1

Poslovni broj: Gž-707/2022-4

 

                                   

          Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-707/2022-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sutkinja Martine Budinski Modronja, predsjednice vijeća, Zlatane Bihar, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Alenke Lešić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz Z., OIB: …(kao slijednika pok. D. S. iz Z., OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik G. K., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženika G. S. iz Z., OIB: …i 2. tuženice W. S. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik V. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1037/16-44 od 25. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1037/16-44 od 25. srpnja 2018.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

              1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

              "I              Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu zk.ul. 5309 k.o. G. S. od 10. veljače 2011 godine sklopljen između A. S. iz Z., OIB: …, s jedne strane, potpisanog po punomoćniku G. S. iz Z., OIB: …po specijaliziranoj punomoći od 9. rujna 2010. godine kao prodavatelja i W. S. iz Z., OIB: …s druge strane, ovjeren kod javnog bilježnika M. B. dana 11. veljače 2011. godine pod brojem Ov-3366/11.

 

              Nalaže se tuženicima G. S., OIB: …i W. S., OIB: …, solidarno nadoknaditi tužitelju D. S., OIB: …troškove ovog parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

              II              Nalaže se tužitelju da naknadi I i II-tuženicima trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna (dvijetisuće kuna), u roku od 15 dana."

 

              2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, a podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu, ali drugom sucu, na ponovno suđenje. Potražuje i trošak sastava žalbe.

 

              3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tužitelj, jer su u pobijanoj presudi sadržani razlozi o svim odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava  i zapisnika.

 

              5.1. Naime, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijane presude dao jasne i dostatne razloge zašto smatra da je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 17. rujna 2008., prema kojem je stjecateljica spornih nekretnina bila pok. A. S., prividan ugovor, kojim je u biti prikriven usmeni ugovor o kupoprodaji između N. B., kao prodavateljice i 1. tuženika, kao kupca. Pritom je prvostupanjski dao jasne i dostatne razloge zbog čega smatra da je disimulirani ugovor, unatoč nedostatku propisanog oblika (pisane forme) osnažen u smislu odredbe članka 294. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05. i 41/08. – dalje: ZOO).

 

              6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP, na koju sadržajno ukazuje tužitelj, jer je sud izvedene dokaze cijenio po slobodnom uvjerenju, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a tu je ocjenu opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima. Time što je sud prvog stupnja provedene dokaze cijenio na način koji nije podudaran tužiteljevoj ocjeni dokaza, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju tužitelj upire u žalbi.

 

              7. Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.

 

              8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je ništetan ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen 10. veljače 2011. između A. S. i 2. tuženice, a koji ugovor je po specijalnoj punomoći od 9. rujna 2010. u ime pok. A. S. potpisao 1. tuženik.

 

              9. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

 

              - da je vlasnica predmetnih nekretnina nekada bila N. B.,

              - da je N. B. još 1988. prodala 1. tuženiku više nekretnina upisanih u k.o G. S., između ostalih i sporne nekretnine, iako one tada nisu formalno unesene u ugovor o prodaji,

              - da je 1. tuženik tada platio kupoprodajnu cijenu za sve nekretnine, kada mu ih je prodavateljica N. B. i predala,

              - da su upravo, tim ugovorom formalno izostavljene nekretnine, bile predmet ugovora o kupoprodaji nekretnina od 17. rujna 2008. koji je, zbog 1. tuženikovih osobnih razloga, formalno sklopljen s A. S., kao kupcem,

              - da je u tom ugovoru kao kupoprodajna cijena naznačena cijena od 45.000,00 kn, koja prodavateljici nije isplaćena budući da joj je 1. tuženik sve kupljene nekretnine platio još 1988.,

              - da je pok. A. S. 9. rujna 2010. ovlastila 1. tuženika da proda i/ili optereti nekretnine koje su predmet ovog spora, a koje su ujedno bile i predmet prodaje po ugovoru od 17. rujna 2008.,

              - da je sporni ugovor između pok. A. S., kao prodavateljice i 2. tuženice, kao kupca, od 10. veljače 2011. sklopljen upravo u odnosu na te nekretnine, prije nego što je pok. A. S. 1. tuženiku otkazala punomoć.

 

              10. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je predmetne nekretnine 1. tuženik kupio još 1988. od N. B., kada joj je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu i ušao u njihov posjed, a da je ugovor o kupoprodaji od 17. rujna 2008. samo formalno s prodavateljicom sklopila njegova majka, pok. A. S.. Kako je sporni ugovor on sklopio kao njezin punomoćnik, prodavši 2. tuženici predmetne nekretnine za istu cijenu po kojoj su te nekretnine plaćene prodavateljici N. B., prvostupanjski sud zaključuje da taj ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, pozitivnim pravnim propisima ili moralu društva, a niti u njemu ima elemenata zelenaštva iz članka 329. ZOO, imajući na umu da kupoprodajna cijena po tom ugovoru odgovara cijeni po kojoj su te nekretnine kupljene od N. B..

 

              11. Iako je u pravu tužitelj kada navodi da se vlasništvo nekretnine stječe upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi (članak 119. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – „Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. i 153/09. – dalje: ZVDSP) i što je pok. A. S. pravo vlasništva predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama upisala na svoje ime upravo na temelju ugovora o prodaji nekretnina od 17. rujna 2008., nije zabranjeno dokazivati da se ipak radi o prividnom ugovoru koji onda nema učinka prema ugovornim stranama.

 

              11.1. Cijeneći sve provedene dokaze, a rukovodeći se prije svega iskazom svjedokinje N. B., sud je utvrdio da je pri sklapanju tog ugovora postojala suglasnost ugovornih strana (N. B. i pok. A. S.) da se njime prikrije ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim bi stjecatelj istih bio 1. tuženik, a ne pok. A. S.. Na izložen način, iako sklopljen bez propisane forme, prikriveni ugovor o kupoprodaji nekretnina između N. B., kao prodavateljice i 1. tuženika, kao kupca, predstavlja valjani pravni posao, jer je u cijelosti ispunjen.

 

              12. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda o prividnosti ugovora o kupoprodaji nekretnina od 17. rujna 2008., i to bez obzira na sadržaj odgovora na tužbu u kojem su tuženici, osporavajući nesrazmjer činidbi iz ugovora od 10. veljače 2011., naveli da je pok. A. S. predmetne nekretnine stekla po istoj cijeni po kojoj ih je prodala 2. tuženici. To stoga što je sud, cijeneći sve provedene dokaze u skladu s odredbom članka 8. ZPP, a prihvaćajući prije svega kao nepristran i potpuno objektivan iskaz svjedokinje N. B., utvrdio da nije postojala suglasnost volja ugovornih strana ugovora od 17. rujna 2008. da predmetne nekretnine kupi/stekne pok. A. S..

 

              12. S druge strane, ovaj sud ne može prihvatiti shvaćanje prvostupanjskog suda da bi simulirani ugovor između dvije ugovorne strane mogao prikriti ugovor u kojem bi se kao ugovorna strana pojavila treća osoba. Kada stranke sklapaju prividan ugovor bez namjere (volje) da raspolažu pravima i obvezama onako kako je to navedeno u sadržaju prividnog ugovora, one sklapanjem tog ugovora mogu prikriti neki drugi ugovor koji će biti valjan ako za njegovo sklapanje postoji njihova volja i ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost (članak 285. stavak 2. ZOO).

 

              12.1. Drugim riječima, simulirani ugovor može prikriti samo ugovor za čije je sklapanje postignuta volja ugovornih strana tog ugovora, a ne i ugovor za čije je sklapanje potrebna volja treće osobe, koja ujedno nije ugovorna strana prividnog ugovora.

 

              13. Zbog navedenoga, neprihvatljivo je shvaćanje prvostupanjskog suda da ugovor od 17. rujna 2008. sklopljen između N. B. i pok. A. S. predstavlja u biti ugovor o kupoprodaji nekretnina između N. B. i 1. tuženika, pa da bi stvarni vlasnik predmetnih nekretnina bio 1. tuženik.

 

              14. Ako ugovor od 17. rujna 2008. nije nastao, onda je neistinit upis kojim je A. S. stekla te nekretnine, pa ista u trenutku sklapanja spornog ugovora s 2. tuženicom nije bila njihova vlasnica. No, to i dalje nema za posljedicu ništetnost ugovora u smislu odredbe članka 322. ZOO (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Revx-780/11 od 17. veljače 2015., Revx-376/14 od 17. ožujka 2015.).

 

              15. Kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva prije svega valja poći od toga da 1. tuženik nije ugovorna strana spornog ugovora, već je isti, prema sadržaju ugovora, ali i prema činjeničnim navodima tužbe, predmetni ugovor potpisao kao punomoćnik prodavateljice, sada pok. A. S.. Zbog navedenoga, on ne bi bio pasivno legitimiran u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti tog ugovora, jer takvim zahtjevom mogu biti obuhvaćene samo ugovorne strane.

 

              15.1. Kako, dakle, 1. tuženik nije pasivno legitimiran u parnici radi utvrđenja ništetnosti ugovora u čijem je sklapanju sudjelovao kao punomoćnik jedne ugovorne strane, u odnosu na njega je već zbog toga trebalo odbiti tužbeni zahtjev.

 

              16. S druge strane, 2. tuženica je, kao ugovorna strana, pasivno legitimirana u ovoj parnici, pa kako ugovorne strane nisu nužni suparničari u parnici radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nije bilo zapreke da se u odnosu na 2. tuženicu odluči o osnovanosti zahtjeva, imajući na umu sve razloge na kojima tužitelj temelji tvrdnju o ništetnosti ugovora, ali i one na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              17. Tvrdnju o ništetnosti spornog ugovora tužitelj temelji na postupanju 1. tuženika, kao punomoćnika prodavateljice, koji je sporni ugovor potpisao bez njezinog znanja i pristanka, iskoristivši činjenicu da ona zbog boravka u bolnici punomoć ne može otkazati, činjenici da je predmetna nekretnina prodana po cijeni daleko nižoj od tržišne, koja pritom uopće nije isplaćena, ali i na tvrdnji da predmetni ugovor ima sva obilježja zelenaškog ugovora jer je tim ugovorom za 2. tuženicu ugovorena korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što se ona ugovorom obvezala dati/učiniti.

 

              18. Prije svega valja reći da se svi razlozi koji se odnose na zlouporabu ovlaštenja 1. tuženika kao punomoćnika prodavateljice tiču isključivo odnosa 1. tuženika, kao nalogoprimca i pok. A. S., kao nalogodavca. Osim što oni nisu i ne mogu biti od utjecaja na valjanost spornog ugovora koji je sklopljen prije prestanka naloga, tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bi 2. tuženica znala i/ili sudjelovala u navodnim radnjama kojima je 1. tuženik postupao protivno nalogu, što bi onda možda impliciralo amoralnost tako sklopljenog ugovora.

 

              19. Pitanje neispunjenja ugovora, pod uvjetima propisanim odredbama članka 360.  do 367. ZOO je razlog za raskid ugovora, a ne i za njegovu nevaljanost, dok je posljedica prekomjernog oštećenja poništenje ugovora (članak 375. ZOO), a ne njegova ništetnost.

 

              20. Zaključno, valja reći da sporni ugovor nema elemenata zelenaškog ugovora iz članka 329. ZOO. Naime, tom je odredbom propisano da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugome dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Dakle, ta odredba ne dolazi u primjenu, kako to pogrešno smatra tužitelj, već time što postoji očiti nerazmjer između obveza ugovornih strana, već je na onoj strani koja tvrdi da ugovor ima karakter zelenaškog teret dokaza i ostalih pretpostavki iz članka 329. ZOO - nepovoljan položaj drugog suugovaratelja, ali i da je zelenaš znao ili morao znati za nepovoljne okolnosti u kojima se iskorišteni nalazi.

 

              20.1. Sve i da se prodavateljica nalazila u nepovoljnom položaju koji ju je nagnao na sklapanje spornog ugovora, nije dokazano da je 2. tuženica za to znala, pa neovisno o tome postoji li ili ne očiti nerazmjer između obveza ugovornih strana, nisu ispunjene pretpostavke za ništetnost ugovora iz članka 329. ZOO.

 

              21. Zbog navedenoga, kako ugovor o kupoprodaji nekretnina ne predstavlja ništetan pravni posao u smislu odredbe članka 322. ZOO, i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je tužbeni zahtjev odbiti, slijedom čega je primjenom odredbe članka 368. stavak 2. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

              22. Imajući na umu da je žalba tužitelja odbijena, primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP u vezi članka 154. stavak 1. ZPP, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Sisku 15. veljače 2024.

 

                                                                                                                Predsjednica vijeća

                                                                                                                Martina Budinski Modronja, v. r.