REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I – 412/2026-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja FK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Matija Bartol, odvjetnik u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 224, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi šutnje uprave, 20. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove spora u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćnog rješenja, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku .
III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu radi propuštanja javnopravnog tijela da u zakonom propisanom roku odluči o pravnom lijeku, žalbi izjavljenoj 11. studenog 2025. radi ne donošenja odluke od stranke prvostupanjskog tijela Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zabok. U prilogu dostavlja dokaz o izjavljenoj žalbi.
1.1. Tužbom zahtjeva da sud naloži tuženiku donošenje rješenja o žalbi, uz naknadu troškova upravnog spora.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je o žalbi tužitelja odlučio rješenjem Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-554-05/26-02/26, URBROJ: 524-11/2-26-2 od 19. ožujka 2026. koje dostavlja u prilogu. Uvidom u citirano rješenje utvrđeno je da je istim naloženo prvostupanjskom tijelu Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područnom uredu Zabok, da u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja donese rješenje o zahtjevu tužitelja za priznavanje prava na status njegovatelja.
3. Dostavljeno drugostupanjsko rješenje tuženika sud je rješenjem od 7. travnja 2026. dostavio tužitelju uz poziv za očitovanje u smislu članka 100. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24 i 39/26 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), uz upozorenje na pravne posljedice ne postupanja po rješenju suda.
4. U podnesku dostavljenom sudu 27. travnja 2026. tužitelj navodi da „opunomoćenik tužitelja još uvijek nije zaprimio odluku tuženika o žalbi“. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova spora.
5. Člankom 100. stavkom 2. ZUS-a propisano je da ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stavka 1. ovoga članka, sud će donijeti rješenje o obustavi spora. Protiv rješenja o obustavi spora može se izjaviti žalba.
5.1. Člankom 103. stavkom 1. ZUS-a propisano je da ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi prema tužbenom zahtjevu, sud će obustaviti spor.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tuženik u tijeku spora odlučio o žalbi tužitelja i donio rješenje kojim je naložio prvostupanjskom tijelu donošenje odluke koja nije donesena u zakonom propisanom roku. To je rješenje dostavljeno sudu od strane tuženika, a opunomoćeniku tužitelja od strane suda rješenjem suda poslovni broj Us I- Us I-412/2026-5 od 7. travnja 2026., koje je uredno zaprimljeno dana 22. travnja 2026., kako proizlazi iz podataka sadržanih na potvrdi o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena u spisu.
6.1. S obzirom da tužitelj nije proširio tužbeni zahtjev na doneseno drugostupanjsko rješenje, a tuženik je po tužbenom zahtjevu u predmetu šutnje uprave u cijelosti postupio, ispunjeni su uvjeti za obustavu spora, na temelju prethodno citiranih odredaba ZUS-a.
7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.
8. Navod tužitelja da opunomoćenik nije zaprimio rješenje o žalbi, u situaciji kada se očituje na rješenje suda u prilogu kojega mu je dostavljeno drugostupanjsko rješenje, sud cijeni neosnovanim. Za potrebe ovog spora, započetog kao spor radi propuštanja javnopravnog tijela da odluku o pravnom lijeku donese u zakonom propisanom roku, tužitelj je imao mogućnost očitovanja po zaprimanju rješenja tuženika koje mu je (opunomoćeniku) nesporno dostavljeno od strane suda. Inzistiranje tužitelja na dostavi rješenja od strane javnopravnog tijela, u ovakvoj situaciji, kada je nesporno rješenje zaprimio (od suda i prije dostave od strane javnopravnog tijela), prema ocjeni suda, usmjereno je odugovlačenju postupka i suprotno je načelu učinkovitosti spora propisanog člankom 8. ZUS-a. Posebno stoga, što su pretpostavke za obustavu spora ispunjene i ne postupanjem tužitelja po rješenju suda donesenog u smislu članka 100. ZUS-a, a tužitelj je imao mogućnost rješenje tuženika osporavati odvojenom tužbom po dostavi rješenja tuženika tužitelju, odnosno njegovom opunomoćeniku od strane prvostupanjskog javnopravnog tijela koje obavlja dostavu drugostupanjskog rješenja. Pri tom se ističe da je iz dostavnice koja prileži spisu, a koju je dostavio tuženik vidljivo da je rješenje tuženika od 19. ožujka 2026. opunomoćeniku tužitelja uredno dostavljeno 1. lipnja 2026. Dakle, kako je tijekom upravnog spora rješenje o žalbi doneseno i tužitelju dostavljeno šutnja uprave je prestala.
9. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora sud je odlučio primjenom odredaba članka 144. i 147. ZUS-a.
9.1. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora.
9.2. Prema stavku 2. članka 144. ZUS-a troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
9.3. Člankom 147. stavkom 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
10. U konkretnom upravnom sporu tužitelj je uspio sa tužbom radi šutnje uprave, budući da je tuženik nakon podnošenja tužbe, odnosno tijekom spora odlučio o žalbi koja nije bila riješena u zakonom propisanom roku, dakle, podnošenjem tužbe utjecalo se na javnopravno tijelo da postupi na zakoniti način i donese odluku o žalbi.
11. Stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora, za sastav tužbe, sukladno Tbr. 27/1. alineja 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa) u visini od 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife daje iznos od 1.000,00 eura, uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 1.250,00 eura.
11.1. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 144. stavka 4. ZUS -a prema kojoj troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.
11.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.
12. Sud nije cijenio opravdanim zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora zatražen u iznosu od 1.250,00 eura za sastav podneska kojim se očitovao na rješenje suda o eventualnom proširenju tužbenog zahtjeva, jer ne sadrži bitna činjenična i pravna obrazloženja koja bi bila od utjecaja na odluku u predmetnom sporu, s obzirom na razloge koje je sud prethodno iznio u obrazloženju ovog rješenja, budući da tužitelj ne proširuje tužbeni zahtjev na drugostupanjsko rješenje, a imajući u vidu činjenicu da su pretpostavke za obustavu spora ispunjene postupanjem tuženika po tužbenom zahtjevu (čl. 103. st. 1. ZUS-a).
12.1. Ovakvo stajalište potvrđeno je i rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4686/2025-2 od 17. prosinca 2025. u kojemu se navodi da se trošak ovakvog podneska ne smatra opravdanim izdatkom u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a budući da bi ishod upravnog spora bio isti, odnosno upravni spor bi bio obustavljen i bez očitovanja na rješenje suda, s obzirom na to da je tuženik donio rješenje koje je propustio donijeti u propisanom roku (članak 100. stavak 2. ZUS -a). Naime, svrha propisivanja obveze sudu da pozove tužitelja na očitovanje je li zadovoljan naknadno donesenom odlukom ili proširuje tužbeni zahtjev i na novu odluku (članak 100. stavak 1. ZUS-a) je upravo u mogućnosti da se tužbeni zahtjev proširi na novodonesenu odluku u skladu s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a, kako bi se izbjeglo nepotrebno pokretanje novih upravnih sporova i izbjeglo stvaranje nepotrebnih troškova.
12.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom III.
U Zagrebu 20. kolovoza 2026.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Dna:
1. odvjetnik Matija Bartol – e-komunikacija
2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78– e-komunikacija
3. U spis
