REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-341/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Tamari Dagostin Mušković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti, 20. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 112 -50- 4261313 sklopljenog 16. srpnja 2007. između tužitelja kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao Banke s druge strane, potvrđenog 16. srpnja 2007. kod Divne Perković, javnog bilježnika u Puli, pod poslovnim brojem OV-6413/07, koja odredba glasi: "NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita."
II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od 20. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna s topa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je je kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom 16. srpnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj: 112-50-4261313, koji je istog dana potvrđen od strane javnog bilježnika Divne Perković u Puli pod poslovnim brojem OV-6413/07, te da je u čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena za slučaj spora mjesna nadležnost suda u mjestu sjedišta banke. Ističe da je prorogacijska klauzula ugovorena čl. 12. Ugovora o kreditu sukladno čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena, budući da se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora tuženika pa se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, stoga ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je nepoštena odredba i ništetna sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Navodi da je u konkretnom slučaju tužitelj potpisao Ugovor s tuženikom kojeg je tuženik unaprijed formulirao i ponudio njegovo sklapanje tužiteljem uz uvjet da prihvate sve uvjete sadržane u Ugovoru, stoga tužitelj nije imao utjecaj na njegov sadržaj. Takvu ugovornu odredbu tuženik da je uvrstio u Ugovor sa svrhom da nadležnost za sve sporove iz Ugovora povjeri isključivo sudu svog sjedišta i time ostvari pogodnosti i bitno manje troškove za sebe. Kako se smatra da ništetna ugovorna odredba o prorogaciji nadležnosti nikad nije bila ni postojala (ništetnost prorogacijske klauzule ex tunc), to dolazi do primjene odredbi o nadležnosti iz Zakona o parničnom postupku te u tom smislu tužitelj ukazuje kako prema članku 59. Zakona o parničnom postupku za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, da je nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi. Slijedom gore navedenoga, tužitelj da podnosi tužbu naslovnom sudu jer iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti sklopljen u Poslovnoj jedinici - Filijali tuženika u Puli, pa iz te činjenice proizlazi i mjesna nadležnost prvostupanjskog suda u Puli sukladno čl. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova. Nadalje, navodi kako je u čl. 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da je tužitelj dužan za obradu zahtjeva i odobravanje kredita platiti naknadu od 3.30% od iznosa kredita, jednokratno, a koja naknada se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita te da je na ime troškova obrade zahtjeva i odobravanja kredita tuženik od tužitelja 18. srpnja 2007. naplatio iznos od 3.353,57 HRK/445,10 EUR. Navodi kako je tuženik o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu te se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i kao takvog ga je dao na potpis tužitelu kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj istih, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da tužitelj nije bio informiran, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogao znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva za sklapanje ugovora, odnosno, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 3,30 % od iznosa odobrenog kredita. Ističe kako je stoga predmetna odredba nepoštena odnosno ništetna te tužitelj ovom tužbom zahtijeva utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 3. predmetnog ugovora o kreditu. Potražuje parnični trošak uvećan za zatezne kamate.
2. Tuženiku je dopisom ovog suda od 12. svibnja 2026. dostavljena tužbu na odgovor u roku od 45 dana uz upozorenje da će sud, ako u zadanom roku ne podnese odgovor, donijeti presudu zbog ogluhe temeljem čl. 331.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).
3. Uvidom u dostavnicu utvrđeno je kako je navedeni dopis s tužbom i prilozima tuženiku uručen 26. svibnja 2026. Rok za dostavu odgovora na tužbu je protekao, a tuženik odgovor na tužbu nije dostavio.
4. S obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio uz tužbu, a ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, utvrđeno je da su ispunjene sve pretpostavke iz čl. 331.b st. 1. ZPP te je stoga valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u t. I izreke ove presude zbog ogluhe.
5. Pri tome je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP tužitelju valjalo priznati trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe iznos od 250,00 EUR prema Tbr. 7. t. 1. u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23). Međutim, u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava opomene pred tužbu i sastava podneska od 23. svibnja 2026. jer navedene radnje nisu bila potrebne za vođenje ove parnice, a tužitelju nije priznat ni zatraženi trošak sudskih pristojbi za tužbu i presudu zbog ogluhe budući da mu navedeni trošak nije niti nastao jer je isti sukladno Rješenju Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć klasa: UP/I-701-03/20-01/541, oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.
6. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Puli-Pola, 20. kolovoza 2026.
Sutkinja
Tamara Dagostin Mušković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i suprotnu stranku, u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a odluku o žalbi donosi nadležan županijski sud. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
Dostaviti:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku
