Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-475/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Sanje Bađun kao predsjednice vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milka Samboleka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Galoši Comisso, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina i Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9640/2023-11 od 27. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-9640/2023-11 od 27. siječnja 2025.

II. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 9. Ugovora o kreditu broj 528-50-3590072 od 27. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknade za prijevremenu otplatu kredita, a koja glasi:“ OSTALI UVJETI….Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi kreditor“. Ujedno je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužitelju na ime naplaćene ulazne naknade isplati iznos od 384,60 EUR-a s pripadajućim zakonskim zateznom kamatama preciziranim kao u izreci, a tekućim od 27. srpnja 2006. pa do isplate, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku da tužitelju na ime naplaćene izlazne naknade isplati iznos od 157,98 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kao u izreci tekućom od 28. rujna 2010. pa do isplate. Osim toga, pod točkom IV. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.382,72 EUR-a s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana objave presude pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači istu na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te odredi da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate kao i trošak žalbe, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate, odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Nije sporno da su stranke 27. srpnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu broj 528-50- 3590072 kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 19.068,06 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan isplate kredita uz promjenjivu kamatnu stopu, te da se tužitelj obvezao platiti jednokratnu naknadu u iznosu od 3 ,30% od iznosa cjelokupnog kredita te da mu je navedena naknada u iznosu od 2.897,74 kn naplaćena 27. srpnja 2006. Osim toga nesporno je da je tužitelju prilikom prijevremenog zatvaranja kredita 28. rujna 2010. naplaćena naknada u iznosu od 1.190,29 kn.

6. Kako je među strankama sporno jesu li ugovorne odredbe kojima je određeno plaćanje jednokratne naknade prilikom korištenja kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita protivne prisilnim propisima, odnosno je li ugovaranjem navedenih naknada prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama među ugovornim strana na štetu tužitelja kao potrošača, te je li nastupila zastara zahtjeva za isplatu, sud navodi da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3310/2020-27 od 11. studenog 2022. utvrđeno da je ugovorna odredba iz čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena plaćanje jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita ništetna, koja odluka je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-42/2023-2 od 16. veljače 2023., pa smatra da je osnovan tužbeni zahtjev za isplatu navedene naknade primjenom odredbe čl. 323. i 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO), a u svezi s čl. 1111. i 1115. istog Zakona.

7. U odnosu na osnovanost preostalog dijela tužbenog zahtjeva sud primjenjujući odredbu čl. 269. ZOO-a navodi da je sporni ugovor o kreditu standardizirani, tipski ugovoru u smislu odredbe čl. 295. ZOO-a te da se o spornoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj prilikom ugovaranja kredita bio na odgovarajući način upoznat s obvezom plaćanja navedene naknade, a osobito s iznosom naknade, pa da tužitelj kao potrošač, unatoč primijenjenoj dužnoj pažnji nije mogao predvidjeti opseg svoje obveze koju je preuzeo sklapanjem predmetnog ugovora. Stoga sud zaključuje da navedena ugovorna odredba predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 dalje: ZZP/03) te da je sukladno odredbi čl. 87. st. 1. istog Zakona ništetna i da ista dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, pa da temeljem istih zakonskih odredbi tužitelj im pravo na isplatu iznosa kojeg je platio na ime prijevremene otplate kredita, ocijenivši pri tom da prigovor zastare nije osnovan sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a.

8. U žalbi tuženik ističe da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer se sud nije uopće očitovao o prigovorima tuženika. Tvrdi još da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 326.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22– dalje: ZPP) u svezi s čl. 186.c istog Zakona, smatrajući da tužbeni zahtjev za isplatu iznosa s osnova prijevremene naknade nije dospio pa je taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbaciti. Ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 338. st. 4. ZPP -a i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tvrdi da se radi o naknadama koje je tuženik imao radi podmirenja troškova u vezi s zaključenjem ugovora te da je tužitelj potpisom ugovora pristao na primjenu općih akata čija je primjena ugovorena u čl. 9. Ugovora o kreditu, te da je svaki prosječni potrošač sposoban izračunati i razumjeti postotak od određenog iznosa i utvrditi iznos svoje obveze. Stoga brani tezu da bi iz sporne ugovorne odredbe proizlazila bilo kakva neravnoteža na štetu tužitelja osobito ne znatna, kao i zaključak suda da bi tuženik bio nepošteni stjecatelj iznosa koje potražuje tužitelj u ovom postupku. Smatra da je sud pogrešno primijenio odredbe ZZP/07 jer je trebalo primijeniti ZZP/03 te navodi okolnosti vezane za valjanost naknade za obradu kredita i za naknadu za prijevremenu otplatu kredita, ponavljajući istaknuti prigovor zastare.

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, ovaj sud ističe da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP -a, obzirom da ista nije opterećena nikakvim nedostacima ni manjkavostima zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako nije počinjenja ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a jer je pobijana odluka, suprotno žalbenim navodima tuženika, zakonito i jasno obrazložena. Osim toga tuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje i procesnu jednakost obzirom da je isti aktivno sudjelovao u postupku, predlagao dokaze i očitovao se na navode tužitelja, te je sud sve provedene dokaze adekvatno cijenio kod odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Nadalje, iako tuženik u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 326.a ZPP-a koja zakonska odredba ne postoji, ovaj sud smatra da tuženik ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 326. u svezi s čl. 186.c ZPP-a.

11. Međutim, kako je zahtjev za isplatu s osnove naknade za prijevremenu otplatu kredita posljedica zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu na temelju kojih je izvršena određena isplata tuženiku, radi se o zahtjevu koji je ovisan o deklaratornom tužbenom zahtjevu i ukoliko isti postane pravomoćan, pravodoban je i zahtjev za isplatu plaćenih naknada, a čija isplata kao i visina te vrijeme kada je naknada naplaćena tuženiku nije sporna.

12. Osim toga, primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi u navedenoj odluci bila počinjena ijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Nadalje, u pogledu isticanja žalbenih navoda vezanih za utvrđenje ništetnosti odredbe o ulaznoj naknadi valja istači da te činjenice nisu odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva po toj osnovi, obzirom da je tužitelj u drugom postupku ishodio pravomoćnu sudsku odluku u kojoj je navedena sporna odredba utvrđena ništetnom, pa je osnovano prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, obzirom da visina naknade i dan kad je plaćena navedena naknada nisu sporni, kad je primjenom odredbe čl. 1111. i 1115. ZOO-a naložio tužitelju isplatu navedenog iznosa, odbivši zakonito pri tom istaknuti prigovor zastare.

14. Isto tako, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZZP-a i ZOO-a na koje se pozvao u svojoj odluci u svezi osnovanosti tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i isplatu po toj osnovi. Naime, kako je tuženik trebao dokazati da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a što nije učinio, cijeneći da je navedeni Ugovor o kreditu sastavljen kao tipski ugovor, da ga je sastavio tuženik i tužitelj je mogao u odnosu na spornu odredbu kojom je ugovorena navedena naknade takav ugovor ili prihvatiti ili ne prihvatiti, tuženik, prema mišljenju ovog suda, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu s tužiteljem nije udovoljio zahtjevu transparentnosti prema kojemu ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, što obvezuje tuženika da korisniku kredita pruži dovoljno informacija kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke. U konkretnom slučaju taj zahtjev znači da ugovornu odredbu o obvezi plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali i u pogledu njegovog konkretnog dosega u smislu da zna koje to stvarne troškove plaća i da može procijeniti sve ekonomske posljedice koje bi proizišle iz tih odredbi. Obzirom na opseg informiranosti koja proizlazi iz dokumentacije u spisu, tom zahtjevu nije udovoljeno.

15. Stoga, u odnosu na navedenu spornu odredbu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita valja reći da ta naknada nije jasno određena, da ista ovisi o volji kreditora, odnosno tuženika, jer tužitelj nije mogao otplatiti kredit prijevremeno ako se s time nije suglasio tuženik i mogao ga je otplatiti samo pod uvjetima koje je postavio tuženik. Takvo postupanje nije sukladno načelu savjesnosti i poštenja, niti je na taj način postupano u dobroj vjeri, zbog čega je i po ocjeni ovog suda navedena odredba nepoštena, a time i ništetna. Pored toga, pozivanje na članak 1024. ZOO-a ukazuje na eventualnu tvrdnju tuženika da bi ta naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavljala štetu koju trpi tuženik zbog prijevremene otplate kredita, međutim, u tom pravcu tuženik nije iznio nikakve činjenice niti predlagao bilo kakve dokaze pa je vjerojatnije da je tom naknadom tuženik želio nadoknaditi dio iznosa koji bi prema Ugovoru dobio da nije bilo prijevremene otplate kredita, odnosno da se kredit otplaćivao do kraja trajanja Ugovora o kreditu.

16. U odnosu na zakonsku zateznu kamatu koja je dosuđena od dana plaćanja naknada primjenom člankom 1115. ZOO-a i po ocjeni ovog suda tuženik je nepošteni stjecatelj jer je upravo tuženik prilikom zaključenja Ugovora o kreditu unio konkretne odredbe na način kako je to učinio, a koje su utvrđene ništetnima, pa se ne može smatrati savjesnim stjecateljem.

17. I u odnosu na istaknuti prigovor zastare u svezi naknade za prijevremenu otplatu kredita prvostupanjski sud je pravilno prihvatio pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zaključivši da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva s osnove ništetnih odredbi o navedenoj naknadi teče od pravomoćnosti prvostupanjske presude u ovom postupku.

18. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a odbijanjem žalbe tuženika potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, uključujući i odluku o troškovima postupka pod točkom IV. izreke, obzirom da tuženik odluku o troškovima postupka pobija samo kroz konačni uspjeh u sporu, a sud primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP -a ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava kod odluke o troškovima postupka, dok je neosnovan prigovor tuženika da za sastav podneska od 28. studenog 2024. tužitelju ne pripada trošak temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23), jer se, suprotno žalbenim navodima tuženika, radi o obrazloženom podnesku tužitelja na navode iz podneska tuženika od 21. studenog 2024. u kojem isti odgovara na njegove navode, ne citirajući pri tom sudsku praksu niti to u podnesku ne napominje.

19. Trošak žalbe tuženiku se ne dosuđuje je isti nije uspio s istom.

U Varaždinu 20. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun