Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-526/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladi Sevšeku, odvjetniku u OD Sevšek & partneri d.o.o. iz Varaždina, protiv tuženice AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Kristijanu Horvatu, odvjetniku u OD Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d. iz Zagreba, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 24. lipnja 2026. u prisutnosti stranaka osobno i punomoćnika stranaka, te objave presude, 20. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženoj da tužitelju isplati iznos od 2.853,54 EUR, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu, odnosno u pogledu zahtijevane ugovorne kamate na iznos od 2.853,54 EUR, po stopi od 0,5%, tekuće od 31. prosinca 2021. do isplate.

III/ Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.037,50 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate.

2. U tužbi, u bitnom, navodi:

- da je tužitelj, kao davatelj pozajmice, sklopio s tuženicom, kao primateljicom pozajmice, Ugovor o kratkoročnoj pozajmici 31.12.2021; da se predmetnim Ugovorom davatelj pozajmice, ovdje tužitelj, obvezuje dati primatelju pozajmice, ovdje tuženici, iznos od 21.500,00 HRK / 2.853,54 EUR na ime zajma; da su kao rok vraćanja zajma, ugovorne strane ugovorile rok ne duži od dva mjeseca; da se tuženica obvezala da uz glavnicu duguje i kamate, i to u iznosu od 0,5% mjesečno,

- da je tužitelj ispunio svoju obvezu odmah po sklapanju predmetnog ugovora te je 31.12.2021. uplatio iznos od 21.500,00 HRK / 2.853,54 EUR na račun tuženice koji se vodi kod Zagrebačke banke,

- da tuženica svoju obvezu nije ispunila; naime, da je kao rok vraćanja zajma ugovoren rok koji ne može biti duži od dva mjeseca, a istekom navedenog roka nije ispunila svoju obvezu vraćanja zajma,

- da je tuženicu bezbroj puta pozivao na ispunjenje njezine obveze, no da se na navedeno tuženica oglušila,

- da je kao posljednju opomenu prije tužbe tužitelj 16.09.2024. uputio dopis tuženici, kojim poziva da vrati pozajmicu, odnosno glavnicu i ugovorenu kamatu najkasnije do 30.09.2024. godine; da je navedeni dopis tužitelj uputio tuženici preporučeno poštom, no tuženica pošiljku nije preuzela te je ista vraćena na adresu tužitelja.

3. Tužena u odgovoru na tužbu, u bitnom, navodi:

- da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti;

- da osporava da bi potpisala, odnosno sklopila Ugovor o pozajmici, kao i bilo kakav drugi ugovor s tužiteljem; osporava da bi se na spornom Ugovoru o pozajmici nalazio njezin potpis, kao i da bi od tužitelja tražila i/ili primila bilo kakvu pozajmicu;

- da je njezin suprug EŠ bio u poslovnom odnosu s tužiteljem za kojega je obavljao razne građevinske radove na više objekata tužitelja u [adresa], u [adresa] i na otoku Ugljanu u mjestu Muline; da je predmetne radove/usluge tužitelj plaćao suprugu tuženice na razne načine, na poslovni račun firme VV-MONT j.d.o.o., privatne račune, i/ili na ruke, koje uplate je vršio bilo sam tužitelj, bilo tužiteljeve firma NORTH WEST CONSULTING d.o.o., bilo treće osobe po nalogu tužitelja, a sve iz razloga općepoznatih okolnosti u svezi pokretanja sudskih postupaka u svezi poslovanja t. d. VARKOM d.o.o. kojem je tužitelj u sporno vrijeme bio na čelu.

- da je predmetna uplata tužitelja, prema navodima supruga tuženice, predstavljala plaćanje predujma za njegove usluga za izvođenja građevinskih radova, koje je nastavno suprug tuženice i izvršio/pružio/obavio/izveo za tužitelja na naprijed navedenim objektima (postavljanje knaufa, vodoinstalaterski radovi, postavljanje keramike, elektroinstalacija, novo krovište, sanacija fasade i dr.),

- da osporava da bi zaprimila bilo kakav poziv na ispunjenje obveze i/ili opomenu, kao i da bi bila u bilo kakvom ugovornom odnosu s tužiteljem iz kojeg bi eventualno proizlazila sporna obveza prema tužitelju.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju koja prileži u spisu: dopis tužitelja od 16. rujna 2024. (stranica 4 spisa), potvrdu o plaćanju (stranica 5 spisa), obračun duga (stranica 6 spisa), potvrdu o prometu po računu (stranica 7 spisa), ugovor o kratkoročnoj pozajmici (stranica 8 spisa), ispis e-maila s prilogom u vidu troškovnika (stranice 27-33 spisa) te su saslušani svjedoci PŠ, ZŠ, EŠ i stranke.

5. Tužitelj u ovom postupku potražuje od tuženice povrat iznosa od 21.500,00 kn, odnosno 2.853,54 EUR, zajedno s ugovornom kamatom od 0,5 % mjesečno, tvrdeći da joj je navedeni iznos glavnice isplatio na temelju Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od 31. prosinca 2021. godine.

6. Nespornim tijekom postupka proizlazi da je iznos od 2.853,54 EUR, utužen na ime pozajmice, uplaćen na račun tužene, te da isti nije vraćen tužitelju. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva; tužitelj navodi da se radi o pozajmici koju tužena nije vratila, a tužena osporava da bi sklopila odnosno potpisala ugovor o pozajmici te u odgovoru na tužbu navodi da je predmetna uplata, prema navodima njezina supruga, predstavljala predujam za građevinske radove koje je on izvršio za tužitelja.

7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Iz preslike potvrde o plaćanju (stranica 5 spisa) te potvrde o prometu po računu (stranica 7 spisa) proizlazi da je tužitelj 31. prosinca 2021. na račun tužene uplatio iznos od 21.500,00 kuna, i to uz opis plaćanja: "pozajmica prema ugovoru od 31.12.2021."

9. Iz ugovora o kratkoročnoj pozajmici (stranica 8 spisa) proizlazi da je u istome kao davatelj pozajmice naznačen tužitelj, a kao primatelj pozajmice naznačena tužena, pri čemu je rukom upisan njezin OIB; da se davatelj pozajmice obvezuje dati primatelju pozajmice 21.500,00 HRK, odmah po potpisu ugovora, i to na račun čiji je broj dopisan rukom; da davatelj pozajmice daje pozajmicu korisniku pozajmice na rok ne duži od 2 mjeseca, a primatelj se obvezuje vratiti pozajmicu u navedenom roku uplatom na račun; da je ugovoreno da će uz povrat pozajmice primatelj pozajmice platiti davatelju pozajmice kamatu od 0,5 % mjesečno; da je ugovor rukom potpisan kod ispod naznačenog korisnika pozajmice te davatelja pozajmice.

10. Iz ispisa e-maila (stranica 27 spisa) proizlazi da je tužitelj 1. siječnja 2022. na e- mail adresu [adresa elektroničke pošte] uputio poruku s prilogom u vidu troškovnika koji se odnosi na građevinske radove u svezi nekretnine u [adresa], a za koji moli da se popuni. Ovdje valja naglasiti da iz iskaza svjedokinje ZŠ i tužitelja proizlazi da se radilo o prikupljanju ponuda za radove na nekretnini u [adresa], a koji nisu nikada ugovoreni niti su vršeni radovi, a na čiju vjerodostojnost upućuje i iskaz svjedoka EŠ iz kojeg slijedi da za tužitelja nisu izvođeni nikakvi radovi u [adresa] u [adresa].

11. Svjedok PŠ, otac tužene, iskazivao je u bitnom da mu nije poznata pozajmica koju bi tužitelj davao njegovoj kćeri, da je on kao zaposlenik poduzeća VV Mont j.d.o.o., u kojem je direktorica njegova kćer, radio građevinske radove za korist tužitelja, u periodu od otprilike tri do četiri godine, a zadnji put prije nekih pet do šest godina, međutim da mu nije poznato na koji način su se ti radovi plaćali niti tko ih je dogovarao.

12. Iz iskaza svjedoka ZŠ, supruge tužitelja, u dijelu relevantnom za donošenje odluke, te dijelu istog u kojem ga sud nalazi vjerodostojnim, stoga što je u tome dijelu logičan i životan, proizlazi: da je suprug tužene 31. prosinca 2021. godine kontaktirao njenog supruga putem telefona te ga tražio pozajmicu od 20.000,00 kuna spominjući da će mu biti blokirana firma VV Mont j.d.o.o; da je tužitelj pristao dati pozajmicu, te je ista i isplaćena na račun tužene kao direktorice navedenog poduzeća; da je prije isplate tražio da mu tužena potpiše ugovor o pozajmici; da je njezin suprug putem Internet bankarstva izvršio uplatu na privatni račun tužene; da je suprug surađivao s tuženom i njezinim suprugom, odnosno njihovom firmom VV Mont j.d.o.o. po potrebi, da se radilo o nekoliko godina; da su posljednji radovi bili krajem 2021. godine, a da nakon pozajmice takvih radova više nije bilo; da joj nije poznato na koji način su izvršena plaćanja radova poduzeću VV Mont j.d.o.o.; da joj nije poznat e-mail od 1. siječnja 2022. (koji joj je predočen i čiji se ispis nalazi na stranicama 27-33 spisa); da su oni tražili izvođače za nekretninu koja se navodi u predmetnom mailu, te je suprug slao mailove i drugim potencijalnim ponuđačima; da se mail odnosi na kuću u [adresa], a na kojoj nisu vršeni nikakvi radovi; da joj je suprug prepričao spomenuti telefonski razgovor s EŠ te da joj nije poznato zašto pozajmicu nije isplatio njemu nego njegovoj supruzi. Iskaz imenovane svjedokinje sud nije prihvatio u dijelu u kojem ista navodi kako je potpisani ugovor o pozajmici u njihovu kuću u [adresa] donijela tužena (zajedno sa suprugom), uzimajući u obzir da tužena i njezin suprug osporavaju navedenu činjenicu, a sam tužitelj u svom iskazu navodi da je u pratnji EŠ bila i tužena, ali da to ne može sa sigurnošću tvrditi.

13. Iz iskaza svjedoka EŠ, supruga tužene, u dijelu relevantnom za donošenje odluke, te dijelu istog koji sud nalazi vjerodostojnim, stoga što je u tome dijelu logičan i životan, te u bitnome komplementaran preostalim dokazima, proizlazi: da je on suprug tužene zaposlen u poduzeću VV Mont j.d.o.o., čiji je ona direktor, ali da on dogovara sve poslove vezano za poduzeće, a supruga je isključivo upisana kao direktor poduzeća; da je za tužitelja u više navrata vršio građevinske radove; da je upravo on potpisao ugovor o kratkoročnoj pozajmici; da njegova supruga nikada nije bila kod tužitelja; da su radove za tužitelja izvršavali i u periodu od 2019. do 2022. godine na više lokacija te da isti vrijede otprilike 500.000,00 kuna; da za tužitelja nisu izvodili nikakve radove u [adresa]; da je poduzeće VV Mont j.d.o.o. bilo u blokadi 2023. otprilike mjesec dana, te 2024. otprilike mjesec i pol dana, a da nije siguran je li bilo u blokadi 2022. godine.

14. S druge strane, sud nije prihvatio vjerodostojnim navode svjedoka: da se u konkretnom slučaju radilo o predujmu za građevinske radove, međutim da on, zbog obavljanja mnogo građevinskih radova kroz godinu, ne može sa sigurnošću reći na što se točno odnosio primljeni predujam, ali da su izvršeni svi radovi koje je tražio tužitelj; da je potpisao predmetni ugovor o zajmu, pri čemu isti nije uopće čitao; da je isti potpisao jer se radilo o radu "na crno" te da je u velikom broju situacija u poslovnom suradnji s tužiteljem potpisivao slične ugovore, a isti su se uvijek odnosili na izvođenje određenih radova; da je predmetni ugovor potpisao na gradilištu u [adresa], a gdje ga je donio tužitelj; da u ugovoru uopće nije pročitao da se novci imaju uplatiti na račun njegove supruge; da se ne sjeća je li iznos od 21.500,00 kuna koji je primljen na temelju sklopljenog ugovora, bio ukupan iznos vrijednosti građevinskih radova koje je trebalo izvršiti ili tek predujam za građevinske radove; da je iznos od 21.500,00 kuna primljen unaprijed, bez da je točno znao koje radove treba izvršiti; da je takva bila praksa u njihovom poslovnom odnosu; da se ne može sjetiti koji su sve radovi trebali biti izvršeni naknadno za tužitelja, na temelju zaprimljenog iznosa,

nalazeći ih paušalnim, nelogičnim i životno neuvjerljivim pri čemu je uzeto u obzir i da isti nisu potkrijepljeni drugim dokazima, a kontradiktorni su iskazima tužitelja i svjedokinje ZŠ.

15. Sud također nevjerodostojnim nalazi navode svjedoka da je posljednju poslovnu suradnju imao s tužiteljem prije tri i pol godine, odnosno da su za tužitelja radili i u 2023. godini, a da je poslovna suradnja s njim prestala mjesec dana prije nego što je on završio u zatvoru, da su radovi plaćani ponekad potpisivanjem avansa i pozajmice, odnosno da je njemu u pravilu predujmljen novac za određene građevinske radove, te mu je tužitelj dao da potpiše ugovor o zajmu ili kreditu, a koji bi on odmah potpisao, uopće ne čitajući o kojem se konkretno ugovoru radi. Naime, tužena tijekom postupka nije dostavila nikakav dokaz o poslovnoj suradnji koja bi se odvijala nakon potpisivanja predmetnog ugovora o pozajmici, a niti ikoji ugovor o zajmu, kreditu, odnosno potvrdu o avansu, a koje svjedok spominje opisujući poslovnu suradnju s tužiteljem. Nadalje, i iskaz saslušanog svjedoka PŠ upućuje na zaključak da nije bilo poslovne suradnje između tužene odnosno njezinog supruga i njihovog poduzeća s tužiteljem nakon potpisivanja predmetnog ugovora, a obzirom iz istog proizlazi da je navedeni svjedok obavljao građevinske radove kao zaposlenik poduzeća VV mont j.d.o.o. u korist tužitelja u periodu od nekoliko godina, a posljednji put prije pet do šest godina. Na koncu, navod svjedoka da bi odmah potpisao ugovor o zajmu ili kreditu koji bi mu dao tužitelj, uopće ne čitajući o kojem se ugovoru radi, sud nalazi u potpunosti nelogičnim i životno neuvjerljivim. Citirane navode imenovanog svjedoka (supruga tužene i osobe koja, prema vlastitom iskazu, faktično upravlja njihovim poduzećem VV mont j.d.o.o.) sud nalazi iskonstruiranim u cilju da se izbjegne odgovornost njegove supruge za vraćanje utuženog iznosa, nesporno zaprimljenog na njezinom računu.

