REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3930/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Anite Burza, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZŽ, [adresa], ViII. Post-ljra, PS Z, P, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Mučnjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kuželički & Mučnjak d.o.o., Zagreb, Nova Ves 3, protiv tuženika Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 20. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zlatar-Bistrica, KLASA: UP/I-216-02/25-09/130746, URBROJ: 511- 17-10-25-5 od 3. prosinca 2025.

II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-02/25-09/130746, URBROJ: 511-17- 10-25-5 od 3. prosinca 2025., odbio zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad.

2. Tužitelj je prvotno pokrenuo upravni spor zbog šutnje uprave, jer tuženik nije u donio odluku u za to propisanom roku, a nakon što je tuženik donio predmetno osporeno rješenje tužitelj je proširio tužbeni zahtjeve na naprijed navedeno rješenje.

2.1. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je tuženik trebao zatražiti od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje da požuri s dostavom mišljenja. Smatra da taj postupak nije zaseban postupak te raniji i novi Pravilnik o evidencijama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u svojim odredbama ne propisuju način dostave spornog mišljenja stranci, niti oblik tog mišljenja u vidu odluke s obrazloženjem, a niti sadrže upute o pravnom lijeku pa se stoga izdavanje tog mišljenja ne može smatrati zasebnim postupkom zbog kojeg se rokovi odlučivanja o predmetnom zahtjevu propisani Zakonom o strancima i Zakonom o općem upravnom postupku ne bi primjenjivali. Navodi kako je odredbom članka 93. stavak 1. točke 10. Zakona o strancima propisano da tuženik može odbiti zahtjev tužitelja ako postoji opravdana sumnja vjerodostojnosti priloženih isprava i njihovog sadržaja, a ne da HZZ može na temelju te odredbe dati negativno mišljenje. Smatra da tuženik treba ukazati HZZ-u da se isti pogrešno poziva na odredbu članka 93. stavka 1. točke 10. Zakona o strancima kao razlog dostave negativnog mišljenja i da dostavi novo mišljenje na temelju provedenih provjera sukladno odredbama članka 99. Zakona o strancima i odredbama Pravilnika.

3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika i potražuje troškove upravnog spora.

4. Tuženiku se u odgovoru na tužbu poziva na odredbu članka 97. stavka 1. i članka 99. stavka 1. Zakona o strancima. Navodi da je iz službene zabilješke Policijske postaje Zlatar-Bistrica od 24. listopada 2025., razvidno, da je zahtjev tužitelja za izdavanjem dozvole za boravak i rad obrađen istog dana i da su izvršene potrebne službene provjere za tužitelja kao državljanina treće zemlje, kao i da su zatražene provjere od Ministarstva pravosuđa i SOA te je prema uputi Ministarstva unutarnjih poslova od 11. ožujka 2025., zatražena operativna provjera poslodavca. Također navodi da je zatraženo i mišljenje od HZZ-a, a koje mišljenje je negativno te da je nakon toga poslan poziv poslodavcu BEZAK MTP d.o.o., radi uzimanja izjave na zapisnik te radi očitovanja na činjenice i okolnosti u svezi navedenog negativnog mišljenja HZZ-a. Ističe da je poslodavac tužitelja 20. studenoga 2025., dostavio pisano očitovanje u kojem je naveo kako je primio negativno mišljenje HZZ-a iz razloga što priloženi ugovori o radu nepravovaljani te je naveo kako ima saznanja da su radnici podnijeli tužbe radi nerješavanja predmetnih zahtjeva za izdavanje dozvola za boravak i rad. Navodi da je 21. studenoga 2025., zaprimio dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Krapina od 21. studenoga 2025., koji ga je obavijestio da su dana 10. studenoga 2025., izdali negativno mišljenje za zapošljavanje tužitelja budući da postoji opravdana sumnja u vjerodostojnost potpisa ugovora o radu.

4.1. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.

6. U konkretnom slučaju za rješavanje ovog upravnog spora mjerodavna je odredba članka 97. stavak 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25., dalje ZS), kojom je propisano da Ministarstvo putem Policijske uprave odnosno policijske postaje može izdati dozvolu za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. Zakona, a na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 99. Zakona te ako je ispunjen uvjet iz članka 103.f Zakona u slučaju kad poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik u osiguravanju smještaja.

6.1. Stavkom 2. citiranog članka 97. ZS-a, propisano je, da će Ministarstvo putem Policijske uprave, odnosno policijske postaje po službenoj dužnosti od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje zatražiti mišljenje iz gore navedenog stavka 1. članka, a ujedno je u stavku 3. točke 1. članka 97. ZS-a propisano, da se zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad prilaže i Ugovor o radu.

6.2. Člankom 99. stavkom 1. ZS-a propisano je, da će se pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 97. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako su između ostaloga ispunjeni i uvjeti iz članka 97. stavka 3. točaka 1. i 2. te stavaka 4., 6., 8. i 9. ovoga Zakona.

6.3. S tim u svezi ukazuje se tužitelju da je Zakonom o strancima i Pravilnikom o evidencijama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje (Narodne novine, broj: 110/25., dalje Pravilnik) propisano, da Hrvatski zavod za zapošljavanje izdaje mišljenje za izdavanje dozvole za boravak i rad državljaninu treće zemlje po službenoj dužnosti na zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova te mišljenje elektroničkim putem dostavlja ministarstvu nadležnom za unutarnje poslove, u razumnom roku.

7. Imajući u vidu citiranu odredbu članka 97. stavak 1. ZS-a, u konkretnom slučaju nije ispunjen jedan od uvjeta za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja u Republici Hrvatskoj, jer nije izdano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 99. stavka 1. ZS-a.

8. Naime, Zakonom o strancima i pripadajućim podzakonskim propisima utvrđeni su uvjeti koji moraju biti kumulativno ispunjeni, kako bi mogla biti izdana dozvola za boravak i rad državljaninu treće zemlje kod poslodavca u Republici Hrvatskoj, a davanje mišljenja u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj u nadležnosti je Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koje mišljenje donosi temeljem Zakona o strancima i Pravilnika o evidencijama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao i drugih zakonskih i podzakonskih akata Republike Hrvatske te tuženik nema ovlast preispitivati, niti ulaziti u načine ni razlog izdavanja, bilo pozitivnog bilo negativnog mišljenja, veći je jedan od uvjeta koji mora biti ispunjen u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, izdavanje pozitivnog mišljenja od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

9. Iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje KLASA: 102-01/25-01/20, URBROJ: 2140-11-03/19-25-2 od 21. studenoga 2025., razvidno je da je Hrvatski zavod za zapošljavanje temeljem zahtjeva poslodavca BEZAK MTP d.o.o., za izdavanje dozvole za boravak i rad za ovdje tužitelja, državljanina Indije, odlučujući o ispunjavanju uvjeta iz članka 99. i 97. ZS-a izdao negativno mišljenje, jer iz dostavljenog Ugovora o radu postoji opravdana sumnja u vjerodostojnost potpisa iz ugovora iz čega proizlazi da navedeni ugovor nije pravovaljan.

10. S tim u svezi ukazuje se tužitelju, da je upravo iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, razvidno, da je negativno mišljenje Hrvatski zavod za zapošljavanje donio iz razloga, što poslodavac tužitelja nije ispunio uvjete iz članka 99. stavak 1. ZS- a, budući postoji sumnja u vjerodostojnost potpisa iz ugovora (članak 97. stavak 3. točka 1. ZS-a).

11. Stoga kako u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za izdavanjem predmetne potvrde, jer je izdano negativno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za gore tužitelja, državljanina Indije to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

12. Budući da ni ostali prigovori sadržani u tužbi nisu od utjecaja na zakonitost osporenoga rješenja te s obzirom na sve naprijed navedeno i u postupku utvrđeno, Sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 98. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, 36/24., dalje ZUS).

14. Stoga je temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I izreke.

15. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-

a. (točka II izreke).

U Zagrebu 20. kolovoza 2026.

Sutkinja

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Marko Mučnjak, [adresa] Zagreb, Nova Ves 3

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis