Republika Hrvatska

Poslovni broj: R1 Ob-324/2026-2

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagatelja VR s prebivalištem u [adresa] te boravištem u [adresa]. V [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv predloženika: pod 1) AR s prebivalištem u [adresa] te boravištem u [adresa]. 21, 93073 Neutraubling i pod 2) KR s prebivalištem u [adresa] te boravištem u [adresa] Waldenburgerstr. 11, 93073 Neutraubling, radi donošenja privremene mjere s kojim roditeljem će mlt. djeca TR, NR i ZR stanovati i dr., dana 20. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud oglašava se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Odbacuje se prijedloga VR za donošenjem privremene mjere posl. broj R1 Ob-324/2026 predan ovom sudu 31. srpnja 2026.

Obrazloženje

1. Dana **.**.2026. VR (dalje: predlagatelj) predao je ovom sudu prijedlog protiv AR i njezinog oca KR, radi donošenja privremene mjere kojom bi se njemu povjerilo samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi nad zajedničkom mlt. djecom TR u dobi od 11 godina, NR u dobi od 6 godina i ZR u dobi od 3 godine, odnosno podredno njemu dalo pravo sa samostalno odlučuje o njihovom mjestu stanovanja te zabranilo majci i djedu po majci kontakt sa djecom u trajanju od tri mjeseca.

1.1. U prijedlogu predlagatelj prvenstveno navodi da su pred sudovima u Njemačkoj u tijeku postupci vezano za roditeljsku skrb nad djecom (Amtsgericht [adresa] 782/25 i 204 F 1190/26, uz žalbeni postupak pred Oberlandesgericht Nürnberg) te da je 08. srpnja 2026. podnesen zahtjev Europskom sudu za ljudska prava protiv Savezne Republike Njemačke. Međutim, da on ipak ponosi i ovaj prijedlog hrvatskom sudu zbog toga što je u najboljem interesu djece da o njihovoj skrbi, s obzirom na okolnosti koje će navesti u nastavku, odluči i hrvatski sud. Naime, s obzirom na to da su djeca i on hrvatski državljani te da postoje ozbiljne indicije o protupravnoj promjeni njihova uobičajenog boravišta, da hrvatski sud raspolaže osnovom za preuzimanje nadležnosti, uz obvezu da o tome odmah obavijesti nadležni njemački sud radi ustupanja nadležnosti, sukladno mjerodavnim odredbama Uredbe (EU) 2019/1111 (Bruxelles II.b) o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i sporovima povodom roditeljske odgovornosti te odredbama Haške konvencije o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice djece iz 1980. Ukoliko njemački sud ustraje na svojoj nadležnosti, da će on isticati da su djeca bolje integrirana u Republici Hrvatskoj, nego u Saveznoj Republici Njemačkoj te da je njihova integracija u Hrvatskoj u njihovom najboljem interesu, s obzirom da je on bio njihov primarni skrbnik prije nego što je majka, tijekom redovite konzumacije meamfetamina, jednostrano i protupravno promijenila mjesto njihovog boravišta, pa da je razumljivo je da on kao njihov otac smatra da je u najboljem interesu djece da žive sa njegovom obitelji u Hrvatskoj. Da na temelju tih činjenica, hrvatski sudovi mogu preuzeti nadležnost i o tome odmah obavijestiti njemačke sudove radi formalnog ustupanja nadležnosti Hrvatskoj. Ukoliko njemački sudovi ustraju na svojoj nadležnosti, da hrvatski sudovi takvu odluku ne bi trebali bespogovorno prihvatiti, već ustrajati na vlastitoj nadležnosti, dokazujući da su djeca bolje integrirana u Hrvatskoj nego u Njemačkoj i da je njihova integracija u Hrvatskoj u njihovom najboljem interesu, a sve sukladno njegovom prijedlogu.

1.2.Nadalje u prijedlogu predlagatelj navodi činjenične okolnosti kako slijedi:

- da je majka djece imala tijekom adolescencije, otprilike od 16 do 22 godine života značajne probleme s mentalnim zdravljem, uključujući zlouporabu psihoaktivnih tvari (više vrsta teških droga), depresiju (prema vlastitom navodu), samoozljeđivanje (rezanje, vidljivo iz ožiljaka na rukama) te suicidalnost,

- da je on od 2008. do 2017. radio kao trener gimnastike s djecom u Šibeniku, Splitu i Solinu, na temelju volonterskih i studentskih ugovora, sve do gubitka prava studiranja kineziologije na Sveučilištu u Splitu,

- da se 2018. obitelj privremeno preselila u Njemačku, što je evidentirano pri pri Ministarstvu unutarnjih poslova RH i kasnije produljivano za dodatnih pet godina,

- da je on od lipnja 2024. zbog ozljede kralježnice bio na bolovanju i na taj način bio prisutan kod kuće kao primarni skrbnik djece, dok je majka od studenog te godine do sredine ožujka 2025. izbjegavala boravak kod kuće i redovito konzumirala amfetamin,

- da je 11. ožujka 2025. majka u pratnji dva policijska službenika i njezinog oca, djeda djece, odvela djecu iz njihova uobičajenog boravišta i od njega njihovog primarnog skrbnika, bez da se prethodno s njime konzultirala ili ishodila njegovu suglasnost za to protupravno postupanje,

- da je 17. ožujka 2025. nazvao majku i izrazio želju da idućih dana preuzme djecu, s čime se ista nije složila, već da ga je obavijestila da je razgovarala sa njemačkim Centrom za socijalnu skrb iz čije evidencije proizlazi da je istima sama navela da je konzumirala amfetamin prije tjedan dana početkom ožujka 2025. te da je u prošlosti imala probleme sa zlouporabom raznih teških droga i s depresijom,

- da je 18. ožujka 2025. on majku prijavio policiji zbog obiteljskog nasilja i prijetnji smrću, povodom čega je Policija odredila mjere zaštite prema majci, koje su se odnosile i na oca i na djecu, a koje su bile na snazi od 18. ožujka do 01. travnja 2025., međutim da se istih nije pridržavala. Da niti Policija, niti Centar za socijalnu skrb, niti obiteljski sud, koji su bili službeno uključeni u slučaj na temelju prijave protiv majke za obiteljsko nasilje, nisu postupili u skladu s mjerama zaštite radi vraćanja djece njemu,

- da ga je 26. ožujka 2025. nazvala majka i izjavila da nedostaje dvoje mlađe djece, pa da su usmeno dogovorili tjednu izmjenu istih,

- da je 27. ožujka 2025. on u kaznenom postupku protiv majke iskoristio pravom da ne svjedoči,

- da je 23. travnja 2025. Centar za socijalnu skrb pokušao manipulirati njime i prisiliti ga na potpisivanje dokumenta nazvanog „Plan zaštite” (njem. Schutzplan), koji bi trebao biti dobrovoljni sporazum između roditelja i Centra za socijalnu skrb, međutim da isti nije potpisao,

- da je 24. travnja 2025. majka, na temelju usmenog dogovora od 26. ožujka 2025., trebala njemu vratiti djecu, međutim da to nije učinila, već da ih je zadržavala od 24. travnja do 04. kolovoza 2025.,

- da je 05. svibnja 2025. on je državnom odvjetništvu dostavio svoju izjavu u kojoj je detaljno opisao i jednostranu promjenu boravišta djece i obiteljsko nasilje počinjeno od strane majke,

- da je 18. svibnja 2025. njemačkom obiteljskom sudu podnio zahtjev za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, navodeći nepostojanje komunikacije, znatnu zlouporabu psihoaktivnih tvari, probleme mentalnog zdravlja te obiteljsko nasilje majke,

- da je 16. lipnja 2025. zastupnik djece (Verfahrensbeistand) izvijestio sud svojim podneskom da mu je majka izjavila kako se konzumacija amfetamin odnosila na jednokratnu konzumaciju na koncertu u studenome 2024.,

- da je 17. lipnja 2026. Centar za socijalnu skrb izvijestio sud da njihov Plan zaštite i dalje vrijedi, uz napomenu da djeca ne smiju imati nenadzirani kontakt s ocem sve dok otac ne potpiše dokument iz 23. travnja 2025., a iz kojeg podneska proizlazi da je majka na službenom sastanku s Centrom obećala i pristala odmah prestati s konzumacijom svih droga, uključujući kanabis,

