Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-439/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog FZ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog FZ protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-289/2026-13 od 10. kolovoza 2026., u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog FZ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP/08), protiv optuženog FZ produljen istražni zatvor iz zakonske osnove u čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se optuženik po branitelju, odvjetniku Mariu Sokaču, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine uz određivanje mjera opreza ili da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. U okviru istaknutih žalbenih osnova optuženik pobija utvrđenje postojanja opasnosti od bijega te ocjenu suda prvog stupnja da se sa mjerama opreza opasnost od bijega ne bi mogla prevenirati, kod čega ukazuje da živi i radi u Slovačkoj, državi članici Europske unije, zbog čega bi se u slučaju potrebe njegova nazočnost u postupku mogla osigurati izdavanjem europskog uhidbenog naloga, te predlaže da mu se odrede mjere opreza s obzirom da ima novčana sredstva za boravak u Varaždinu tijekom trajanja kaznenog postupka.

6. Stoga u pogledu utvrđenja postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti valja samo navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u pobijanom rješenju (točka 4.).

7. Nije u pravu optuženik kada osporava utvrđenje postojanja opasnosti od bijega tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, s ranije navedenim razlozima. Naime, i prema ocjeni ovog suda činjenica da je optuženik državljanin Ukrajine, s prebivalištem u [adresa], s time da za teritorij Republike Hrvatske nije vezan nikakvim osobnim ili poslovnim vezama nego je na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu radi počinjenja kaznenog djela za koje se tereti, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do osam godina. Što se tiče žalbenih navoda o mogućnosti izdavanja europskog uhidbenog naloga u slučaju kada bi optuženik boravkom na slobodi napustio teritorij Republike Hrvatske i vratio se u Slovačku, gdje živi i radi, ta mogućnosti ničim ne dovodi u pitanje postojanja opasnosti od bijega. S obzirom da je uvjet za izdavanje europskog uhidbenog naloga postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora zbog bijega.

8. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja opasnosti od bijega protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama, tj. mjerama opreza koje se sugeriraju žalbom, pri čemu valja imati u vidu da je optuženik državljanin Ukrajine i da na teritoriju Republike Hrvatske nema regulirano boravište. Stoga, uzimajući u obzir ranije navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, kao i samu prirodu terećenog kaznenog djela koje podrazumijeva poznavanje načina i puteva ilegalnog prelaska granice Republike Hrvatske, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da predvidivo nije realno za očekivati da bi se svrha zbog koje je istražni zatvor produljen mogla postići mjerama opreza.

9. Zbog navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 493. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 20. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke