Poslovni broj: Ps-55/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tužitelja JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik ML, odvjetnik u [adresa], protiv tuženice IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (boravi na adresi u [adresa]), koju zastupaju punomoćnici DL, Domagoj Lovrić i dr., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika I i II-tužitelja ML, odvjetnika i punomoćnika tuženice Domagoja Lovrića, odvjetnika, dana 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženici IL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da I-tužitelju VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tužitelju JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao suvlasnicima 6. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 6), dvosobnog stana sa nusprostorijama u II. (drugom) katu lijevo sa stubišta ulične zgrade broj 25, koja je sagrađena za zk.č.br.3626 k.o. 999901, Grad Zagreb i upisana u zk uložak broj [broj ZK uloška] kao "ulična stambena zgrada pop.br. 1940 u [adresa] i dvorišna stambena zgrada u [adresa]" ukupne površine 122,4 čhv odnosno 440 m2, preda u posjed navedenu nekretninu - opisani stan, slobodan od osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženici naknaditi I-tužitelju i II-tužitelju parnični trošak u iznosu od 698,27 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2026. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. I-tužitelj VL i II-tužitelj JL u tužbi od 24. ožujka 2025. navode da je I-tužitelj suvlasnik ¼ dijela, a II-tužitelj ¾ dijela predmetnog stana pobliže opisanog pod točkom I/ izreke, a koji stan tuženica stan koristi bez pravne osnove i onemogućava tužitelje u korištenju istog. Navode da su pozvali tuženicu na reguliranje njezinog statusa (na predmetnom stanu), a što ista nije učinila do pokretanja predmetne parnice. Stoga predlažu naložiti tuženici da predaju predmetnog stana, slobodnog od osoba i stvari, u posjed tužiteljima odnosno predlažu donošenje presude sadržaja kao pod točkom I/ izreke, uz naknadu parničnog troška, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2.Tuženica IL u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. U bitnom ističe da je u neprekidnom posjedu predmetnog stana od 2003. i da u istom trajno boravi te ističe da je njezin posjed kvalificiran jer da se temelji na pravu posjeda prijašnjeg posjednika. Navodi da nikada nije primila nikakvu opomenu tužitelja, pri čemu ističe da su tužitelji "opomenu pred tužbu" dostavili na adresu u [adresa], na kojoj ona ne boravi već godinama te da je povratnicu potpisala treća osoba OL, s kojom tuženica godinama nije u kontaktu. Naknadno tijekom postupka ističe da predmetni stan predstavlja njezin jedini dom te da nema u vlasništvu nikakve nekretnine. Stoga predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3.Tijekom postupka izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige od 24. ožujka 2025. (listovi 4-5 spisa) i dopis zastupnika I i II tužitelja od 19. veljače 2025. s potvrdom o primitku pošiljke i povratnicom (listovi 6-7 spisa).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige od 24. ožujka 2025. (listovi 4-5 spisa) proizlazi da je predmetni stan- "dvosobni stan sa nusprostorijama u II (drugom) katu lijevo sa stubišta ulične zgrade br.25", kao 6. suvlasnički (etažni) dio s neodređenim omjerom (E-6) nekretnine kat. čestice [katastarska čestica] "Ulična stambena zgrada pop.br. 1940 u [adresa] i dvorišna stamb. zgrada u [adresa] površine 122,4 čhv/440 m2, u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uknjižen kao suvlasništvo ovdje I-tužitelja (u ¼ dijela) i ovdje II-tužitelja (u ¾ dijela).

6. Iz sadržaja dopisa zastupnika I i II tužitelja od 19. veljače 2025. (list 6 spisa) upućenog ovdje tuženici (putem pošte istog dana na adresu njezinog prebivališta u [adresa]) u bitnom proizlazi da je istim dopisom tuženica, pozvana najkasnije u roku od 15 dana od primitka istog javiti u odvjetnički ured zastupnika I i II tužitelja "radi uvida u dokumentaciju temeljem koje koristi predmetnu nekretninu, odnosno dogovora oko vraćanja posjeda suvlasnicima", ovdje tužiteljima. Pri tome bi iz priložene povratnice (list 7 spisa) proizlazilo da dostava navedenog dopisa na adresi prebivališta tuženice nije izvršena tuženici, već trećoj osobi (OL).

7. Nije sporno da je tuženica u posjedu predmetnog stana, koji koristi za stanovanje.

8. Sporno je postojanje prava tuženice na posjed predmetnog stana.

9. Iako tuženica u odgovoru na tužbu ističe da je kvalificirana posjednica predmetnog stana te da se njezin posjed temelji na pravu posjeda prijašnjeg posjednika, navedene tvrdnje tuženica tijekom postupka nije konkretizirala niti je dostavila bilo kakve isprave u pravcu dokazivanja da je njezin posjed predmetnog stana zakonit odnosno da ima valjanu pravnu osnovu za posjed predmetnog stana u smislu odredbe čl. 18. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP).

10. U odnosu na po tuženici istaknuti prigovor prava na dom, valja navesti sljedeće:

10.1. Prema odredbi čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje: Ustav)- dom je nepovrediv, dok sukladno daljnjoj odredbi čl. 16.st.2. Ustava svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Pravo na dom zaštićeno je i člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (dalje:Konvencija, "Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 ), koja je sastavni dio unutarnjeg poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj snazi iznad zakona te su je sva državna tijela Republike Hrvatske dužna izravno primjenjivati.

10.2. Citirana odredba čl.8.st.1. Konvencije proklamira da svatko ima pravo na poštivanje (....) doma, te da se sukladno stavku 2. istog javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

10.3. Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja je li predmetna nekretnina dom tuženice, da li bi nalog za njezino iseljenje iz predmetnog stana i predaju u posjed istog, slobodnog od osoba i stvari, predstavljalo miješanje u pravo na poštovanje njezina doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženice u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu, pri čemu je ovaj sud imao u vidu da se u konkretnom slučaju radi o dva suprotstavljena privatna interesa - prava vlasništva I i II tužitelja i prava na dom tuženice.

10.4. Za ocjenu da li se predmetni stan može smatrati domom tuženice, valja ukazati na presude Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava po kojima ta ocjena ovisi o dovoljnim i kontinuiranim vezama s određenim mjestom, misleći pritom na subjektivne veze koje su se razvile. Prema pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske koje je primjerice izraženo u odlukama broj U-III-5917/2013 od 23. svibnja 2014. godine, U- III-46/2007 od 22. prosinca 2010. godine, U-III-405/2008 od 21. veljače 2012. godine, te U-III-1422/2006 od 06. lipnja 2012. godine, a koje je istovjetno pravnom shvaćanju izraženom u presudama Europskog suda za ljudska prava izraženom u predmetima Bjedov protiv Hrvatske (presuda od 29. svibnja 2012. godine-zahtjev broj 42150/09), Orlić protiv Hrvatske (presuda od 21. lipnja 2011. godine-zahtjev broj 48833/07) i Paulić protiv Hrvatske (presuda od 22. listopada 2009. godine-zahtjev broj 3572/06), “dom” je autonoman pojam, te ocjena o tome predstavlja li određeni prostor dom zaštićen člankom 8. stavak 1. Konvencije ovisi o činjeničnim okolnostima, osobito o postojanju dostatnih i trajnih veza s tim prostorom, pri čemu zaštita prava na dom ne ovisi o zakonitosti posjeda na temelju domaćeg prava, jer se svakoj osobi koja tijekom postupka istakne prigovor miješanja u njezino pravo na poštivanje doma mjerom prisilnog iseljenja, mora omogućiti ocjena razmjernosti i razumnosti takve mjere.

11. Tuženica, iako uredno pozvana radi saslušanja, nije pristupila na ročište za glavnu raspravu od 24. travnja 2026. te je navedeni izostanak ispričala bolešću, zbog čega je isto ročište po prijedlogu punomoćnika tuženice radi izvođenja dokaza saslušanjem tuženice odgođeno za dan 9. srpnja 2026. Budući tuženica naknadno nije dostavila nikakvu medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je njezin izostanak s ročišta od 24. travnja 2026. bio opravdan niti je, iako uredno pozvana, pristupila na ročište za glavnu raspravu od 9. srpnja 2026., sud je odbio prijedlog zamjenika punomoćnika za odgodom navedenog ročišta radi ponovnog pozivanja tuženice radi saslušanja te je na istom ročištu odustao od izvođenja navedenog dokaza. Ovdje valja dodati da ničim nisu potkrijepljeni navodi zamjenika punomoćnika tuženice u pravcu da je tuženica bila spriječena pristupiti na ročište od 9. srpnja 2026. zbog službenog puta, pri čemu isto niti ne predstavlja opravdan razlog izostanka tuženice, budući je tuženica bila dužna prilagoditi svoje poslovne obveze terminu određenog ročišta ili pravovremeno obavijestiti sud od svojoj spriječenosti da pristupi na isto ročište.

12. Iz podataka JRO MUP-a u sustavu eSpis proizlazi da je tuženica (koja je rođena 1983. godine u [adresa]) od 27. ožujka 2000. neprekidno prijavljena s prebivalištem na adresi u [adresa]; da je u razdoblju od 13. prosinca 2002. do 23. veljače 2018. imala prijavljeno boravište na adresi u [adresa] te da nikada nije imala prijavljeno prebivalište niti boravište na adresi predmetnog stana.

13.1. Iako tuženica u odgovoru na tužbu navodi da u predmetnom stanu stanuje neprekidno od 2003., navedene tvrdnje ničim ne dokazuje. Međutim, imajući u vidu prethodno navedene podatke o prijavama boravišta tuženice (u razdoblju od 13. prosinca 2002. do 23. veljače 2018.), proizlazilo bi da tuženica duži niz godina ne stanuje na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa] (već živi u [adresa]), pa kada se uzme u obzir da je s boravištem na adresi u [adresa] odjavljena 23. veljače 2018., kao i okolnost da tužitelji tijekom postupka nisu osporavali navode tuženice o njezinom dugogodišnjem stanovanju u predmetnom stanu, to je ovaj sud ocijenio izvjesnim zaključak da tuženica u predmetnom stanu stanuje najkasnije od veljače 2018. Navedeno razdoblje stanovanja tuženice u predmetnom stanu (od najmanje 7 godina do pokretanja predmetne parnice) upućuje na zaključak da je tuženica uspjela razviti dovoljne i kontinuirane veze s predmetnom nekretninom na način da upravo tu nekretninu smatra svojim domom. Stoga bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njezino pravo na poštovanje doma.

13.2. Međutim, takvo je miješanje u skladu sa zakonom i proizlazi iz odredbi čl.161. ZVDSP-a odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva I i II-tužitelja, s obzirom da tuženica ničim nije dokazala postojanje valjane pravne osnove koja bi ju ovlašćivala na posjed predmetne nekretnine.

13.3. U odnosu na pitanje je li iseljenje tuženice odnosno predaja predmetnog stana, slobodnog od osoba i stvari, u posjed I i II-tužiteljima, nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, valja istaknuti da sud nalazi da se legitimni cilj ne bi mogao postići primjenom blaže mjere odnosno da je iseljenje tuženice nužno radi zaštite vlasničkih prava I i II tužitelja. Pri tome je sud uzeo u obzir interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo i prava vlasnika koja proizlaze iz odredaba ZVDSP-a, nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove.

13.4. Također, valja istaknuti da tuženica ničim nije dokazala da bi bila osoba tako lošeg imovnog stanja da nema nikakvih izgleda za njezino stambeno zbrinjavanje putem najma neke druge nekretnine ili pak rješavanja njihova pitanja putem nadležnih tijela u za to propisanim postupcima (primjerice Pravilnikom o najmu stambenih jedinica, "Narodne Novine" 143/23, Odlukom o najmu stanova, "Službeni Glasnik Grada Zagreba" 32/23 i slično).

13.5. Slijedom navedenog, budući su konkretnom slučaju suprotstavljena dva pojedinačna privatna prava, pri čemu pravo vlasništva I i II tužitelja u svakom slučaju preteže nad pravom tuženice, koja u predmetnoj nekretnini stanuje bez valjane pravne osnove,, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci temeljem odredbi čl.161.st.1. i čl.162.st.1. ZVDSP-a.

14.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1 i čl. 155 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

14.2. I i II tužiteljima je u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom Tbr.7.toč.2. alineja 3. važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) priznat zatraženi trošak u visini jednokratne nagrade za cjelokupni postupak od 250 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 (Tbr. 54) predstavlja iznos od 500,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i priznati PDV od 25% (Tbr. 46) u iznosu od 125,00 EUR te zatraženi trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR i dužne pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 60,00 EUR (Tbr 1 toč.1 i Tbr 2 toč. 1 Tarife sudskih pristojbi), tako da ukupno dosuđeni parnični trošak I i II tužiteljima iznosi 698,27 EUR.

14.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška I i II tužiteljima, temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

U Zagrebu, 20. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, Županijskom sudu

DNA:

1. pun. I i II tužitelja uz rješenje o pristojbi za presudu (60,00 EUR)

2. pun. tuženice