16. Iz iskaza tužitelja, u dijelu relevantnom za donošenje odluke, te dijelu istog u kojem ga sud nalazi vjerodostojnim, stoga što je u tome dijelu logičan, okolnosan i životno uvjerljiv, proizlazi: da je bio u dugogodišnjoj suradnji s poduzećem VV Mont j.d.o.o. odnosno EŠ te da su u 2021. završeni svi građevinski radovi na njegovim nekretninama; da su se radovi EŠ, odnosno tvrtki VV Mont plaćali putem računa te gotovinom; da bi upravilu on nabavio materijal, a potom bi EŠ izvršio radove; da je posljednja uplata poduzeću VV Mont bila 27. prosinca 2021. godine u iznosu od 32.500,00 kuna na temelju računa; da se uobičajena suradnja odvijala na način da bi VV Mont j.d.o.o. odradio poslove, a potom bi ih on platio; da ga je EŠ nazvao na telefon 31. prosinca 2021. godine i zamolio da mu posudi novce, jer da će mu blokirati poduzeće; da je tada pristao posuditi novce, i to njegovoj supruzi te mu je rekao da o tome trebaju sklopiti ugovor o pozajmici; da je na istom naznačen i broj računa primatelja, odnosno davatelja pozajmice; da mu je potpisan primjerak ugovora on donio na njegovu adresu u [adresa]; da je nakon što je primio potpisani ugovor izvršio uplatu na račun tužene uz opis plaćanja da se radi o pozajmici te je na taj način mislio da se radi o sigurnom poslu; vezano za e-mail poruku od narednog dana, odnosno 1. siječnja 2022. godine, da se radilo o troškovniku koji nije popunjen, navedeni posao nikad nije ugovoren, a nekretnina na koju se isti odnosio u [adresa] u [adresa] je iste godine iznajmljena, a potom i prodana; da nikakvih radova od strane tvrtke VV Mont j.d.o.o. nakon uplate pozajmice više nije bilo te da je u srpnju 2022. završio u pritvoru; da je naknadno tuženiku, a prije ove tužbe, upućen dopis, odnosno zamolba za vraćanjem pozajmljenog iznosa, i to preporučenom poštom s povratnicom; da je činjenica da je u periodu od 2019. do 2022. vrijednost radova koje je tvrtka VV Mont j.d.o.o. izvršila za njega bila oko 500.000,00 kuna, međutim da nije istina da se poslovna suradnja odvijala na način da bi on avansno plaćao tek kasnije izvedene radove, upravo suprotno, da bi on pribavio materijal, tvrtka VV Mont j.d.o.o. izvršila bi radove, te bi tek tada uslijedilo plaćanje; da s tvrtkom VV Mont j.d.o.o., EŠ niti tuženom nije sklapao nijedan drugi ugovor o pozajmici osim konkretnog; da misli da između njega i imenovanih nije bilo drugih ugovora osim onih koji bi se odnosili isključivo na građevinske radove; da je tvrtki VV Mont j.d.o.o. odnosno EŠ platio sve izvedene građevinske radove; da ga je situacija s neplaćanjem ove pozajmice iznenadila, posebno u situaciji kada isti nije htio vratiti navedeni iznos, a on je završio u pritvoru.

17. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je tužena potpisan primjerak ugovora o pozajmici donijela na njegovu adresu (zajedno sa svojim suprugom), uzimajući u obzir da tužena tijekom cijelog postupka osporava potpis na predmetnom ugovoru, odnosno da bi ikada bila kod tužitelja, da njezine navode potvrđuje i njezin suprug, a da sam tužitelj naglašava kako "misli" da je EŠ došao sa suprugom, ali to ne može sa sigurnošću tvrditi.

18. Tužena je u bitnome iskazivala: da je ona direktorica tvrtke VV Mont j.d.o.o., ali isključivo "na papiru"; da sve poslove oko vođenja navedenog poduzeća obavlja njezin suprug EŠ; da joj nisu poznati detalji vezani za ugovor o kratkoročnoj pozajmici zbog čega je pokrenut ovaj postupak; da se sjeća da joj je suprug rekao da će mu tužitelj posuditi novce te da je za te novce nešto trebalo biti odrađeno, ali da ne zna točno o čemu se radi; da je muž je bio dugogodišnji suradnik i prijatelj tužitelja, te mu je on bio izrazito važan kao poslovni partner; da vezano za uplatu od 21.500,00 kuna na svojem računu ponavlja da je znala ono što joj je muž rekao, a on da inače obavlja i sve poslove vezano za njen tekući račun, te su sve bankovne kartice kod njega; da nije istina da bi sa suprugom došla išta potpisati kod tužitelja; da je tužiteljevu suprugu samo jedanput srela, a tužitelja samo dvaput; da nije potpisala nikakav ugovor o pozajmici ovdje tužitelja, ali da je točno da je na njen račun uplaćen iznos koji je utužen u ovom predmetu.

19. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 92/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. i 84/08. 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je odredbom čl. 219. st. 1. ZPP- a propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika. Nadalje, odredbom čl. 221.a. ZPP- a propisano je da će sud ukoliko na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Po provedenom dokaznom postupku sud utvrđuje da je tužitelj 31. prosinca 2021. na račun tužene uplatio utuženi iznos, uz opis plaćanja "pozajmica prema Ugovoru od 31.12.2021.", sukladno molbi njezinog supruga, a zbog bojazni od moguće blokade njihova poduzeća VV Mont j.d.o.o., sve na temelju Ugovora o kratkoročnoj pozajmici od istog datuma, na kojem je kao primatelj pozajmice naznačena tužena, a koji je ugovor, prema vlastitom iskazu, potpisao njezin suprug.

21. Sud ne prihvaća paušalne navode tužene odnosno njezina supruga da se predmetna uplata odnosila na građevinske radove koje je trebalo izvršiti za tužitelja ili su već izvršeni (navode neodređene kako u pogledu vrste radova i njihove vrijednosti, pa tako i vremenskog perioda odnosno lokacije na kojoj su isti trebali biti učinjeni) uzimajući u obzir da isti nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima. Naime ni tužena niti njezin suprug, koji sukladno njihovim iskazima faktično vodi poslovanje trgovačkog društva VV Mont j.d.o.o., nisu konkretizirali koji bi radovi predstavljali protučinidbu za predmetni iznos od 21.500,00 kn. Naprotiv, suprug tužene navodi da se, uzimajući u obzir količinu građevinskih radova koje je obavljao za tužitelja, ne može sjetiti na što se konkretno primljeni iznos odnosio, niti zna predstavlja li taj iznos ukupnu cijenu određenih radova ili tek predujam. Nesporna činjenica da su tužitelj i suprug tuženice tijekom više godina bili u poslovnom odnosu i da je trgovačko društvo za tužitelja izvodilo građevinske radove, te da je ukupna vrijednost tih radova tijekom više godina iznosila približno 500.000,00 kn, ne dokazuje da je upravo iznos od 21.500,00 kn, uplaćen 31. prosinca 2021. godine na račun tuženice, predstavljao predujam za određene građevinske radove. Naprotiv, iz iskaza tužitelja proizlazi da se njihova uobičajena poslovna suradnja odvijala na način da bi tužitelj pribavio materijal, a trgovačko društvo, odnosno suprug tuženice, izvelo radove, nakon čega bi uslijedilo plaćanje, pri čemu je tužitelj izrijekom osporio da bi predmetna uplata predstavljala avans za kasnije izvedene radove. Tužitelj je pritom konkretno naveo i posljednju uplatu trgovačkom društvu od 27. prosinca 2021. u iznosu od 32.500,00 kn, izvršenu na temelju računa. Nadalje, nesporna dokumentacija potvrđuje verziju tužitelja o svrsi predmetne uplate: na nalogu za plaćanje od 31. prosinca 2021. godine kao opis plaćanja navedeno je „pozajmica prema ugovoru od 31.12.2021.“ Također, u prilog verzije tužitelja da se radilo o pozajmici zbog financijskih problema odnosno bojazni EŠ da će njihovo trgovačko društvo biti blokirano, upućuje i iskaz imenovanog svjedoka u dijelu u kojem, odgovarajući na pitanja tužitelja, navodi da nije siguran je li poduzeće VV Mont j.d.o.o. bilo u blokadi 2022. godine, međutim da zna da je bilo u blokadi 2023. otprilike mjesec dana, te 2024. otprilike mjesec i pol dana. Slijedom iznesenog, sud nalazi da tužena nije dokazala svoje navode da bi se predmetna uplata odnosila na građevinske radove koje je za korist tužitelja izvršilo njezino poduzeće VV Mont j.d.o.o. odnosno njezin suprug.

22. S druge strane, iz iskaza EŠ, supruga tužene, proizlazi kako je upravo on potpisao predmetni ugovor, a iz iskaza tužene, u dijelu koji ovaj sud prihvaća vjerodostojnim, nalazeći ga životno uvjerljivim, proizlazi kako njoj nisu bili poznati detalji vezani za ugovor zbog kojeg je pokrenut postupak, već da joj je suprug (koji da obavlja sve poslove oko vođenja poduzeća i sve poslove vezano za njen tekući račun te su kod njega sve bankovne kartice) rekao da će mu tužitelj posuditi novce te da je za te novce nešto trebalo biti odrađeno, odnosno da nije sa suprugom odlazila išta potpisati kod tužitelja. Na vjerodostojnost istaknutih navoda upućuje i iskaz supruga tužene koji navodi da on dogovara sve poslove vezano za poduzeće VV Mont j.d.o.o., a da je supruga samo upisana kao direktor poduzeća, te ujedno i iskaz samog tužitelja u kojem on napominje da je bio u dugogodišnjoj suradnji s poduzećem VV Mont j.d.o.o. odnosno EŠ, da su se radovi plaćali EŠ odnosno poduzeću putem računa i gotovinom, dakle da proizlazi da je tužitelj u svezi poslovne suradnje s navedenim poduzećem komunicirao isključivo s EŠ. Uzimajući u obzir iznijeto, sud nalazi da između tužitelja i tužene (kao osobe koja nije potpisala predmetni ugovor niti na drugi način očitovala svoju volju za sklapanjem ugovora, niti je bila upoznata s njegovim sadržajem) nije nastao ugovorni odnos na temelju ugovora o kratkoročnoj pozajmici. Na koncu, valja napomenuti da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužena, u smislu odredbe čl. 312. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21; dalje: ZOO) predmetni ugovor naknadno odobrila.

23. Međutim, kako je nesporno da je tužena 31. prosinca 2021. na svoj račun od tužitelja primila uplatu iznosa od 21.500,00 KN odnosno 2.853,54 EUR, na koji se odnosi utuženje, a navedeni iznos nesporno nije vraćen tužitelju, pri čemu tužena nije dokazala da bi se uplata odnosila na navodne građevinske radove izvršene tužitelju, odnosno nije dokazala ikoju drugu pravnu osnovu na temelju koje bi imala pravo zadržati navedeni iznos, sud utvrđuje da se radi o stjecanju bez osnove u smislu čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

24. Naime, sukladno članku 186. st. 3. ZPP-a, sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naveo u tužbi, pri čemu iz njegovih činjeničnih navoda proizlazi da je tuženoj 31. prosinca 2021. na njezin račun uplatio utuženi iznos, te da isti ona nije vratila, a koje su činjenice uostalom i nesporne u ovome predmetu.

25. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev u odnosu na utuženu glavnicu, odnosno naložiti tuženoj da istu isplati tužitelju te odlučiti kao u točki I. izreke.

26. Ujedno je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na zahtijevanu ugovornu kamatu, s obzirom na to da nije utvrđeno postojanje ugovornog odnosa između stranaka, te odlučiti kao u točki II. izreke.

27. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 5. te čl. 155. ZPP-a, te tuženiku naložio da tužitelju naknadi sve priznate troškove, uzimajući u obzir da tužitelj nije uspio samo u sporednom, razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, i to u odnosu na zahtijevane kamate, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).

28. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe i sastava podneska od 20. ožujka 2025. u iznosu od 250,00 EUR po podnesku (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 42. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 26. ožujka 2025. i 13. svibnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. t. 2. i Tbr. 42. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 24. lipnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 42. Tarife) te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 37,50 EUR, odnosno ukupan trošak u iznosu od 1.037,50 EUR. Nije mu priznat trošak ročišta za objavu odluke, a obzirom istome nije pristupio. Zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak određene su sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Varaždinu, 20. kolovoza 2026.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisanim putem u tri primjerka, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a ZPP-a, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelj – po punomoćniku Vladi Sevšeku, odvjetniku u OD Sevšek & partneri d.o.o. iz Varaždina

2. tuženik – po punomoćniku Kristijanu Horvatu, odvjetniku u OD Horvat & Zebec &

Bajsić Bogović j.t.d. iz Zagreba