REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-958/2026-18
Osijek, Vukovarska cesta 31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja AR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Željka Filipčić, odvjetnica u Zagrebu, Radićeva 74, protiv tuženika Hrvatske akademske i istraživačke mreže - CARNET, Povjerenstva za .hr domenu, Josipa Marohnića 5, Zagreb, OIB: 58101996540, kojega zastupa ravnatelj VR, radi brisanja domene, 20. kolovoza 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se odluka Hrvatske akademske i istraživačke mreže – CARNET, Povjerenstva za .hr domenu, KLASA: 700-800/23/218, URBROJ: 183138- 650-504-23-38 od 21. lipnja 2023. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak, koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.812,50 eura (slovima: dvije tisuće osamsto dvanaest eura i pedeset centi) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.
Obrazloženje
1. Osporavanim odlukom tuženika KLASA: 700-800/23/218, URBROJ: 183138-650-504-23-38 od 21. lipnja 2023. odlučeno je da se domena economicparfemi.hr briše bez naknade.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je 1. lipnja 2023. registrirao predmetnu domenu i da je 20. lipnja 2023. primio e-mail poruku od tuženika da će ista biti izbrisana primjenom odredbe članka 9. Pravilnika o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom (Narodne novine, broj 38/10., 81/15. i 5/17., dalje: Pravilnik), a potom je donesena osporavana odluka. Tvrdi kako predmetni podzakonski akt nije bio na snazi s obzirom na važenje Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 76/22.) na temelju kojeg nije donesen novi Pravilnik. Navodi kako je Pravilnikom izrijekom određeno da odluku donosi tuženik kao nadležno tijelo, a ne Povjerenstvo pa istu smatra ništavom. Nadalje, poziva se na propisano člankom 4. stavkom 5. Pravilnika, prema kojem ima pravo na žalbu Povjerenstvu ukoliko je odluku donio tuženik, a za istu nije bio nadležan, dok nije određeno da se ima pravo na žalbu ukoliko Povjerenstvo donese odluku za koju nije nadležno. Prigovara i da osporavana odluka nema pouku o pravnom lijeku , a s obzirom da je ista morala biti donesena primjenom odredbi Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP). U vezi sastava Povjerenstva koje je donijelo pobijanu odluku poziva se na propisano člankom 4. stavkom 2. Pravilnika te tvrdi da je odluku donio predsjednik odnosno jedan član Povjerenstva, a isto je sastavljeno od pet članova. Iznosi navode i u vezi razlike između tužitelja i trgovačkog društva BUM d.o.o. kojeg je tužitelj direktor i nositelj poslovnih udjela te tvrdi kako prava i obveze trgovačkog društva nisu prava i obveze tužitelja pa da se arbitražna odluka na koju se tuženik poziva ne može primijeniti na tužitelja po bilo kojoj pravnoj osnovi. Smatra i da je prije donošenje pobijane odluke imao pravo očitovati se, a koje postupanje je u cijelosti izostalo na strani tuženika. U konačnici usporava i nedostatak obrazloženja odluke te pozivanje tuženika na činjenice i okolnosti koje nisu u vezi s tužiteljem , kao i primjenu odredbi Pravilnika koji nije na snazi kao i Zakona o elektroničkim komunikacijama. Tužitelj zahtijeva održavanje rasprave te predlaže oglasiti ništavom ili poništiti odluku tuženika uz naknadu troška predmetnog spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je Zakon o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine broj 76/22.) stupio na snagu 12. srpnja 2022. te je u članku 184. stavku 5. točki 17. tog Zakona propisano da do stupanja na snagu određenih propisa, na snazi ostaju sljedeći propisi - između ostalog, i Pravilnik o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom (Narodne novine, broj 38/10., 81/15. i 5/17.). Riječ je, dakle, o institutu produženja važenja postojećeg propisa do donošenja novog propisa, a novi Pravilnik o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom (Narodne novine broj 83/23.) donesen je 15. lipnja 2023., a stupio je na snagu 29. srpnja 2023. Budući da je tužitelj domenu registrirao 01. lipnja 2023., dok je odluka donesena 21. lipnja 2023., zaključuje kako je primijenjen Pravilnik koji je bo na snazi.
3.1. U vezi prigovora tužitelja o nenadležnosti i sastavu Povjerenstva, navodi kako je prema odredbi članka 4. stavka 1. Pravilnika, Povjerenstvo nadležno za donošenje odluka iz područja primjene Pravilnika, ako pojedina odluka Pravilnikom nije stavljena u nadležnost druge osobe ili tijela. Nadalje, prema stavku 2. istog članka Pravilnika, Povjerenstvo je nezavisno stručno tijelo CARNeta sastavljeno od pet članova koje na prijedlog ravnatelja CARNeta imenuje Upravno vijeće CARNeta. Navodi da u odredbi članka 9. stavka 3. Pravilnika nije propisano da CARNet „donosi odluku“ ili da je „za odluku nadležan tuženik“, kako to tužitelj pogrešno zaključuje, već samo da je CARNet ovlašten brisati domenu. Stoga tvrdi kako tužitelj, propušta uvidjeti razliku između donošenja Odluke u nadležnosti Povjerenstva na temelju odredbe članka 4. stavka 1. Pravilnika i provedbene radnje brisanja na temelju takve odluke, za što se ovlašćuje CARNet prema članku 9. stavku 3. Pravilnika. U odnosu na prigovor tužitelja da je Odluku donio samo predsjednik Povjerenstva, navodi kako je iz uvoda Odluke razvidno da je istu donijelo Povjerenstvo dok je samu odluku potpisao predsjednik Povjerenstva.
3.2. Tuženik ističe kako se pred tuženikom, pod brojem 2023-01, vodio arbitražni postupak radi oduzimanja domene između društva TPK d.o.o., kao podnositelja zahtjeva i društva BUM d.o.o., kao tadašnjeg korisnika domene, čiji je direktor ovdje tužitelj – AR, a jedini član i osnivač – KR. U tom je postupku dana 08. svibnja 2023. donesena arbitražna odluka kojom se korisniku domene, društvu BUM d.o.o., oduzima pravo na korištenje domene economicparfemi.hr te CARNetu predlaže brisanje domene economicparfemi.hr u roku od 15 dana od dana donošenja te odluke . Navodi kako je tom arbitražnom odlukom društvu čiji je ovdje tužitelj, AR, direktor, a jedini član i osnivač – KR, oduzeto pravo na korištenje domene economicparfemi.hr. Unatoč tome, navodi, da tužitelj, direktor društva kojem je 08. svibnja 2023. oduzeto pravo na korištenje domene economicparfemi.hr, 24 dana kasnije, kao fizička osoba, pokušava registrirati istu domenu, te time izigrava smisao Arbitražne odluke i postupa protivno načelu savjesnosti i poštenja, što je primjer pokušaja zlouporabe prava prema Pravilniku. Stoga smatra nejasnim tužiteljeve navode o „pravnoj osobi s kojom je trgovačko društvo BUM d.o.o. imalo arbitražni postupak“ te navodi kako je Povjerenstvo odluku donijelo nakon što je obaviješteno o tužiteljevoj registraciji sporne domene od 01. lipnja 2023. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. U očitovanju na odgovor na tužbu od 5. travnja 2024. tužitelj ponavlja navode u vezi primjene Pravilnika, a u odnosu na pobijanu odluku, navodi kako je domena brisana u upravnom postupku bez donošenja rješenja ili zaključka, te bez mogućnosti podnošenja pravnog lijeka, je ista ne sadrži uputu o istome. Ponavlja navode i u vezi poistovjećivanja tužitelja kao fizičke osobe sa pravnom osobom koja je bila stranka arbitražnog postupka. Navodi i da su u tijeku dva sudska postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, poslovni broj: P-2621/2023 i pred Upravnim sudom u Rijeci poslovni broj: Us I-1755/2023, te ponavlja navode tužbe i predlaže Sudu usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška tog podneska od 500 bodova i pripadajući iznos PDV-a.
5. Budući da je u konkretnom slučaju sporna isključivo primjena prava, te je Sud utvrdio da je odluka tuženika nezakonita i da sadržava nedostatke koji sprječavaju ocjenu njene zakonitosti (članak 98. stavak 1. točka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24, dalje: ZUS)), a tuženik u odgovoru na tužbu ne traži održavanje rasprave i ne predlaže izvođenje dokaza (članak 98. stavak 1. točka 6. ZUS-a) predmetni spor je riješen bez rasprave. Pri tome je Sud imao u vidu i duljinu trajanja predmetnog spora te načelo učinkovitosti predviđeno člankom 8. ZUS-a.
6. Na temelju provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih pitanja u skladu s člankom 114. stavkom 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Iz obrazloženja osporavane odluke proizlazi da je ista donesena na temelju članka 9. stavka 3. Pravilnika, prema kojemu je CARNet ovlašten bez naknade brisati domenu koja je registrirana suprotno odredbama stavka 1. ovoga članka ili se koristi suprotno njegovim odredbama, smislu i svrsi. Stavkom 1. tog članka propisano je da su korisnici domena i druge osobe dužni svoja prava iz ovog Pravilnika koristiti sukladno načelu savjesnosti i poštenja i suzdržavati se od njihove zlouporabe. Pri tome, u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom 11. Pravilnika »brisanje domene« označava upis u registar domena kojim se utvrđuje prestanak prava korisnika na korištenje određene domene, a čime domena postaje dostupna za registraciju drugim korisnicima.
8. U vezi prigovora primjene i važenja Pravilnika, odredbom članka 52. Pravilnika o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom (Narodne novine, broj 83/23.), propisano je da danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom (Narodne novine, broj 38/10., 81/15. i 5/17.). Budući da je prema članku 53., taj Pravilnik stupio na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama, odnosno 29. srpnja 2023., pravilno je u vrijeme donošenja pobijane odluke 21. lipnja 2023. primijenjen Pravilnik koji je bio na snazi te su svi prigovori tužitelja izneseni u tom pravcu neosnovani. Neosnovani su i prigovori u vezi sastava i nadležnosti za donošenje odluke od strane Povjerenstva, što je tuženik detaljno otklonio u odgovoru na tužbu i ovaj Sud to u cijelosti prihvaća.
9. Ali, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Usž-3525/2024-3 od 23. travnja 2026. poništio rješenje ovog Suda poslovni broj: Us I-1693/2023-10 od 19. srpnja 2024. kojim je tužba odbačena te je zauzeo stav da se u konkretnom slučaju radi o upravnoj stvari o kojoj je odlučeno u upravnom postupku.
9.1. Pri tome se pozvao na propisano člankom 2. stavkom 1. ZUS-a, prema kojem se javnopravnim tijelom u smislu ovoga Zakona smatra tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga) te članak 2. stavak 1. ZUP-a, kojim je propisano da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
9.2. Stoga je taj Sud zaključio u skladu s citiranim odredbama, da je upravna stvar svaka ona stvar u kojoj javnopravna tijela, dakle sva tijela koja imaju javnopravne ovlasti, odlučuju u nekom postupku ili postupanju, o pravima i obvezama fizičkih ili pravnih osoba, primjenjujući pri tome propise javnog prava, a koje propise je u svrhu uređenja nekog javnog interesa ustanovila država, lokalna i područna (regionalna) samouprava, pravne osobe s javnim ovlastima pa i pravne osobe koje obavljaju javnu službu. Budući kako je u konkretnom predmetu jednostranom odlukom tuženika odlučeno o pravu tužitelja na način da je brisana domena određenog imena, čijeg je tužitelj bio raniji nositelj, takvo brisanje učinjeno je autoritativnom odlukom tuženika u postupanju sukladno općim propisima koji reguliraju određeni javni interes, jer uređenje domenskog prostora to nesporno jeste i u kojem tužitelj ima pravni interes.
10. Budući da se u konkretnoj, nesporno upravnoj stvari kako je to utvrdio Visoki upravni sud, primjenjuje ZUP, isti propisuje u članku 96., da se u upravnoj stvari odlučuje rješenjem (stavak 1.), a iznimno i skladu sa zakonom, akt kojim se odlučuje o upravnoj stvari može imati i drugi naziv (stavak 2.), što znači da donošenje odluke, a ne rješenja u konkretnoj upravnoj stvari mora imati uporište u zakonu. Konkretno, Pravilnik, kao podzakonski akt predviđa donošenje odluke, između ostaloga, o brisanju domene (članak 2. stavak 1. točka 6. i članak 4. Pravilnika), pa su prigovori tužitelja izneseni u tom pravcu, neosnovani.
10.1. Nadalje, ZUP predviđa prema članku 98. stavku 1. obvezni sadržaj rješenja, koje se mora sastojati od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja, upute o pravnom lijeku te vlastoručnog potpisa ovlaštene službene osobe i otiska službenog pečata javnopravnog tijela ili kvalificiranog elektroničkog potpisa ovlaštene službene osobe ili kvalificiranog elektroničkog pečata javnopravnog tijela. Pobijana odluka ne sadrži obvezne dijelove, niti ikakvu uputu o pravnom lijeku, iako je člankom 4. stavkom 4. i 5. Pravilnika predviđeno da pod nadzorom Povjerenstva pojedine radnje u vezi upravljanja nacionalnom domenom poduzima CARNet. Povjerenstvo može ovlastiti CARNet da donosi pojedine odluke iz područja njegove nadležnosti, osim odluka koje su prema ovom Pravilniku u isključivoj nadležnosti Povjerenstva. Ako je temeljem stavka 4. ovoga članka o pojedinom pitanju iz nadležnosti Povjerenstva odlučio CARNet, korisnik ima pravo u roku od 8 dana od primitka odluke CARNeta podnijeti žalbu Povjerenstvu. Iz citiranoga ne proizlazi da je predviđen pravni lijek protiv odluke Povjerenstva, niti je izrijekom propisana mogućnost direktnog pokretanja upravnog spora, a Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) u članku 18. jamči pravo na žalbu protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom. Pravo na žalbu može biti iznimno isključeno u slučajevima određenima zakonom ako je osigurana druga pravna zaštita. Stoga iz navedenog proizlazi da pravna zaštita mora biti osigurana protiv pobijane Odluke, a to iz iste ne proizlazi jer ne sadržava obveznu uputu o pravnom lijeku.
10.2. K tome, tužitelj prigovara da mu nije omogućeno izjašnjavanje u predmetnom postupku. Budući da je Visoki upravni sud u rješenje poslovni broj: Usž- 3525/2024-3 od 23. travnja 2026. izrijekom utvrdio da se radi o upravnoj stvari i upravnom postupku, do primjene nužno dolazi propisano člankom 30. ZUP-a, prema kojem se prema stavku 1., u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Pri tome se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom (stavak 2.), koji uvjeti nisu ispunjeni u konkretnom slučaju. Stoga prolazi da je tužitelju onemogućeno izjašnjavanje prije donošenja odluke koja nesporno ima negativni učinak na njegove pravne interese.
11. U vezi pozivanja tužitelja na spor koji se odnosi na arbitražnu odluku od utjecaja na ovaj predmet, uvidom u eSpis je ovaj Sud utvrdio da je rješenjem Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 10 Us I-1755/2023-6 od 16. listopada 2023. tužba odbačena, a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-649/2024-2 od 4. srpnja 2024., s obrazloženjem:
„da arbitražni postupak u kojem se rješavaju sporovi između korisnika domena i trećih osoba o pravu na korištenje određene domene unutar vršne domene, a koji postupak je reguliran odredbama članka 32. – članka 56. Pravilnika o ustrojstvu i upravljanju vršnom nacionalnom internetskom domenom (Narodne novine broj 38/10., 81/15., 5/17.), ne čini upravnu stvar u smislu odredbe članka 2. ZUP-a. Sukladno prethodnom, arbitražna odluka (iz članka 54. Pravilnika) donosi se u neupravnom postupku i ne predstavlja upravni akt jer se istom ne rješava u konkretnoj upravnoj stvari. Navedeno proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3346/19-2 od 25. rujna 2019.“
12. S obzirom da je u ovom sporu, nakon odbačaja tužbe, Visoki upravni sud prema rješenju poslovni broj: Usž-3525/2024-3 od 23. travnja 2026. zauzeo stav da je predmetni postupak upravni, imajući u vidu propisano ZUP-om i utvrđene procesne nedostatke postupka i osporavane odluke te stoga povrede odredbi ZUP-a, Sud nije ulazio u činjenično sporne prigovore tužitelja u vezi razloga za brisanje sporne domene, a s obzirom na nužnost ponavljanja predme tnog postupka, odnosno odlučivanja na način propisan ZUP-om.
13. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio kako je donošenjem osporavane odluke povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je stoga na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke presude te poništio osporavanu odluku tuženika i vratio predmet na ponovni postupak. U postupku povodom ove presude tuženik će u zakonito provedenom postupku donijeti novu odluku koju će pravilno, potpuno i valjano obrazložiti i dati uputu o pravnom lijeku, pridržavajući se pri tome pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka (članak 119. stavak 4. ZUS-a).
14. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na članku 144. i 147. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23., dalje: Tarifa), odnosno predviđenim Tbr. 52. stavkom 3.
14.1. Tako tužitelju pripada trošak za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 27/1 Tarife) uz pripadajući iznos PDV-a od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife), te trošak sastava žalbe od 30. srpnja 2024. na rješenje o odbačaju, budući da je s istom uspio, u iznosu od 1.250,00 eura (Tbr. 27/3 Tarife), uvećano za iznos PDV -a od 312,50 eura.
14.2. Slijedom iznesenoga, a budući da je tužitelj uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu navedenog priznatog troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.812,50 eura, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, a koji mu je tuženik dužan naknaditi.
14.3. U vezi zatražene naknade troška sastava podneska od 5. travnja 2024., u istome se uglavnom ponavljaju tužbeni navodi te isti ne sadrži nikakve nove činjenične niti pravne navode, pa se sastav navedenog podneska ne može smatrati opravdanim izdatkom prema odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a.
14.4. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 20. kolovoza 2026.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točke I. ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS- a). Protiv točke II. dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku, uz spis
