Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Pagu

Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor 23250 Pag

Poslovni broj P-2012/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sucu Ivi Peričić Pejar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Gordani Šimunov, odvjetnici iz Zadra, protiv tuženika Grada Novalje, Trg dr. Franje Tuđmana 1, Novalja, OIB: 85290822507, zastupan po punomoćniku Miranu Zorici, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne rasprave dana 9. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, te objave presude dana 20. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva na dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prethodno mijenjanju granica k. o. [katastarska općina]) ukupne površine 12m2 (u naravi nadstrešnica kuće tužitelja) koji je dio na Skici -1 sudskog očevida od 30.kolovoza 2023.godine označen žutom bojom i omeđen likom i slovima A-B-K-L-A izrađenoj po ovlaštenom sudskom vještaku ing. geod. Ivanu Marinoviću iz Zadra, koja Skica -1 čini sastavni dio ove presude, što je tuženik Grad Novalja dužan priznati i slijedom toga dozvoliti tužitelju da to svoje pravo vlasništva i upiše u zemljišne knjige, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženika za cijelo.

II. Dužan je tuženik Grad Novalja nadoknaditi tužitelju FN prouzročene parnične troškove u nosu od 2.673,28 Eura, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Prethodni tužitelj ZN u tužbi u dalje tijekom postupka navodi kako je tužitelj 1977. godine kupio kuću i okućnicu u k. o. [katastarska općina] ( Lun). Otprilike u isto vrijeme, drugi dio kuće je kupio gospodin VN iz [adresa]. U oba predmeta je bio isti prodavatelj jer se u stvarnosti radi o jednoj kući. Protekom godina, tužitelj je dio svoje okućnice mijenjao sa susjedima s druge strane te je nakon zamjene nadogradio svoju kuću. Tužitelj je pokrenuo i postupak legalizacije nadograđenog dijela, a nakon nekog vremena je u cilju uknjižbe cijele nekretnine (osnovnog dijela iz kupoprodajnog ugovora i legaliziranog nadograđenog dijela), u siječnju 2018. angažirao odvjetnicu Natašu Vučinić iz Zagreba. Ista odvjetnica je paralelno zastupala i gospodina VN za uknjižbu njegovog dijela kuće. U proljeće 2021. godine, tužitelj sasvim slučajno saznaje da je odvjetnica „kupila kuću“ od gospodina VN. Tužitelj je tijekom 2021. godine u nekoliko navrata kontaktirao odvjetnicu i pitao za status svog predmeta, ali je odvjetnica svaki put davala dosta neodređene odgovore. Uvidom u zemljišne knjige krajem rujna 2021. godine, utvrđeno je da je tuženik Ad 1), a otac odvjetnice, Nikola Vučinić ugovorom od 23.11.2020. godine i Aneksom ugovora od 25.11.2020. godine stekao nekretninu koja je uknjižena kao njegovo vlasništvo na sudu 30.11.2020. godine (a inače radi se o k. č. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]), za koje nekretnine tužitelj smatra da su dijelom i njegovo vlasništvo. Radi mirnog rješenja spora tužitelj je angažirao privatnog geodeta, ali odvjetnica Nataša Vučinić koja se fizički zatekla u korištenju nekretnine u trenutku dolaska geodeta, nije dozvolila mjerenje nekretnine u vlasništvu tuženika HN, pa ovaj sudski postupak ostaje jedini mogući način da tužitelj utvrdi i uknjiži svoje pravo vlasništva na svojim nekretninama. Tužitelj je u posjedu svoje nekretnine od kupnje iste, odnosno 1977. godine, za kuću plaća porez na kuću za odmor, režije glase na njegovo ime, a i odvojeno brojilo za struju postavio je 2016. godine.

2. Tijekom postupka tužitelj ZN je preminuo, te je sud rješenjem poslovni broj: P-256/2023 od 10. lipnja 2024. odredio prekid postupka. Rješenjem poslovni broj: P-256/2023 od 25. kolovoza 2025. nastavljen je postupka, te je FN pozvan da preuzme postupak, što je isti i učinio.

3. Tuženik u odgovor u na tužbu navodi kako tuženik za sada spori osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja jer u prilog tužbi ne dostavlja niti jednu ispravu kojom bi dokazao svoje navode o načinu stjecanja utužene nekretnine. Prvenstveno, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer tužitelj ne dostavlja potvrdu da se nekretnina na dan 24.07.1991.g. nalazila unutar granica građevinskog područja naselja. K tome još, iz zk izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] u kojem zk.ul. je upisana kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentiran je prigovor RH na listu B pod brojem Z-19331/2022 što dodatno potvrđuje osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije. Nadalje, tužitelj u tužbi tvrdi kako je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva pri tome misleći na kupoprodajni ugovor od 1979 kojeg je dostavio uz tužbu. Iz navedenog ugovora proizlazi kako je predmet kupoprodaje kč. br. [katastarska čestica] i to bez oznake katastarske općine. Tužitelj u odnosu na Grad Novalju traži utvrđenje da je stekao valjanu pravnu osnovu u odnosu na dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja čestica nije predmet kupoprodajnog ugovora. Također, tužitelj ne dokazuje ni da je DN, pok. F bio vlasnik nekretnina koje je prodao tužitelju. Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj se očitovao kako isti nije mijenjao katastarske općine, a niti njihove oznake, a što je razvidno iz povijesnog zk izvatka u kojem stoji:

Zaprimljeno 13.10.2025.g. pod brojem Z-32971/2025 9.1 UPIS k. č. [katastarska čestica] koja je prije promjene granice k.o. bila upisana kao 487/17, 487/6 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sada su u i prenesene u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

I zabilježbu spora zk sud je po sužbenoj dužnosti prenio u predmetni zk uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Dakle, predmetna čestice postoji i dalje, a posebice postoji terasa tužitelja, jer jednostavno nije mogla „ nestati“ na način kako to navodi tuženik, već je usklađenjem granica ista i u istoj površini sada označena kao k. o. [katastarska općina] umjesto k. o. [katastarska općina]. Prethodno je bila upisana u katastru pod k. o. [katastarska općina], a u sudu pod k. o. [katastarska općina], pa je evidentno došlo do usklađenja u upravnim postupcima koji su se dogodili nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari i na što tužitelj nije imao nikakva utjecaja.

5. Izvorno podnesenom tužbom tužitelj je u ovoj pravnoj stvari postavio zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je kao tuženicu ad. 1 označio i Natašu Vučinić, za koju česticu u tuženicu je naknadno povukao tužbu, o čemu je doneseno rješenje ovog suda poslovni broj. P- 2012/2025 od 23. ožujka 2026. (l.s.170).

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvod iz posjedovnog lista (l.s.15- 20), kupoprodajni ugovor (l.s.23-26), geodetski snimak predmetne nekretnine (l.s.32- 33), rješenje Grada Novalje od 7.3.2016. (Ul.a.35-37),rješenje porezne uprave Grada Novalje od 27.4.2021. (l.s.39), skicu lica mjesta (l.s.41), ugovor o zamjeni nekretnina od 1.9.2009. (l.s.65-68), prijedlog parcelacije iz 2014. (l.s.70), rješenje o nasljeđivanju od 3.7.2024. (l.s.139-141), ugovor o darovanju od 5.7.2024. (l.s.134-146), povijesni zk izvadak za predmetnu nekretninu (l.s.190-198), održan je očevid na licu mjesta dana 4. srpnja 2023. (l.s.86-87), izvršen je uvid u skicu lica mjesta od 30. kolovoza 2023. (l.s.90-91), te nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivana Marinovića od 30. kolovoza 2023. s fotodokumentacijom (l.s.92-97), saslušani su svjedoci FNP, ON i BN.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi da je vlasnik dijela nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (prethodno mijenjanju granica k. o. [katastarska općina]) ukupne površine 12m2 (u naravi nadstrešnica kuće tužitelja) koji je dio na Skici -1 sudskog očevida od 30.kolovoza 2023.godine označen žutom bojom i omeđen likom i slovima A-B-K-L-A, te uknjižba toga prava u zemljišnim knjigama.

9. Činjenični supstrat tužbe predstavlja opis događaja za koji tužitelj smatra da mu pruža osnove za isticanje određenog zahtjeva. Pri iznošenju činjenica vezanih uz određeni događaj potrebno je iznositi samo pravno relevantne činjenice iz kojih mogu nastati pravne posljedice koje se ističu u tužbenom zahtjevu te je sud dužan analizirajući činjenične navode stranaka izvesti zaključak o tome koja je to građanskopravna norma koja se odnosi na iznesene činjenice. Kako je prethodno navedeno iz činjeničnog supstrata tužbe proizlazi da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na stjecanju iste na temelju kupoprodaje i zamjene, te da se nalazi u samostalnom, neometanom i neprekinutom posjedu utužene nekretnina više od 40 godina, a služi mu kao okućnica.

10. Na okolnost identifikacije predmetne nekretnine sud je održao očevid na licu mjesta dana 30. kolovoza 2023. godine uz sudjelovanje vještaka geodeta te je neposrednim opažanjem utvrdio da predmetna nekretnina predstavlja nadstrešnicu i ulaz u kuću tužitelja. Navedeno se nalazi na čest.zm. 487/6 k. o. [katastarska općina]. Iz priložene fotodokumentacije uz skicu lica mjesta vidljivo je da se dio čest. zem. [katastarska čestica] k.o. nalazi uz kuću tužitelja, te predstavlja popločani ulaz u kući i nadstrešnicu.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige vidljivo je da je utužena nekretnina upisana kao vlasništvo Grada Novalje.

12. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige vidljivo je da je utužena nekretnina upisana kao Općenarodna imovina s upisanim organom upravljanja u korist: Narodni odbor općine Novalja. Uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 137 razvidno je da je predmetna nekretnina evidentirana kao javno dobro (putevi i vode), Pag.

13. Tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći kako tužitelj nije dostavio potvrdu da se nekretnina na dan 24.srpnja.1991. nalazila unutar granica građevinskog područja, kako bi se mogao utvrditi pravni slijednik Općenarodne imovine. S obzirom da je titular predmeta spora društveno vlasništvo, to je potrebno utvrditi status zemljišta na dan 24. srpnja 1991. godine kada je na snagu stupio Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", br. 34/91) odnosno je li se ista nekretnina na dan stupanja na snagu navedenog Zakona nalazila unutar granica građevinskog područja, u kojem slučaju bi pasivno legitimiran bio Grad Novalja ili pak izvan tih granica, a u kojem slučaju bi bila pasivno legitimirana RH. Budući da se nesporno radi o građevinskom zemljištu, budući se kuće na istome izgrađene početkom 20. stoljeća i radi se o starinama, pasivno legitimiran je tuženik pa se i bez dostavljanja uvjerenja nadležnog ureda o statusu nekretnine na dan 24. srpnja 1991. na nedvojbeni način moglo utvrditi da je pasivna legitimacija na strani Grada Novalje.

14. Prema čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09 – dalje u tekstu: ZV), propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

15. Dakle, valjana pravna osnova stječe se na temelju pravnog posla (kupoprodaje, darovanja, ugovora o doživotnom uzdržavanju...) te takav pravni posao predstavlja titulus, dok je modus stjecanja prava vlasništva uknjižba u zemljišne knjige.

16. Iz rješenja upravnog odjela za poslove lokalne samouprave i uprave, Odsjek za gospodarstvo, gradske naknade i društvene djelatnosti Grada Novalje od 7. ožujka 2016. (l.s.35-37) proizlazi da je tuženik tužitelju obračunao naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade-jednostavne zgrade izgrađene na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

17. Iz ugovora o zamjeni nekretnina od 1. rujna 2009. (l.s.65-69) zaključenog između BN, kao punomoćnika ĆN i ZN proizlazi kako je predmet zamjene dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi dvorište ispred ulaza kućnog broja 182, površine 46 m2, koji BN daje ZN, dok ZN daje BN, kao punomoćniku ĆN nekretninu oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] , u naravi oranica površine 83 m2.

18. Iz rješenja po nasljeđivanju poslovni broj O-1757/2024 od 3.srpnja 2024. utvrđeno je kako je nasljednikom ZN proglašena supruga RN za cijelo (l.s.139-141), dok iz ugovora o darovanju od 5. srpnja 2024. proizlazi kako PN daruje FN kuću u [adresa] na adresi [adresa] (l.s.143-146).

19. Na okolnost utvrđivanja stjecanja vlasništva utužene nekretnine te neometanog posjeda dugi niz godina sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke ZNP, ON i BN.

20. Iz iskaza svjedokinje VNP nakon što joj je pokazan skica sudskog očevica proizlazi da je predmetnu kuću kupio njen stric ZN 1977. Predmetna nekretnina predstavlja kuću i prilaz kući. Naime radi se o betoniranoj površini ispred ulaza u kuću. U odnosu na nadstrešnicu koja se vidi na fotografiji sudskog očevida navodi da je istu radio stric 80-ih godina. Njen stric je predmetnu nekretninu i podest ispred kuće kupio od starosjedioca HNP. Njenog strica i njegovu obitelj nitko nije smetao u posjedu predmetne nekretnine i ulaza u nju s obzirom da su starosjedioci prodavali stare kuće jer su izgradili nove u [adresa]. Nije čula da je bilo spora vezano za među. Na upit punom. tužitelja svjedokinja navodi kako je njen tata kupio staru kuću u istom zaseoku, misli 1970 ili 1971. Navodi kako grad Novalja nikada nije sporio stricu vlasništvo nad predmetnom verandom, te da je glavna cesta udaljena od stričeve kuće nekih 50 metara. Kada su oni tamo došli ta cesta je bila makadam i nije bila kultivirana. Javna cesta je asfaltirana puno kasnije od glavne ceste prema Lunu koja je asfaltirana početkom 80-ih godina. Na upit zamj punom tuženika svjedokinja navodi kako je stric kada je kupio kuću smatrao da je kupio i ulaz u kuću jer nema drugog ulaza u kuću.

21. Iz iskaza svjedokinje ON proizlazi da ista navodi kako joj je predmetna nekretnina poznata, jer je predmetnu nekretninu kupio njen suprug od mještanina DN godine 1977., jer su oni 1978. kada su se vjenčali isplatili kupoprodajnu cijenu. Njen suprug je kupio kuću i dio ispred kuće jer je to jedini ulaz u kuću. Donji dio je bio betoniran, a nadstrešnica je rađena kasnije 80-ih godina. Nakon smrti njenog supruga ona je naslijedila predmetnu nekretninu, ali ju je darovala svom nećaku. Dok je suprug bio živ oni su u predmetnoj nekretnini boravili tijekom ljeta do 10 mjeseca, ali nakon njegove smrti, a on je umro 2024. ona je predmetnu nekretninu darovala. Nije nikada bilo sporova vezano za među sa susjedima niti je netko od prednika odnosno starosjedioca osporavao vlasništvo njenom suprugu. Na upit punom. tužitelja svjedokinja navodi kako su to bile stare kuće koje su starosjedioci prodavali nakon što su izgradili nove u [adresa]. Na poseban upit punom. tužitelja svjedokinja navodi kako se sa predmetnim ulazom koristili isključivo oni i susjedi AN i EN koji su vlasnici kuće do njihove. Naime, radi se o spojenim kućama. EN se koristio ovim našim dijelom nekretnine odnosno ulaza u nekretninu do vremena kada je zatvorio ulaz u svoju nekretninu, a ostao je prozor a otvorio je ulaz sa druge strane. Na poseban upit suca svjedokinja navodi kako su EN i AN ulazili u svoju nekretninu lijevo od njihovog ulaza odnosno verande.

22. Iz iskaza svjedokinje BN, nakon što su joj pokazane fotografije sudskog očevida, proizlazi kako joj je poznata predmetna nekretnina. Predmetna nekretnina je bila vlasništvo pok. ZN. On je predmetnu nekretninu stekao zamjenom s njenim ocem prije nekih 20-25 godina, njoj je to poznato budući je ugovor potpisala kao punomoćnica svoga oca. Njen otac je predmetnu nekretninu stekao kupnjom od Badurina Ivana 1975. g. Predmet zamjene je bio prednji dio kuće odnosno veranda odnosno ulaz u kuću. Kuća ispred čijeg ulaza se nalazi predmetna veranda je bila vlasništvo ZN. Predmetni ulaz u kuću odnosno verandu su koristili jedino ZN i njegova supruga budući je to jedini ulaz u kuću. Nije nikada čula da je netko bilo njenom ocu bilo ZN osporavao vlasništvo predmetne nekretnine, niti je čula da je bilo sporova vezano za među. Na poseban upit punom. tužitelja svjedokinja navodi kako su mijenjali čitav taj ulaz ispred odnosno predmetnu verandu. Kada je njezin otac kupio svoju nekretninu taj prilaz je bio betoniran. Oni smo kupili susjednu kuću starih oznaka k.br. 181 i 182. veranda se nalazi ispred dio k.b.r. 182, te kada su mi kupili k.br. 181 zatvorili su ulaz koji je išao sa verande, a otvorili iza kuće. Ugovorom o zamjeni os ZN oni su dobili komad zemlje iza kuće. Na poseban upit svjedokinja navodi kako je otac kada je kupio od NN bio uveden u posjed odnosno da je predmetni dio bio betoniran. Navodi kako joj je poznato po priči da je obitelj NN predmetnu nekretninu koristila od 1920-ih godina, te da su oni starosjedioci. Oni su odselili dole u [adresa] kada su to prodali. Općinska cesta je od predmetne nekretnine udaljena nekih 60-70 m. Navodi kako je prostor između predmetne nekretnine i općinske ceste u naravi šljunak, trava i zemlja. Na poseban upit punom. tuženika svjedokinja navodi kako posjeduje kupoprodajni ugovor kojim je njezin otac do kupio od ĐN. Navodi kako su prestali koristiti verandu dvije godine nakon zamjene sa ZN.

23. Iskazima saslušanih svjedoka, a posebno iskazu svjedokinje BN, koja je poznavala i prednika tužitelja, te sudjelovala u poravnim poslovima kojim je prednik tužitelja stekao predmetnu nekretninu ovaj sud vjeruje nalazeći da su iskazi istih uvjerljivi, logični i međusobno suglasni, a radi se o svjedocima kojima je dobro poznato stanje predmetne nekretnine i koji nisu osobno zainteresirani za ishod ovog postupka.

24. Odredbom čl. 388 st. 2. ZV propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.

25. Savjesnom i brižljivom analizom i ocjenom provedenih dokaza, kako zasebno, tako i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud nalazi da je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao da je osobno i po svojim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine.

26. Naime, pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, osim isteka potrebnog vremena, mora biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZV (čl. 159) koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996.

27. Pri ocjeni savjesnosti posjeda neke osobe, činjenica da je posjedovana nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo neke druge osobe, te saznanje o upisu te osobe, samo po sebi ne čini posjed nepoštenim, kao što do nepoštenja ne dovodi ni propust posjednika da provjerava stanje upisa u zemljišnoj knjizi, osobito ako prema svim ostalim okolnostima u kojima je vršen posjed, nije imao ozbiljnog razloga sumnjati u svoje pravo na posjed, a kao što je to slučaj u ovom predmetu.

28. Prema odredbi čl. 18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a prema odredbi čl. 72. st. 3 ZOVO savjesnost se pretpostavlja.

29. Odredbom čl. 160. st. 1. ZV propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalan posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a stavak 3. istog članka je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

30. Iz navedenih odredbi jasno slijedi da je teret dokaza činjenice nepoštenja posjeda prednika tužitelja kao i samog tužitelja, bio na tuženiku, a što isti nije dokazao. Naime, životno je, a i proizlazi iz izvedenih dokaza da je predmetnu nekretninu koristio tužitelj po prednicima, budući da ista predstavlja ulaz u kuću tužitelja.

31. U konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza – posebice iskaza saslušanih svjedoka, slijedi da je ova nekretnina bila u mirnom posjedu i vlasništvu tužiteljevih prednika više od 100 godina, te da ih nitko nikada nije smetao u posjedu i vlasništvu.

32. Dakle, iz izvedenih dokaza slijedi da su tužitelji dokazali neprekinuti pravni slijed načina stjecanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

33. Kraj takvog stanja stvari, te činjenice da u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da bi posjed tužitelja i njegovog prednika ZN bio nepošten, a da iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj i njegov prednik bili pošteni posjednici u smislu navedenih odredbi, jer su držali da je nekretnina koju posjeduju njihova, to je tužitelj, osobno i po svojem predniku, a s obzirom na protek vremena više od 40 godina, stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, zbog čega je, temeljem citiranih odredbi, valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), a trošak priznat tužitelju sastoji se od zastupanja istog po punomoćnicima iz redova odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), za pristup na ročište od 27.4.2023., 4.7.2023. i 9.7.2026., svaki po 100 bodova (Tbr. 9.1.),sastav podneska od 8.1.2024., 20.9.2024.23.2.2026. i 12.5.2026., svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8.1.),sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23) s tim da vrijednost svakog boda iznosi 2 Eura, što iznosi 1.600,00 Eura, uvećano za 25% PDV, što iznosi 2.000,00 Eura, čemu se pridodaje predujam za troškove sudskog očevida od 646,73 Eura i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, sveukupno 2.673,28 Eura.

35. Slijedom svega navedenog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove

Pag, 20. kolovoza 2026.

Sudac

Iva Peričić Pejar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženiku po punomoćniku.