REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj Pn-66/2021-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari tužitelja EJR iz [adresa] W4 3HU, Stavely house, Stavely Road, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika 1. HEP d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, i 2. HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 46830600751, koje zastupa punomoćnik Lovro Zovko, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed i isplate, 24. srpnja 2026., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. srpnja 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, i tuženika, 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:46830600751. u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti sve građevine, postrojenja, uređaje i predmete sa kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:46830600751, u roku 15 dana predati nekretninu 1716/2 k. o. [katastarska općina] slobodnu od svojih stvari i osoba predati u posjed tužitelju EJR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:46830600751, na ime naknade za korištenje kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isplatiti naknadu u iznosu 600.000,00 kn te od 1.7.2021. nadalje mjesečnu rentu od 10.000,00 kn.

IV. Nalaže se tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:46830600751 u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do naplate po eskontnoj stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena.“

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Nalaže se tuženiku HEP d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:28921978587, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe ukloniti sve građevine, postrojenja, uređaje i predmete sa kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II. Nalaže se tuženiku HEP d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:28921978587 u roku 15 dana predati nekretninu 1716/2 k. o. [katastarska općina] slobodnu od svojih stvari i osoba predati u posjed tužitelju EJR iz [adresa] 3HU, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku HEP d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:28921978587 na ime naknade za korištenje kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] isplatiti naknadu u iznosu 600.000,00 kn te od 1.7.2021. nadalje mjesečnu rentu od 10.000,00 kn.

IV. Nalaže se tuženiku HEP d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:28921978587 u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do naplate po eskontnoj stopi koja se obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena.“

III. Utvrđuje se da je protutužitelj - prvotuženik HEP d.d. vlasnik dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 395 m2, koji predstavlja dijelove u pregledom nacrtu sudskog vještaka Ilije Margaretića iz siječnja 2026. (sadržano u dopuni nalaza i mišljenja od 19. veljače 2026.) označeno slovima: ABCDEFGHIJKLMNOPRSTUV površine 300 m2 (lik broj 1), označen slovima IJKLMXZ površine 48 m2 (lik broj 2.), označen slovima i brojevima: F123456 površine 37 m2 (lik broj 3.) i označen brojevima 12-13-14-15-16) površine 10 m2 (lik broj 5.) te se nalaže tužitelju trpjeti uknjižbu prva vlasništva na navedenom dijelu, po provedbu parcelacije zemljišta, prvotuženika HEP d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:28921978587.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev HEP d.d. u dijelu preko dosuđenog u točki III. do cjeline prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se pravodobna preinaka tužbe izvršena podneskom tužitelja dostavljenim sudu 30. lipnja 2021.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženicima troškove ovog postupka po tužbi u 20.857,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. kolovoza 2026. do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od presuđenja pa do isplate, u roku 15 dana.

III. U odnosu na troškove povodom protutužbe, svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik cest.zem.17162 zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja mu je vraćena pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji Klasa: UP-I-943-01/10-01/06 od 29.9.2010., a uknjižba prava vlasništva provedena rješenjem zemljišnoknjižnog odjela suda posl.br. Z-7150/13 od 13. siječnja 2014. Tvrdi da je Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb, investitor izgradnje energetskog objekta - transformatorske stanice 110/20(10) kV Srd" i priključnih vodova 110i20(10) kV s kabelskim raspletom, da je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprava za prostorno uređenje je na zahtjev HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o., a u ime investitora HRVATSKE ELEKTROPRIVREDE d.d. Zagreb Ulica grada Vukovara 37, dana 17. prosince 2007. izdalo lokacijsku dozvolu Klasa: UP/I-350-05/07-01/115 za zahvat prostoru izgradnju transformatorske stanice I1020(10) KV Srd" i priključnih kVs kabelskim raspletom, 110 i20(10) vodova. Ukazuje da je točkom V. lokacijske dozvole je riješeno da je investitor dužan izvršiti parcelaciju zemljišta - formirati građevne čestice nove građevine unutar sklopa TS Srđ koje su predmet zahvata, dok je točkom VI. riješeno da investitor ne može započeti th građenjem prije ishođenja građevne dozvole. Navodi da je HEP d.d. je kao investitor izgradnje transformatorske stanice izradio parcelacijski elaborata, koji je potvrđen od strane Područnog ureda za katastar u Dubrovníku klasa: 932-06/10-02/59 od 16. ožujka 2010. prema kojem je kčbr. [katastarska čestica] nastala cijepanjem 1716/2 na dvije nekretnine na način da je 1006 m² od čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pripojeno kčbr. [katastarska čestica] odnosno kčbr. [katastarska čestica] (n.i.i). Ističe da su tuženici su započeli radove izgradnje transformatorske stanice, a prethodno nisu riješili imovinskopravne odnose s tužiteljem kao vlasnikom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ukazuje da je Ured državne uprave u Dubrovačko- neretvansko Županiji povodom prijedloga HEP d.d. Zagreb rješenjem Klasa: UP/I- 943-04/14-01/01 od 20. veljače 2014. prihvatio prijedlog za osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi provođenja postupka izvlaštenja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1006 m², koji dio ulazi u sastav novoformirane parcele oznake 17176/3 k. o. [katastarska općina] (kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nova izmjera) te da je u tom postupku vještak Miroslav Škoda utvrdio cijenu m2 na predmetnoj lokaciji te prometnu vrijednost nekretnine procijenio u iznosu od 1.375,00 kn/m2, odnosno ukupno 1.382.250,00 kn. Međutim, nakon izrade vještačenja investitor odnosno korisnik izvlaštenja nisu kod nadležnog upravnog tijela pokrenuli postupak izvlaštenja, a transformatorska stanica je izgrađena. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sud donese presudu kojom će se naložiti prvotuženiku da isplati tužitelju iznos 1.382.250,00 kn, sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do naplate. Dalje, navodi da ako sud nađe da tužbeni zahtjev nije osnovan u odnosu na odnosu na tuženika ad.2 kao korisnika izgrađene trafostanice, tužitelj postavlja eventualni tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženika da mu isplati iznos 1.382.250,00 kn, sa zateznom kamatom od dana podnošen ja tužbe do naplate, sve uz naknadu parničnog troška.

2. Drugotuženik HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. i prvotuženik HEP d.d. u bitom u odgovor na tužbu navode isto. Osporavaju tužbu u cijelosti, predlažu odbiti tužbeni zahtjev. Ne spore da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] obuhvaćena izgradnjom elektroenergetskog objekta TS 110(20) KV SRĐ, a za kojeg tvrdi da je u skladu s člankom 4. Zakona o energiji objekt od interesa za Republiku Hrvatsku, da je gradnja započela 2010., međutim da je u to vrijeme uknjiženi vlasnik bila Republika Hrvatska, a da se tužitelj upisao kao vlasnik tek u siječnju 2014. Navodi da je procjena po vještaku Miroslavu Škodi previsoka pa da nije došlo do mirnog rješenja imovinsko-pravnih sporova, dok ne spori da je dužan tužitelju naknaditi tržišnu vrijednost.

3. Tužitelj u bitnom u nastavku postupka osporava da bi radovi započeli 2010., ukazuje da je uz tužbu je dostavljen dokaz da je dana 8. svibnja 2014 . vještak Miroslav Škoda dostavio Elaborat procjene stanja i vrijednosti kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz kojeg je razvidno da je na temelju rješenja o osiguranju dokaza od 20. veljače 2014. obavljen očevid i da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja „slobodno neizgrađeno zemljište“ s karakteristikama kakve su navedene u točki 2.1. Elaborata.

3.1. Tvrdi da je predmetna nekretnina tužitelju vraćena u vlasništvo na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, da je rješenje o naknadi je postalo pravomoćno 2013., a uknjižba prava vlasništva provedena u siječnju 2014., dok je u zemljišnim knjigama je rješenjem Z - 37/03 proveden upis zabilježbe postupka povrata tužiteljevih nekretnina pa i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3.2. Podneskom od 30. lipnja 2021. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev jer tvrdi da pokušaji mirnog rješenja spora oko plaćanja naknade za zemljište nisu uspjeli, a tuženik HEP-ODS d.o.o. koristi nekretninu bez plaćanja bilo kakve naknade . Ukazuje da taj tuženik za korištenje 1000 m2 nekretnine po cijeni od po minimalno 10,00 kn/m2, stječe korist mjesečnu korist od 10.000,00 kn, što unatrag 5 godina tj. od 1.7.2016. do danas predstavlja iznos od 600.000,00 kn. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud naloži tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., ukloniti sve građevine, postrojenja, uređaje i predmete sa kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predati nekretninu slobodnu od svojih stvari i osoba predati u posjed tužitelju, te da mu naknadu u iznosu 600.000,00 kn te od 1.7.2021. nadalje mjesečnu rentu od 10.000,00 kn, sve uz troškove parničnog postupka. Ako sud nađe da tužbeni zahtjev nije osnovan u odnosu na HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:46830600751, tužitelj postavlja eventualni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika HEP d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB:28921978587, uz isti tužbeni zahtjev.

3.3. Sud je rješenjem na pripremnom ročištu 14. lipnja 2022., dopustio preinaku tužbe s obzirom da se tuženik istoj nije protivio, te da je isto učinjeno do zaključenja prethodnog postupka, sve sukladno odredbi članka 190 stavak 1 i 3. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., u daljnjem tekstu ZPP) pa je odlučeno kao u izreci rješenja (točka I.).

4. U nastavku postupka tuženici tvrde da su u vrijeme izdavanja lokacijske dozvole, kao i u vrijeme izdavanja potvrde glavnog projekta Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja Grada Dubrovnika od 4. lipnja 2010., postupali u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige te opravdano smatrali da je vlasnik predmetne nekretnine Republika Hrvatska. Iz tog razloga očekivali su da će vlasničkopravne odnose u vezi s predmetnom nekretninom urediti upravo s Republikom Hrvatskom. Nadalje, navode da je u vrijeme izdavanja lokacijske dozvole bio na snazi Zakon o energiji, kojim je bilo propisano da energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovu vlasništvu radi postavljanja i održavanja mreža, odnosno sustava za prijenos, transport i distribuciju energije u skladu s posebnim propisima. Tuženici ističu da je tužitelj pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini stekao tek uknjižbom provedenom na temelju rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 13. siječnja 2014., a sukladno članku 120. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojem se vlasništvo nekretnine stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, osim ako zakonom nije drukčije propisano. Dalje tvrde da iz prijave gradilišta proizlazi kako su radovi na izgradnji započeli 23. studenoga 2011., kada je kao jedini zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine bila upisana Republika Hrvatska. Zbog toga smatraju da su vlasničkopravne odnose trebali urediti s Republikom Hrvatskom te da nisu imali razloga očekivati poteškoće u njihovu rješavanju, osobito imajući u vidu da je izgradnja elektrodistribucijske mreže od interesa za Republiku Hrvatsku. Iz tih razloga, navode, nisu pokrenuli postupak izvlaštenja jer su smatrali da za to nije bilo potrebe. U odnosu na postojanje zabilježbe postupka povrata u zemljišnim knjigama, tuženici ističu da ta okolnost nije od utjecaja na njihov pravni položaj. Pozivaju se na odredbu članka 84.a stavka 2. tada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama, prema kojoj zabilježba pokretanja postupka ne predstavlja način stjecanja prava, već samo osigurava da odluka donesena u tom postupku djeluje i prema osobama koje su nakon njezina upisa stekle knjižna prava. Smatraju da sama činjenica vođenja upravnog postupka nije značila da će isti nužno rezultirati stjecanjem prava vlasništva tužitelja, budući da je postupak mogao završiti i odbijanjem njegova zahtjeva za povrat nekretnine. Nadalje, tvrde da je tužitelj od početka izvođenja radova bio upoznat s izgradnjom transformatorske stanice TS Srđ na predmetnoj nekretnini te da se tome nije protivio, već je bio spreman s tuženicima postići nagodbu radi uređenja imovinskopravnih odnosa. Iz toga zaključuju da je tužitelju od početka bila važna isključivo novčana naknada za korištenje nekretnine. Pozivajući se na odredbe članaka 152., 153. i 154. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tuženici smatraju da tužitelj nema pravnu osnovu zahtijevati uklanjanje transformatorske stanice niti uspostavu prijašnjeg stanja, budući da je bio upoznat s gradnjom i nije joj se pravodobno usprotivio. Slijedom toga smatraju neosnovanim zahtjev za uklanjanje svih građevina, postrojenja i uređaja s predmetne nekretnine te zahtjev za predaju nekretnine slobodne od osoba i stvari. U odnosu na zahtjev za isplatu naknade za korištenje nekretnine u iznosu od 600.000,00 kn te mjesečne rente od 10.000,00 kn, tuženici ističu da iz tužbe nije razvidna pravna osnova na kojoj tužitelj temelji navedeno potraživanje. Nadalje, navode da je predmetna nekretnina prije izgradnje transformatorske stanice bila zapuštena, neobrađena i neiskorištena, dok iz elaborata procjene proizlazi da se radi o kamenitom pašnjaku izvan građevinskog područja, koji nije pogodan za građevinsko niti poljoprivredno iskorištavanje. Smatraju stoga da je tražena naknada očito previsoko određena. Također ističu da su izgradnja i korištenje energetskih objekata te obavljanje energetskih djelatnosti, sukladno Zakonu o energiji, djelatnosti od interesa za Republiku Hrvatsku, zbog čega korištenjem predmetne nekretnine nisu stjecali nepripadnu imovinsku korist, već su obavljali djelatnost od općeg interesa. Pozivaju se i na odredbu članka 40. Zakona o energiji, prema kojoj energetski subjekt ima pravo koristiti nekretnine koje nisu u njegovu vlasništvu radi izgradnje i održavanja energetskih sustava u skladu s posebnim propisima.

4.1. Prvotuženik – protutužitelj HEP d.d. dalje tvrdi da je gradio na tuđem zemljištu, odnosno nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske, i to objekt TS Srđ koji je od interesa za Republiku Hrvatsku te pri započinjanju i izvođenju radova nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao do voljno razloga posumnjati da nema pravo graditi na toj nekretnini, a sve s obzirom na primjenjive odredbe ZE, ZPUG i ostalih zakona na snazi u to vrijeme kao i ishođene isprave od strane nadležnih tijela Republike Hrvatske. I. tuženik – protutužitelj ističe da se tužitelj – protutuženik od trenutka kada je stekao nekretninu pa sve do preinake tužbe podneskom od 30. lipnja 2021., u tih 8 godina, ni u kojem trenutku nije protivio tome da I. tuženik– protutužitelj gradi TS Srđ niti je od istog zahtijevao da mu preda nekretninu u posjed, već je isključivo zahtijevao naknadu tržišne vrijednosti, a što je razvidno iz mnogih dopisa upućenih I. tuženiku– protutužitelju i II. tuženiku od strane tužitelja – protutuženika. Smatra da je tužitelj – protutuženik znao da I. tuženik– protutužitelj gradi na nekretnini te se nije tome usprotivio, I. tuženik– protutužitelj je kao pošten graditelj građenjem stekao pravo vlasništva na Nekretnini pa protutužbenim zahtjevom predlaže da sud utvrdi da je I. tuženik – protutužitelj HEP d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 28921978587, vlasnik nekretnine i to: k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa je na temelju presude ovlašten zatražiti i upisati u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tužitelja – protutuženika, što je tuženik dužan trpjeti po pravomoćnosti ove presude. Sve uz naknadu troškova postupka.

5. U postupku su pregledani rješenje ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-7150/13 od 13. siječnja 2014. (list 4 spisa), Lokacijska dozvola Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za prostorno uređenje, klasa: UP/I-350-05/07-01/115 (list 5-10 spisa) i s njom povezani prijavni list Područnog reda za katastar u Dubrovniku klasa: 322-06/10-02/59 (list 11-13 spisa), Potvrda glavnog projekta, Grada Dubrovnika, Upravnog odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje pod klasom 361 -03/09-02/058 od 4. lipnja 2010. (list 35-40 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak (list 57-68 spisa), prijava gradilišta (list 94 spisa), građevinski dnevnik (list 96-98 spisa), Uporabna dozvola Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I-361-05/05/16-01/000036 od 27. ožujka 2016. (list 99-101 spisa), zahtjev HEP d. ODS d.o.o. (list 144 spisa), Ugovor o osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu i vlasništvu Republike Hrvatske (list 148-151 spisa), Izvod iz katastarskog plana (list 171 spisa), zemljišnoknjižni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 172 -173 spisa), fotografije (list 174-179 spisa) pročitan je spis Ureda državne uprave klasa: 943-4/16-04/18, spis ovog suda poslovni broj Z-7150/03, proveden je očevid na licu mjesta (list 266- 268 spisa), provedeno je građevinsko vještačenje po sudskom vještaku Ladu Pletikosiću (list 218-250 spisa, list 289-379 spisa), geodetsko vještačenje po vještaku Iliji Margaretiću (list 272280, 401-408, 415-417 spisa) spisa, saslušan je sudski vještak Ilija Margaretić i Lado Pletikosić (list 394-395 spisa).

6. Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno tako i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zaključak je suda tužbeni zahtjev nije osnovan, dok je protutužbeni zahtjev prvotuženika-protutužitelja djelomično osnovan 7. Pregledom rješenja ovog suda, Zemljišnoknjižni odjel, poslovni broj Z-7150/13 od 13. siječnja 2014. Lokacijske dozvole Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Uprave za prostorno uređenje, klasa: UP/I-350-05/07-01/115 i s njom povezanog prijavnog lista Područnog reda za katastar u Dub rovniku klasa:

322-06/10-02/59, Potvrde glavnog projekta, Grada Dubrovnika, Upravnog odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje pod klasom 361 - 03/09-02/058 od 4. lipnja 2010., Uporabne dozvole Grada Dubrovnika, Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa:

UP/I-361-05/05/16-01/000036 od 27. ožujka 2016., spisa Z-7150/2003 utvrđeno je:

- kako je zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda dana 30. prosinca 2013. dostavljeno rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove klasa: UP/I-943-01/10-01/06 od 29. rujna 2010. koje je postalo pravomoćno dana 23. prosinca 2013., a temeljem kojeg je 13. siječnja 2014. u zemljišnim knjigama dopuštena uknjižba, između ostalog i na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja, brisajući Republiku Hrvatsku kao dotadašnjeg vlasnika,

- da je u zemljišnim knjigama pod brojem Z-37/03 bio zabilježen postupka povrata, između ostalog, i na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je dana 17. prosinca 2007., s pravomoćnošću 11. veljače 2008. , izdana lokacijska dozvola za zahvat u prostoru izgradnja transformatorske stanice 110/20(10) kV „SRĐ“ i priključnih vodova 110 i 20(10) sa kabelskim raspletom ,

- da je temeljem prijavnog lista Područnog reda za katastar u Dubrovniku klasa: 322 - 06/10-02/59, izrađenog temeljem prethodno navedene lokacijske dozvole, na zahtjev HEP d.d., predloženo cijepanje parcele kčbr. [katastarska čestica] na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prema kojoj je prijedlog da se 1006 m2 kčbr. [katastarska čestica] pripoji kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje pod klasom 361-03/09-02/058 od 4. lipnja 2010. izdao potvrdu glavnog projekta za izgradnju Transformatorske stanice 110/20(10) kV „SRĐ“ na novoformiranoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je Grad Dubrovnik, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje klasa: UP/I-361-05/05/16-01/000036 od 27. ožujka 2018. izdao uporabnu dozvolu za TS 110/20(10) Kv „Srđ“ na novoformiranoj kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Pregledom Ugovor o osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu i vlasništvu Republike Hrvatske od 15. ožujka 2012. utvrđeno je kako je Republika Hrvatska, kao vlasnik, između ostalog i predmetne nekretnine, s HEP d.d. sklopila ugovor o služnosti.

9. Pregledom spisa Ureda državne uprave klasa: 943-4/16-04/18 utvrđeno je da je 25. travnja 2016. HEP d.d. podnio prijedlog radi donošenja rješenja o izvlaštenju radi izgradnje transformatorske stanice 110/20 (10)kV „SRĐ“ i priključnih vodova 110 i 20(10) kV sa kabelskim raspletom, a temeljem naprijed spomenute lokacijske dozvole i prijavnog lista, te da je predloženi predmet izvlaštenja dio kčbr. [katastarska čestica] površine 1006 m2 koji ulazi u sastav kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dalje je utvrđeno da je u tom predmetu obavljen očevid u svrhu osiguranja dokaza 6. ožujka 2014. na kojem je utvrđeno da je HEP d.d., kao predlagatelj postupka, već u posjedu predmeta izvlaštenja te da je već predmetna nekretnina izgrađena za potrebe elektroenergetskog objekta. Vještak građevinske struke Miroslav Škoda uzeo je u obzir da u naravi predstavlja neobrađenu poljoprivrednu površinu - pašnjak kamenitog vapnenačkog sastava sa tanjim slojem zemljanog materijala pretežno nisko raslinje i žbunje bez veće skupine visokog raslinja kosina terena -30 do 40% neravan neplaniran teren koji se nalazi uz Jadransku magistralu dvosmjerna asfaltirana prometnica; na parceli nema komunalne infrastrukture u neposrednoj blizini dostupna je sva komunalna infrastruktura (javna rasvjeta, elektropriključci jake i slabe struje, javni vodovod i odvodnja oborinskih voda) te na zemljištu ne postoje građevinski objekti. Vještak je nadalje utvrdio da po klasifikaciji Plana namjene površina, ovo zemljište ne predstavlja građevinsko zemljište. Prema namjeni predmetno zemljište uvršteno je u zonu "Z* sto predstavlja zemljište sa osnovnom namjenom zaštitnog zelenila i pejzažnih površina. Vještak u tom postupku je utvrdio da stvarna prometna vrijednost zemljišta za potpuno izvlaštenje kčbr. [katastarska čestica] površine 1006,00 m2 iznosi 1.383,250,00 kn, s tim da je kao usporednu nekretnina uzeo - zemljište ukupne površine 1236 m² koja se nalazi na lokaciji Babin Kuk - Solitudo na sjevernom dijelu područja auto kampa. Pristup zemljištu je osiguran izravno sa pješačke šetnice uz more koja se spaja na Ulicu I.Zajca. Zemljište je kamenog (vapnenačkog) sastava, prekriveno tankim slojem zemljanog materijala, te obraslo makijom. Oblik parcele je pravilan. Na zemljištu nema komunalne infrastrukture (vodovod, n.n.mreža, TK mreža, kanalizacija), već se ista nalazi u zoni zaštitnog zelenila i pejzažnih površina i nije građevinske namjene. U tom postupku odbijen je prijedlog HEP d.d. za izvlaštenjem, što među strankama nije niti sporno. Iz obrazloženja rješenja kojim se prijedlog odbija razvidno je da je isto odbijeno upravo iz razloga što je objekt već izgrađen, a i predmetni spor u tijeku.

10. U odnosu na okolnost vrijednosti zemljišta (po prijedlogu tužitelja) i na okolnost naknade za korištenje provedeno je građevinsko vještačenje po sudskom vještaku Ladi Pletikosiću, s tim da je kao relevantno za vrijednosti nekretnine sud odredo stanje nekretnine prije građenja objekta kojeg je nesporno gradio tuženik, a prema današnjim cijenama.

10.1. Sudski vještak Lado Pletikosić je iznio pisani nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio da se nalazi u Gradu Dubrovniku, uz državnu cestu D8 na predjelu iznad gradskog kotara Ploče. Do nekretnine se pristupa državnom cestom D8 koja se nalazi s južne strane parcele, imajući na umu relevantne zakonske propise i pravilnike, temeljem utvrđenog na terenu i prema geodetskom vještačenju utvrdio je da su radovi započeli 23. studenog 2011., pa je uzeo u obzir navedeni dan kao dan kakvoće te je uvidom u javno dostupne podatke te je fotografija snimki zaključio da je prije izgradnje elektroenergetskog postrojenja predmetna čestica neizgrađena, neuređena, pretežno niskim samoniklim raslinjem obrasla površina (kamenjarski pašnjak, suhi travnjak). Riječ je o izrazito kosom terenu na padini brda koja se pruža u smjeru Sl-JZ. Preko parcele je prolazila ugažena planinarska staza koja je započinjala kamenim stubištem izgrađenim na asfaltiranom ugibalištu uz državnu cestu D8 koje se nalazilo van predmetne parcele. Isti navodi da je prema Lokacijskoj informaciji zaprimljenoj od Grada Dubrovnika, čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera) nalazi se unutar obuhvata Prostornog plana uređenja Grada Dubrovnik: PPU) kao prostornog plana šireg područja i Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika (GUP kao prostornog plana užeg područja. Prema PPU se predmetna nekretnina nalazi izvan građevinskog područja naselja,a prema GUP -u se predmetna nekretnina nalazi u zoni označenoj kao ,zaštitna šuma", te se ⁃ unutar zone obuhvata predmetne katastarske čestice nalazi elektroenergetsko postrojenje - TS Srđ 110/20(10) kV. Imajući na umu ovakvo stanje, nakon provedene opsežne analize iznosi mišljenje da je cijena po m2 predmetnog zemljišta 25 EUR.

10.2. Nalazom i mišljenjem od 21. kolovoza 2025. sudski vještak građevinske struke dao je i mišljenje o cijeni naknade za korištenje u vidu cijene zakupa za predmetno zemljište počevši od 1. srpnja 2016. do dana nalaza i mišljenja te je nakon provedene analize utvrdio da je vrijednost naknade za korištenje 4.800,00 EUR, odnosno da je vrijednost godišnjeg zakupa 550,00 EUR, a po m2 1,57 EUR.

10.3. Tuženici na ovako dan nalaz i mišljenje nisu imali primjedbi tok je tužitlej istome prigovorio u dijelu u kojem vrijednost naknade za korištenje zemljišta nije uzeto u obzir da je zemljište pretvoreno u građevinsko zemljište i da se na istom nalazi objekt.

10.4. Usmeno saslušan sudski vještak Lado Pletikosić u cijelosti je ustrajao kao u svom pisanom nalazu i mišljenju te dodao da izračunata tržišna cijena po m2 je takva neovisno o utvrđenoj površini, a isto je i za cijenu zakupa po m2 koja je iskazana u pisanom dijelu nalaza, a temeljem koje je utvrdio ukupnu visinu zakupnine za sporni period. Istakao je da je on nalaz i mišljenje utemeljio i na Zakonu o procjeni, pravilnicima izvatku pribavljenom od Grada Dubrovnika te usporedbom 11 kupoprodajnih cijena. U odnosu na primjedbu tužitelja u dijelu u kojem je određena visine cijena zakupa po m2 iskazao je da je ista utvrđena temeljem 3 poredbene nekretnine, sukladno pravilnicima i to koristeći poredbenu metodu. Dodao je da je nakon što je zaprimio podnesak tužitelja provjerio točnost podataka koje je pribavio od Grada Dubrovnika u vezi poredbenih nekretnina te utvrdio da je njegov podatak u nalazu točan. Pregledao je i podatke Zavoda za statistiku i pregled tržišta nekretnina RH izrađenog MPUGDI i Ekonomskog instituta u Zagrebu te utvrdio da su na području RH visina cijene zakupa poljoprivrednog zemljišta daleko niže od onih cijena u drugim državama članicama EU, a i niže od cijene predmetne nekretnine. Naveo je da je u građevinskom smislu trafostanica građevina, da on nema informacije da bi bila formirana građevinska čestica od strane HEP d.d. Iskazao je da bi cijena bila drugačija koju je utvrdio u nalazu ako bi bila riječ o građevinskom zemljištu. Dodao je da bi na cijenu građevinskog zemljišta utjecala činjenica da je na istom zemljištu izgrađen objekt elektroenergetskog postrojenja od ključnog interesa za RH te da bi tržišna vrijednost objekta trafostanica kao što je predmetna bilo teško utvrditi s obzirom da ne postoje poredbene nekretnine, a osobito ne za trafostanice ukopane u zemlju.

10.4. Sud smatra da je sudski vještak Lado Pletikosić u cijelosti odgovorio na zadatak suda, koristeći svoju stručnost, poredbene metode i podatke koji su mu bili dostupni, dok se prigovori tužitelja isključivo odnose na zadatak suda – je li naknada za korištenje i tržišna vrijednost nekretnine treba biti procijenjena bez ili sa građevinskim objektom kojeg je nesporno izgradio tuženik, i prema stanju nekretnine kao da je građevinsko zemljište.

11. Prije svega u ovom postupku valja utvrditi je li tuženik HEP d.d. stekao pravo vlasništva građenjem s obzirom da prvotuženik-protutužitelj HEP d.d. to ističe kao razlog zbog kojeg nije dužan vratiti nekretninu u prvobitno stanje i predati je tužitelju niti platiti naknadu za korištenje jer ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed, a koje utvrđenje je sadržano u protutužbenom zahtjevu.

12. Odredbom članka 153 Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) propisano je da ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta.

13. U odnosu na spornu činjenicu kada je energetski objekt na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađen, valja ukazati da je u postupku je utvrđeno da je već u ožujku 2014. objekt bio izgrađen jer iz zapisnika o očevidu upravnog tijela-Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji od 6. ožujka 2014., na kojem je prisustvovao i tadašnji punomoćnik tužitelja, proizlazi da je to tijelo utvrdilo da je predlagatelj postupka već u posjedu građevine koja je već izgrađena za potrebe energetskog objekta. U smislu odredbe članka 230. stavka 1. ZPP-a zapisnik kojeg je sastavilo upravno tijelo u okviru svoje nadležnosti je javna isprava te se pretpostavlja da su istinite činjenice u njemu unesene. Pa kada je sud uz prisutnost stranaka, pa i punomoćnika tužitelja na tom zapisniku utvrdio da je objekt izgrađen, predmnijeva se da je navedena činjenica istinita. Teret dokazivanja suprotnoga je na tužitelju, a tužitelj samo tvrdi da je vještak Miroslav Škoda u nalazu i mišljenju konstatirao da nekretnina predstavlja slobodno neizgrađeno zemljište. Međutim, navedeni navod vještaka suprotan je sadržaju samog zapisnika upravnog tijela, a suprotan je i sadržaju vještačenja vještaka Antuna Kotlara koji je isto tako bio prisutan očevidu i koji je u svom nalazu naveo da je prilikom obilaska terena ustanovljeno da su radovi na gradilištu u punom tijeku te priložio fotoelaborat iz kojeg je razvidno da je već na tom očevidu objekt izgrađen, sa vidno postavljenom skelom radi postavljanja ukrasnog kamenja. Nije ni manje važno da je u ovom postupku sudski vještak Lado Pletikosić u nalazu i mišljenju fotografijom prikazao ortofotosnimku nekretnine iz ožujka 2013. (Izvor: Google Earth Pro) prema kojoj proizlazi da su radovi na iskopu pogona ispod zemlje u punom jeku.

14. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je energetski objekt već bio zasigurno izgrađen 6. ožujka 2014. Isto tako pregledom prijave gradilišta DALEKOVOD d.d. Državnom inspektoratu Odjelu za nadzor zaštite na radu razvidno je da je predmetno gradilište prijavljeno od 10. studenog 2011., dok je pregledom dijela Građevinskog dnevnika razvidno da je temeljem Ugovora od 13. listopada 2011. naručitelja HEP- ODS d.o.o. izvođač uveden u posao 10. studenog 2011. Prema tome, proizlazi utvrđenim i da je gradnja objekta započela u studenom 2011.

15. Dalje je utvrđeno je da je u zemljišnim knjigama prilikom ishođenja lokacije dozvole 2010., ishođenja potvrde glavnog projekta 2010., sklapanja Ugovora o služnosti nekretnine s Republikom Hrvatskom 2012. sve u vezi predmetne nekretnine, kao vlasnik bila upisana Republike Hrvatska, dok se tužitelj kao vlasnik upisao 13. siječnja 2014. i to temeljem rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko - neretvanskoj županiji, Službi za imovinsko-pravne poslove, klasa: UP/I-943-01/10- 01/06 od 29. rujna 2010. koje je postalo pravomoćno 17. prosinca 2013. kojim je dopuštena uknjižba, između ostalog i na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

16. Iako je u zemljišnim knjigama bila upisana zabilježba postupka povrata pod brojem Z-37/03, valja ukazati da prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" br. 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. i 98/19.) samo postojanje takve zabilježbe ne znači da će nekretnina biti vraćena u naravi niti da će podnositelj zahtjeva steći pravo vlasništva. Naime, prema članku 1. navedenog Zakona naknada se u pravilu ostvaruje isplatom u novcu ili vrijednosnim papirima, dok se povrat imovine u naravi određuje samo ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke. Stoga, sama činjenica vođenja postupka za naknadu nije bila dostatna da bi treće osobe mogle zaključiti da će nekretnina biti vraćena upravo u naravi i da će doći do promjene vlasništva. Tužitelj ne tvrdi niti iz provedenih dokaza proizlazi da su tuženici sudjelovali u upravnom postupku koji se vodio pred Uredom državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službi za imovinsko- pravne poslove, Klasa: UP/I-943-01/10-01/06, niti da su na drugi način bili upoznati s tijekom ili ishodom toga postupka, odnosno s činjenicom da je 29. rujna 2010. doneseno rješenje kojim je određeno vraćanje predmetne nekretnine u naravi. Štoviše, navedeno rješenje postalo je pravomoćno tek u prosincu 2013., kada je, prema utvrđenom činjeničnom stanju, izgradnja energetskog objekta već bila u poodmakloj fazi, budući da je gradnja započela u studenome 2011., a 6. ožujka 2014. objekt je već bio izgrađen te su se izvodili završni radovi postavljanja ukrasnog kamenja. U vrijeme izdavanja lokacijske dozvole, potvrde glavnog projekta, sklapanja ugovora o služnosti te početka izvođenja radova u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine bila je upisana Republika Hrvatska, dok je tužitelj postao vlasnikom pravomoćnošću pravnog rješenja 17. prosinca 2013., a koje vlasništvo je tek upisano u zemljišne knjige i bilo vidljivo trećima 13. siječnja 2014. Slijedom navedenoga, sud smatra da su tuženici imali opravdan razlog pouzdati se u zemljišnoknjižno stanje te da sama zabilježba postupka povrata nije bila takve pravne naravi da bi sama po sebi isključivala njihovu poštenost kao graditelja.

17. Stoga, imajući u vidu da su prvotuženiku HEP d.d. sva nadležna tijela izdala potrebne upravne akte za građenje te da u vrijeme početka gradnje nije dokazano da je znao ili morao znati da je postupak povrata pravomoćno okončan u korist tužitelja, sud zaključuje da je prvotuženik u smislu članka 153. ZV-a bio pošten graditelj.

18. S druge strane, sud smatra da tužitelj nije postupao na način koji zahtijeva članak 153. ZV-a. Naime, iako je znao da vodi postupak povrata još od 2003. godine te mu nije moglo ostati nepoznato da se uz samu državnu cestu gradi energetski objekt velikih dimenzija, čija je izgradnja započela 2011., a dovršena zasigurno 6. ožujka 2014., nije bez odgode poduzeo odgovarajuće pravne radnje radi zabrane daljnje gradnje niti je na drugi način pravodobno osporio izvođenje radova.

19. Slijedom svega navedenog, zaključak je suda da je temeljem odredbe članka 153. ZV-a prvotuženik HEP d.d. stekao pravo vlasništva zemljišta na kojem je izgradio energetskog objekta - transformatorske stanice 110/20(10) kV Srd" i priključnih vodova 110i20(10) kV s kabelskim raspletom.

20. Međutim, HEP d.d. zahtjeva da sud utvrdi da je vlasnik cjeline kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

21. Na okolnost činjenice koliki dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je zahvaćen građevinom transformatorske stanice 110/20(10) kV Srd" i priključnih vodova 110i20(10) kV s kabelskim raspletom provedeno je geodetsko vještačenje po sudskom vještaku Iliji Margaretiću,

23. Sudski vještak Ilija Margaretić u pisanom nalazu i mišljenju 20. studenog 2024. i njegovim dopunama od 20. veljače 2026. i 14. travnja 2026. ističe da predmetna nekretnina predstavlja dio ograđenog dvorišta s postrojenjem, kamene stepenice Puta za Bosanku, kose zidove i površinu ograđenu žičanom ogradom, travnjak i dio asfaltiranog prilaza i površinu šumskog raslinja, te je tako prikazao na preglednoj skici Lik broj 1 koji predstavlja uređeni i ograđeni (žičanog ogradom i zidovima) dio kčbr. [katastarska čestica] koji razdvaja dio postrojenja od ostatka zemljišta, a označen slovima:

ABCDEFGHIJKLMNOPRSTUV površine 300 m2, lik broj 2 (označen slovima IJKLMXZ) površine 48 m2, a koji predstavlja dio kčbr. [katastarska čestica] između kčbr. [katastarska čestica] (javne magistrale), stepenica Put za Bosanku i ograđenog postrojenja (lika broj 1), lik broj 3 (označen slovima i brojevima: F123456) površine 37 m2, lik broj 5 (označen brojevima 12-13-14-15-16) površine 10 m2, a koji likovi prema dopuni nalaza i mišljenja predstavljaju dio postrojenja pod zemljom (skica s lista 418 spisa) kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

24. Usmeno saslušan sudski vještak Ilija Margaretić u cijelosti je ustrajao kao u pisano danom nalazu i mišljenju te stranke nisu imale posebnih pitanja niti prigovora na nalaza i mišljenje, nakon njegovih dopuna pa je sud u cijelosti prihvatio ovako dan nalaz i mišljenje jer je izrađen temeljem mjerenja na terenu, sukladno pravilima struke.

25. Stoga je temeljem očevida na licu mjesta i nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ilije Margaretića utvrđeno kako je građenjem prvotuženik HEP d.d. zahvatio dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini likova 1., 2., 3. i 5., a koja iznosi 395 m2 , dok se lik broj 4. odnosi na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na preostalom dijelu se nalaze stepenice koje vode s javnog puta na Put za Bosanku te ne predstavljaju dio navedenog zemljišta koje služi postrojenju.

26. Prema navedenom prvotuženik HEP d.d. nije građenjem stekao cjelinu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako to tvrdi u protutužbi, već je stekao samo onaj dio ispod građevine, dio zemljišta ispod kojeg se nalazi građevina i zemljište koje služi građevini, a koje je na terenu i ograđeno žičanom ogradom, te pristupni put elektroenergetskog postrojenja do javne magistrale, a koje upravo predstavljaju dijelove prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka označene kao lik broj 1. označen slovima: ABCDEFGHIJKLMNOPRSTUV površine 300 m2, lik broj 2. označen slovima IJKLMXZ površine 48 m2, lik broj 3. (označen slovima i brojevima: F123456) površine 37 m2 i lik broj 5 (označen brojevima 12-13-14-15-16) površine 10 m2, dakle ukupnu površinu 395 m2. Prema tome, valjalo je prihvatiti protutužbeni zahtjev prvotuženika HEP d.d. djelomično u odnosu na navedeni dio , a u preostalom dijelu protutužbeni zahtjev odbiti.

27. U odnosu na tužbeni zahtjev, kako glavni tako i podredni u dijelu u kojem tužitelj zahtjeva od oboje tuženika, ukloniti sve građevine, postrojenja, uređaje i predmete sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je predati slobodnu od svojih stvari i osoba u posjed tužitelju valja reći da je zahtjev u cijelosti neosnovan . To stoga što je u postupku utvrđeno da je upravo prvotuženik HEP d.d. vlasništvo dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem je postrojenje izgrađeno stekao temeljem zakona - građenjem u ožujku 2014. te zbog toga što tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke propisane odredbom članka 162. stavka 1. ZV-a. Utvrđeno je da je upravo prvotuženik HEP d.d. vlasnik dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojeg i drži u posjedu od zasigurno ožujka 2014. pa ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed (članka 163. st.1. ZV-a) i ima pravo odbiti predaju tog dijela tužitelju. Za preostali dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem se nalaze stepenice i raslinje nije utvrđeno da bi tuženici bili u posjedu niti da su tužitelja na bilo koji način onemogućili u posjedu.

28. U odnosu na zahtjev za isplatu naknade zbog korištenja nekretnine u vidu jednokratne naknade od 1. srpnja 2016., kao i rente, sud smatra da isti nije osnovan. Naime, u postupku je utvrđeno da je prvotuženik HEP d.d. pravo vlasništva na dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 395 m² stekao građenjem primjenom članka 153. ZV-a. Slijedom toga, od trenutka stjecanja prava vlasništva tuženici koriste predmetni dio nekretnine na temelju vlastitog stvarnog prava, odnosno na temelju prava vlasništva HEP d.d., a ne bez pravne osnove, dok tužitelj u periodu za kojeg zahtjeva naknadu nije vlasnik nekretnine u navedenom dijelu, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke za dosudu naknade zbog korištenja niti jednokratne naknade niti rente.

29. U odnosu na preostali dio čestice nije utvrđeno da su tuženici taj dio koristili niti da su tužitelja isključili iz njegova posjeda, pa nisu ispunjene pretpostavke ni za dosudu naknade za korištenje za taj dio nekretnine. Stoga je tužbeni zahtjev i u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.

30. Odluka o troškovima parničnog postupka po tužbi temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, a po protutužbi po osnovi odredbe članka 154. stavka 4. ZPP-a.

31. Sud je imao na umu da je vrijednost predmeta spora do 30. lipnja 2021. iznosila 183.456,10 EUR (1.382,250,00 kn), a nakon toga 79.633,69 EUR (600.000,00 kn), da je prvotuženik podnio i protutužbu dana 25. siječnja 2022., s vrijednosti predmeta spora u visini 27.871,79 EUR (210.000,00 kn) te da oba tuženika zastupa isti odvjetnik, da je nakon što je podnesena protutužba raspravljalo na svim ročištima i u očitovanjima pisanim podnescima o oba zahtjeva i tužbenom i protutužbenom), da su tuženici uspjeli u postupku u odnosu na tužbu 100%, a u odnosu na protutužbu prvotuženik je uspio 50%.

31.1. Tako tuženicima pripadaju troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) imajući na umu vrijednost predmeta spora :

- po tužbi i to za sastav 4 obrazložena podneska i to: od 27. siječnja 2021., 8. ožujka 2021. (po 1381 b, Tbr. 8/1), od 13. siječnja 2022. i 27. lipnja 2022. (po 600 b, Tbr. 8/1), za sastav podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 4. rujna 2025. ( 600 b, Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 28. travnja 2021. (1381 b, Tbr. 9/1), na ročištima 14. lipnja 2022., 12. srpnja 2024., 9. prosinca 2025., 17. veljače 2026., 7. srpnja 2026. ( po 600 b, Tbr. 9/1), odnosno ukupno 8343 boda, što imajući na umu vrijednost jednog boda i PDV iznosi 20.857,50 EUR.

- po protutužbi za sastav protutužbe (250 b, Tbr. 7/1), za sastav podnesak 27. lipnja 2022., 4. rujna 2025. (po 250 b, Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 14. lipnja 2022., 12. srpnja 2024., 9. prosinca 2025., 17. veljače 2026., 7. srpnja 2026. ( po 250 b, Tbr. 9/1), odnosno ukupno 2.000 boda, što imajući na umu vrijednost jednog boda i PDV iznosi 5.000,00 EUR. Tome valja dodati trošak sudske pristojbe za tužbu (331,81 EUR) i presudu (199,36 EUR) 5.531,17 EUR. Kako je Prvotuženik s protutužbom uspio s osnovom u cijelosti, a s visinom u dijelu svog zahtjeva jer mu je dosuđena površina 395 m2 od 1150 m2, pa njegov uspjeh po protutužbi je u omjeru 34,35%. S obzirom da je tužitelj po protutužbi dao povoda postupku te da je osporavao cijelo vrijeme osnovu po kojoj su se izvodili dokazi, to je sud u odnosu na zahtjev po protutužbi odlučio da svaka strana snosi svoje troškove postupka, primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.

U Dubrovniku 20. kolovoza 2026.

Sutkinja

Marijana Capurso Kulišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika