REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3188/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Dajane Mihelčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Aleksandar Joksović, odvjetnik u Zagrebu, Domobranska ulica 27, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi Zakona, 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/22- 01/526, URBROJ: 513-04-25-2 od 15. srpnja 2025.

II Poništava se rješenje Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trešnjevka KLASA: UP/I-410-23/22-32/23, URBROJ: 513- 07-01-10-22-4 od 23. srpnja 2022.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika čijim rješenjem KLASA: UP/II-410-18/22-01/526, URBROJ: 513-04-25-2 od 15. srpnja 2025. je odbijena njezina žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trešnjevka KLASA: UP/I-410-23/22-32/23, URBROJ: 513-07-01-10-22-4 od 23. srpnja 2022.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 22. ožujka 2022. utvrđuje se da je tužiteljica za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. korištenjem poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona ostvarila primitke koji imaju obilježja nesamostalnog rada u iznosu od 116.000,00 kn te se obvezuje up latiti obvezu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 3.017,97 kn, doprinos za zdravstveno osiguranje u iznosu od 16.429,18 kn, doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem generacijske solidarnosti u iznosu od 14.935,62 kn i doprinos za mirovinsko osiguranje temeljem individualne kapitalizirane štednje u iznosu od 4.978,54 kn, sve u korist računa određenih osporenim rješenjem. Na nepravodobno uplaćeni iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te iznos obveza doprinosa obračunava se i plaća zatezna kamata.

3. Tužiteljica u cijelosti osporava zakonitost pobijanog akta. U bitnom ističe kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti postojanja radnog odnosa između nje i društva KREATIVNA POSLOVNA RJEŠENJA d.o.o. (dalje: Isplatitelj). Ističe da je predmetni ugovor o poslovnoj suradnji zaključen na neodređeno vrijeme jer su se time nastojale spriječiti formalnosti budući da su tužiteljica i Isplatitelj za period za koji se tužiteljica tereti imali dogovoren određen broj poslova koje je trebalo izvršiti, pa da se ne bi učestalo pristupalo sklapanju ugovora za svaki pojedini posao te da je obavljala ugovorene poslove, svaki zasebno, koji nisu međusobno povezani i za to je dobivala odgovarajuće isplate. Navodi da nije bila vezana za radno vrijeme ili prostor Isplatitelja, kao ni za njegovu opremu, već je poslove izvršavala u svoje organizirano vrijeme, s mjesta s kojeg je htjela i pomoću svoje opreme, osim kada bi okolnosti iznimno opravdavale drukčije postupanje. Također, da joj Isplatitelj nije pružao bilo kakvu naknadu troškova koja su tipična obilježja nesamostalnog rada poput godišnjeg odmora, naknade za bolovanje, naknade za prijevoz, regres ili druga prava vezana uz nesamostalni rad. Isplatitelj nije nadzirao dinamiku izvršenja posla, već su komunicirali isključivo u dogovoru te sukladno sklopljenom ugovoru, u vezi izvršenja određenog poslovnog zadatka, što je uobičajeno prilikom poslovne suradnje. U odnosu na kriterij financijske kontrole, smatra da isti nije ispunjen te da su mjesečne isplate koje je primala od Isplatitelja bile transparentne, vidljive i izvršene poslije svakog obavljenog zadatka. Nastavno, ističe da je osim Isplatitelja imala poslovni odnos i sa drugim trgovačkim društvima, konkretno Biro Klaus d.o.o. i Superstudio Design Projects d.o.o. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, predlaže da Sud riješi predmetni spor bez rasprave i tužbu odbije kao neosnovanu.

5. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 36/24 – dalje: ZUS), te je spor riješen bez održavanja rasprave, na temelju ovlaštenja iz članka 98. stavka 1. točke 6. ZUS-a, s obzirom da je Sud na temelju stanja spisa utvrdio da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu nije tražio održavanje rasprave i nije predložio izvođenje dokaza.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Iz obrazloženja osporenog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je tužiteljici utvrđena obveza temeljem uvida u podatke iz Informacijskog sustava Porezne uprave i popunjenog upitnika od strane tužiteljice s pozivom na odredbe Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak. Na temelju navedenog, tijelo je utvrdilo da tužiteljica sa većinskim Isplatiteljem ima sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji i to od 24. travnja 2018. te da je poslovni odnos ostvaren dan nakon otvaranja obrta. Nadalje, da je člankom 4. Ugovora navedeno da će tužiteljica ispostavljati Isplatitelju mjesečni račun za obavljene usluge, da je Ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme s otkaznim rokom od najmanje mjesec dana. Sa Isplatiteljem je dogovorena dugogodišnja suradnja na projektima koji su vezani za njeno znanje i sposobnosti poput organizacija produkcije za različite projekte klijenata, za organizaciju i koordinaciju te kreativno postavljanje događanja-korporativni eventi, sajmovi, festivali, kongresi te da usluge koje tužiteljica ispostavlja Isplatitelju predstavljaju redovno poslovanje Isplatitelja, a da uvidom u internet stranicu Isplatitelja, tužiteljica ne radi projekte za Isplatitelja nego za njegove klijente. Iz navedenog je utvrđeno da su ispunjeni elementi kriterija odnosa stranaka iz članka 32.h. Pravilnika, na način da se posao obavlja kontinuirano, budući je Ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, ugovorena je dugogodišnja suradnja te da posao koji obavlja tužiteljica predstavlja redovno poslovanje Isplatitelja. Ističe se da su ispunjeni kriteriji kontrole ponašanja iz članka 32.f. Pravilnika na način da podnošenjem izvještaja od strane posloprimca, poslodavac nadzire dinamiku izvršenja posla te isto tako određuje način obavljanja posla budući da posloprimac ne može povjeriti obavljanje posla trećoj osobi. Uvidom u poslovnu dokumentaciju, utvrđeno je da su ispunjeni elementi kriterija financijske kontrole iz članka 32.g. Pravilnika na način da tužiteljica svaki mjesec od većinskog isplatitelja prima isplate u sličnim iznosima koje su najčešće u iznosu od 8.000,00 kn te da je tužiteljica u 2020. godini od Isplatitelja ostvarila primitke u iznosu od 116.000,00 kn, što predstavlja 61,41% ukupno ostvarenih primitaka u 2020. godini, iz čega proizlazi da su ispunjeni kriteriji financijske kontrole.

9. Tuženik je odbio žalbu tužiteljice u bitnom navodeći da je utvrđeno postojanje obilježja nesamostalnog rada i to presudnim utjecajem kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

10. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila u poslovnom odnosu sa Isplatiteljem u nadziranoj 2020. godini te da s njim ima zaključen ugovor o poslovnoj suradnji (dalje: Ugovor).

11. Međutim, sporno je da li taj poslovni odnos tužiteljice i Isplatitelja ima obilježja nesamostalnog rada i da li je tužiteljica za razdoblje oporezivanja od 3. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020. koristila porezne pogodnosti protivno svrsi zakona.

12. Sukladno članku 7. stavku 1. Zakona o radu ( Narodne novine 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. Stavkom 3. istog članka propisano je da je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima.

13. Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o obrtu ( Narodne novine 143/2013, 127/2019, 41/2020, dalje: ZO) obrt u smislu ovoga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa člankom 8. ovoga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Stavkom 3. istog članka propisano je da je dopuštena svaka gospodarska djelatnost koja nije zakonom zabranjena.

14. Sukladno članku 4. ZO-a, obrtnik u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba.

15. Sukladno članku 12. a. stavku 1. točki 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, dalje: OPZ) porezni obveznik koji ostvaruje porezne pogodnosti koristeći porezni sustav kroz organizacijske oblike koji su oporezivi nižim propisanim poreznim stopama, a koji nisu bili namijenjeni za određenu skupinu poreznih obveznika, smatrat će se da koristi porezne pogodnosti protivno svrsi zakona, osobito u slučaju kada: 1. isplatitelj primitka za posao koji ima obilježja nesamostalnog rada ugovara s poreznim obveznikom druge načine za obavljanje posla ili koristi organizacijske oblike koji su oporezivi nižim poreznim stopama.

16. Sukladno članku 27. a. stavku 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 115/2016, 106/2018, 121/2019, 32/2020, dalje: ZPD) za potrebe oporezivanja primicima po osnovi radnog odnosa smatraju se i primici proizašli iz korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisanih propisom kojim je uređen opći porezni postupak kod kojih postoje obilježja nesamostalnog rada. Stavkom 2. istog članka propisano je da se obilježja nesamostalnog rada za slučajeve korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona iz stavka 1. ovoga članka određuju temeljem ispunjenja triju kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka.

17. Sukladno članku 32. a. stavku 3. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 10/2017, 128/2017, 106/2018, 1/2019, 80/2019, 1/2020, dalje: Pravilnik) za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada sagledavat će se cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada propisane člancima 32.d do 32.i ovoga Pravilnika. Stavkom 4. istog članka propisano je da u utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni. Stavkom 5. istog članka propisano je da se postojanje obilježja nesamostalnog rada utvrđuje presudnim utjecajem kontrole ponašanja i/ili financijske kontrole isplatitelja primitka nad poreznim obveznikom izvršiteljem posla i/ili ako odnos stranaka upućuje na presudnu povezanost u ostvarenju posla. Stavkom 7. istog članka propisano je da se za potrebe preispitivanja elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada prema člancima od 32.d do 32.i ovoga Pravilnika isplatitelj primitka smatra poslodavcem, a porezni obveznik izvršitelj posla posloprimcem.

18. Člankom 32. d. Pravilnika propisano je da se činjenicama bitnim za oporezivanje pojedinog poreznog obveznika posloprimca smatraju podaci: o svim primicima koji se ostvaruju po pojedinom izvoru dohotka u određenom vremenskom razdoblju, polazeći od prethodne alineje, ostvaruju li se primici od nesamostalnog rada u istom vremenskom razdoblju s drugim izvorima dohotka, koja djelatnost se obavlja i koliko dugo, postoji li utvrđen plan poslovanja, na koji način se djeluje na tržištu, koji je uobičajeni način pronalaska poslovnih partnera te sklapanja poslovnih odnosa, broj poslovnih partnera, te ovisno o pojedinom slučaju ostale činjenice bitne za oporezivanje.

19. Člankom 32. i. propisano je da u skladu s člankom 27.a Zakona obilježja nesamostalnog rada određuju se temeljem ispunjenja elemenata tri kriterija: kontrole ponašanja, financijske kontrole i odnosa stranaka. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se ispunjenje elemenata kriterija obilježja nesamostalnog rada utvrđivati u odnosu na određenog isplatitelja primitka.

20. Člankom 32. f. Pravilnika propisano je polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij kontrola ponašanja obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti i kontrolirati što posloprimac radi i kako obavlja posao (kroz upute, obuku ili druga sredstva): 1. određuje li poslodavac posloprimcu mjesto obavljanja posla neovisno o tome što se isti može obavljati i na drugom mjestu, 2. daje li poslodavac posloprimcu upute kako obaviti posao, 3. određuje li poslodavac posloprimcu vrijeme, mjesto ili način obavljanja posla, 4. vodi li poslodavac evidenciju radnog vremena za posloprimca, 5. nadzire li poslodavac dinamiku izvršenja posla ili zahtjeva izvještaje o izvršenju posla, 6. koristi li posloprimac opremu i sredstava za rad poslodavca, 7. obučava li poslodavac posloprimca o načinu izvršavanja posla.

21. Člankom 32. g. propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij financijske kontrole obuhvaća elemente koji pokazuju ima li poslodavac pravo usmjeriti ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte posloprimčevog rada: 1. usmjerava li i/ili ugovara, odnosno nadoknađuje li poslodavac poslovne i putne troškove posloprimca, 2. ulaže li poslodavac u opremu, alate i materijale posloprimca, 3. određuje li poslodavac proizvode i usluge koje posloprimac koristi u izvršenju posla, 4. kontrolira li poslodavac način i opseg pružanja usluga posloprimca na tržištu, 5. obavlja li poslodavac posloprimcu isplate u određenim vremenskim razdobljima (svaki mjesec) i/ili u približno sličnim iznosima.

22. Člankom 32. h. Pravilnika propisano je da polazeći od članka 32.a stavka 7. ovoga Pravilnika, kriterij odnosa stranaka obuhvaća elemente koji pokazuju vrstu tih odnosa: 1. sklapaju li poslodavac i posloprimac ugovor koji po svojim bitnim obilježjima ima obilježja ugovora o radu, 2. pruža li poslodavac posloprimcu naknade troškova koja su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili druga prava vezana uz nesamostalni rad), 3. koje je razdoblje trajanja posla te je li to trajanje posla vezano za provedbu određenog projekta ili više projekta u nizu, 4. u kojoj mjeri posao koji obavlja posloprimac predstavlja redovno poslovanje poslodavca, 5. može li posloprimac raskinuti poslovanje s poslodavcem bez materijalnih i financijskih posljedica, 6. je li uobičajeno za poslovanje u djelatnosti isplatitelja primitka da određene poslove na taj način traži na tržištu.

23. U ovom predmetu nesporno je utvrđeno da je tužiteljica obrtnik sa paušalnim oporezivanjem, da posluje od 2018. godine te da je u 2020. godini poslovala sa Isplatiteljem, koji je bio većinski isplatitelj njezinog obrta u nadziranoj godini.

24. Bitna obilježja radnog odnosa, propisana ZR-om su da radnik obavlja poslove za poslodavca na temelju ugovora o radu te da obavlja rad pod nadzorom i prema uputama poslodavca iz čega proizlazi da postoji hijerarhija odnosa, rad se obavlja za plaću, neovisno o ishodu poslovanja, a poslodavac određuje mjesto rada i način obavljanja rada, pri čemu radnik nije samostalan u odlučivanju o načinu, vremenu i sredstvima rada, već mu uvjete određuje poslodavac. Također, radnik ima prava za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, kao i pravo na naknadu za godišnji odmor te pravo na prigodne naknade poput božićnice, regresa i drugih prava vezanih uz nesamostalni rad.

25. S druge strane, obrt sa mogućnosti paušalnog oporezivanja dohotka je Zakonom o porezu na dohodak uveden kao pogodnost u cilju poticanja i razvitka poduzetništva.

26. Prilikom donošenja odluke u ovom predmetu, sud je uzimajući u obzir citirane odredbe ZR-a, ZO-a, ZPD-a, OPZ-a i Pravilnika sagledao cjelokupni odnos Isplatitelja i tužiteljice sukladno članku 32. a. stavku 3. Pravilnika te je pritom imao na umu djelatnost kojom se bavi tužiteljičin obrt, kao i specifična obilježja djelatnosti marketinga, digitalnog dizajna, izrade koncepata događanja i kreativnih koncepata koji čine proces stvaranja vizualnog identiteta i plana aktivnosti za određeni projekt.

27. Iz sadržaja Ugovora kojeg je tužiteljica zaključila sa Isplatiteljem te ostale dokumentacije u spisu, u odnosu na kriterij kontrole ponašanja, sud nalazi da Isplatitelj tužiteljici ne određuje mjesto, vrijeme i način obavljanja posla, tužiteljica ne vodi evidenciju radnog vremena za Isplatitelja, a niti joj Isplatitelj daje upute kako obaviti posao. Tužiteljica ne koristi u radu opremu i sredstva za rad Isplatitelja, ne podnosi izvješća o dinamici izvršenja posla, Isplatitelj joj ne pruža mogućnost edukacije ili tečaja, ne obučava ju o načinu izvršavanja posla, a niti ju je slao na službeni put za potrebe obavljanja posla. Slijedom navedenog, Sud ne nalazi niti jedan od propisanih kriterija.

27.1. Također, treba reći da je izvođač ugovora o djelu obvezan raditi prema uputama i uz nadzor naručitelja te je očekivano da prilikom izvršavanja posla tužiteljica komunicira sa klijentima, odnosno sa Isplatiteljem vezano za rad na određenom projektu. Stoga, prema stavu ovog suda, u konkretnom slučaju nije riječ o obavljanju poslova prema uputama poslodavca kao u radnom odnosu, a niti navedeno dokazuje da je Isplatitelj imao pravnu mogućnost određivati tužiteljici način obavljanja posla, odnosno usmjeriti i kontrolirati što tužiteljičin obrt radi i kako obavlja posao. Isto tako, iz sadržaja ugovornih odredbi proizlazi da povjeravanje obavljanja posla trećoj osobi nije bilo isključeno.

27.2. Shodno tome, sud nije prihvatio prigovore tuženika iz razloga što navedeno ne proizlazi iz sadržaja odredbi priloženog Ugovora , a niti iz ostalih provedenih dokaza.

28. U odnosu na kriterij financijske kontrole sud nalazi da Isplatitelj nema pravo usmjeravati ili kontrolirati financijske i poslovne aspekte tužiteljičinog posla, odnosno ne nadoknađuje tužiteljici poslovne i putne troškove, ne ulaže u opremu, alate i materijale tužiteljice, ne određuje proizvode i usluge koje je tužiteljica obvezna koristiti u izvršenju posla, a niti kontrolira tužiteljicu u načinu i opsegu pružanja usluga na tržištu.

28.1. U odnosu na činjenicu da Isplatitelj tužiteljici obavlja isplate u određenim vremenskim razdobljima, u približno sličnim iznosima, Sud nalazi da je u 2020. godini Isplatitelj bio većinski isplatitelj tužiteljičinog obrta i da joj je uplaćivao mjesečne uplate u nejednakim iznosima, ali da je tužiteljica 38,59 % svojih prihoda ostvarila iz drugih izvora, surađujući sa drugim klijentima, što nije zanemariv iznos. Isto tako, sud ističe da ovakav način angažiranja stručnjaka za posao na projektima nije pravno zabranjen te ne može prihvatiti obrazloženje tuženika da je iz tog razloga utvrđen kriterij financijske kontrole. Pritom, Sud napominje da je općepoznata činjenica da su uvjeti poslovanja u 2020. godini, posebice u vidu nalaženja klijenata bili uvelike otežani, zbog pandemije koronavirusa.

29. U odnosu na kriterij odnosa stranaka sud nalazi da je tužiteljica sa Isplatiteljem sklopila Ugovor 24. travnja 2018. godine na neodređeno vrijeme, kao i da posao koji obavlja tužiteljica predstavlja redovno poslovanje Isplatitelja . Pritom Sud napominje da je subrogacija jedno od temeljnih obilježja radnog odnosa i podrazumijeva da je radnik podređen poslodavcu i da osobno obavlja rad. U konkretnom slučaju, iako je tužiteljica bila angažirana od strane T kao vanjski suradnik koji je radio na projektima za njegove klijente, prema ocjeni suda, isto ne sadrži u sebi elemente podređenosti niti osobnog obavljanja posla kao kod radnika u radnom odnosu. Uzimajući u obzir prirodu djelatnosti marketinga i digitalnog dizajna, kojima se bavi tužiteljičin obrt u vidu organizacije i koordinacije projekata, razvidno je da je riječ o poslu u kojem se rezultati pokazuju tek protekom dužeg vremenskog perioda, a sam posao predstavlja proces istraživanja i analize te kreiranja vizualnog identiteta za koje radnje objektivno nije moguće unaprijed točno predvidjeti određeno vrijeme u kojem će se postići željeni ciljevi. Pritom, sud nalazi da je tužiteljica u nadziranoj godini surađivala i sa drugim klijentima (Biro Klaus d.o.o. i Superstudio Design Projects d.o.o.), o čemu je dostavila izvod po transakcijskom računu.

29.1. Shodno tome, a imajući na umu načelo slobode volje ugovaranja te cijeneći specifična obilježja posla, sama činjenica da je predmetni ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme kao i da posao koji obavlja tužiteljica predstavlja redovno poslovanje Isplatitelja, ne upućuje da bi u konkretnom slučaju bilo riječ o ostvarivanju primitaka koji imaju obilježja nesamostalnog rada.

29.2. Nadalje, Sud nalazi da Isplatitelj nije tužiteljici pružao naknade troškova koji su tipična obilježja nesamostalnog rada (godišnji odmor, naknade za bolovanje ili prigodne naknade poput božićnice, regresa i drugih prava vezanih uz nesamostalni rad.) te da je iz opisa samih zadaća odnosno prirode poslova vidljivo kako se radi o poslovima marketinga, digitalnog dizajna, odnosno savjetovanja u izradi kreativnih koncepata. Također, mogućnost prenošenja ugovorenog posla na treću osobu nije bila isključena, a tužiteljica je mogla raskinuti predmetni ugovor sa Isplatiteljem bez materijalnih i financijskih posljedica. Osim toga, iz provedenih dokaza ne proizlazi odstupanje Isplatiteljevog odnosa sa tužiteljicom od njegovog uobičajenog odnosa sa drugim dobavljačima.

30. Dovodeći u vezu bitne razlike između ugovora o radu i zaključenog Ugovora, te sagledavajući cjelokupan poslovni odnos ugovornih strana, sud nalazi da je iz sadržaja zaključenog Ugovora razvidno da je rizik postizanja rezultata na tužiteljici, a ne na Isplatitelju, za razliku od ugovora o radu gdje je taj rizik na poslodavcu. Također, da ovdje nije riječ o podređenosti (subordinaciji) koja je bitno obilježje radnog odnosa, u granicama koje poslodavac ili od njega na to ovlaštena osoba određuje radniku gdje, kada, što i kako će raditi i gdje je radnik obvezan rad obavljati osobno, dok u konkretnom slučaju prenošenje posla na treću osobu nije bilo isključeno. Također, smisao predmetnog Ugovora je izvršenje određenog posla, a ne stavljanje na raspolaganje poslodavcu, odnosno Isplatitelju, određeno vrijeme. Isto tako, Sud nalazi i da je tužiteljica surađivala te ostvarila primitke i od drugih klijenata u nadziranoj godini.

31. Prema tome, na temelju svega iznesenog, uzimajući u obzir članak 32. a. stavak 4. Pravilnika, sukladno kojem prilikom utvrđivanja obilježja nesamostalnog rada svi kriteriji, odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni, sud zaključuje da poslovni odnos tužiteljičinog obrta i Isplatitelja ne ukazuje da je postojao presudni utjecaj kontrole ponašanja, financijske kontrole i kontrole odnosa stranaka, te ne nalazi postojanje obilježja nesamostalnog rada. Činjenice da je Isplatitelj po predmetnom Ugovoru tužiteljičinom obrtu vršio isplate u mjesečnim iznosima, da su ugovorne strane zaključile Ugovor na neodređeno vrijeme te da posao koji obavlja tužiteljica predstavlja redovno poslovanje Isplatitelja same po sebi nisu dovoljne za zaključak da navedeni poslovni odnos ima obilježja nesamostalnog rada kako je to zaključio tuženik, obzirom da istovremeno nije utvrđeno postojanje niza drugih elemenata propisanih kriterija. Ovakav stav izražen je i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2668/2025-5 od 2. srpnja 2025. Slijedom navedenog, osporenim rješenjima povrijeđen je zakon na štetu tužiteljice.

32. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.

U Zagrebu 20. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Aleksandar Joksović, putem e-kom.

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektora za drugostupanjski upravni postupak, putem e-kom.