Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1406/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Bori Rajiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Ljubičiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu od 2. listopada 2025., poslovni broj: P-2065/2022- 25, u sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Splitu od 2. listopada 2025., poslovni broj: P -2065/2022- 25:

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim se utvrđuje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] u 3/8 dijela i u dijelu u kojem se ovlašćuje na temelju presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime u 3/8 dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene za ⅜ dijela cjeline te se potvrđuje pod točkom II. izreke

- preinačuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim se utvrđuje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] „za cijelo“ i u dijelu u kojem se ovlašćuje na temelju presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime „za cijelo“ te se u ovom dijelu zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Nepobijano rješenje Općinskog suda u Splitu od 2. listopada 2025., poslovni broj: P-2065/2022-25 ostaje neizmijenjeno.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] za cijelo i da je ovlaštena na temelju presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime, za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tužene ĐZ (ranije i -NZB), OIB: [osobni identifikacijski broj], za ⅜ dijela cjeline. Ujedno je točkom II. izreke tuženici naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.678,08 EUR sa zateznim kamatama od dana 02. listopada 2025. do isplate. Istodobno je prvostupanjski sud donio i rješenje kojim je utvrdio da je tužiteljica povukla tužbeni zahtjev kojim je tražila od suda da tuženici naloži da joj izda tabularnu ispravu temeljem koje će izvršiti uknjižbu prava suvlasništva od ⅜ dijela cijele nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice za navedeni suvlasnički dio, a u protivnom da će tu ispravu zamijeniti presuda. Sud je odbio i njen zahtjev da se tuženici naloži da joj u roku od 15 dana naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate (točka I. izreke rješenja). Pod točkom II. izreke rješenja sud je odlučio da se ispravlja zapisnik tog suda posl. broj P-2065/22, od 15. travnja 2025. na način da se na listu 2. riječ "N " zamjenjuje riječju "LZ", na listu 3. riječi "N" zamjenjuje riječima "Kun", na listu 3. riječ "Hunovi" zamjenjuje riječju " Kunovi", a na listu 4. riječ "Huna" zamjenjuje riječju "Kuna" te zapisnik prvostupanjskog suda posl. broj P-2065/22, od 02. rujna 2025. na način da se na listu 1. riječi "N" zamjenjuju u "HZ, riječ "N" zamjenjuje riječi "LZ".

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženica iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), posebno ističući da je sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl . 354. st. 2. točka 11. ZPP-a. Predlaže ovome sudu pobijanu presudu preinačiti, odnosno podredno je ukinuti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi dopune postupka i pravilnog utvrđenja svih relevantnih činjenica.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice djelomično je osnovana.

5. Ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utemeljio je na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da se tužiteljica osobno i putem svog prednika nalazila u posjedu predmetne nekretnine (u naravi garaže i dvora) u trenutku podnošenja tužbe preko 20 godina, u kojem posjedovanju je nitko nikada nije ometao, pa tako ni tuženica niti njezin bivši suprug PZ. Sud je utvrdio i da je tužiteljica dana 6. svibnja 2020. regulirala imovinsko - pravne odnose sa bivšim suprugom LZ glede predmetne nekretnine i ishodila tabularnu izjavu od NZB te su upisala kao suvlasnica predmetne nekretnine. Nadalje, nespornim sud nalazi da je nakon toga u zemljišnim knjigama i dalje kao suvlasnica predmetne nekretnine u 3/8 dijela upisana tuženica. Što se tiče stanja u katastru sud utvrđuje da je u katastarskom operatu još 2001. izvršena promjena posjednika na ime LZ, prednika tužiteljice, što je prema zaključku suda tuženici moralo biti poznato budući je ista od 1995. bila upisana u katastarskom operatu kao suposjednica u odnosu na predmetnu nekretninu. Pored toga, sud utvrđuje da su tuženica i njen bivši suprug kao prodavatelji i prednik tužiteljice HZ kao kupac **.**.2000. sklopili Preliminarni ugovor o kupoprodaji i da je kupoprodajna cijena za predmetnu nekretninu po tom ugovoru u potpunosti isplaćena od strane tužiteljice i njezinog prednika prodavateljima, a ovakav stav sud temelji na izjavama tužiteljice te svjedoka LZ i ĐZB i potvrdama priloženim spisu, za koje tuženica navodi da ne zna jesu li na njima njezini potpisi, ali na ovu okolnost ne dostavlja dokaze, niti dostavlja dokaze da bi u vrijeme sporne kupoprodaje i isplate bila u psihičkom stanju da ne bi mogla vladati svojom voljom ili da bi već tada imala narušene odnose sa bivšim suprugom, odnosno dokaze da bi tužiteljici to tada moglo biti poznato. Sud ističe i da umirovljena odvjetnica svjedokinja GZ potvrđuje da su neke od spisu priloženih potvrda sačinjene u njezinom uredu te se na istima nalazi potpis tuženice ĐZ. Temeljem iznijetog sud prvog stupnja zaključuje da je tuženica znala za postojanje Preliminarnog kupoprodajnog ugovora budući je po istome primala isplate, znala je da garažu posjeduje tužiteljica i nije ništa poduzimala, u iskazu i sama navodi kako joj je poznato da je dogovorena kupoprodaja, ali da ju je bivši suprug iz svega isključio te je spominjala kako je tužiteljica imala punomoć za zastupanje bivšeg supruga, što ne bi mogla iskazivati da joj nije bilo poznato u vrijeme sporne kupoprodaje. Slijedom navedenoga sud ocjenjuje da je tužiteljica dokazala da je u posjedu predmetne nekretnine preko 20 godina, odnosno da je njezin posjed pošten, jer do upisivanja predmetne nekretnine u zemljišnu knjigu i do uskrate izdavanja tabularne isprave od strane tužen ice nije mogla imati drugačijih saznanja, a što je rezultiralo predmetnim postupkom, pa pozivom na odredbe čl. 159. st. 1. i 3. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje ZV) prihvaća tužbeni zahtjev i odlučuje kao u izreci presude.

6. U žalbi tuženica u bitnom tvrdi da je obrazloženje presude kontradiktorno dokazima u pogledu po njoj ključnog pitanja je li ona uopće ikada potpisala kupoprodajni ugovor i pristala otuđiti svoj suvlasnički dio nekretnine. Tako tvrdi da sud pogrešno zaključuje da je pristala na prodaju, pozivajući se na postojanje pisanog ugovora iz 2000. i činjenicu da su “stranke bile dogovorile prodaju”, iako u spisu postoji preslika kupoprodajnog ugovor na kojoj nema njenog potpisa. Pored toga tvrdi da nije primila niti jedan dio kupoprodajne cijene za svoj dio nekretnine, a uz to je osporila vjerodostojnost svih potvrda koje se nalaze u spisu, jer niti jedna nema njen potpis te se u njima navodi ime „Đ“ umjesto „ĐZ“. Tumači i da svjedokinja GZ nije potvrdila da je ona potpisala bilo koju potvrdu ili da bi primila kupoprodajnu cijenu. U okviru dakle saznanja tužiteljice da je tuženica suvlasnica predmetne nekretnine te tvrdnje tuženice da nije sudjelovala u prodaji i da joj nije isplaćen niti jedan dio kupoprodajne cijene njenog dijela nekretnine, tuženica smatra da tužiteljica nije bila savjesni i pošteni posjednik u smislu ZV-a i da nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću.

7. Razmatranjem sadržaja pobijane presude te stanja prvostupanjskog spisa iz aspekta iznesenih žalbenih razloga i navoda tuženice, odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u smislu odredbe čl. 375. st. 1. ZPP -a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tuženice utvrdio da pobijana presuda ne sadrže nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost, naprotiv smatra da ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje tuženica, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. st. 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Iz stanja spisa proizlazi da su parnične stranke u zemljišnim knjigama uknjižene kao suvlasnice nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kao posjednik predmetne nekretnine u katastarskom operatu upisan je bivši suprug tužiteljice HZ. Između tužiteljice i njenog bivšeg supruga LZB kao prodavatelja, s jedne strane i LZ zastupanog po tadašnjoj supruzi ovdje tužiteljici kao kupcu, s druge strane, zaključen je dana 5. listopada 2000. Preliminarni kupoprodajni ugovor kojim su prodavatelji prodali kupcu nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (čl.2.). Ovaj pravni posao potpisan je od strane svih njegovih sudionika dakle i tuženice. Preliminarnim kupoprodajnim ugovorom ugovorena je kupoprodajna cijena u iznosu od 33.500,00 DEM protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, s tim da su prodavatelji potvrdili da su dana 9. rujna 2000. primili od kupca na ime prvog obroka kupoprodajne cijene za predmetne nekretnine iznos od 10.000,00 DEM (deset tisuća njemačkih maraka), a u spisu postoje i dvije potvrde potpisane upravo od strane tuženice 1. i 9. rujna 2000. iz kojih proizlazi da je kupac isplatio tuženici u dva navrata po 5.000,00 DEM. Prema priloženom Preliminarnom kupoprodajnom ugovoru kupac se preostali iznos od 23.500,00 DEM obvezao isplaćivati prodavateljima od 1. veljače 2001. do siječnja 2002. U spisu su priložene potvrde potpisane od strane ĐZ na protuvrijednost 2.078,22 DEM i njene punomoćnice odvjetnice GZ na iznose od 2.120,00 DEM i 6.660,00 DEM te na iznos od 2.300,00 DEM od strane NZB. Konačno, spisu prileži i potvrda kojom ĐZB potvrđuje da je 14. rujna 2001. isplaćena kupoprodajna cijena u ukupnom iznosu od 33.500,00 EUR. Iz stanja spisa pored toga proizlazi i da se kupac nalazi u materijalnom i zakonitom posjedu kupljenih nekretnina od 7. srpnja 1999. Konačno, iz priložene dokumentacije proizlazi i da je Kupoprodajni ugovor sačinjen dana 14. rujna 2001., ali da nije potpisan od strane tuženice, dok ga je PZ potpisao i izdao tabularnu izjavu temeljem koje je izvršena uknjižba predmetne nekretnine na ime tužiteljice (nakon sporazuma o podjeli bračne stečevine njenog muža i nje).

9. Temeljem iznesenog uočava se dakle da je predmetna nekretnina koja u naravi predstavlja garažu i dvorište, nedvojbeno u posjedu tuženice i njenog sada bivšeg supruga bila od 7. srpnja 1999. do utuženja i da tuženica tijekom tog perioda nije potraživala predaju nekretnine u suposjed sukladno upisu u zemljišnim knjigama. Istodobno je tužiteljica nakon podjele bračne stečevine sa svojim sada bivšim suprugom LZ u uvjerenju da je ova nekretnina isključivo njeno vlasništvo nastavila uživati posjed.

10. U okviru slike koja je dobivena iz Preliminarnog kupoprodajnog ugovora koji je tuženica potpisala te priloženih potvrda o djelomičnim plaćanjima kupoprodajne cijene prvostupanjski je sud i prema ocjeni ovoga suda pravilno i zakonito zaključio da se tuženica obvezala sklopiti kupoprodajni ugovor za suvlasnički dio nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] po isplati kupoprodajne cijene, koji unatoč evidencijama o isplati nije pristala zaključiti. I prema ocjeni ovoga suda potpisani Preliminarni kupoprodajni ugovor (koji sadrži sve bitne elemente kupoprodajnog ugovora) upravo od strane tuženice te potvrde o plaćanjem pojedinih dijelova kupoprodajne cijene, koje su njoj osobno predane u iznosu od 12.078,22 DEM, a njenoj punomoćnici, odvjetnici GZ, u iznosu od 8.780,00 DEM, odnosno ukupno 20.858,22 DEM, ukazuju da je tuženici ugovorena kupoprodajna cijena njenog suvlasničkog dijela isplaćena u ugovorenim rokovima i da je tužiteljica nakon podjele bračne stečevine sa suprugom, a nakon odbijanja tuženice da potpiše kupoprodajni ugovor, vlasništvo predmetne nekretnine stekla dosjelošću temeljem zakona. Naime, tužiteljica je nakon sklapanja pravnog posla njenog bivšeg supruga (kojeg je tom prilikom zastupala) sa PZ i tuženicom te evidentnih isplata kupoprodajne cijene, koje je svojim raspolaganjem potvrdio i PZ i kontinuiranog i nesmetanog posjeda nekretnine od srpnja 1999., bila u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine, vjerujući da ju je sa suprugom valjano kupila i stekla u cijelosti nakon podjele bračne stečevine.

11. Promašene su žalbene tvrdnje tuženice da je bila isključena iz realizacije predmetne kupoprodaje i da nije primila kupoprodajnu cijenu za svoj suvlasnički dio budući priložena dokumentacija i navodi sudionika pravnog posla, kao i njene punomoćnice, kao cjelina upravo upućuju na zaključak da je tuženica sudjelovala u pregovorima o kupoprodaji nekretnine, da je znala da tužiteljica zastupa supruga te je potpisom Preliminarnog kupoprodajnog ugovora pristala na dogovorenu cijenu i način otplate i preuzela obvezu zaključenja kupoprodajnog ugovora za predmetnu nekretninu. Potvrde o uplatama kupoprodajne cijene, nacrt kupoprodajnog ugovora, kao i tabularna isprava potpisana od strane PZ s druge strane potvrđuju slijed događaja nakon sklapanja Preliminarnog ugovora, kako ga opisuje tužiteljica. Svi dokazi zajedno čine upravo krug indicija koje i prema ocjeni ovoga suda sa potrebnom mjerom izvjesnosti ukazuju da je tuženica tijekom više od 20 godina pošteno uživala posjed nekretnine u uvjerenju da je nekretninu stekla zajedno sa bivšim suprugom kao bračnu stečevinu kupnjom od tuženice i njenog bivšeg supruga, a nakon njene podjele i kao samovlasnica.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da sud nije ispravno zauzeo stav o teretu dokazivanja kada je zaključio da je priloženu dokumentaciju potpisala upravo ona , unatoč njenim suprotnim tvrdnjama. Naime, razmotri li se držanje tuženice tijekom postupka vidljivo je da ona u odnosu na potpisivanje potvrda i Preliminarnog kupoprodajnog ugovora ne osporava izričito da ne bi potpisala ovu dokumentaciju te tijekom postupka iskazuje da se ne sjeća je li dokumentaciju potpisala i da se toga niti ne želi sjećati. Generalno osporava vjerodostojnost priloženih isprava, tvrdeći da je prije svega prevarena od strane svog bivšeg supruga kod podjele bračne stečevine. Istodobno ne poduzima ništa u smislu potraživanja bilo predaje posjeda nekretnine bilo zahtjeva za plaćanjem kupoprodajne cijene. U tom smislu sada iznošenje tvrdnji da potvrde nije potpisala jer je na njima naznačeno ime Đ , a ne ĐZ i tvrdnje da nikakav novac nije primila promašeni su i neosnovani te ne utječu na zakonitost donesene odluke.

13. Tužiteljica je imajući u vidu prije svega odbijanje tuženice da joj izda tabularnu ispravu temeljem koje bi uknjižila pravo suvlasništva na dijelu na kojem je tuženica upisana kao suvlasnica, podnijela tužbu za utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine, za čije podnošenje nedvojbeno ima pravni interes. U tom smislu osnovano je prvostupanjski sud utvrđivao okolnost je li ona doista to pravo stekla najprije kao bračnu stečevinu sa bivšim suprugom kupnjom, a potom i osobno ona sporazumom nakon podjele te stečevine ili pravo suvlasništva ima tuženica koja je upisana u zemljišne knjige. Kako je tužiteljica sa svojim bivšim suprugom nekretninu posjedovala od 7. srpnja 1999., a u posjed je stupila i prije potpisivanja Preliminarnog kupoprodajnog ugovora dana 5. listopada 2000., nakon čega je prema ocjeni suda i isplatila kupoprodajnu cijenu te sa bivšim suprugom postigla sporazum o diobi bračne stečevine, to je nedvojbeno stekla vlasništvo i predmetnog suvlasničkog dijela nekretnine tuženice na temelju čl. 159. st. 1. i st. 3. te čl.160. ZV-a.

14. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja prilikom odlučivanja primijenio materijalno pravo, kada je u odnosu na tuženicu utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nekretnine označene sa čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina], „za cijelo“ i kada je odlučio da je ovlaštena na temelju presude ishoditi uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime, „za cijelo“. Naime, tužiteljica je već ranije u zemljišne knjige upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u 5/8 dijela te je tijekom postupka i raspolagala sa dijelom svog suvlasničkog dijela. Stoga tužiteljica u odnosu na tuženicu koja je u zemljišnim knjigama uknjižena kao suvlasnica jedino u 3/8 dijela može zahtijevati utvrđenje prava suvlasništva samo u odnosu na taj dio, dakle u 3/8 dijela, ali ne i preko tog dijela.

15. Slijedom iznijetog ovaj je sud na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki I. izreke u odnosu na utvrđenje i upis prava suvlasništva predmetne nekretnine za 3/8 dijela, dok je u odnosu na preostali dio na temelju čl. 373. točka 3. ZPP-a zbog pogrešne primjene materijalnog prava odluku preinačio na način da je zahtjev za utvrđenje i upis prava suvlasništva „za cijelo“ odbijen.

16. Obzirom na način na koji je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu sud je odlučio i o troškovima postupka (čl. 166. st. 2. ZPP) sadržanoj pod točkom II. izreke i primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP naložio tuženici da naknadi troškove postupka tužiteljici. I prema ocjeni ovoga suda tužiteljica osnovano potražuje trošak sastava tužbe Tbr. 7/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje Tarifa) i sastava podneska od 26. listopada 2022. i 01. prosinca 2022. po Tbr. 8/1 i Tbr. 46 Tarife, potom troškove zastupanja na ročištima od 06. veljače 2025., 15. travnja 2025. i 02. rujna 2025. po Tbr. 9/1 i Tbr. 46 Tarife u iznosima od po 250,00 EUR po radnji, a što ukupno iznosi 1.500,00 EUR. Pored toga priznat joj je i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR i na presudu u iznosu od 26,54 EUR, kao i trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 9/3 i Tbr. 46. Tarife, odnosno ukupno 1.678,08 EUR pa je presuda pod točkom II. izreke potvrđena na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a.

17. Zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a budući su njeni žalbeni navodi ocijenjeni neosnovanima, a sud je odluku preinačio jedino u suvlasničkom dijelu u odnosu na koji je tužiteljica utvrđena suvlasnicom i dozvoljen joj je upis u zemljišnu knjigu u odnosu na tuženicu i zbog toga nisu nastali posebni troškovi.

18. Nepobijano rješenje ostaje neizmijenjeno.

U Varaždinu 20. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun