REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 15

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-737/2026-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u parničnom postupku, u pravnoj stvari tužiteljice MN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], protiv tuženika Hrvatski Telekom d.d., OIB: 81793146560, iz Zagreba, Radnička cesta 21, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Osijeku, Kardinala Alojzja Stepinca 4,radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, dana 20. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se kao nedopušten tužbeni zahtjev, koji glasi:

„ I. Proglašava se ovrha Ovrv-8475/12 JB ROBERTA ANTONA ČEČATKE od dana 13. listopada 2012. g. nedopuštenom i ukidaju se sve provedene radnje.

II. Sve sudske troškove, kao i troškove FINA-e snosi tuženik u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe“.

II Nalaže se tužiteljici MN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], tuženiku Hrvatski Telekom d.d., OIB: 81793146560, iz Zagreba, Radnička cesta 21, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 325,77 EUR (tri stotine dvadeset i pet eura i sedamdeset i sedam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. kolovoza 2026. do isplate stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 3. studenog 2020. podnijela tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, a u kojoj postavlja tužbeni zahtjev da se ovrha broj: Ovrv -8475/12 javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke u [adresa], proglasi nedopuštenom, kao i da joj tuženik naknadi troškove parničnog postupka.

1.1. Tužiteljica je u tužbi navela da je ona osnivačica i korisnica knjigovodstvenog objekta-fizičkog lica, kojeg je stvorila Republika Hrvatska, te je navela kako je neuka stranka i da se poziva na načelo pomoći neukoj stranci te na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda s Protokolima.

1.2. Nadalje, tužiteljica je navela kako je tuženik 17. veljače 2020. u postupku naplate kod FINA-e zatražio izravnu naplatu temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj: Ovrv-8475/12 javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke u [adresa] od 13. listopada 2012. Tužiteljica je navela i kako se ona 26. kolovoza 2020. obratila putem pošte i elektroničke pošte javnom bilježniku, od kojeg nije dobila odgovor, a dana 22. rujna 2020. obratila se i tuženiku, a koji joj nije dao odgovor na njezine pritužbe. Tužiteljica je navela kako se protivi naplati i ne priznaje navodni dug, jer nikada nije primila predmetno rješenje, te je navela da prigovara mjesnoj nadležnosti javnog bilježnika.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo je kako sudu podnosi odgovor na tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Tuženik je naveo kako je nesporno da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke iz [adresa], posl.br. Ovrv-8475/12 od 13. listopada 2012. godine, postalo pravomoćno i ovršno 21. lipnja 2013. godine. Nadalje, tuženik je naveo kako je na temelju predmetnog pravomoćnog i ovršnog rješenja od 28. lipnja 2013. godine zatražio provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tužiteljice, a budući da tuženik nije naplatio svoje potraživanje temeljem predmetnog rješenja kao osnove za plaćanje, tuženik je 14, veljače 2020. podnio zahtjev za reaktivacijom osnove.

2.1. U odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev tuženik je naveo kako je Ovršnim zakonom ("Narodne novine", broj: 112/2012 do 73/17, dalje u tekstu: OZ) propisan pravni put sukladno kojem ovršenik, ovdje tužitelj može podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenim. S tim u svezi tuženik se pozvao na odredbu članka 210. stavak 1. OZ te je naveo kako je predmetnom odredbom propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1., prema odredbi članka 209. stavka 5. tog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je člankom 210. stavkom 2. OZ- a propisano da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.). S tim u svezi naveo je kako u konkretnom slučaju, a iz razloga što je tuženik izravnu naplatu zatražio na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja, na odgovarajući način bi se primjenjivale odredbe članka 53. OZ-a kojima je uređeno podnošenje žalbe nakon proteka roka. U tom smislu tuženik je naveo kako je sukladno članku 53. stavku 1. OZ-a propisano da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Nadalje, tuženik je naveo i kako je odredbom članka 55. OZ propisan postupak upućivanja u parnicu ovršenika za slučaj podnošenja žalbe iz članka 53. OZ-a. S tim u svezi tuženik smatra da je tužitelj sukladno članku 210. stavku 1. i 2. OZ-a u svezi s člankom 53. stavku 1. OZ-a prvenstveno morao podnijeti prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz određenih zakonskih razloga, nakon čega bi sukladno članku 55. OZ-a eventualno bio upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

2.2. Tuženik je naveo i kako je odredbom članka 55. stavak 1. i 2. OZ-a propisano da će, ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. OZ -a ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju ako rješenje o žalbi ovisi o utvrđenju spornih činjenica čije postojanje ovršenik dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su one općepoznate ili se njihovo postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama. U potonjem slučaju sud će o osnovanosti žalbe odlučiti u ovršnom postupku te će žalbu ili prihvati te ukinuti provedene radnje i obustaviti ovrhu ili će uputiti ovršenika na parnicu. Nadalje, naveo je i kako je odredbom članka 54. stavak 3. OZ-a propisano kako tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. U svezi sa citiranim zakonskim odredbama tuženik je naveo kako tužitelj nije dokazao da je sukladno članku 210. stavku 1. OZ-a podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim niti da je sukladno članku 54. OZ -a, a koji se na odgovarajući način primjenjuje u konkretnom slučaju, zaključkom suda upućen da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, stoga je tuženik sudu predložio odbaciti tužbu kao nedopuštenu i obvezati tužitelja naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

3. Postupajući po predmetnoj tužbi, po provedenom postupku, održanoj i zaključenoj glavnoj raspravi Općinski građanski sud u Zagrebu donio je presudu poslovni broj: 36-P-5364/2020-11 od 31. ožujka 2023., kojom je prihvatio tužbeni zahtjev i proglasio nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke u [adresa] broj: Ovrv-8475/12, te obvezao tuženika da tužiteljici naknadi prouzročene troškove parničnog postupka.

3.1. Predmetna prvostupanjska presuda ukinuta je presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Gž-666/2023-2 od 7. prosinca 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na pnovno suđenje. I obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi kako bi se prema shvaćanju drugostupanjskog suda podnesak tužiteljice zaprimljen kao tužba imao uzeti u razmatranje kao prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog po javnom bilježniku u [adresa], prijedlog za odgodu ovrhe izravnom naplatom i prigovor da ovrha nije dopuštena. Nadalje, drugostupanjski sud je naveo da kako tako nije razmatran podnesak tužiteljice pogrešno nazvan tužba, pobijana odluka nije zakonita te se ukida i predmet vraća na ponovno suđenje. Iz obrazloženja iste odluke proizlazi uputa prvostupanjskom sudu da će u nastavljenom postupku sud prije svega u izvanparničnom postupku odlučiti o ukidanju klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, odlučiti će u ovršnom postupku o odgodi izravne naplate i prigovoru da ovrha nije dopuštena.

3.2. S obzirom na uputu Županijskog suda u Bjelovaru, navedenoj u obrazloženju presude poslovni broj: Gž-666/2023-2 od 7. prosinca 2023. Općinski građanski sud u Zagrebu, osnovao je novi spis predmeta – izvanparnični postupak koji se vodio pod poslovnim brojem: R1-208/2024 te je u istom postupku donio rješenje poslovni broj: R1-208/2024-2 od 2. svibnja 2024. kojim se oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u navedenom predmetu te je po pravomoćnosti predmetnog rješenja predmet ustupio ovome sudu kao mjesno nadležnom sudu.

3.2.1. Predmetni postupak kod ovoga suda nastavljen je pod poslovnim brojem: R1-89/2024.

4. U ponovljenom postupku, ovaj sud izvršio je uvid u cjelokupni spis predmeta , ponovno je zatražio dostavu spisa predmeta javnog bilježnika te je održao ročište 5. svibnja 2026.

5. Iz stanja spisa i isprava koje mu prileže, ovaj sud je kao nesporno utvrdio:

- da tužiteljica postavljenim tužbenim zahtjevom zahtjeva da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke u [adresa] broj: Ovrv-8475/12,

- da je u Očevidnik o redoslijedu plaćanja s obračunatom kamatom Financijske agencije od 18. veljače 2020. upisana osnova za plaćanje broj: Ovrv-8475/12-AKTIV te da ukupna obveza tužiteljice po predmetnoj osnovi iznosi 1.623,92 kune, a ukupno stanje blokade 2.660,76 kuna;

- da je kod Financijske agencije dana 28. lipnja 2023. zaprimljen prijedlog tuženika za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima tužiteljice temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke poslovni broj: Ovrv-8475/12, uz koji prijedlog je dostavljeno predmetno rješenje s prijedlogom za ovrhu kao njegovim sastavnim dijelom;

- da je zahtjev za izravnu naplate novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Ovrv-8475/12 javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke, kao osnova isknjižena u skladu s odredbom članka 12. ZPONS-a podnesen FINA-i 17. veljače 2020.

- da je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta - Antona Čečatke u [adresa] broj: Ovrv-8475/12 od 13. listopada 2012. postalo pravomoćno i ovršno 3. lipnja 2013., a da je istim određena ovrha radi naplate novčane tražbine u iznosu 647,17 kuna, s odmjerenim troškovima postupka u iznosu 826,75 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom;

- da je tužiteljica odaslala dopis javom bilježniku MNE u [adresa] dana 26. kolovoza 2020., a u kojem navodi da je pravno neuka, poziva se na načelo pomoći neukoj stranci te navodi da nikada nije dobila rješenje broj: Ovrv - 8475/12, čime je uskraćena za žalbu na koju ima pravo, te navodi kako zahtjeva ispravljanje takvog propusta što predstavlja bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku, te zahtjeva da joj se isto dostavi ili da se ukine, odnosno da se dostavi stvarno i mjesno nadležnom sudu na odlučivanje;

- da je tužiteljica odaslala dopis tuženiku, a koji je zaprimljen kod tuženika 22. kolovoza 2020., u kojem tužiteljica navodi da je koristila uslugu tuženika u 2011. godini na adresi [adresa], koju je uredno plaćala, a uslugu je otkazala jer se veza kvarila, i usluga joj nije kvalitetno pružena. Nadalje, navela je kako ne zna zašto su zaposlenici tuženika u ugovoru, kojega je raskinula, naveli adresu vremenskog stanovanja, umjesto stalne adrese s osobne iskaznice. Također, tužiteljica je navela kako je tuženik putem odvjetnika 28. lipnja 2013. zatražio prisilnu naplatu kod FINA -e temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke u [adresa], a koje nije nikada primila, čime je uskraćena za žalbu, na koju ima ustavno pravo. Pored toga navela je kako imenovani javni bilježnik nije nadležan što ima učinak ništetnosti predmetnog rješenja o ovrsi. Tužiteljica je navela da kada je bio otpis dugova od strane Republike Hrvatske ona je popunila sve obrasce jer je ispunjavala uvjete i osobno ih je predala tuženiku. Nadalje, navela je kako je predmetna osnova bila brisana, a onda je 17. veljače 2020. tuženik putem odvjetnika ponovno predao zahtjev za naplatu novčane tražbine temeljem istoga rješenja o ovrsi. U tom pogledu navela je kako se tuženik želi naplatiti po drugi put iz iste osnove, a što je zabranjeno zakonom. Tužiteljica je isti dopisom od tuženika zahtijevala da hitno, bez odlaganja, a ne duže od 8 dana, povuče osnovu za plaćanje na njezinim novčanim sredstvima pod zakonskom prijetnjom;

- da je Općinski građanski sud u Zagrebu održao pripremno ročište 4. studenog 2021., da su istome pristupile obje stranke te je tužiteljica ustrajala kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te je navela da je za predmetnu ovrhu saznala tek kod pljenidbe novčanih sredstava koje je provela FINA po njezinom žiro računu otvorenom kod Privredne banke Zagreb d.d. Navela je da ne zna kada je pljenidba započela, ali kontinuirano traje, a 17. veljače 2020. je tuženik podnio zahtjev za naplatu FINA-i. Tužiteljica je predložila zatražiti na uvid spis javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke u [adresa] broj: Ovrv-8475/12. Tužiteljica je osporavala navode tuženika, a tuženik je ustrajao kod danog odgovora na tužbu te je istu u cijelosti osporavao. Stranke su ustrajale s dokaznim prijedlozima, te je sud usvojio prijedlog za pribavom javnobilježničkog spisa predmeta;

- da je sud dopisima od 5. studenog 2021. i 29. srpnja 2022. zatražio od javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke u [adresa] dostavu preslike cjelokupnog spisa predmeta broj: Ovrv-8475/2019, a da javni bilježnik nije postupio po traženju suda iz navedenih podnesaka;

- da je tužiteljica uz podnesak od 16. veljače 2023., prije zaključenja prethodnog postupka, dostavila Odgovor Ministarstva pravosuđa, Uprava za organizaciju pravosuđa, KLASA: 051-01/13-01/59, URBROJ: 514-04-02-02-01-19-15 od 4. travnja 2019. u kojem se navodi da se odgovor daje povodom upita tužiteljice o status predmeta javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke u [adresa], broj: Ovrv- 8475/12 i uvida u isti, a u kojem tužiteljica navodi da predmetno rješenje o ovrsi nije nikada zaprimila. Iz istog odgovora proizlazi da je Ministarstvo pravosuđa pozvalo imenovanog javnog bilježnika na očitovanje, a koji je u svom očitovanju naveo da je tužiteljici sukladno odredbama Ovršnog zakona dostavio putem oglasne ploče iz razloga što je tužiteljici prethodno pokušao dostaviti predmetno rješenje o ovrsi na adresu [adresa] te je temeljem uvida u Izvadak iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova o prebivalištu tužiteljice dostavu pokušao izvršiti dva puta na adresu [adresa]. Također, u odgovoru je navedeno kako je javni bilježnik naveo da nakon što je predmetno rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, on je izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti te ih dostavio punomoćniku tuženika, tada ovrhovoditelja te je naveo da nije moguće izvršiti uvid u spis predmeta poslovni broj: Ovrv-8475/12 jer isti ne posjeduje s obzirom da je predmet uništen i izlučen sukladno odredbi članka 87. stavak 5. Javnobilježničkog poslovnika („Narodne novine“ broj: 98/94, 82/94, 37/96, 151/05, 115/12 i 120/14),

- da je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu održano ročište 30. ožujka 2023. na koje su pristupile obje stranke te je tužiteljica ustrajala s tužbom i tužbenim zahtjevom, a tuženik s odgovorom na tužbu. Na istom ročištu tužiteljica je navela kako je zahtjev za izravnu naplatu podnesen Financijskoj agenciji u Osijeku, a ona nikada nije imala prebivalište u [adresa] te joj je onemogućen pristup sudu i pravo na pravično suđenje jer nije imala saznanja o postupku pred javnim bilježnikom te je predložila provođenja testa razmjernosti, odnosno da se utvrdi da li u konkretnom slučaju postoji jači interes ovrhovoditelja za njegovim ekonomičnim postupanjem na način da odvjetnik iz Osijeka podnese prijedlog za ovrhu javnom bilježniku u Osijeku, s obzirom da ona ima prebivalište u [adresa], smatra da time nije osigurano pravo na pravično suđenje. Tužiteljica je također navela kako je mišljenja da sukladno odredbi članka 72. stavak 3 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 131/20) izrijekom navedeno da ukoliko ovrhovoditelj nije u roku od godine dana poduzeo radnju u postupku, ovrha se obustavlja po službenoj dužnosti te je navela kako s obzirom da Zakon o parničnom postupku mora primijeniti odredba o prebivalištu ovršenika, odnosno o mjesnoj nadležnosti. Tuženik je naveo kako je postupio u potpunosti u skladu s tada važećim Zakonima i propisima, a osim toga osporavao je navode tužiteljice da bi rješenje o ovrsi bilo poslano na FINA-u 2020. godine te je naveo kako je to učinjeno 28. lipnja 2013. Sud je usvojio dokazne prijedloge stranaka, zaključio prethodni postupak te održao glavnu raspravu na kojoj su stranke ustrajale s tužbom i odgovorom na tužbu te svim navodima i dokaznim prijedlozima.

5.1. U ponovljenom postupku ovaj sud održao je ročište 5. svibnja 2026., a sukladno uputi drugostupanjskog suda Županijskog suda u Bjelovaru, navedenoj u obrazloženju presude poslovni broj: Gž-666/2023-2 od 7. prosinca 2023. sud je istu predočio tužiteljici i zatražio ju da se očituje.

5.2. Dopisom od 23. siječnja 2026. ovaj sud zatražio je od javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke u [adresa] dostavu na uvis spisa poslovni broj: Ovrv-8475/12, a podneskom od 27. siječnja 2026. javni bilježnik izvijestio je sud kako ne posjeduje predmetni spis iz razloga što je isti izlučen u skladu sa Zakonom o arhivskom gradivu i arhivima.

6. Na ročištu održanom 5. svibnja 2026. tužiteljica je iskazala kako je ona bila u ugovornom odnosu s tuženikom, a to je bio pretplatnički odnos s mogućnošću raskida u bilo kojem trenutku. Nadalje, iskazala je kako je ona predmetni ugovor raskinula na način da je nazvala tuženika i izrazila volju da raskine ugovorni odnos, a nakon čega su joj rekli da treba vratiti modem koji je koristila i ja ona je to i učinila. Nadalje, iskazala je kako su joj tada rekli da nemam nikakvih dugovanja prema njima, a po taj modem je došao čovjek na njezinu adresu i ona ga je pitala treba li negdje potpisati da vraća modem, a oni je rekao da ne treba. S tim u svezi iskazala je kako je predmetni ugovor raskinula jer je mreža bila loša, i to zbog stare stanice u blizini njezina stana, nije bila zadovoljna uslugom. Nadalje, iskazala je kako zna da nakon raskida ugovora nije imala obvezu plaćanja naknade zbog prijevremenog raskida jer se ugovor mogao raskinuti jednostranom izjavnom u bilo kojem trenutku. Ne sjeća se je li od tuženika zaprimila potvrdu da prihvaća njezinu izjavu o raskidu ugovornog odnosa. Tužiteljica je nadalje, iskazala kako ona nije znala da je tuženik protiv nje pokrenuo ovršni postupak i to u [adresa] jer je ona prvi put u SIavonskom Brodu, prije predme tnog ročišta nije nikada bila u [adresa] i uopće ne zna kako je taj postupak pokrenut i vođen. Nadalje, iskazala je kako je ona prvo saznanje da je protiv nje vođen ovršni postupak dobila od Financijske agencije kada joj je račun blokiran po rješenje o ovrsi javnog bilježnika Roberta Antona Čečatke u SI. Brodu, a koje rješenje je predmet ovog postupka. S tim u svezi iskazala je kako je ona za predmetno rješenje o ovrsi od 13 . listopada 2012. saznala tek 2020. i tada je putem elektroničke pošte kontaktirala bilježnika da joj dostavi predmetno rješenje jer ona to rješenje nije nikada dobila, isto joj nikada nije uručeno, ali se na njezin zahtjev javni bilježnik oglušio, navela je i kako je taj zahtjev ona javnom bilježniku podnijela i preporučenom pošiljkom. Tužiteljica je iskazala kako je njezina obitelj u listopadu 2012. obavljala adaptaciju stana u [adresa] koja je bila njezina adresa prijavljenog prebivališta, pa su privremeno boravili neprijavljeno na adresi [adresa] u [adresa]. S tim u svezi iskazala je kako su na adresi [adresa] boravili otprilike jednu godinu, ali su svu poštu redovito dobivali na adresu [adresa], redovito su odlazili ondje i podizali poštu, ali pošte javnog bilježnika i rješenja o ovrsi nikada nije bilo, ono joj nikada nije dostavljeno. Nadalje, iskazala je kako joj niti jedno pismeno javnog bilježnika nije dostavljeno niti na adresu [adresa]. Tužiteljica je iskazala kako na adresama u [adresa] i u Ulici Republike Austrije gdje je boravila nikada nije zatekla obavijest Hrvatske pošte ili dostavljača da joj je pismeno pokušano biti uručeno te da ju se poziva nekakvo pismeno javnog bilježnika preuzeti u pošti ili da ju se obavještava da će se dostava ponovno pokušati određenoga dana. Tužiteljica je iskazala i kako joj je tuženik ponovno blokirao račun prošle godine za iznos 400,00 EUR.

