnosu na prijedlog za djelomičnim proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenik tvrdi da FINA-a nije izvršila zapljenu novčanih sredstava temeljem ovršne isprave i da ovrhovoditelj potražuje ne pripadajući mu iznos od 510,72 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 14. travnja 2022. Ovakav prijedlog ovršenika sud je ocijenio neosnovanim obrazlažući da je nakon uvida u priloženu dokumentaciju utvrdio da je navedena osnova za plaćanje ispravno i u cijelosti evidentirana sukladno ovršnoj ispravi i to u odnosu na glavnicu (11.555,76 EUR-a ) i ovršni trošak ( 363,00 EUR-a ), dok je u odnosu na parnični trošak evidentirana obveza sukladno specifikaciji ovrhovoditelja od 05. veljače 2025. (873,71 EUR-a). Sud pojašnjava da iako je ovrhovoditelj prilikom specifikacije naveo pogrešan iznos ovršnog troška koji potražuje, da je FINA-a evidentirala navedeni trošak u ispravno obračunatom iznosu od 363,00 EUR-a (2.735,00 kn) odnosno u skladu s dostavljenom osnovom za plaćanje.

8. Ovakav stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Naime , iz priložene dokumentacije u spisu proizlazi da je ovrhovoditelj FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine 05. veljače 2025. u kojem je zatražio naplatu iznosa od 11.555,76 EUR na ime glavnice te iznose od po 873,71 EUR na ime troškova ovršnog i parničnog postupka postupka zajedno sa zateznim kamatama. Ovakav zahtjev doista nije sukladan priloženoj ovršenoj ispravi. U svojem podnesku od 11. ožujka 2025. ovrhovoditelj je i obrazložio da je prilikom specifikacije tražbine omaškom kod preračunavanja iz kuna u eur naveo pogrešan iznos ovršnog troška koji potražuje u cijelosti. Međutim, unatoč omaški u računanju troška ovršnog postupka čije se namirenje potražuje, kao i unatoč sadržaju zahtjeva ovrhovoditelja, iz priložene dokumentacije sud pravilno utvrđuje da je navedena osnova za plaćanje pravilno evidentirana upravo sukladno ovršnoj ispravi, tako da je u Očevidniku osnova za plaćanje FINA-e evidentirana na 5. mjestu te je ovršni trošak evidentiran u iznosu od 363,00 EUR-a.

9. Obzirom na ovakvu evidenciju FINA-e u Očevidniku osnova za plaćanje uz jasnu naznaku da će se po dospijeću novčanih iznosa namirivati ovršni trošak od 363,00 EUR nije bilo mjesta za djelomičnim proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

10. U odnosu na prijedlog za odgodu ovršenik tvrdi da je Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnio ustavnu tužbu 17. veljače 2023. te predlaže odgodu ovrhe do okončanja postupka po podnesenoj tužbi. Ujedno navodi da su mu zaplijenjena sredstva nužna za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, kao i za plaćanje troškova liječenja koja nisu pokrivena obveznim zdravstvenim osiguranjem s obzirom da prima malu mirovinu te smatra bi po usvojenoj ustavnoj tužbi teško mogao povratiti zaplijenjena sredstva od ovrhovoditelja, zbog čega bi trpio teško nadoknadivu štetu. Nakon uvida u priloženu dokumentaciju prvostupanjski sud primjenom čl. 65. st. 1. OZ- a ocjenjuje da nisu ispunjeni kumulativno određeni uvjeti za odgodu ovrhe, s obzirom da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.

11. U žalbi ovršenik tvrdi da ako uspije sa svojom ustavnom tužnom da će morati pokretati daljnje postupke da bi došao do svojih sredstava koji su predmetnom ovrhom prenesena ovrhovoditelju i da je to dovoljan dokaz da trpi teško nadoknadivu.

12. Niti ovim žalbenim navodima ovršenika nije dovedena u sumnju zakonitost prvostupanjskog rješenja.

13. Ocjenjujući prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku koji se vodi kod Financijske agencije kroz primjenu čl. 65. st. 1. OZ-a koji propisuje pretpostavke za odgodu ovrhe, sve u vezi čl. 210. st. 2. OZ-a, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe. I po ocjeni ovoga suda ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Tvrdnjama da bi nastala nenadoknadiva šteta jer će ovršenik „ morati pokretati daljnje postupke da bi došao do svojih sredstava koji su predmetnom ovrhom prenesena ovrhovoditelju“, on nije učinio vjerojatnom pretpostavku nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete jer svoj prijedlog tijekom postupka niti činjenično obrazlaže niti u bilo kojoj mjeri dokazuje niti pak su njegove tvrdnje dovedene u vezu s mogućnošću ovršenika u namirenju ustegnutog novčanog iznosa, time da ovršenik u prijedlogu nije niti tvrdio da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna da bi se namirila njegova tražbina u slučaju ako se utvrdi da ovrha nije dopuštena.

14. Konačno kako ovršenik nije uspio sa zahtjevom, sud je pravilno ocijenio da nema pravo na naknadu troškova postupka, odnosno pravilno je ocijenio da ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku zbog čega bi temeljem čl. 14. st. 5. OZ-a imao pravo na naknadu troškova.

15. Slijedom svega iznijetog ovaj je sud odbio žalbu ovršenika i primjenom čl. 380. točka 2. ZPP-a, u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, potvrdio prvostupanjsko rješenje.

16. Kako ovršenik sa svojim žalbom nije uspio, nisu mu dosuđeni troškovi žalbenog postupka (sukladno odredbi čl.154. st.1. ZPP-a u svezi s čl. 21. OZ-a).

U Varaždinu 20. kolovoza 2026.

Sutkinja

mr. sc. Bojana Skenderović