Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: I -412/2023-3

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I -412/2023-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Tomislava Juriše i mr.sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. P. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenog T. P., okrivljene S. P. i okrivljene pravne osobe A. P. d.o.o. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. listopada 2023. broj Kov-29/2023-11., u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.

riješio je

 

Odbijaju se žalbe okrivljenog T. P., okrivljene S. P. i okrivljene pravne osobe A. P. d.o.o. kao neosnovane.

Obrazloženje

 

1. Uvodno naznačenim prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu odbijen je prijedlog za izdvajanje kao nezakonitog dokaza i to „Skraćeni due diligence i izračun potencijalne štete za društvo Z. T. L. d.o.o. izrađen od strane mr.sc. I. L. stalne sudske vještakinje za financije računovodstvo i poreze, Centra za financijska vještačenja d.o.o. od prosinca 2018.“.

2. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli okrivljeni T. P. po braniteljici G. M., okrivljena S. P. po branitelju T. I. i okrivljena pravna osoba A. P. d.o.o. po predstavniku T. G..

2.1. Okrivljeni T. P. žalbu je podnio zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i prihvati njegov prijedlog te da se iz spisa izdvoji osporeni dokaz kao nezakonit dokaz, a podredno predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Okrivljena S. P. podnijela je žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.3. Okrivljena pravna osoba A. P. d.o.o., podnijela je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa izdvoji osporeni dokaz kao nezakonit dokaz, a podredno predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Oštećenik kao tužitelj se po punomoćniku M. M. očitovao na podnesene žalbe okrivljenika koje predlaže odbiti  kao neosnovane.

 

4. Okrivljeni T. P. u svojem očitovanju podnesenom po punomoćniku M. M. predlaže podneske kojim se oštećenik kao tužitelj očitovao na podnesene žalbe odbaciti kao nedopuštene.

 

5. Žalbe okrivljenog T. P., okrivljene S. P. i okrivljene pravne osobe A. P. d.o.o.  nisu osnovane.

 

6. Nisu u pravu žalitelji kada tvrde da je iz spisa predmeta, potrebno izdvojiti Skraćeni due diligence i izračun potencijalne štete za društvo Z. T. L. d.o.o. izrađen od strane mr.sc. I. L. stalne sudske vještakinje za financije računovodstvo i poreze, Centra za financijska vještačenja d.o.o. od prosinca 2018.“.

 

7. Naime, iako je točno da taj dokument nema značaj vještačenja, odnosno utvrđenja u njemu ne predstavljaju nalaz vještačenja u smislu odredbe članka 308. i 309. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.), to ne znači da on predstavlja nezakonit dokaz po bilo kojoj osnovi iz članka 10. ZKP/08. To zato jer nije pribavljen kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, okrutnog ili nečovječnog postupanja kao niti povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života. Isto tako ne radi se o dokazu pribavljenom povredom odredaba kaznenog postupka a koji je izričito predviđen odredbama ZKP/08., niti se za taj dokaz saznalo iz nezakonitih dokaza.

 

8. Prema tome riječ je o ispravi na kojoj se mogu temeljiti dokazni prijedlozi ili koja može služiti služiti kao dokaz o drugim u njoj konstatiranim činjenicama. U ovoj fazi postupka (pred optužnim vijećem) navedena dokumentacija predstavlja sredstvo kojim se sud ovlašten koristiti za ocjenu osnovanosti optužnice.

 

9. Činjenica na koju upire žalitelj T. P. da je vještačenje zatražila jedna strana u postupku, odnosno oštećenik kao tužitelj i da je ono plaćeno od oštećenog kao tužitelja, tj. vlasnika i osnivača trgovačkog društva, a sve prije pokretanja kaznenog postupka, ukazuje jednino na to da isprava nema značaj vještačenja u smislu odredbe članka 309. ZKP/08., jer ga nije pisanim nalogom odredilo tijelo koje vodi postupak, međutim, te okolnosti ne čine ispravu nezakonitom. Zbog toga i primjedbe preostala dva žalitelja o nedostacima te isprave (u pogledu postojanja samo jednostrano pribavljene interne dokumentacije i postojanja ograda same I. L. koja je ispravu sačinila) nisu mjerodavne za njezinu zakonitost nego za njezinu vjerodostojnost, a to je činjenično pitanje.

 

10. Prema tome, izrada navedene isprave ne predstavlja nezakonit dokaz već pravo stranke u postupku da dođe u posjed dokumentacije kojom će potkrjepljivati svoje tvrdnje, u ovom slučaju i optužni akt, jer se radi o optužnici oštećenika kao tužitelja, te takovu dokumentaciju svaka stranka u postupku ima pravo dostavljati sudu. Stoga, iako je prvostupanjski sud naveo da je pravo okrivljenika da dostavlja sudu sve što ide u prilog njegove obrane, što žalitelj T. P. u žalbi ističe kao proturječje, (jer se u konkretnom slučaju radi o oštećeniku kao tužitelju), po mišljenju drugostupanjskog suda taj navod valja promatrati uopćeno u smislu prava stranaka u postupku (i tužitelja i okrivljenika) na predočavanje sudu svega što im ide u prilog. Zato, pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje.

 

11. Jednako tako, iako bi u izreci ispravno trebalo stajati da se prijedlog za izdvajanje nezakonitog dokaza „odbija kao neosnovan“ ispuštanje navedene formulacije prema ocjeni drugostupanjskog suda ne čini proturječje između izreke i obrazloženja, jer je iz obrazloženja kroz jasne, dostatne i neproturječne razloge razvidno zašto je prijedlog okrivljenika za izdvajanje nezakonitog dokaza odbijen, kako to stoji u izreci, pa je unatoč ispuštanju riječi „neosnovan“ pravilnost rješenja očuvana.

 

12. Navodi žalitelja T. P. koji u žalbi kojima polemizira sa (ne)zakonitošću podnošenja optužnice kao neposredne, ne predstavljaju relevantne razloge za odlučivanju o (ne)zakonitosti konkretnog dokaza, pa ih drugostupanjski sud kao takve nije niti razmatrao.

 

13. Slijedom navedenog, a budući da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nije nađeno da su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 15. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća:

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.

 

 

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu