Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 a

Poslovni broj: Gž-812/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu dr. sc. Mirelli Rodin, u pravnoj stvari prvotužitelja ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugotužiteljice LĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Sandri Grgurić, odvjetnici u Trogiru, protiv prvotuženice TĆ kći Đ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], drugotuženika FĆ iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Jurici Tomiću, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv točaka I. i II. rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Psp-102/2023-55 od 22. siječnja 2026., dana 20. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Psp-102/2023-55 od 22. siječnja 2026. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev te je utvrdio kako su tuženici zasmetali tužitelje u posljednjem mirnom suposjedu prolaza u vidu stepenica širine 1m koji se proteže u smjeru sjever-jug, i to od nekretnine tužitelja označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zatim duž cijele zapadne granice nekretnine vlasnika UĆ označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i zapadne granice nekretnine tužene ad/1 označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do morske obale koji je u Nalazu i mišljenju vještaka Daria Blaževića od srpnja 2024 g “označen likom A-B-C-D-E-F-G-H-A, u naravi stepenište i ogradni zidovi”, na način da su na postojeću željeznu kapiju koja se nalazi u sjevernom dijelu prolaza u vještvu označena slovima A-B, zaključali lokotom, što su tužitelji utvrdili dana 22 srpnja 2023, pa im je naloženo da u roku od 48 sati uspostave ranije posjedovno stanje tog prolaza tako da lokot otključaju, a tužiteljima predaju ključeve od lokota te im je zabranjeno takvo ili slično smetanje ubuduće (točka I. izreke). Tuženicima je naloženo solidarno naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 1.106,18 eura sa zakonskom zateznom kamatom, dok je za više traženi trošak zahtjev odbijen (točka II. izreke), a odbijen je i prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere (točka III. izreke).

2. Protiv navedenog rješenja u točkama I. i II. izreke žalbu su podnijeli tuženici zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25, dalje ZPP), posebice iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, predlažući pobijano rješenje preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. Tužitelji su odgovorili na žalbu, osporavajući žalbene navode i predlažući žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite zbog smetanja suposjeda prava stvarne služnosti prolaza preko predmetnog stubišta do morske obale, počinjenog zaključavanjem željezne kapije lokotom.

6. Tuženici u žalbi u bitnome osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda o posljednjem mirnom posjedu tužitelja i ocjenu izvedenih dokaza, osobito iskaza saslušanih svjedoka, ističući da je prvotuženica vlasnica nekretnine preko koje prolazi predmetno stubište, da Sporazum o zasnivanju prava služnosti puta od 15. svibnja 2000. ne proizvodi pravne učinke te da tužitelji imaju drugi pristup morskoj obali. Također ukazuju na Odluku Općinskog vijeća Općine Marina od 23. listopada 2024. o proglašenju predmetnih stuba javnim dobrom u općoj uporabi te prigovaraju što prvostupanjski sud nije pribavio dodatno očitovanje Općine Marina.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, odluka suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijanog rješenja o smetanju posjeda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju se pozivaju tuženici.

9. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tuženici ukazuju na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a zato što prvostupanjski sud nije pribavio dodatno očitovanje Općine Marina na okolnost što je predmet tog postupka. Prema odredbi članka 220. stavka 2. ZPP-a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja je pribavio očitovanje Općine Marine koje je jasno i potpuno, te je pravilno prvostupanjski sud ocijenio pribavu dopunskog očitovanja nepotrebnim, ocjenjujući kako Odluka Općine Marine 23. listopada 2024. nije od relevantnog značaja za konkretni postupak smetanja posjeda.

10. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- kako su tužitelji posljednji mirni suposjednici prava prolaza preko dijela nekretnine tuženice pod 1, u naravi stubišta koje vodi do morske obale, kojim su kroz dulje vremensko razdoblje prolazili oni, članovi njihovih obitelji i njihovi gosti, bez protivljenja i zabrane prolaska,

- kako se na predmetnom stubištu nalaze dvije željezne kapije, od kojih je ona na sjevernoj strani u nalazu i mišljenju vještaka označena linijom A-B, a zaključavanjem lokota na toj kapiji u srpnju 2023. tuženici su tužiteljima onemogućili dotadašnji prolazak stubištem do morske obale,

- kako su tužitelji za čin smetanja saznali 22. srpnja 2023., a tužbu radi smetanja posjeda podnijeli 7. kolovoza 2023.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da su tužitelji bili posljednji mirni suposjednici prava prolaza predmetnim stubištem, a da su ih tuženici zaključavanjem željezne kapije lokotom onemogućili u dotadašnjem izvršavanju tog posjeda te time samovlasno smetali njihov posjed, zbog čega je tužiteljima pružio posjedovnu zaštitu.

12. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Prema načelu slobodne ocjene dokaza iz članka 8. ZPP-a, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, pa sama okolnost što žalitelji pojedine dokaze ocjenjuju drukčije ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Sama okolnost da svjedoci imaju nekretnine u neposrednoj blizini predmetnog prolaza ne čini njihove iskaze nevjerodostojnima. Prvostupanjski sud je, u skladu s citiranim člankom 8. ZPP-a, iskaze svjedoka ocijenio pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te u vezi s ostalim izvedenim dokazima, dajući jasne i prihvatljive razloge zbog kojih je pojedinim iskazima poklonio vjeru, a drugima nije.

13. Odredbom članka 441. ZPP-a propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, dok je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. U skladu s navedenim, odredbom članka 22. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) propisano je da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Prema članku 21. stavku 1. ZV-a, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

15. Prema odredbi članka 10. stavka 1. ZV-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari njezin je posjednik, dok je stavkom 5. istog članka s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (posjed prava). Stoga je za postojanje posjeda prava služnosti odlučno faktično izvršavanje sadržaja tog prava, a ne postojanje prava na posjed ili pravnog temelja posjeda.

16. Slijedom toga, nisu odlučni žalbeni navodi tuženika kojima se ističe pravo vlasništva prvotuženice na nekretnini preko koje prolazi predmetno stubište, kao ni navodi kojima se osporavaju valjanost i pravni učinci Sporazuma o zasnivanju prava služnosti puta od 15. svibnja 2000., uz tvrdnje da taj Sporazum nije realiziran, da predstavlja darovanje i da zbog nedostatka propisanog oblika ne proizvodi pravne učinke. Naime, u ovom postupku ne odlučuje se o postojanju prava stvarne služnosti, već o posljednjem stanju posjeda tog prava i nastalom smetanju, jer se u postupcima smetanja posjeda posjedovna zaštita pruža samostalno, neovisno o pravu vlasništva. Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama (U-III-2714/04 od 2.5.2006. i U-III- 632/06 od 28. lipnja 2006.) zauzima stajalište da se posjedovna zaštita pruža prema posljednjem mirnom stanju posjeda i nastalom smetanju, neovisno o vlasničkom pravu i sudska praksa potvrđuje da se u postupcima smetanja posjeda ne može odbiti posjedovna zaštita pozivom na vlasnički zahtjev, odnosno da vlasnički zahtjev ne apsorbira posjedovni.

17. Prvostupanjski sud navedeni je Sporazum pravilno cijenio u ukupnosti s ostalim izvedenim dokazima, osobito pri ocjeni iskaza saslušanih svjedoka i utvrđivanju faktičnog načina korištenja predmetnog prolaza, ne vezujući pritom postojanje posjeda kao faktične vlasti uz stvarnopravne učinke tog Sporazuma. Nadalje, nije odlučno predstavlja li predmetni prolaz jedini pristup tužitelja moru niti postoji li drugi javni put do obale, jer postojanje alternativnog puta ne isključuje pravo tužitelja na zaštitu posjeda.

18. Nije osnovan ni žalbeni navod kojim tuženici ukazuju na Odluku Općinskog vijeća Općine Marina od 23. listopada 2024. o proglašenju komunalne infrastrukture javnim dobrom u općoj uporabi – Javne stube Alina. Naime, za ovaj postupak odlučno je posljednje stanje posjeda prije čina smetanja i nastalo smetanje u srpnju 2023., dok je navedena Odluka donesena 23. listopada 2024., dakle nakon čina smetanja i nakon podnošenja tužbe. Stoga naknadna promjena pravnog statusa predmetne nekretnine nije od utjecaja na utvrđenje tko je bio posljednji mirni posjednik u vrijeme smetanja niti je li njegov posjed samovlasno smetan.

19. Pravni interes tužitelja za zaštitu posjeda prava služnosti puta postojao je i u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, dakle i nakon donošenja navedene Odluke Općine Marina, jer njome nije uspostavljeno faktično stanje kakvo je postojalo prije smetanja, odnosno tužiteljima nije omogućen prolazak predmetnim stubištem. U parnici zbog smetanja posjeda aktivno je legitimiran posljednji mirni posjednik, a pasivno osoba koja je samovlasno izvršila čin smetanja, odnosno posjed oduzela ili posjednika uznemirila. Budući da je utvrđeno da su tužitelji prije smetanja faktično izvršavali sadržaj prava prolaza predmetnim stubištem, a da su ih tuženici zaključavanjem kapije bez njihove volje onemogućili u takvom dotadašnjem korištenju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su ispunjene pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite iz članaka 21. i 22. ZV-a. Kako nije uspostavljeno faktično stanje posjeda kakvo je postojalo prije smetanja, osnovan je i zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja prolaza otključevanjem lokota te zabranu takvog ili sličnog smetanja suposjeda tužitelja ubuduće.

20. Stoga je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio čin smetanja, naložio uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja te tuženicima zabranio takvo ili slično smetanje ubuduće.

21. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, a obračun troška koji je priznat tužiteljima, tuženici žalbom nisu osporili.

22. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, pa je odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

23. Kako tuženici nisu uspjeli sa žalbom, ne pripada im pravo na naknadu troška žalbenog postupka, dok zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i pristojbu na taj odgovor, valja odbiti, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa je primjenom članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Splitu, 20. kolovoza 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Mirella Rodin