Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-80/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Ivice Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠS, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u svezi stavkom 1. Kaznenog zakona (Narodne Novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj; K- 278/2021-32 od 22. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj dana, 20. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj; K-278/2021-32 od 22. studenoga 2024., na temelju odredbe članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), kazneni nalog Općinskog suda u Splitu, poslovnog broja: K -278/2021 od 23. kolovoza 2021., stavljen je izvan snage.

1.1. Na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08, optuženi ŠS oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano i kažnjivo po članku 117. stavku 2., u vezi stavka 1. KZ/11.

1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka. 2. točke 1. do 5. istog zakona , te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude pravodobno je podnijelo žalbu Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. stavak 1. u svezi sa člankom 470. ZKP/08, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni Županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, nije osnovana.

6. Nije u pravu žalitelj kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08.

7. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio zakonitu odluku kojom je optuženika oslobodio od optužbe primjenom članka 453. točke 3. ZKP/08.

7.1. Naime, nije sporno da je oštećenica FS zadobila laku tjelesnu ozljedu u vidu istegnuća mišićja vratne kralježnice. Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke, te pravilno zaključio da medicinska dokumentacija i provedeno vještačenje nedvojbeno potvrđuju postojanje opisane ozljede, njezin karakter, te mogući mehanizam nastanka.

8. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iz navedenih dokaza nije moguće izvesti siguran zaključak da je upravo optuženik prouzročio predmetnu ozljedu.

8.1. Naime, sudski vještak nije mogao dati mišljenje o identitetu počinitelja, već isključivo o postojanju ozljede, njezinu vremenu nastanka i mogućem mehanizmu ozljeđivanja. Slijedom toga, medicinsko vještačenje samo po sebi ne predstavlja dokaz da je upravo optuženik poduzeo radnju opisanu u optužnici.

9. Žalitelj pogrešno smatra da nalaz i mišljenje vještaka potvrđuju vjerodostojnost iskaza oštećenice danog pred sucem istrage u cijelosti. Naime, tim je dokazom potvrđen samo dio njezina iskaza koji se odnosi na postojanje ozljede i način na koji je ista mogla nastati, dok pitanje identiteta osobe koja je ozljedu nanijela nije predmet medicinskog vještačenja, niti iz njega proizlazi.

10. Prvostupanjski sud pravilno je imao u vidu da je oštećenica tijekom postupka dala dva međusobno suprotna iskaza. U iskazu pred sucem istrage teretila je optuženika za fizički napad, dok je na raspravi izričito navela da fizičkog napada nije bilo , te da između nje i optuženika nije došlo do tjelesnog sukoba.

11. Sud je, imajući u vidu načelo neposrednosti, bio ovlašten ocijeniti vjerodostojnost iskaza danog na raspravi, pri čemu je svoju ocjenu valjano obrazložio. Okolnost što državni odvjetnik smatra da je vjerodostojniji raniji iskaz oštećenice ne znači da je ocjena prvostupanjskog suda pogrešna.

12. Žalbeni navodi da je oštećenica izmijenila iskaz radi poboljšanja procesnog položaja optuženika ostaju na razini pretpostavke. Takva tvrdnja nije potkrijepljena nijednim dokazom, pa sama po sebi nije dostatna za izvođenje zaključka da je upravo prvi iskaz istinit, a kasniji neistinit.

13. Jednako tako, nije osnovan žalbeni prigovor da se prvostupanjski sud nije očitovao kojem iskazu oštećenice poklanja vjeru. Iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da je sud smatrao kako iskaz oštećenice pred sucem istrage, iako predstavlja zakonit dokaz, nije dostatan za donošenje osuđujuće presude budući da nije potvrđen drugim neposrednim dokazima koji bi izvan razumne sumnje povezivali optuženika s nastankom predmetne ozljede.

14. Pri tome valja imati na umu da se osuđujuća presuda može temeljiti samo na činjenicama koje su utvrđene sa stupnjem izvjesnosti koji isključuje razumnu sumnju. U konkretnom slučaju, nakon što je oštećenica na raspravi povukla svoje ranije terećenje optuženika, a drugih neposrednih dokaza o poduzimanju radnje opisane u optužnici nema, ostala je razumna sumnja u pogledu odlučne činjenice je li upravo optuženik nanio predmetnu tjelesnu ozljedu.

15. Takvu sumnju prvostupanjski sud pravilno je riješio u korist optuženika primjenom pomoćnog pravnog pravila in dubio pro reo, sadržanog u članku 3. stavku 2. ZKP/08, zbog čega je zakonito donio oslobađajuću presudu na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08.

16. Budući da žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda, žalbu državnog odvjetnika trebalo je odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 potvrditi pobijanu presudu.

Vukovar, 20. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski