- 1 -              III Kr 18/2024-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 18/2024-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđene D. S., zbog kaznenih dijela iz čl. 278. st. 1. i 3. i čl. 281. st.1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.-ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenice za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. rujna 2022., broj 9 K-2106/21-23, i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 21. rujna 2023., broj 3 Kž-268/2022-9, u sjednici održanoj 15. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se zahtjev osuđenice D. S. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 16. rujna 2022., broj 9 K-2106/21-23, i presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 21. rujna 2023., broj 3 Kž-268/2022-9, D. S. je proglašena krivom zbog dva kaznena djela. Zbog kaznenog djela krivotvorenje isprave iz čl. 278. st. 3. u vezi s čl. 278. st. 1. KZ/11., za koje joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju devet mjeseci, te zbog kaznenog djela ovjeravanje neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11., za koje joj je isto utvrđena kazna zatvora u trajanju devet mjeseci. Na temelju citiranih zakonskih odredbi, uz primjenu čl. 51. KZ/11., osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca. Primjenom čl. 57. KZ/11. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne na koju je osuđena ima izvršiti šest mjeseci zatvora, dok se preostali dio kazne neće izvršiti ukoliko u roku četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

2.              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pravovremeno, podnijela je osuđenica putem branitelja D. V., odvjetnika iz B. U zahtjevu se tvrdi da su ostvarene povrede kaznenog zakona na štetu osuđenice jer je, glede kaznenog djela koje je predmet optužbe, primijenjen zakon koji se ne može primijeniti. Nadalje se tvrdi kako postoje okolnosti koje isključuju krivnju, odnosno teško je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže se ukinuti presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu i presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, te predmet uputiti na ponovno suđenje i odluku.

 

3.              Postupajući u skladu sa čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, i 80/22. - dalje: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je podnijelo odgovor sa tvrdnjom da je zahtjev neosnovan.

 

3.1.              Odgovor je dostavljen osuđenici i njenom branitelju.

 

4.              Zahtjev izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 

5.              Kada se poziva na odredbu čl. 468. st. 2. ZKP/08., podnositelj zahtjeva svoje nezadovoljstvo izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom, potpuno promašeno, paušalno i neargumentirano kvalificira teškom povredom prava na pravično suđenje.

 

5.1.              U ovom su kaznenom postupku bile ispunjene sve opće pretpostavke načela pravičnosti. Potpuno je nejasno u čemu to podnositelj vidi istaknutu povredu prava na pravično suđenje, jer istu ničim ne obrazlaže. Naime, ostvareno je pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke, te pravo stranke poduzimati sve radnje koje može u postupku poduzeti i njezin protivnik. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka prvostupanjskog i drugostupanjskog suda utemeljena na zakonitim dokazima, a razlozi nisu proizvoljni već dostatni i razumni.

 

6.              Nije u pravu podnositelj ni kada, paušalno i neargumentirano, ističe povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 469. toč 2. ZKP/08. Naime, i u tom je dijelu zahtjeva ostalo potpuno nejasno u čemu to podnositelj vidi okolnosti koje isključuju krivnju. Podnositelj, naime, zanemaruje kako se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom supstratu iz izreke presude, a ne onom činjeničnom stanju koje bi, sa motrišta podnositelja, bilo ispravno.

 

7.              Podnositelj, nadalje, tvrdi da je povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenice, jer je pogrešno osuđena za dva kaznena djela „... i to za krivotvorenje isprave iz čl. 278. st. 3. KZ i za ovjeravanje neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11., a stvarno se radi o jednom kaznenom djelu počinjenom sa dvije različite radnje, a također radi se i o jedinstvenoj namjeri i jedinstvenom djelovanju ...“.

 

7.1.              Nasuprot takvim tvrdnjama, izrekom presude su označeni svi bitni elementi dva kaznena djela za koje je osuđenica, uz pravilnu primjenu zakona, osuđena. Kako kazneno djelo krivotvorenja isprave, iz čl. 278. KZ/11., nije konzumirano kaznenim djelom ovjeravanjem neistinitog sadržaja, iz čl. 281. KZ/11., to podnositelj nije u pravu kada se poziva na povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč 4. ZKP/08.

 

7.2.              Radi se o dva različita kaznena djela. Jedno je kazneno djelo nabava lažne ili preinačene prave javne isprave radi uporabe ili uporaba takve isprave kao prave. Naime, kod tog kaznenog djela osuđenica je svjesno nabavila i uporabila lažnu inozemnu javnu ispravu, koju ovlašteno tijelo strane države nikada nije izdalo. Dakle, za dokazivanje pravno relevantnih činjenica nabavila je i uporabila stranu vozačku dozvolu, koja nije potjecala od onog tko je na njoj označen kao izdavatelj. Drugo je kazneno djelo dovođenje u zabludu nadležnog tijela da u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu. Kod tog kaznenog djela osuđenica je dovela u zabludu djelatnicu policijske postaje koja je zamijenila lažnu, te izradila i službenim pečatom ovjerila vozačku dozvolu Republike Hrvatske. Na taj je način osuđenica dovela u zabludu nadležno tijelo koje je izradilo pravu javnu ispravu (jer potječe od onog tko je na njoj označen kao izdavatelj), ali sa neistinitim sadržajem.

 

7.3.              Stoga nije bio povrijeđen kazneni zakon na štetu osuđenice, jer su se u njenim postupcima ostvarila sva bitna obilježja kako kaznenog djela krivotvorenja isprave, tako i kaznenog djela ovjeravanje neistinitog sadržaja.

 

8.              Iz pretežitog dijela zahtjeva može se iščitati kako podnositelj smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Takve tvrdnje podnositelja zahtjeva su usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja, u pokušaju izazvati odluka suda trećeg stupnja protivno zakonu i smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

9.              S obzirom na izloženo, a primjenom čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 15. veljače 2024.