Poslovni broj: P-2100/24-16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Marjanović, Perčić i Bilandžija iz Rijeke, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA ,OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom , nakon glavne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i z.z. tuženika , a koja presuda je objavljena 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Utvrđuje se da su nedopušteni pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja ŽJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na račun tuženika Republike Hrvatske, OIB:52634238587, temeljem presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: K-35/2007.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi članka 29 stavak 2 ZOO-a, u roku 15 dana. „

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 875,00 eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tuženika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Mali Lošinj posl br. Ovr-2019/2024 od 18. prosinca 2024. upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Tuženik da je 18.12.2023. g. podnio zahtjev za naplatu protiv ovršenika temeljem ovršne presude Županijskog suda u Rijeci posl .br. K-35/2007 od 16.11.2007. g. ovršne dana 4.7.2008. g. radi naplate iznosa od 14.346,67 eura po osnovi protupravno stečene imovinske koristi pri čemu nisu dosuđene zakonske kamate te radi naplate troškova kaznenog postupka u iznosu od 132,72 eura. Prethodno da je tuženik podnio prijedlog za ovrhu temeljem iste ovršne isprave- presude Županijskog suda u Rijeci posl .br. K-35/2007 od 16.11.2007. g. ovršne 4.7.2008. g. a Općinski sud u Rijeci je donio rješenje o ovrsi posl .br. Ovr- 1167/2013 dana 13. ožujka 2013. g. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Delnice posl .br. Ovr-1167/2013 od 15. veljače 2023. g. ovrha da je obustavljena te su ukinute sve ovršne radnje i to iz razloga jer je FINA dobila obavijest ovrhovoditelju da prestaje s izvršenjem osnove za plaćanje a ovrhovoditelj nije predložio novi predmet i sredstvo ovrhe slijedom čega je sud po odredbi čl. 5. st. 3. i 4. i čl. 72. st. 2. i 5. OZ-a obustavio ovrhu. Navodi da je presuda Županijskog suda u Rijeci K-37/2007 od 16.11.2007. g. postala ovršna 4.7.2008. g. a ovršni postupak u kojem je doneseno rješenje o ovrsi je obustavljen iz razloga što ovrhovoditelj nije pravodobno podnio prijedlog za promjenu predmetna i sredstva ovrhe slijedom čega proizlazi da je ovrha obustavljena krivnjom ovrhovoditelja pa da se ne može smatrati da je podnošenjem prijedloga za ovrhu prekinut zastarni rok. Obzirom na navedeno da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja po odredbi čl. 233. ZOO-a budući je novi zahtjev za izravnu naplatu podnesen 18.12.2023. g. nakon proteka desetogodišnjeg zastarnog roka. Predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev sadržaja naznačenog kao u izreci.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelost . Navodi da presuda Županijskog suda u Rijeci K-35/07 sadrži dvije osnove, tražbinu s osnove oduzete imovinske koristi u visini od 14.346,67 eura i tražbinu s osnova troškova kaznenog postupka u iznosu od 132,72 eura. Tražbina s osnove oduzete imovinske koristi da sukladno odredbi čl. 85. st. 4. Kaznenog zakona ne zastarijeva. Dalje navodi da je tuženik u proteklom razdoblju pokušao naplatiti tražbine iz ovršnog postupka koji je pokrenut prijedlogom za ovrhu od 22.2.2013. g. te je Općinski sud u Rijeci rješenjem Ovr- 1167/13 od 13. ožujka 2013. g. donio rješenje o ovrsi. Okolnost što tuženik kao ovrhovoditelj nije u cijelosti naplatio svoju tražbinu da nema utjecaja na pokretanje i tijek novog ovršnog postupka. Osnova za n plaćanje – rješenje o ovrsi Ovr-1167/13 od 13. ožujka 2013 .g. da je isknjižena iz očevidnika FINE sukladno čl .12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima dana 4.8.2018. g. pa je od tog dana FIINA prestala postupati po citiranom rješenju o ovrsi slijedom čega je najranije od tog trenutka eventualno počeo teći ranije prekinuti zastrani rok i to samo u odnosu na dio tražbine koja se odnosi na trošak kaznenog postupka. Drugi trenutak od kojeg bi počeo teži zastarni rok ( samo u odnosu na tražbinu troškova postupka ) je rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama Ovr-1167/13 od 15. veljače 2023. g. pri čemu da pogrešno tužitelj drži kako je do obustave ovrhe došlo krivnjom ovrhovoditelja odnosno da zbog toga nije došlo do prekida zastare. Tužitelj da nema druge imovine pa tuženik kao ovrhovoditelj nije ni mogao predložiti ovrhu novim sredstvom ili na novom predmetu pa je ovrha obustavljena zbog objektivne nemogućnosti provedbe ovrhe za koju zakon propisuje obustavu postupka. Stoga da nisu ispunjenu uvjeti iz čl. 242. st. 1. i 2. ZOO-a. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu te u spise ovog suda Ovr-1167/13 i Ovr-219/24. Druge dokaze stranke nisu predlagale.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Prema podacima u spisu slijedi da je ovdje tuženik u svojstvu ovrhovoditelja 25.2.2013.. g. podnio prijedlog za ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika na temelju ovršne isprave-Isprave pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Rijeci posl .br. K-35/07 a radi naplate iznosa od 14.346,67 eura na ime oduzete imovinske koristi te iznosa od 132,72 eura na ime troškova kaznenog postupka. Ovršni sud je 13. ožujka 2013. g. donio rješenje o ovrsi pod posl .br. Ovr-1167/13 ali je rješenjem od 15. veljače 2023. g. istog posl br. ovrha obustavljena i ukinute su sve proveden radnje jer je FINA prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje a ovrhovoditelj nije predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe. Rješenje o obustavi postupka postalo je pravomoćno 5.3.2023. g. Dalje je tuženik podnio zahtjev za naplatu protiv tužitelja temeljem iste ovršne isprave 18.12.2023. g. pa ovdje tužitelj kao ovršenik predlaže da sud proglasi pljenidbu i prijenos nedopuštenim jer je nastupila zastara. Kako dalje slijedi iz spisa Ovr-219/24, sud je rješenjem od 18.1.22024. g. uputio ovdje tužitelja da pokrene parnicu u roku od 15 dana zbog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. točka 11. u vezi sa čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona pa je tužitelj pokrenuo predmetnu parnicu.

6. Sporno je među parničnim strankama da li je nastupila zastara te posljedično jesu li ispunjenu uvjeti z čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona da sud proglasi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim.

7. Prema važećem čl. 85. st. 4. Kaznenog zakona ( NN—125/11 ) , izvršenje oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ne zastarijeva. Drugim riječima , ako je pravomoćnom presudom nekome oduzeta imovinske koristi, država može izvršiti tu odluku i nakon proteka mnogo godina. Stoga je u odnosu na tražbinu oduzete imovinske koristi prigovor zastare tužitelja u svakom slučaju neosnovan. Odredba čl. 85. st. 4. KZ-a primjenjuje se kao lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima.

.

8. Što se tiče tražbine koja se odnosi na troškove kaznenog postupka, na njih se primjenjuje u konkretnom slučaju desetogodišnji zastarni rok predviđen odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima. Sporno je da li je nastupio prekid zastare- donošenjem rješenja o obustavi postupka 15.2.2023. g. ili se ima primijeniti odredba čl. 242. st. 1. i 2. ZOO-a. Presuda K-35/07 postala je ovršna 4.7.2008. g. ; prijedlog za ovrhu podnesen je 13.3.2013. g. - time je zastara prekinuta. Od prekida zastara počinje teći iznova odnosno vrijeme prije prekida se ne računa. Nesporno je da je ovrha obustavljena rješenjem od 15.2.2023. g. Kod obustave zbog nemogućnosti naplate, sudska praksa priznaje da je prethodnim pokretanjem ovrhe zastara bila prekinuta te da nakon završetka postupka može početi teći novi zastarni rok. Tako i uodluci Vrhovnog suda Rev- 1667 /2017. Dakel i Vrhovni sud RH je, razmatrajući navedeno pitanje u presudi Rev-943/17-2 od 10. svibnja 2017., iznio pravno shvaćanje prema kojem u situaciji kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja tada pokretanje ovršnog postupka (okončanog obustavom postupka) ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno. Ustavni sud RH također iziričito navodi da obustava ovrhe sama po sebi ne znači gubitak tražbine i da nakon prekida zastara ponovno počinje teći ( U-I- 331/2021 i dr. od 19. prosinca 2023. g. ).

9. Rješenje o obustavi postupka Ovr-1167/2013 od 15.2.2023. g. postalo je pravomoćno dana 5.3.2023.g. te od tog dana počinje teči novi rok za naplatu tražbine troškova kaznenog postupka s tim što je novi zahtjev za izravnu napaltu podnesen već 18.8.2023. g. pa onda zastara nije nastupila i prigovor tužitelja nije osnovan. Pri tome treba reći da je ovrha obustavljena zbog nemogućnsoti naplate , dakle, zbog činjenice koja nema značenje da je tuženik kao vjerovnik odustao od tražbine. Tome u prilog govori i činjenica što je tuženik već 6 mjeseci nakon obustave podnio novi zahtjev za izravnu naplatu. Tuženik je utvrdio provedenim izvidima da tužitlej nema druge imovine a da bi mogao predložiti durgo sredstvo ovrhe pa je ovrha obustavljena zbog nemogućnosti naplate. FINA je dostavila podataak (l.s.90) da je prestala s izvršavanjem navedene osnove za plaćanje dana 4.8.2018. g. odnosno tada je postupila po čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

10. Slijedom navedenog ovaj sud nalazi da potraživanje tuženika nije zastarjelo, te da nisu ispunjenu uvjeti iz čl. 50. st. 1. točka 11. Ovršnog zakona a da bi sud proglasio pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim pa je zahtjev tužitelja trebalo odbiti.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl .154. st. 1. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova, zastupanje na ročištima 19.5.2025. g. i 21.5.2026. g. u visini od po 100 bodova te na ročištu 8.12.2025. g. u visini od 50 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi ) što sa PDV-om iznosi 875 eura . U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška je odbijen. Ovo stoga što mu nisu priznati troškovi zastupanja na ročištu 8.12.2025. po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga.

U Rijeci, 20. kolovoza 2026.

S U D A C

Mirna Santini

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda a za nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

D N A :

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje pristojba na presudu 240,00 eura

2. Tuženiku po ODO Rijeka

U Rijeci, 20.8.2026. g.