- da je 09. srpnja 2025., na glavnoj raspravi Centar za socijalnu skrb izvijestio da je najnoviji test majke na droge bio pozitivan na kanabis. Da je iste prigode Centar za socijalnu skrb dao sudu neistinitu izjavu da je Plan zaštite sastavljen u suradnji s roditeljima,

- da je 15. srpnja 2025. sudac najavio odluku i strankama odredio rok od dva tjedna za očitovanje, bez obrazloženja odluke,

- da je 27. srpnja 2025. on izmijenio zahtjev prema sudu na način da je umjesto samostalne roditeljske skrbi, zatražio isključivo prijenos prava određivanja mjesta boravišta djece, dok majka sudu uopće nije podnijela pisano očitovanje,

- da su od 04. kolovoza do 25. kolovoza 2025. djeca boravila u [adresa] s njim. Da je on prethodno obavijestio sud da će, prije nego sto se donese konačna odluka, djeca s njim živjeti najmanje tri mjeseca računajući od 04. kolovoza 2025. jer su djeca bila protupravno odvedena i zadržavana,

- da je 27. kolovoza 2025. majka sudu podnijela zahtjev za donošenjem privremene mjere tražeći prijenos prava određivanja mjesta boravišta djece te prava promjene škole i vrtića,

- da je 28. kolovoza 2025. sud odlučio prenijeti pravo određivanja boravišta na majku i urediti kontakt djece sa njime jedan tjedan jedan dan, a drugi tjedan tri dana. Naime, da je sud utvrdio da je majka primarni skrbnik djece i da je njihovo uobičajeno boravište kod majke. Da se u toj odluci sud nije očitovao o suprotstavljenim dokazima da je on bio primarni skrbnik djece i da je njihovo uobičajeno boravište bilo u njihovu domu s njime, već da je samo njega proglasio nesuradljivim, oslanjajući se pritom na dokazivo neistinite i očito klevetničke izjave Centra za socijalnu skrb protiv njega,

- da je 04. rujna 2025. on podnio žalbu i naveo svjedoke za navedene incidente obiteljskog nasilja, međutim da Njemački sudovi nisu ispitali nijednog svjedoka,

- da je 16. prosinca 2025. žalbeni sud u cijelosti odbio njegovu žalbu,

- da je 20. siječnja 2026. on podnio ustavnu tužbu,

- da je u veljači 2026. majci oduzeta vozačka dozvola na temelju utvrđene konzumacije amfetamina, zbog čega je on zatražio neovisnu analizu dosadašnjeg postupanja od strane novog Centra za socijalnu skrb koji je stekao nadležnost preseljenjem djece, međutim da je isti odgovorio da ne vidi razlog za novu analizu i da ga je uputio ga obiteljski sud, bez da mu je omogućio inicijalni osobni razgovor,

- da je u ožujku 2026. sud zatražio izvještaj Centra za socijalnu skrb, povodom čega je isti prvi put stupio u kontakt s majkom koja je tada odbila analizu kose radi na psihoaktivne tvari,

- da je u travnju 2026. majka testirana pozitivno na amfetamin (test urina) te da je uz to prema izvještaju srednjeg djeteta počinila još jedan incident obiteljskog nasilja kada je najmlađe dijete, nakon što je izjavilo da želi živjeti s ocem, bacila na kauč njemu i ostaloj djeci izjavila da će u tom slučaju moći vidati djeda, ali da neće smjeti vidati nju,

- da je 24. travnja 2026. on nazvao najstarije dijete radi kontakta određenog sudskom odukom, međutim da je isto pokušalo izbjeći kontakt, pa nakon što je on na tome ustrajao počelo plakati, nakon čega da je djed po majci uzeo mobilni telefon i rekao mu da bi trebao poštovati odluku najstarijeg djeteta te da bi se trebao zapitati zašto dijete izbjegava kontakt, što je dovelo doe verbalnog sukoba u kojem mu je djed izrekao uvrede i prijetnje,

- da je 30. travnja 2026. on prijavio djeda djece policiji zbog uvrede i prijetnje, međutim da je državno odvjetništvo obustavilo istragu zbog navodnog stanja „izjava protiv izjave“ bez svjedoka,

- da je 17. svibnja 2026. on zatražio privremenu mjeru samostalne roditeljske skrbi ili barem prava određivanja boravišta i mjere zaštite prema majci i djedu djece u trajanju tri mjeseca, pozivajući se na bitnu promjenu okolnosti, recidiv majčine kontumacije amfetamina i oduzimanje majčine vozačke dozvole i novi incident obiteljskog nasilja,

- da je 23. svibnja 2026. on planirao s djecom otputovati u Hrvatsku, međutim da mu je dan ranije uništen prozor na automobilu,

- da je 16. lipnja 2026. sudac odbio njegov zahtjev za privremenom mjerom obrazlažući da ne postoji očita potreba za izmjenom odluke jer je podcijenjen opseg majčinog konzumacija amfetamina i zanemaren incident obiteljskog nasilja, koji nije istražen, niti razmotren s djecom, iako je sudac s njima razgovarao 15. lipnja 2026., m bez tumača iako dvoje mlađe djece vrlo ograničeno poznaje njemački jezik,

- da je odluka suda od 16. lipnja 2026. dostavljena 18. lipnja 2026. te da je prije dostave te odluke 18. lipnja 2026. podnio zahtjev za izuzeće suca koji je odbijen uz obrazloženje Predsjednice suda da zahtjev nije dopušten jer je stigao prekasno, tobože 28. lipnja 2026. Da je u žalbenom postupku viši sud naveo da je točno kako je zahtjev za izuzeće podnesen 18., a ne 28. lipnja, kako je pogrešno navedeno u odluci Predsjednice suda, no da unatoč tome zahtjev nije dopušten jer je „ipak” podnesen prekasno. Da se ta odluka žalbenog suda poziva na detaljno obrazloženje sadržano u nepostojećoj odluci od 28. lipnja 2026. te navodi pogrešno ime suca u odnosu na kojeg je zahtjev za izuzeće podnesen,

- da se 02. srpnja 2026. on žalio na Odluku o odbijanju zahtjeva da se donese privremena mjera od 17. svibnja 2026. i zatražio od žalbenog suda da pokrene glavni postupak i sam odluči, odnosno da predmet uputi prvostupanjskom sudu na provođenje glavnog postupka, ako žalbeni sud ocijeni da je to primjereno,

- da je 08. srpnja 2026. on podnio zahtjev Europskom sudu za ljudska prava.

2. Uvidom u JRO podatke za predlagatelja VR, predloženicu pod 1) BR i predloženika pod 2) KR, ovaj sud je utvrdio da svi imaju prijavljeno prebivalište u [adresa] te da svi imaju hrvatsko državljanstvo. Nadalje je utvrđeno da je mlt. TR rođena **.**.2015. u Hrvatskoj, mlt. NR **.**.2020. u [adresa] i mlt. ZR **.**.2023. u [adresa], dok sve tri imaju hrvatsko državljanstvo.

2.1. Iz povijesnog dijela prijedloga proizlazi da stranke žive u [adresa] od 2018. do danas, što s obzirom na vrijeme rođenja djece znači da je tamo rođeno dvoje od troje djece i to mlt. NR 2020., a mlt. ZR 2023., dok mlt. TR tamo živi od svoje treće godine života. Nadalje iz povijesnog dijela prijedloga proizlazi da su majka i svo troje mlt. djece napustili bračnu zajednicu u ožujku 2025. u pratnji policije, što znači da se ne radi o nikakvoj otmici djece. Također iz povijesnog dijela prijedloga proizlazi da je pred sudovima u s Njemačkoj tijeku postupak radi donošenja odluke o roditeljskoj skrbi nad mlt. djecom, te da je tom postupku otac zatražio da mu se dodjeli samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi, a nakon toga barem pravo da samostalno određuje mjesto boravka djece, međutim da taj prijedlog nije usvojen, već da je 28. kolovoza 2025. donesena privremena mjera kojom je skrb nad djecom povjerena majci, a s ocem određeni susreti. Da je otac u odnosu na koju odluku uložio žalbu, međutim da je ista odbijena od strane višeg suda, nakon čega je ponovo 16. lipnja 2026. od suda zatražio donošenje privremene mjere kojom bi se skrb o djeci povjerila njemu ili bar odluka o njihovom boravištu, a majci i djedu po majci zabranili kontakti s njima, međutim da je i taj prijedlog odbijen.

2.2.Sijedom navedenog, ovaj sud je našao da je uobičajeno boravište i roditelja i mlt. djece u R Njemačkoj, s obzirom da roditelji tamo žive posljednjih deset godina, mlt. ZR koja sada ima tri godine i mlt. NR koja sada ima šest godina od rođenja, a mlt. TR koja sada ima 11 godina od svoje treće godine života. Također ovaj sud je našao da majka nije otela djecu, već da se ista kod nje nalaze temeljem pravomoćne odluke Njemačkog suda.

3. Odredbom čl. 50. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine br. 67/2023) propisano je da se nadležnost suda Republike Hrvatske u stvarima roditeljske skrbi određuje se prema poglavlju II. Uredbe Vijeća (EZ) br. 2201/2003 od 27. studenoga 2003. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću (dalje: Uredba Bruxelles II.a)

3.1. Predmetna Uredba Bruxelles II.a primjenjuje se na postupke koji su pokrenuti do 01. kolovoza 2022., nakon čega se primjenjuje Uredba Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (dalje: Uredba Bruxelles II. ter) koja je s obzirom na vrijeme pokretanja postupka relevantna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

3.2.Odredbom čl. 8. Uredba Bruxelles II. ter propisano je da su sudovi države članice nadležni u stvarima povezanim s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u državi članici u trenutku pokretanja postupka.

3.3. Odredbom čl. 20. Uredba Bruxelles II. ter propisano je da u žurnim predmetima (privremene i zaštitne mjere), odredbe ove Uredbe ne sprečavaju sudove države članice da poduzmu takve privremene, uključujući i zaštitne mjere, u pogledu djeteta koje se nalazi u toj državi članici, koje im omogućuje pravo te države članice čak i ako je, u skladu s ovom Uredbom, stvarno nadležan sud druge države članice.

3.4. Sukladno naprijed navedenim odredbama, a uzimajući u obzir činjenicu da je utvrđeno da mlt. djeca imaju uobičajeno boravište u [adresa], ovaj sud je našao da nije nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, iako se radi o prijedlogu da se odnese privremena mjera jer iz odredbe čl. 20. Uredba Bruxelles II. ter jasno proizlazi da se za takvu iznimku dijete u odnosu na koje se donosi odluka mora nalaziti u državi, dakle u RH, što ovdje nije slučaj.

3.5. Također je za istaći da po mišljenju ovog suda nema osnova niti za primjenu odredbe čl. 15. Uredba Bruxelles II. ter kojom su propisani uvjeti za prijenos nadležnosti na sud druge države članice jer takav zahtjev nije niti postavljen od strane suda u Njemačkoj, niti u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje bi ukazivale da bi sud u Hrvatskoj bio prikladniji za procjenu interesa djeteta. Naime, navodi predlagatelja o boljoj integriranosti djece u Hrvatskoj su neosnovani s obzirom da mlt. NR i mlt. ZR žive u [adresa] od svog rođenja, a mlt. TR, koja sada ima 11 godina, od svoje treće godine života. Iz prijedloga jasno proizlazi da je predlagatelj isti podnio ovom sudu isključivo jer je nezadovoljan odlukama koje je donio sudu R Njemačkoj, a koje će biti revidirane od strane Europskog suda za ljudska prava, kojem se predlagatelj također obratio radi zaštite svojih prava, nakon što su njegove žalbe izjavljene na odluke sudova u Njemačkoj odbijene.

3.6. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 16. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) kojom je propisano da će se sud kad u tijeku postupka do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, po službenoj dužnosti proglasit nenadležnim, odbaciti tužbu, a koje odredbe se ovdje primjenjuju temeljem čl. 346 Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) valjalo odlučiti kao u izreci ovog Rješenja.

U Zadru, 20. kolovoza 2026.

S u d a c

Katja Morić Arambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu RH. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

1. Predlagatelju osobno na adresu u Njemačku.