Poslovni broj: Us II-110/2026-16
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Silvija Čovića članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja Republike Hrvatske, Zagreb, Savska cesta 41/XIV, OIB: 54882480048, radi tržišnog natjecanja , na sjednici vijeća održanoj 20. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: 034- 03/25-03/005, urbroj: 580-10/146-26-017 od 26. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika se odbacuje prigovor tužitelja, koji je zaprimljen 19. svibnja 2026., a upućen čelniku tuženika, Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja (dalje: AZTN), podnesen protiv Obavijesti AZTN-a klasa: UP/I-034-03/25-03/005, urbroj: 580-10/86-26 od 14. svibnja 2025., kao nedopušten.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je ovom Sudu podnio tužbu u kojoj u bitnom navodi kronologiju događaja i slijed radnji poduzetih u postupku. Pri tome iscrpno iznosi i obrazlaže razloge zbog kojih prigovara načinu na koji je o predmetnoj stvari riješeno, smatrajući da je uslijed niza propusta tuženikovo rješenje nezakonito. Tužitelj u tužbi daje osvrt i na ranije postupke, u odnosu na ranije podnesene prigovore, npr. prigovor od 27. studenog 2025., a s time u vezi smatra da postupak nije dovršen. Tužitelj u tužbi detaljno obrazlaže na koji način smatra da je tuženikovo rješenje utemeljeno na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, koje je posljedica počinjenja niza kaznenih djela, a koja su smatra počinile osobe odgovorne u pobliže navedenim djelima, opisujući na koji način su te osobe postupale i u čemu nalazi obilježje navedenih kaznenih djela.
Dalje u tužbi tužitelj ponavlja i druge razloge koje je već naveo u prigovoru. Posebno obrazlaže zbog čega smatra da je prigovor osnovan te utemeljen na odredbi članka 156. Zakona o općem upravnom postupku te odredbi članka 46. Ustava Republike Hrvatske, a koji je podnio u vezi obavijesti tuženika od 14. svibnja 2026., povezane s postupkom pokrenutim prijedlogom od 20. listopada 2025. Nadalje, ponavlja i druge razloge koji se tiču ocjene pojedinih pitanja vezano uz izradu nacrta prijedloga zakona, prijedloga drugih propisa i akata, tj. podataka i izrade stručnih prijedloga, analize i izvješća o stanju u određenom upravnom području, tj. davanja mišljenja i tumačenja propisa, tj. obavljanja poslova državne uprave i postupanja u vezi takvih pitanja, o čemu smatra da nadležna tijela nisu pravilno odlučila, već su postupala na način koji je rezultirao donošenjem nezakonitih odluka, na štetu tužitelja. Zaključno, tužitelj dovodi u pitanje i zakonitost odluke ovog Suda poslovni broj: Us II -296/2025-14 od 29. travnja 2026. jer smatra da i u situaciji da je ta odluka pravilna, ne bi postojale pravne pretpostavke za donošenje osporenog rješenja.
Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj traži da ovaj Sud poništi osporeno rješenje, a podredno i ranije pobliže navedene odluke.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod razloga i stajališta iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja, navodi razloge zbog kojih smatra da su tužbeni razlozi neosnovani, bez argumentacije i proizvoljni, a zbog čega predlaže da se tužbeni zahtjev odbije, a u odnosu na druge ranije donesene odluke, koje se podredno navode u tužbi, u tom dijelu tužba odbaci kao nedopuštena.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je vezano uz ranije podnesenu inicijativu tužitelja protiv Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (dalje: Ministarstvo) radi utvrđivanja narušavanja tržišnog natjecanja zlouporabom vladajućeg položaja u smislu članka 13. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja („Narodne novine“ 79/09., 80/13., 41/21. i 153/23. – dalje: ZZTN), tuženik već donio rješenje 9. listopada 2025., kojim je inicijativu odbacio. Dodaje se u osporenom rješenju da je tužitelj protiv navedenog rješenja imao mogućnost pokrenuti upravni spor, što je propustio učiniti. Nadalje proizlazi da je tužitelj 22. listopada 2025. podnio prijedlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti oglašavanja ništavim rješenja tuženika donesenog 7. listopada 2025. te zahtjev za tumačenje primjene članka 3. stavka 1. ZZTN-a. U odnosu na oba podneska je tuženik podnositelju, ovdje tužitelju otpremio odgovore. S time u vezi se navodi da je tužitelj ovom Sudu podnio tužbu 22. prosinca 2025., u vezi prigovara od 27. studenoga 2025. protiv obavijesti kojom tuženik nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka po službenoj dužnosti oglašavanja ništavim rješenja od 7. listopada 2025., za koji je tužitelj tvrdio da ga čelnik tijela nije riješio u zakonom propisanom roku iz članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), koju je ovaj Sud odbacio rješenjem poslovni broj: Us II - 296/2025-14 od 29. travnja 2026.
6. Vezano uz tumačenje primjene članka 3. stavka 1. ZZTN-a, tuženik je već odgovorio tužitelju da u toj situaciji nema mjesta primjeni odredaba ZZTN -a, jer se Ministarstvo ne smatra poduzetnikom, niti se obavljanje poslova državne uprave, na koje ukazuje tužitelj, smatra gospodarskom djelatnošću u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.
7. Zaključno, tuženik je pravilno ocijenio da je tužitelj u vezi traženih obavijesti već ostvario sva propisana prava, u vezi postupanja tuženika u primjeni ZZTN-a, kao i prava iz članka 46. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. – dalje: Ustav), zbog čega je pravilno prigovor tužitelja odbacio kao nedopušten, s osnove odredbe članka 156. ZUP-a, na koji se tužitelj u prigovoru poziva. Kako se tužitelj, podnositelj prigovora poziva i na odredbu članka 46. Ustava, tuženik navodi da se osporeno rješenje ima smatrati i odgovorom na pritužbu.
8. Sud je nakon razmatranja svih pitanja odlučnih za donošenje odluke u predmetnoj stvari, ocijenio da tužitelj tužbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost tuženikovog rješenja, niti postoji osnova za ocjenu ranije donesenih akata o kojima je u drugim postupcima već donesena odluka.
9. Stoga je, ovaj Sud, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučio kao u izreci.
U Zagreb 20. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan
