1                            Poslovni broj: II Kž-78/2024-5

Poslovni broj: II Kž-78/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. C., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-52/2023. od 29. siječnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 15. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljenog R. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-52/2023. od 29. siječnja 2024., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-56/2023. od 31. listopada 2023., protiv okrivljenog R. C., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom R. C. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 3. svibnja 2023. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni R. C. po branitelju, odvjetniku M. F., ne navodeći zakonsku osnovu pobijanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se ukine istražni zatvor i odredi mjera opreza redovitog javljanja nadležnoj policijskoj postaji iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog R. C. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

6. Nadalje, okrivljeni R. C. osporava zakonitost pobijanog rješenja smatrajući da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti. Povrede su obrazložene time da sud produljenjem istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pozivajući se na raniju osuđivanost okrivljenika "unaprijed osuđuje okrivljenika za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret u ovom postupku", slijedom čega se, prema žalbi, vrijeđa pretpostavka nedužnosti. Međutim, suprotno ovim navodima, nije došlo do povrede na koju se žalba poziva budući da je u pobijanom rješenju u odnosu na kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. KZ/11., navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju podignute optužnice, kao i da za navedeno kazneno djelo postoji osnovana sumnja da je počinjeno od strane okrivljenog R. C.. Prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju okrivljenika kako to žalba sugerira pa stoga nije moglo doći do povrede pretpostavke nedužnosti.

7. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima, opasnost da će okrivljeni R. C. eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu i na taj način osujetiti vođenje kaznenog postupka, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz okolnosti da okrivljenik ne živi na adresi prebivališta u Z., D. G. i nema prijavljenog boravišta te je prema vlastitim kazivanjima živio na ulici kao beskućnik sedam mjeseci prije uhićenja. Sve su to okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti okrivljenog R. C., tako da je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.

8. Postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koje je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv. Naime, okrivljenikova upornost tijekom inkriminiranih događaja, brojnost protupravnih radnji (ukupno 7) kroz vremensko razdoblje od šest mjeseci, upućuju na postojanje veće kriminalne količine okrivljenikovog protupravnog postupanja. Povrh navedenog, okrivljenik je ranije višestruko osuđivan za imovinska kaznena djela s elementima nasilja, iz čega je očito da ga do sada izrečene kazne nisu odvratile od daljnjeg činjenja kaznenih djela već naprotiv ustraje u protupravnom postupanju. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od bijega, kao i opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, u ovom stadiju postupka ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom blažom mjerom, zbog čega se daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. C. ukazuje nužnom i zakonski opravdanom.

10. Konačno valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

11. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 15. veljače 2024.