Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Ovr-1384/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

i

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Rijeci, po sucu Velimiru Radoševiću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice Ivane Tomić, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljaPOSO BANK AG sa sjedištem u [adresa], OIB: 29175991852, (ranije POSOJILNICA BANK eGen, [adresa], Republika Austrija, OIB: 24250429800), kojeg zastupa punomoćnik Marko Kallay, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o., Zagreb , protiv ovršenika MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Tomašić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Marčan i Partneri d.o.o., Rijeka, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, 20. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika od 30. srpnja 2026. za donošenje rješenja kojim se nalaže Financijskoj Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem ovršne isprave bjanko zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Darka Paravića pod poslovnim brojem OV-1598/2013 dana 21. veljače 2013.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova ovog postupka kao neosnovan.

z a k l j u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u članku 50. st. 1. točka 7. i toč. 9., u vezi s člankom 210. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ).

Obrazloženje

1. Ovršenik u svom prijedlogu zaprimljenom kod ovog suda 30. srpnja 2026. predlaže da sud donese rješenje kojim pljenidbu i prijenos novčanih sredstava na temelju ovršne isprave, bjanko zadužnice potvrđene kod javnog bilježnika Darka Paravića pod poslovnim brojem OV-1598/2013 dana 21. veljače 2013., proglašava nedopuštenim te da sud naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos sredstava. Ovršenik navodi kako ovrhovoditelj nema pravo na naplatu tražbine iz navedene isprave, budući da je tražbina u cijelosti prestala, a sam ovrhovoditelj da je izgubio aktivnu legitimaciju. Ovršenik da je kao dužnik izdao ovrhovoditelju navedenu zadužnicu na iznos od 500.000,00 kuna, da je predmetna zadužnica izdana na dan sklapanja Aneksa 1. Ugovora o kreditu, kao i Aneksa broj 1. Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, te služi isključivo kao instrument osiguranja potraživanja ovrhovoditelja po ugovoru o kreditu. Radi naplate istog potraživanja, ovrhovoditelj da je istovremeno pokrenuo i vodio dva paralelna postupka prisilne naplate i to sudski ovršni postupak na založenoj nekretnini pred Općinskim sudom u Rijeci, pod poslovnim brojem Ovr-187/23, te izvansudski postupak izravne naplate podnošenjem navedene zadužnice Fini na pljenidbu i prijenos novčanih sredstava. Tijekom trajanja oba paralelna postupka, ovrhovoditelj da je sporazumom o ustupu potraživanja prenio cjelokupnu tražbinu na novog vjerovnika. Štoviše, u članku 2.1. tog Sporazuma izričito je navedeno da se u odnosu na ustupljenu tražbinu vodi i postupak pred Finom temeljem predmetne zadužnice protiv ovršenika. Temeljem tog sporazuma, novi vjerovnik da je i službeno stupio na mjesto ovrhovoditelja u već pokrenuti ovršni predmet na nekretnini pred Općinskim sudom u Rijeci (poslovni broj Ovr-187/23) te nastavio voditi taj postupak. Ovrhovoditelj da je trenutkom ustupa tražbine u cijelosti izgubio aktivnu legitimaciju glede predmetnog potraživanja te je bio dužan povući zadužnicu poslovnog broja OV - 1598/2013 s Fine, što je propustio učiniti. Nadalje, u ovršnom postupku na nekretnini, u koji je stupio novi vjerovnik nekretnina da je u međuvremenu prodana. Iz ostvarene prodajne cijene, preostali dug prema novom vjerovniku da je namiren u cjelokupnom iznosu. Nadalje, ovršenik navodi da je ovrhovoditelj osoba koja nema sjed ište u Republici Hrvatskoj. Da je riječ je o osobi koja je registrirana i posluje u Republici Austriji, što se jasno vidi iz zahtjeva za izravnu naplatu u kojem se traži prijenos zaplijenjenih sredstava na bankovni račun u inozemstvu. To da ukazuje na činjenicu da ovrhovoditelj u Republici Hrvatskoj nema aktivnih bankovnih računa ni imovine, zbog čega ovršenik, nakon provedbe ovrhe, ne bi imao mogućnost povrata neosnovano zaplijenjenih iznosa. Da u slučaju odgode pljenidbe, ovrhovoditelj ništa ne gubi jer će cjelokupan zaplijenjeni iznos ionako stajati na prolaznom računu Fine. Osim toga, da ovršeniku svaki mjesec stižu na naplatu računi za struju, vodu i druge životne troškove bez kojih nijedna osoba ne može normalno funkcionirati. On je otac dvoje maloljetne djece i nema sredstava ni za osnovne životne potrebe te će mu, ako se nastavi provedba ovrhe, nastati nenadoknadiva šteta.

2. Ovrhovoditelj je zaključkom od 30. srpnja 2026. pozvan da se očituje o prijedlogu ovršenika, te se isti usprotivio prijedlogu ovršenika.

3. Sukladno odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda, upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.)

4. Odredbom čl. 52 st. 2, st. 3 i st. 4 OZ-a koja se odredba primjenjuju temeljem čl. 210 st. 2 OZ-a, određeno je da će sud, ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, a koji se tiču čl. 50 st. 1 toč. 7, te toč. 9 -11 Ovršnog zakona, obustaviti ovrhu, a ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud donijeti rješenje kojim će ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Samo iznimno sud neće ovršenika uputiti na parnicu, već će prihvatiti njegovu žalbu ako on njezinu osnovanost dokaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, odnosno ako su činjenice na kojima se temelji njegova žalba općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama. Slijedom navedenog, s obzirom da se ovrhovoditelj usprotivio žalbi ovršenika (čl. 50 st. 1. toč. 7. i toč. 9. OZ-a), a ovršenik osnovanost tog žalbenog navoda nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, pri čemu činjenice na kojima se temelji njegova žalba nisu općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, valjalo je na temelju čl. 52 st. 3, st. 4 i st. 6 OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

5. Nadalje odredba čl. 210. st. 1. uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavak 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Nadalje, st. 2. istog članka propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe. Stoga je sud odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe, ispitao jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu odredbe čl. 65 st. 1 OZ-a, te ocjenio da u konkretnom slučaju te pretpostavke nisu ispunjene, te da je stoga prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u predmetnoj pravnoj stvari neosnovan. Odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a određeno je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu (odnosno, u ovom postupku, odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava), ako isti učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te uz ispunjenje jedne od pretpostavki određenih točkama od 1. do 10. istog stavka. Dakle, pretpostavke moraju biti istovremeno (kumulativno) ispunjene. Obzirom je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, a koja okolnost predstavlja jedan od taksativno navedenih razloga za odgodu ovrhe propisan čl. 65. st. 1. OZ-a, konkretno razlog iz toč. 5. navedenog članka, time je ispunjen jedan od dva kumulativno zakonom određena uvjeta za odgodu ovrhe. Međutim, ovršenik u konkretnom slučaju nije dokazao ispunenje niti jedne pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 1-10 OZ-a, slijedom čega proizlazi da nije ispunjena objektivna pretpostavka. Nadalje, ovaj sud drži da ovršenik nije dokazao da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, na ovršeniku leži teret dokaza o činjenicama iz kojih proizlazi vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive štete, pri čemu vjerojatnost nenadoknadive i teško nadoknadive treba dovesti u kontekst konkretnih stranaka, njihovog imovinskog stanja, utjecaja određenog predmeta, u odnosu na koji se u konkretnoj situaciji zahtijeva odgoda ovrhe. Ovršenik u prijedlogu za odgodu ističe da je ovrhovoditelj osoba koja nema sjedište u [adresa]. Da je riječ je o osobi koja je registrirana i posluje u Republici Austriji, što se jasno vidi iz zahtjeva za izravnu naplatu u kojem se traži prijenos zaplijenjenih sredstava na bankovni račun u inozemstvu. To da ukazuje na činjenicu da ovrhovoditelj u Republici Hrvatskoj nema aktivnih bankovnih računa ni imovine, zbog čega ovršenik, nakon provedbe ovrhe, ne bi imao mogućnost povrata neosnovano zaplijenjenih iznosa. Da u slučaju odgode pljenidbe, ovrhovoditelj ništa ne gubi jer će cjelokupan zaplijenjeni iznos ionako stajati na prolaznom računu Fine. Osim toga, da ovršeniku svaki mjesec stižu na naplatu računi za struju, vodu i druge životne troškove bez kojih nijedna osoba ne može normalno funkcionirati. On je otac dvoje maloljetne djece i nema sredstava ni za osnovne životne potrebe te će mu, ako se nastavi provedba ovrhe, nastati nenadoknadiva šteta. U odnosu na navode da je ovrhovoditelj strana pravna osoba i da bi u slučaju uspjeha ovršenika povrat sredstava iz inozemstva bio iznimno otežan i dugotrajan valja naglasiti kako ovrhovoditelj ima sjedište u [adresa], državi članici Europske unije, pa budući je i Hrvatska članica Europske unije ovršenik može sasvim normalno i zakonito svoje eventualno potraživanje naplatiti i u Austriji. Ujedno ovršenik ne dostavlja nikakve dokaze o nepostojanju imovine ovrhovoditelja u inozemstvu niti iznosi bilo koji drugi navod iz čega bi se moglo zaključiti da bi eventualni povrat sredstava od ovrhovoditelja bio otežan. U odnosu na navode ovršenika da mu svaki mjesec stižu na naplatu računi za struju, vodu i druge životne troškove bez kojih nijedna osoba ne može normalno funkcionirati, da je otac dvoje maloljetne djece i nema sredstava ni za osnovne životne potrebe za istaknuti je kako bi, i u slučaju odgode pljednidbe i prijenosa, Finanacijska agencija plijenila iznos tražbine iz ovršne isprave, te ovršenik istim ne bi mogao raspolagati, pa u tom smislu za ovršenika nema razlike ukoliko sredstva budu samo zaplijenjena ili budu i prenesena ovrhovoditelju. U svakom sučaju ista neće biti na raspolaganju ovršeniku. Stoga, budući ovršenik nije priložio dokaze ni naveo činjenice koje bi ukazivale na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete (u vidu nemogućnosti eventualnog povrata zaplijenjenih sredstava od ovrhovoditelja protuovrhom ili u parnici radi stjecanja bez osnova za slučaj da uspije u praničnom postupku), nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, u smislu odredbe čl. 65. st. 1. OZ -a. Prema tome, kako za odgodu ovrhe sukladno čl. 65 OZ-a kumulativno moraju biti ispunjena dva uvjeta, a to je postojanje i vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe za ovršenika nasta la nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, odnosno da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje i uz istovremeno daljnje ispunjenje jednog od razloga navedenih u točkama 1-10 st.1 čl.65 OZ-a, to očito neispunjenjem bilo kojeg od ova dva uvjeta, nema zakonske mogućnosti odgode ovrhe na prijedlog ovršenika. Slijedom svega navedenog, nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom čl. 65. st. 1. OZ -a u vezi s člankom 210. OZ-a te je stoga odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.

6. S obzirom da ovršenik nije ostvario uspjeh u ovom postupku, istom ne pripada od protivne stranke zahtijevati naknadu troška, dakle nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 14. st. 5 OZ-a stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja

U Rijeci 20. kolovoza 2026.

Sudac

Velimir Radošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa ovog rješenja, u tri istovjetna primjerka. Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika uz podnesak ovrhovoditelja od 19.8.2026.