Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3608/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Žanet Vidović, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužitelja BH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi određivanja invalidske mirovine, 19. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika - Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24- 01/03343110087, URBROJ: 341-99-05/3-24-2601 od 28. lipnja 2025. kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-141-02/24-01/03343110087, URBROJ: 341-99-05/3-24-2601 od 28. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141-02/23-02/OB, URBROJ: 341-25-05/3-23-201121, broj spisa 227469 od 4. travnja 2024. kojim je tužitelju hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti počevši od 15. srpnja 2022. u svoti od 3.500,00 HRK (a dalje uz pripadajuća povećanja kao u izreci rješenja) koja je nastala kao posljedica bolesti 30% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 70% bolesti izvan tih okolnosti.
2. Tužitelj navodi da je prvostupanjsko rješenje javnopravnog tijela osporavao i zbog činjeničnog (koji se tiče utvrđenja stupnja invalidnosti i njenog uzroka) i zbog pravnog pitanja (propisa pri izračunu mirovine) te da u upravnom sporu rješenje tuženika ne osporava zbog utvrđenog uzroka invalidnosti ali ustraje kod prigovora koji su vezani uz određivanja visine mirovine u dijelu utvrđene invalidnosti 70% izvan okolnosti koje su u vezi s Domovinskim ratom odnosno dijela mirovine koji se određuje prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju. Ovo iz razloga jer smatra da mu je pri određivanju tog dijela mirovine trebalo primijeniti odredbu članka 79. stavka 2. ZOMO i u svotu mirovine uračunati i dodatak na mirovinu. Navodi da se tuženik o tom njegovom žalbenom razlogu uopće nije očitovao te je time povrijedio odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Stoga predlaže usvojiti njegov tužbeni zahtjev.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da sud prvotno ispita pravodobnost tužbe. U odnosu na prigovore koje iznosi tužitelj, a tiču se uračunavanje dodatka na mirovinu pri izračunu mirovine za dio invalidnosti koji nije u vezi s Domovinskim ratom prema općem propisu navodi da za takav prijedlog nema zakonske mogućnosti te se poziva na odredbe zakona koje to reguliraju te na sudsku praksu upravnog suda.
4. Tužitelj se nije očitovao na tuženikov odgovor na tužbu.
5. Prema ocjeni ovog suda tužitelj je tužbu pravodobno izjavio. Naime posljednji dan roka za izjavljivanje tužbe bio je u neradni dan (18. kolovoza 2024. -nedjelja), a tužitelj je tužbu poslao preporučenom pošiljkom putem pošte dana 19. kolovoza 2024.
6. Sud je spor riješio bez rasprave u smislu članka 98. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj. 36/24. i 39/26. dalje ZUS) jer stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu nisu zahtijevale održavanje rasprave, tužitelj u tužbi činjenice nije ni osporavao već relevantnu primjenu prava a i sam sud nalazi da u ovom predmetu činjenice za donošenje odluke nisu prijeporne već se radi o prijeporu između stranaka o pravilnoj primjeni prava.
7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja sud je izvršio uvid i pročitao dokaze iz sudskog spisa i spisa tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu.
8. Na temelju razmatranja među strankama prijepornog pitanja Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 4. travnja 2024. proizlazi da je tužitelj ostvario uvjete za priznavanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti prema članku 30. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata („Narodne novine, broj: 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23. dalje ZOHBDR). Dalje iz spisa proizlazi da je tužitelju potpuni gubitak radne sposobnosti utvrđen od 15. srpnja 2022. zbog bolesti 30% zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 70% zbog bolesti koja nije u vezi s tim okolnostima, a što među strankama nije prijeporno.
10. Za dio invalidnosti koji je tužitelju nastao zbog bolesti koja je u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske tužitelju je mirovina određena prema člancima 31- 33. ZHBDR-a, a u vezi s člancima 79. i 87. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18, 115/18., 102/19., 84/21., 119/22 dalje ZOMO) koji je bio na snazi u vrijeme odlučivanja o zahtjevu tužitelja, dok je za dio invalidnosti koji je nastao zbog bolesti koja nije u vezi s sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu tužitelju mirovina određena primjenom članka 35. ZHBDR-a (borbeni sektor), te članaka 81. do 87. ZOMO.
11. Prema ocjeni ovog Suda tuženi i prvostupanjsko javnopravno tijelo su pri izračunu mirovine primijenili pravilne odredbe materijalnog prava te je u prvostupanjskom rješenju i prilogu rješenja naveden i obrazložen način izračuna pojedinih elemenata bodovnog sustava koji služe za izračun mirovine.
12. U odnosu na navode tužbe u kojima tužitelj navodi da mu je u dio invalidske mirovine koji je određen na temelju invalidnosti 70% koja nije u vezi s sudjelovanjem u Domovinskom ratu trebalo uračunati i dodatak na mirovinu tužitelju se napominje da za navedeno nema zakonske mogućnosti.
13. Naime, člankom 1. Zakona o dodatku na mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 79/2007, 114/2011, 115/2018. i 115/18 - skraćeno: Zakon o dodatku) propisano je da je tim Zakonom uređen dodatak na mirovinu korisnika čija je mirovina ostvarena i određena isključivo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju dakle prema općem propisu, a kako tužitelj nije ostvario mirovinu isključivo prema odredbama ZOMO, već i prema odredbama ZOPHBDR-a, nije moguća primjena odredaba Zakona o dodatku i uračunavanje dodatka svotu njegove mirovine.
14. Osim toga i prema članku 3. Zakona o dodatku propisano je da pravo na dodatak na mirovinu prema tom Zakonu ne pripada korisnicima kojima je mirovina određena pod povoljnijim uvjetima i/ili na povoljniji način prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (a što je ZHBDR).
15. Dakle iz naprijed citiranih materijalnih odredbi jasno proizlazi da Zakonom o dodatku nisu obuhvaćeni korisnici kojima je mirovina određena pod povoljnijim uvjetima ili na povoljniji način, a takvo pravno stajalište upravni sudovi izražavaju u dosljednoj upravnosudskoj praksi.
16. Iako nije od utjecaja na drugačiju interpretaciju citiranih odredbi tužitelju se napominje da mu je dio invalidske mirovine za bolest 70% koja nije u vezi s sudjelovanjem u Domovinskom ratu određen prema odredbama ZOMO-a (općeg propisa) ali i uz primjenu članka 35. ZHBDR- a – posebnog propisa (uvećanje osobnih bodova za vrijeme provedeno u borbenom sektoru).
17. Pravilno tužitelj u tužbi navodi da se tuženik o dijelu njegovih žalbenih navoda koji se tiču primjene Zakona o dodatku nije očitovao u osporenom rješenju no navedeno u konačnici nema utjecaj na pravilnost odluke i zakonitost tog rješenja.
18. Slijedom navedenoga sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan u smislu članka 116. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26.).
U Zagrebu 19. kolovoza 2026.
Sutkinja
Žanet Vidović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
