Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Ovr-1354/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
I
Z A K L J U Č A K
Općinski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Ivi Polić Turčić, na prijedlog više sudske savjetnice – specijaliste TGR, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71 OIB: 38922958547 zastupan po odvjetniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Mađarić&Lui odvjetničkog društva iz Zagreba, protiv ovršenika TG iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 20. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika od 24. srpnja 2026. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da u cijelosti odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-199/16-31 od 30. listopada 2017., kao neosnovan.
i
z a k l j u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. stavak 1. točka 7. u svezi s člancima 52. stavak 3. i 210. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).
Obrazloženje
1. Ovršenik u svom prijedlogu od 24. srpnja 2026. navodi da je 3. srpnja 2026. protustranka, ovrhovoditelj Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu radi prisilne naplate novčane tražbine protiv predlagatelja. Kao osnovu za provođenje izravne naplate da je priložio presudu Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 199/16-31 od 30. listopada 2017. godine, kao i pravomoćno rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-384/2025 UPP/OS-O-48/2025-9. Međutim, navedena presuda ne glasi na predlagatelja kao dužnika, već isključivo na sada pokojnog HG, dok je predlagatelj označen isključivo kao njegov nasljednik temeljem rješenja o nasljeđivanju. Pljenidba i prijenos novčanih sredstava koji se provode protiv predlagatelja nisu dopušteni budući da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za provođenje izravne naplate protiv osobe koja nije označena kao dužnik u ovršnoj ispravi. Naime, presuda na kojoj protustranka temelji svoj zahtjev predstavlja ovršnu ispravu isključivo protiv pokojnog HG. Predlagatelj nikada nije bio stranka postupka u kojem je donesena navedena presuda niti je u istoj označen kao dužnik. Jedina isprava kojom ovrhovoditej pokušava opravdati provođenje izravne naplate protiv predlagatelja jest pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. Međutim, samo postojanje rješenja o nasljeđivanju nije dovoljno da bi se protiv nasljednika mogla provesti izravna naplata putem Financijske agenc ije. Odredbom članka 32. stavka 2. OZ-a propisano je da se odredbe koje uređuju prijelaz tražbine na odgovarajući način primjenjuju i kada se ovrha vodi protiv osobe koja nije označena kao dužnik u ovršnoj ispravi. Nadalje, ovršenik se referira i na članak 209. stavkom 8. OZ-a propisano je da će Financijska agencija provesti ovrhu protiv osobe koja nije označena kao dužnik u ovršnoj ispravi samo u slučajevima propisanim člankom 32. OZ-a. Navedene odredbe ne mogu se tumačiti na način da svako rješenje o nasljeđivanju predstavlja dostatnu pravnu osnovu za provođenje izravne naplate protiv nasljednika. Naime, rješenjem o nasljeđivanju utvrđuje se tko su nasljednici ostavitelja, dok se njime ne odlučuje o postojanju, opsegu niti osnovanosti pojedine tražbine vjerovnika prema nasljedniku. Slijedom toga, da rješenje o nasljeđivanju samo po sebi ne predstavlja ovršnu ispravu protiv nasljednika za konkretnu tražbinu niti iz njega proizlazi da je upravo obveza utvrđena presudom Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-199/16-31 prešla na predlagatelja na način koji bi omogućavao provođenje izravne naplate putem Financijske agencije. Iz navedenog rješenja ne proizlazi da je upravo tražbina utvrđena presudom P-199/16-31 prešla na predlagatelja na način koji bi predstavljao neposrednu osnovu za provođenje izravne naplate. Unatoč tome, ovrhovoditelj je podnio Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu protiv predlagatelja, iako isti nije označen kao dužnik u ovršnoj ispravi, čime da je zaobiđen sudski postupak u kojem jedino sud može ispitati odgovara li nasljednik za dug ostavitelja i u kojem opsegu. Takvim da postupanjem nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za provođenje izravne naplate protiv predlagatelja. Budući da je izravna naplata pokrenuta protiv osobe koja nije označena kao dužnik u ovršnoj ispravi te bez postojanja zakonskih pretpostavki za takvo postupanje, pljenidba i prijenos novčanih sredstava koji se provode protiv predlagatelja predstavljaju nedopuštenu ovrhu. Slijedom svega navedenog, predlaže se da naslovni sud donese rješenje kojim se utvrđuje nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava predlagatelja TG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], povodom zahtjeva za izravnu naplatu koji je ovrhovoditelj Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, podnio Financijskoj agenciji dana 3. srpnja 2026. godine, na temelju presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-199/16-31 od 30. listopada 2017. te da se nalaže Financijskoj agenciji da po pravomoćnosti ovog rješenja opozove naloge bankama za pljenidbu i prijenos novčanih sredstava koji se provode protiv predlagatelja temeljem navedenog Zahtjeva za izravnu naplatu.
2. Sud je Zaključkom od 27. srpnja 2026. pozvao ovrhovoditelja sukladno odredbi članka 54. stavak 1. OZ-a da se očituje o navodima ovršenika iz predmetnog prijedloga, a koje je u svom podnesku od 3. kolovoza 2026. cijelosti osporio.
3. Temeljem odredbe članka 210. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje OZ) nakon što primi obavijest od tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena naplata protiv njega, ovršenik je ovlašten predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Naime, dok je u stavku 2. istog članka određeno da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. Istog članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50 i 53 OZ-a).
4. Ovrhovoditelj je 6. srpnja 2026. podnio predmetni zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika temeljem ovršne isprave presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-199/16-31 od 30. listopada 2017. (list 17 spisa).
5. Odredbom članka 52. stavak 1. OZ-a određeno je da će se žalba dostaviti ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana i to ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavak 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a. Ako ovrhovoditelj ospori postojanje bilo kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, prema članku 52. stavak 3. OZ-a sud će bez odgode zaključkom ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.
6. Obzirom da je ovrhovoditelj u ovom predmetu osporio žalbene navode ovršenika, stoga je sud odlučio kao u izreci ovog rješenja, odnosno uputio ovršenika da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja parnice nedopuštenom.
7. Nadalje, odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz stavka 1 točke 1. -10. navedenog članka OZ-a. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.
7.1. Obzirom je ovršenik podnio sadržajno i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a (točka 5. istog članka), time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. U odnosu na drugi uvjet, i to nastanak nenadoknadive štete odnosno teško nadoknadive štete, ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi, trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno da je odgodom potrebno spriječiti nasilje, a sve u smislu odredbe članka 65. stavak 1. OZ- a. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovršenik nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji da mu prijeti blokada računa. Sud ukazuje da ne raspolaže saznanjima o bitnim činjenicama, a to su primjerice koliki je sveukupni opseg ovršenikove imovine (ima li vrjednijih pokretnina i/ili nekretnina), koliki su mu točno mjesečni ili godišnji rashodi te prihodi, je li ostvario u prethodnoj godini ili kroz neko drugo vremensko razdoblje dobit, ako da u kojem iznosu ili je u gubitku, pa da utvrđenje svih tih i eventualno drugih relevantnih činjenica dovede u korelaciju s novčanim iznosom za koji je podnesen predmetni zahtjev na naplatu, a što bi nastavno bila dostatna činjenična baza za donošenje zaključka o tome je li time ovršenik učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe (prijenosom sredstva) trpio upravo nenadoknadivu/teško nadoknadivu štetu. Navedene činjenice ovršenik nije učinio vjerojatnim niti bar s nižim stupnjem izvjesnosti o njihovoj egzistenciji, a iste nisu sudu općepoznate ili da ih se može presumirati, pa da po tim osnovama ne bi bilo potrebe za njihovim utvrđenjem. Također ne postoji ni obveza suda da dokaze (kojim bi se potkrijepile relevantne činjenice za prihvaćanje prijedloga za odgodu ovrhe) pribavlja po službenoj dužnosti.
8. Stoga je slijedom navedenog, a kako nisu kumulativno ostvareni uvjeti za odgodu ovrhe propisani odredbom članka 65. stavak 1 OZ-a, temeljem odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a u svezi s člankom 210. stavak 1. i 2. OZ-a, prijedlog ovršenika odbijen u dijelu za odgodom prijenosa te je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Rijeci 20. kolovoza 2026.
Sudac:
Iva Polić Turčić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 8 dana, od dana primitka prijepisa rješenja pismeno u tri primjerka putem ovog suda.
Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (članak 11. stavak 5. OZ-a).
DNA:
- pun. ovrhovoditelja
- pun. ovršenika
- Financijskoj agenciji