6.1. Iskaz tužiteljice sud ne prihvaća u dijelu u kojem ista iskazuje da je za predmetnu ovrhu saznala tek 2020. godine jer iz odgovora Ministarstva pravosuđa Uprava za organizaciju pravosuđa, KLASA: 051-01/13-01/59, URBROJ: 514-04-02- 02-01-19-15 kojega je sama tužiteljica dostavila u spis, a koje je datirano s 4. travnja 2019. proizlazi da je tužiteljica tražila uvid u spis javnobilježničkog predmeta, navodeći da ona predmetno rješenje nije nikada zaprimila. Dakle, iz navedenog proizlazi da je tužiteljica za predmetnu ovrhu znala i prije 2020., iako je ranije tužiteljica navela da je za ovrhu saznala tek kada su joj zaplijenjena sredstva po računu, a koji prijedlog za izravnu naplatu je tuženik podnio 17. veljače 2020.

7. Tužiteljica se u tijeku postupka pozivala na načelo pomoći neukoj stranci. S tim u svezi valja istaknuti kako je odredbom članka 288a stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. -dalje: ZPP) propisano je ako stranka ili zakonski zastupnik stranke nije u stanju jasno i određeno izjasniti se o predmetu o kojem se raspravlja, a nema punomoćnika, sud će je upozoriti na potrebu da uzme punomoćnika. Temeljem citirane zakonske odredbe sud je tužiteljicu kao neuku stranu upozorio na potrebu da uzme punomoćnika, a na što je tužiteljica iskazala da nema potrebe da uzme punomoénika, da se može sama zastupati, da razumije predmet postupka.

7.1. Nadalje, ovaj sud smatra važnim istaknuti kako je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 80/2022., dalje: ZIDZPP ili ZPP), donio je nove promjene glede obaveze tužitelja da navede pravnu osnovu tužbe, koncentriranju suda da se drži isključivo tog pravnog osnova te postupanja drugostupanjskog suda u situaciji kada se po određenoj pravnoj osnovi je ili nije raspravljalo. U tom smislu u odredbi članka 5. stavak 2. ZPP propisuje da će u mjeri u kojoj je to potrebno, sud omogućiti strankama da se izjasne o pravnim pitanjima spora. Nadalje, odredbom članka 367 a stavak 1. ZPP propisano je da ako drugostupanjski sud smatra da bi odluku trebalo donijeti na temelju pravne osnove koja se bitno razlikuje od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti, pozvat će stranke da se izjasne o takvoj pravnoj osnovi. Temeljem citiranih zakonskih odredbi, njihovom smislenom primjenom, uvažavajući uputu drugostupanjskog suda i činjenicu da iz odluke drugostupanjskog suda ne proizlazi da su se stranke očitovale o pravnoj osnovi, ovaj sud je na održanom ročištu 5. svibnja 2026. pozvao tužiteljicu da se izjasni o svom tužbenom zahtjevu te je ista iskazala da ostaje u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva kako ga je podnijela 3. studenog 2020. te je navela kako je njezina namjera bila da se ovrha određena rješenjem po ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv -8475/12 javnog bilježnika Roberta-Antona Čečatke od 13. listopada 2013. proglasi nedopuštenom te da se ukinu sve provedene radnje. Nadalje, nakon što je sud tužiteljici približio i pojasnio uputu drugostupanjskog suda i upitao ju za njezinu namjeru traži li ona ukidanje klauzule ovršnosti i pravomoćnosti predmetnog rješenja ista je iskazala da od suda traži proglašenje ovrhe nedopuštenom.

7.2. Odredbom članka 377. stavak 2. ZPP propisano je da je prvostupanjski sud dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju. Sud je slijedio uputu drugostupanjskog suda te je postupak nastavljen kao izvanparnični postupak. S tim u svezi valja istaknuti kako je odredbom članka 2. stavak 1. ZPP propisano je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Dakle, sud ne može odstupiti od postavljenog tužbenog zahtjeva s kojim stranka ustraje, jer bi to predstavljalo prekoračenje ovlasti suda, iako je uputa drugostupanjskog suda da se podnesak naslovljen kao tužba tretira kao prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i prijedlog za odgodu ovrhe izravnom naplatom i prigovor da ovrha nije dopuštena.

8. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, ovaj sud je cijenio da je isti nedopušten.

8.1. S obzirom da je tužiteljica ustrajala s tužbenim zahtjevom za proglašenje ovrhe nedopuštenom sud je predmetni postupak sukladno članku 122. stavak 1. i članku 187. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" br. 37/14., 49/14., 8/15., 35/15., 123/15., 45/16., 29/17., 33/17., 34/17., 57/17., 101/18., 119/18., 81/19., 128/19., 39/20., 47/20., 138/20., 147/20., 70/21., 99/21., 145/21., 23/22., 12/23., 122/23., 55/24., 136/24., 20/26., 84/26.) predmetni postupak nastavio kao parnični postupak pod upisnikom „P“.

8.1. Naime, tužba je u konkretnoj pravnoj stvari podnesena 3. studenog 2020. kada je na snazi bio Ovršni zakon („Narodne novine“ broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017.-dalje: OZ). Predmetnim zakonom u odredbi 50. stavak 1. točka 1. -11. propisani su razlozi zbog kojih ovršenik izjaviti žalba protiv rješenja o ovrsi. Nadalje, odredbom članka 52. stavak 1. OZ propisano je ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. toga Zakona (ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave; ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave, ili ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom) sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana. U stavku 3. istoga članka propisano je da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu. Dakle, tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pokreće tuženik na temelju izričitog zaključka ovršnog suda, a nakon što u ovršnom postupku izjavi žalbu zbog spornih činjenica, a ovrhovoditelj te žalbene razloge ospori.

8.2. Nadalje, odredbom članka 219. stavak 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. S tim u svezi valja istaknuti kako tužiteljica nije dokazala svoju aktivnu legitimaciju na podnošenje tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, slijedom čega je sud tužbeni zahtjev odbacio.

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. i članka 155. ZPP. S obzirom da je odbacivanjem tužbe tuženik uspio u spor sud je, prema vrijednosti predmeta spora od 132,72 EUR (1.000,00 kuna), uvažavajući da tuženika zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika odmjerio u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25. – dalje: Tarifa).

9.1. Sud je kao osnovan trošak tuženiku priznao:

- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 50,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife kao i PDV od 25% što iznosi 12,50 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife, trošak zastupanja na ročištima 4. studenog 2021., 30. ožujka 2023. i 5. svibnja 2026. svako u iznosu 50,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1. Tarife, ukupno 150,00 EUR kao i PDV na taj iznos od 37,50 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife,

trošak sastava žalbe protiv prvostupanjske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr. 10. točka 1. Tarife Tarife kao i PDV od 25% što iznosi 12,50 EUR sukladno Tbr. 46 Tarife.

9.1.1. Sud je dakle, ukupno osnovanim priznao i tuženiku dosudio iznos od 312,50 EUR, a pored kojeg iznosa je tuženiku priznao i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 EUR u kojem iznosu je tuženik sudsku pristojbu i platio, o čemu dokaz prileži stranici spisa 69, a što sveukupno iznosi 325,77 EUR.

9.2. Kamate na trošak su temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ) i članka 151. stavak 3. ZPP dosuđene od presuđenja do isplate, a prema kamatnoj stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23.).

10. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 20. kolovoza 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. Tužiteljica MN, [adresa]-poštom

2. Tuženik Hrvatski Telekom d.d. po punomoćniku Tihomiru Zec, odvjetniku u Osijeku-e-komunikacijom