- 1 -              III Kr 135/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 135/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog C. O. G. zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 8. rujna 2022., broj K- 5/2022-241, i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 15. veljače 2023., broj I Kž-427/2022-9, u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se zahtjev osuđenog C. O. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola kao prvostupanjskog suda, od 8. rujna 2022., broj K-5/2022-241, C. O. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 1. KZ/11. (točka 1. izreke), za koje mu je utvrđena kazna zatvora od dvadeset godina, te zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. KZ/11. (točka 2. izreke), za koje mu je utvrđena kazna zatvora od jedne godine i šest mjeseci. Primjenom čl. 51. KZ/11., C. O. G. je za ta djela osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju dvadeset i jedne godine, u koju mu je, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. rujna 2021. pa nadalje. Primjenom čl. 69. KZ/11., osuđeniku je izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnost koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje tri godine.

 

1.1. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, od 15. veljače 2023., broj I Kž-427/2022-9, pod točkom I. izreke, djelomično je prihvaćena žalba C. O. G. te je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je, za kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11., prihvaćena po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, dok je za kazneno djelo iz čl. 111. toč. 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju sedamnaest godina. Primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11., osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osamnaest godina u koju mu je, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. rujna 2021., pa nadalje.

 

1.2. Pod točkom II. izreke presude drugostupanjskog suda, odbijene su kao neosnovane žalba državnog odvjetnika u cijelosti i žalba osuđenog C. O. G. u preostalom dijelu, te je u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđene prvostupanjska presuda.

 

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje ove pravomoćne presude, pravovremeno je podnio osuđeni C. O. G. putem branitelja N. R., odvjetnika iz P. Zahtjev je podnesen „... iz svih dopuštenih razloga (čl. 517. ZKP/08) ....“, te se predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske „... preinači presudu Visokog kaznenog suda na način da se donese presuda kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe ...“, odnosno predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i odgodi izvršenje.

 

3. Postupajući u skladu s čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, čiji odgovor je dostavljen osuđeniku i njegovom branitelju.

 

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

5. Osuđenik u zahtjevu, specificirajući „... dopuštene razloge (čl. 517. ZKP/08) ...“, tvrdi da su u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku počinjenje povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08., čime je „... povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika i kaznenoga zakona, koja se ogleda u povredi prava okrivljenika na raspravi tijekom postupka u trenutku kada je obrana istaknula i prijedlog za isključenjem javnosti sukladno čl. 388. ZKP-a ...“. Ovo se obrazlaže time što su „... određeni mediji u novinskim člancima (datiranim u lipnju i srpnju 2022. godine; a koji prileže spisu), izravno prenijeli sadržaje isprava koji nisu sastavni dio spisa ... prozivali predsjednicu vijeća i ostale članove sudskog vijeća, objavljivali slike kako okrivljenika tako i svjedoka, i ostalim napisima kontaminirali sud i javnost ...“.

 

5.1. Postupovne kaznenopravne norme, kao i Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10. i 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14., dalje: Ustav), jasno propisuju da su rasprave javne i da je moguće isključenje javnosti samo zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, a posebno ako se sudi maloljetnicima ili radi zaštite privatnog života stranaka ili u bračnim sporovima i postupcima u svezi sa skrbništvom i posvojenjem ili radi čuvanja vojne, službene ili poslovne tajne i zaštite sigurnosti i obrane Republike Hrvatske. Međutim, i tada samo u opsegu koji je bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima u kojima bi javnost mogla biti štetna za interese pravde.

 

5.2. S jedne strane nema dvojbe da je za ovaj kazneni postupak postojao opravdani interes javnosti, a s druge strane je jasno kako javnost sudskih rasprava može negativno utjecati na osobni i obiteljski život sudionika takvog postupka.

 

5.3. Polazeći od ova dva suprotstavljena interesa a vodeći računa o svim relevantnim okolnostima, pa tako i o težini kaznenih djela zbog kojih je protiv osuđenika vođen ovaj kazneni postupka, pravilno je ocijenjeno da u konkretnom slučaju javni interes za informiranjem preteže nad zaštitom osobnog i obiteljskog života osuđenika i njegove obitelji, a javnost rasprave nije bila „štetna za interese pravde“.

 

5.4. Izravno odgovarajući na osuđenikove žalbene navode, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je naveo logične argumente zašto je prvostupanjski sud pravilno odbio isključiti javnosti. Pozvao se na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija) i na odluku Europskog suda za ljudska prava (Peša protiv Hrvatske, zahtjev broj 40523/08). Pravilno je istaknuto da se restrikcije, vezane uz javnost rasprave, moraju primjenjivati s osobitim oprezom, kako ne bi došlo do povrede sloboda izražavanja zajamčenih člankom 10. Konvencije. Drugostupanjski sud je obrazložio kako nije došlo do ometanja poštenog suđenja imajući u vidu, između ostaloga, sadržaj medijskih napisa, ali i činjenicu što je u trenutku objavljivanja medijskih natpisa već bio proveden veći dio dokaznog postupka.

 

5.5. Suprotno tvrdnji osuđenika, odbijanjem prijedloga za isključenjem javnosti nije bilo povrijeđeno pravo na obranu na raspravi, niti je došlo do teške povrede prava na pravično suđenje. U ovom su kaznenom postupku bile ispunjene sve opće pretpostavke načela pravičnosti. Ostvareno je pravo stranaka biti nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke, te pravo stranke u postupku poduzimati sve radnje koje može poduzeti i njezin protivnik. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer su odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda utemeljene na zakonitim dokazima, detaljno obrazložene i nisu proizvoljne.

 

6. Nadalje, osuđenik smatra da je u pobijanoj presudi povrijeđen kazneni zakon, jer je djelo pogrešno kvalificirano teškim ubojstvom, pošto nije utvrđena okrutnost kao kvalifikatorni element a nedostaje i motiv počinjenja, pa smatra da bi se radilo o privilegiranom obliku kaznenog djela.

 

6.1. To što osuđenik smatra da u njegovim postupcima nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome, sustavno, pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava navodnu povredu kaznenog zakona zbog koje je podnio ovaj izvanredni pravni lijek. Postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje se prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa motrišta osuđenika, bilo ispravno. U izreci prvostupanjske presude je opisana okrutnost kao kvalifikatorni element, jer je jasno navedeno da je osuđenik oštećenika najprije zalio benzinom i potom zapalio, htijući pritom da oštećenik trpi fizičke boli jakog intenziteta, koje je i trpio uslijed okolnosti da je zadobio opekline kože II-III stupnja na čak 65% površine tijela. Pogrešno osuđenik tvrdi da „... sud nije doveo u vezu svijest i stupanj namjere okrivljenika ...“. Prvostupanjski sud (u odlomcima 5.27., 5.28., 5. 29., 5.30. i 5.31.) dao je opširno i logično obrazloženje, kako u odnosu na motiv tako i u odnosu na okrutnost te svijest i htijenje upravo takvog postupanja. Osuđenik je bio u mogućnosti shvatiti posljedice svojeg ponašanja, koje je i htio. Njegovo znanje i htijenje je bilo bitno smanjenog obima, ali ne i isključeno.

 

6.2. Netočne tvrdnje osuđenika kojima, neovisno kako kvalificira navodne povrede, osporava utvrđeno činjenično stanje, izravno su usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja u pokušaju ishoditi odluku suda u trećem stupnju, mimo uvjeta predviđenih zakonskim odredbama i protivno smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

7. Neosnovano se, nadalje, u zahtjevu tvrdi kako je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, jer se drugostupanjski sud nije očitovao na sve žalbene navode. Suprotno tvrdnjama osuđenika, drugostupanjski sud je ispitao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Analizirajući žalbene razloge, argumentirano je odgovorio na sve žalbene tvrdnje. Pritom je istaknuto kako se, navodna, bitna postupovna povreda odnosi na osuđenikovo nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem, a što je u okviru te žalbene osnove razmatrano, te zaključeno kako je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno.

 

8. Apsurdna je osuđenikova tvrdnja, kada se potpuno promašeno poziva na odredbu čl. 13. ZKP/08., da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer je „na štetu okrivljenika“ smanjena kazna koju je izrekao prvostupanjski sud, pa mu je onemogućena „... dodatna sudska kontrola putem trećeg stupnja ...“.

 

8.1. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe i snižavanjem pojedinačno utvrđene kazne zatvora za kazneno djelo iz čl. 111. toč. 1. ZKP/08., te posljedično tome snižavanje jedinstvena kazne dugotrajnog zatvora od dvadeset i jedne godine na jedinstvenu kaznu zatvora od osamnaest godina, prvostupanjska je presuda, nedvojbeno, preinačena u korist, a ne na štetu osuđenika. Zbog takve preinake drugostupanjskog suda, naravno, nije ostvarena nikakva povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, niti je osuđeniku onemogućena „dodatna sudska kontrola“, jer je mogao podnijeti izvanredni pravni lijek, koju mogućnost je iskoristio.

 

9. S obzirom na izloženo, primjenom odredbe čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude, kako je to predloženo u zahtjevu.

 

Zagreb, 15. veljače 2024.