Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-130/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Ivice Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog LC, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: K-2093/2024-10 od 16. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj dana, 20. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu, poslovni broj: K - 2093/2024-10 od 16. siječnja 2026., optuženika LC proglasio je krivim, zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama – djelo opisano u članku 190. stavku 2. u svezi stavkom 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 190. stavku 2. KZ/11, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, s tim da mu je temeljem članka 57. KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, na način da se od kazne na koju je osuđen izvršava 7 (sedam) mjeseci zatvora, a dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci se neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s tim da rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženom je u neuvjetovani dio izrečene kazne zatvora uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. rujna 2024. godine do 16. siječnja 2025.

1.2. Temeljem članka 190. stavak 8. KZ/11, od optuženog LC trajno su oduzeti predmeti koji su od njega oduzeti uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva [serijski broj], 00230896, 00230897, 00230898 i 01617158, koji će se predmeti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), naloženo je optuženom LC naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 1.826,27 eura, na ime toksikološkog vještačenja, te iznos od 250,00 eura, na ime paušalnog troška, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu, zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi - (članak 471. stavak 2. ZKP/08), te predložilo da nadležni županijski sud pobijanu presudu preinači na način da donese odluku o oduzimanju imovinske koristi u iznosu od 6.250,00 eura.

3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

4. Žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem se pobija žalbom, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i osnovano propustio donijeti odluku o oduzimanju iznosa od 6.250,00 eura kao imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, budući da u provedenom postupku nije na dostatno pouzdan način utvrđeno da navedeni novčani iznos predstavlja imovinsku korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela za koje je optuženi proglašen krivim.

6. Naime, odredbom članka 77. stavka 1. KZ/11, propisano je da će se imovinska korist oduzeti sudskom odlukom kojom je utvrđeno da je ostvarena protupravna radnja. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da za primjenu instituta oduzimanja imovinske koristi nije dostatno utvrditi samo činjenicu da je počinjeno kazneno djelo, već je potrebno utvrditi i postojanje te konkretne imovinske koristi ostvarene tim kaznenim djelom.

7. U konkretnom slučaju nesporno je da je od optuženog prilikom pretrage doma i drugih prostorija oduzet novčani iznos od 6.250,00 eura u raznim apoenima. Međutim, sama činjenica pronalaska i privremenog oduzimanja navedenog novčanog iznosa, uz istodobni pronalazak droge namijenjene neovlaštenoj prodaji, nije dostatna za zaključak da upravo taj novac predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom.

7.1. Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela, obrane optuženog, kao i ostalih dokaza provedenih tijekom postupka, ne proizlazi da bi optuženi priznao da navedeni novac potječe od prethodne prodaje droge. Naprotiv, optuženi je priznao počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, ali nije priznao da novčani iznos od 6.250,00 eura predstavlja prihod odnosno imovinsku korist ostvarenu prodajom droge.

8. Stoga se žalbeni navod državnog odvjetništva prema kojemu iz optuženikova priznanja proizlazi da navedeni novčani iznos predstavlja protupravno stečenu imovinsku korist pokazuje neosnovanim. Iz sadržaja prvostupanjske presude ne proizlazi da je takva činjenica utvrđena niti da bi za takav zaključak postojao dokaz sadržan u spisu na koji bi se mogla temeljiti odluka o oduzimanju imovinske koristi.

9. Pritom je potrebno razlikovati činjenicu da je optuženi drogu posjedovao s namjerom daljnje neovlaštene prodaje od činjenice da je određeni novčani iznos već pribavljen prethodno izvršenom prodajom droge. Prva činjenica sama po sebi ne dokazuje drugu.

10. Drugim riječima, činjenica da je kod optuženog pronađena veća količina različitih vrsta droge, zajedno s praznim PE vrećicama i novcem u iznosu od 6.250,00 eura, može predstavljati okolnost koja je relevantna za ocjenu načina počinjenja kaznenog djela i njegove namjere, ali sama po sebi ne omogućuje siguran zaključak da je upravo pronađeni novac nastao kao posljedica ranije neovlaštene prodaje droge.

11. U tom smislu, prihvaćanje žalbenog navoda državnog odvjetništva značilo bi da se iz same činjenice posjedovanja droge namijenjene prodaji i posjedovanja novca izvodi zaključak o podrijetlu novca, bez postojanja dostatnih konkretnih dokaza koji bi povezivali upravo taj novac s već ostvarenim prihodom od prodaje droge. Takav zaključak ne proizlazi ni iz činjeničnog opisa kaznenog djela sadržanog u izreci pobijane presude. U tom se opisu optuženom stavlja na teret da je drogu nabavio i posjedovao radi daljnje prodaje, ali se ne navodi da je prije toga izvršio prodaju droge, niti da je iz takve prodaje pribavio iznos od 6.250,00 eura.

12. Nadalje, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude detaljno naveo dokaze na kojima temelji zaključak o krivnji optuženog, pri čemu među utvrđenim činjenicama nema činjenice da je novac u iznosu od 6.250,00 eura ostvaren prodajom droge. Stoga bi odluka o oduzimanju navedenog iznosa kao imovinske koristi zahtijevala utvrđenje dodatne odlučne činjenice koja u provedenom dokaznom postupku nije pouzdano utvrđena.

13. Činjenica da je navedeni novac, prema žalbenim navodima, na temelju naloga državnog odvjetništva već uplaćen u korist Državnog proračuna ne mijenja zaključak ovog suda. Prethodno postupanje s privremeno oduzetim novcem ne predstavlja samo po sebi dokaz njegova kriminalnog podrijetla niti zamjenjuje sudsku odluku kojom se utvrđuje da konkretni novčani iznos predstavlja imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Prema tome, u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za oduzimanje iznosa od 6.250,00 eura kao imovinske koristi.

14. Odredbom članka 471. stavka 2. ZKP/08, propisano je da se odluka o oduzimanju imovinske koristi može pobijati ako je sud nepravilno donio tu odluku ili nije izrekao oduzimanje imovinske koristi iako su za to postojali zakonski uvjeti.

15. Upravo suprotno, u ovom predmetu zakonski uvjeti za oduzimanje predmetnog novčanog iznosa nisu dokazani u potrebnoj mjeri. Stoga činjenica da prvostupanjski sud nije izrekao oduzimanje tog iznosa ne predstavlja nepravilnost koju bi trebalo otkloniti u žalbenom postupku.

16. Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi državnog odvjetništva nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu koji se odnosi na odluku o oduzimanju imovinske koristi.

17. Kako žalbenim razlozima nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

18. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.

Vukovar, 20. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski