Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-124/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Ivice Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČŠ, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja LŠ, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: K- 38/2022-24 od 2. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 20. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba privatnog tužitelja LŠ, ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku .

Obrazloženje

1. Pobijanim presudom Općinski sud u Novom Zagrebu, poslovni broj: K-38/2022-24 od 2. listopada 2024., temeljem članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 129/19, 80/22 i 36/24 - dalje ZKP/08) oslobodio je optužbe okrivljenog ČŠ, da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnju opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 1. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08, u svezi članka 145. stavak 2. točka 1-7 ZKP/08, sud je privatnog tužitelja obvezao platiti paušalnu svotu u iznosu od 300,00 (tristo) eura, kao i nužne izdatke okrivljenika, te nužne izdatke i nagradu njegovog branitelja.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu privatni tužitelj LŠ, po punomoćniku Almiru Dervišbegoviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba privatnog tužitelja LŠ je osnovana, jer podnesenom žalbom je dovedena u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučnih činjenica, a u žalbi se ukazuje na neke činjenice koje bi mogle biti odlučne za ocjenu kaznenopravne odgovornosti okrivljenika, a koje je prvostupanjski sud propustio utvrditi.

5. Prvostupanjski sud zaključio je da tijekom postupka nije nesporno dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ/11. Kao odlučne razloge naveo je ocjenu da obrana okrivljenika i iskaz svjedokinje ŽŠ djeluju životno uvjerljivo i logično, dok je iskaz privatnog tužitelja ocijenio neuvjerljivim i pristranim. Nadalje je sud istaknuo da privatni tužitelj nije bio neposredno prisutan predmetnom događaju, te da je kaznenu prijavu podnio nekoliko dana nakon događaja. Prvostupanjski sud također je ocijenio da same navodne riječi ne predstavljaju nesporno ozbiljnu prijetnju, već aluzije koje same po sebi ne upućuju automatski na prijetnju nekim zlom.

6. Naime, iz razloga pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključak o nedokazanosti kaznenog djela u značajnoj mjeri zasnovao na tome što privatni tužitelj nije bio neposredni očevidac predmetnog događaja. Međutim, sama činjenica da privatni tužitelj nije bio prisutan događaju ne može biti odlučna za ocjenu osnovanosti optužbe.

7. Privatni tužitelj je tijekom postupka naveo da je za predmetne riječi saznao od svojega oca FŠ, pred kojim je, prema njegovim navodima, okrivljenik neposredno izgovorio sporne riječi. Upravo stoga iskaz osobe koja je prema sadržaju optužbe bila neposredni slušni svjedok događaja predstavlja dokaz od osobite važnosti za utvrđivanje odlučnih činjenica.

8. Međutim, prvostupanjski sud nije ispitao FŠ, iako je iz obrazloženja presude vidljivo da je upravo njegov iskaz mogao neposredno razjasniti ključnu činjenicu – je li okrivljenik izgovorio riječi navedene u optužnici i, ako jest, u kojem kontekstu, tonu i okolnostima.

9. Sud je naveo da je privatni tužitelj prethodno odustao od prijedloga za ispitivanje tog svjedoka zbog njegovih zdravstvenih razloga, ali da je naknadno predloženo njegovo ispitivanje u domu. Prvostupanjski sud taj prijedlog nije prihvatio, smatrajući da je činjenično stanje već dovoljno razjašnjeno.

10. Takav zaključak ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti. Naime, prvostupanjski sud je istodobno zaključio da nije dokazano da je okrivljenik izgovorio upravo one riječi koje mu se stavljaju na teret, ali je odbio izvesti dokaz koji je, prema samoj optužbi i iskazu privatnog tužitelja, neposredno relevantan za utvrđivanje te činjenice. Time je prvostupanjski sud činjenično stanje zaključio prije nego što je proveo sve dostupne i relevantne dokaze koji su mogli biti od odlučnog značaja za odluku. Činjenica da je svjedok starije životne dobi ili narušenog zdravstvenog stanja sama po sebi ne predstavlja dovoljan razlog da se od njegova ispitivanja odustane, osobito kada se njegovo ispitivanje može provesti u njegovu domu, odnosno na drugi način koji bi odgovarao njegovu zdravstvenom stanju.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je ocjenu vjerodostojnosti privatnog tužitelja u značajnoj mjeri temeljio na postojećem imovinskopravnom sporu između njega i svjedokinje ŽŠ, supruge okrivljenika.

12. Takva okolnost svakako može biti relevantna za ocjenu vjerodostojnosti iskaza, ali sama po sebi ne znači da je iskaz privatnog tužitelja nevjerodostojan. Potrebno je cjelovito ocijeniti sve dokaze i njihovu međusobnu povezanost. Posebno je potrebno utvrditi postoji li podudarnost između navoda privatnog tužitelja i iskaza osoba kojima je predmetni događaj neposredno poznat, kao i postoji li drugi objektivni dokaz koji potvrđuje ili dovodi u pitanje njegov iskaz.

13. Prvostupanjski sud također je kao okolnost protiv vjerodostojnosti navoda privatnog tužitelja cijenio činjenicu da je kaznena prijava podnesena nekoliko dana nakon događaja. Međutim, činjenica da prijava nije podnesena istoga dana ne može se sama po sebi smatrati dokazom da se događaj nije dogodio, niti može zamijeniti ocjenu neposrednih dokaza o samom događaju. Od odlučnog je značaja utvrditi zbog čega je prijava podnesena upravo tada, je li privatni tužitelj prije toga razgovarao s roditeljima, kakav je bio sadržaj tih razgovora, te je li nakon događaja došlo do drugih kontakata između stranaka.

14. Posebno treba razmotriti i zaključak prvostupanjskog suda da predmetne riječi same po sebi ne predstavljaju prijetnju. Pri tome je potrebno imati na umu da se ozbiljnost navodne prijetnje ne ocjenjuje samo izolirano prema pojedinoj riječi ili izrazu, nego u kontekstu ukupnih okolnosti događaja.

15. Stoga izrazi poput „zemljaci iz Srbije“, „riješiti u Beču“, „balkanski način“ i „nemam što izgubiti“ ne mogu biti ocijenjeni izdvojeno od ostalih okolnosti, odnosno od razloga zbog kojeg je okrivljenik došao u kuću roditelja privatnog tužitelja, postojećeg poslovnog spora, prethodne komunikacije između stranaka, eventualnih ranijih poruka ili poziva, osobe kojoj su riječi bile namijenjene, te načina na koji su izgovorene.

16. Tek nakon tako utvrđenih okolnosti moguće je dati pravilan zaključak o tome jesu li navedene riječi predstavljale ozbiljnu prijetnju u smislu članka 139. stavka 1. KZ/11.

17. Nadalje, iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedokinje ŽŠ kao životno uvjerljiv, iako je ona sama navela da predmetnom događaju nije bila prisutna, te da o sadržaju razgovora između svojega supruga i roditelja privatnog tužitelja nema neposrednih saznanja . Stoga njezin iskaz može biti relevantan za okolnosti koje su joj osobno poznate, ali ne može sam po sebi biti odlučujući za utvrđenje sadržaja razgovora kojem nije prisustvovala.

18. Imajući u vidu navedeno, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud preuranjeno zaključio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno.

19. Nije provedeno ispitivanje osobe koja je, prema optužbi, bila neposredni svjedok navodnih prijetnji, iako je postojala mogućnost njezina ispitivanja u domu zbog zdravstvenih razloga. Istodobno je prvostupanjski sud ocijenio da upravo nije dokazano da su sporne riječi izgovorene, te je svoju odluku u značajnoj mjeri temeljio na iskazima osoba koje nemaju neposredna saznanja o tom dijelu događaja.

20. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud stoga prije svega ispitati FŠ, ako to njegovo zdravstveno stanje dopušta, na okolnosti samog događaja, sadržaj razgovora s okrivljenikom, riječi koje je okrivljenik navodno izgovorio, način na koji ih je izgovorio, te okolnosti u kojima su izrečene. Također će, prema potrebi, ponovno ocijeniti sve ranije izvedene dokaze, osobito obranu okrivljenika, iskaz svjedokinje ŽŠ i iskaz privatnog tužitelja, te će ih dovesti u međusobnu vezu. Ako se utvrdi postojanje drugih relevantnih dokaza koji mogu rasvijetliti sadržaj i okolnosti predmetnog događaja, prvostupanjski sud će ocijeniti potrebu njihova izvođenja. Pri tome će sud biti dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima te za svoje zaključke dati jasne, potpune i logične razloge.

21. Slijedom svega navedenog, kako je zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, valjalo je prihvatiti žalbu privatnog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Vukovar, 20. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski