Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-166/2025-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Velimira Čolovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠC, zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teška tjelesna ozljeda, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama okrivljenika i Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: K- 4/2024-23 od 2. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana, 20. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalbe okrivljenika ŠC, ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

II. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru, je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj: K-4/2024- 23 od 2. kolovoza 2024., okrivljeni ŠC proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela - teška tjelesna ozljeda opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine.

1.1. Na osnovi članka 54. KZ/11, okrivljeniku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme u kojem je bio lišen slobode i to od 31. svibnja 2023. do 30. lipnja 2023.

1.2. Na osnovi odredbe članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08), okrivljenik ŠC oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Žalbu protiv presude pravodobno je podnio okrivljeni ŠC, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Protiv navedene presude žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru i to zbog odluke o kazni iz članka 471. stavka 1. ZKP/08, te zbog odluke o troškovima kaznenog postupka iz članka 471. stavka 2. ZKP/08 i predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u dijelu o izrečenoj kazni, te okrivljenika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju, te ga obveže na plaćanje troškova kaznenog postupka.

4. Županijski državni odvjetnik u Vukovaru, vratio je ovome sudu spis koji mu je bio dostavljen na dužno razgledavanje, a temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08.

5. Žalba okrivljenika je osnovana, a žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

6. Okrivljenik u žalbi u bitnom osporava zaključak prvostupanjskog suda da je oštećenik nakon udaraca koje mu je zadao pao na pod, nakon čega ga je okrivljenik koljenom pritisnuo u područje prsnog koša i time mu prouzročio prijelome VII. do IX. rebra desne strane prsnog koša i zrak u desnoj prsnoj šupljini.

7. Naime, okrivljenik tvrdi da je tijekom međusobnog naguravanja došlo do pada preko komada namještaja, pri čemu je i sam pao preko noćnog ormarića odnosno stolića, te da je oštećenik u tom sukobu mogao zadobiti predmetne ozljede.

8. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je između okrivljenika i oštećenika došlo do fizičkog sukoba, te da je oštećenik tom prilikom zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

9. Međutim, prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije s potrebnom razinom izvjesnosti utvrdio odlučnu činjenicu koja se odnosi na konkretan mehanizam nastanka teške tjelesne ozljede, odnosno nije na dostatno pouzdanoj dokaznoj osnovi utvrdio da je upravo radnja okrivljenika opisana u izreci presude – pritiskanje koljenom u područje prsnog koša – uzrokovala prijelome VII. do IX. rebra desne strane prsnog koša i zrak u desnoj prsnoj šupljini.

10. Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoj zaključak u najvećoj mjeri temeljio na iskazu oštećenika. Oštećenik je pred sudom naveo da ga je okrivljenik, nakon što je ovaj odbio napustiti stan, povukao za ruku, a potom ga udario šakom u glavu, nakon čega je on pao na pod, da je okrivljenik kleknuo na njegovo tijelo, na području rebara, te ga držao za ruke kako se ne bi mogao izvući i ustati. Međutim, iz istog iskaza proizlazi da se oštećenik, kada je upitan o okolnostima svojega pada, nije mogao sa sigurnošću prisjetiti i rekonstruirati točan tijek događaja. Oštećenik je pred sudom naveo da je do pada došlo uslijed naguravanja, a moguće i uslijed udaraca, navodeći da se toga dijela događaja ne može točno sjetiti. Tek nakon što mu je predočen njegov raniji iskaz iz prethodnog postupka, u kojem je naveo da je pao uslijed udaraca u glavu koje mu je zadao okrivljenik, oštećenik je naveo da je taj raniji iskaz točan jer se tada, mjesec dana nakon događaja, bolje sjećao detalja.

11. Ovaj sud ne dovodi u pitanje mogućnost da protek vremena može utjecati na sposobnost svjedoka da se prisjeti pojedinih detalja događaja. Međutim, u konkretnom slučaju razlika u iskazima oštećenika odnosi se upravo na okolnost koja je od odlučnog značaja za utvrđivanje činjeničnog stanja. Pitanje je li oštećenik pao uslijed udaraca koje mu je zadao okrivljenik ili uslijed međusobnog naguravanja nije sporedna činjenica, već je neposredno povezano s rekonstrukcijom događaja i utvrđivanjem mehanizma nastanka teške tjelesne ozljede.

12. Stoga nije dostatno samo konstatirati da je oštećenik u bitnom iskazivao jednako, nego je potrebno posebno ocijeniti zbog čega se njegov iskaz u tom dijelu može smatrati pouzdanim, imajući u vidu da je sam pred sudom naveo da se ne može točno sjetiti kako je došlo do njegova pada.

13. Nadalje, zaključak prvostupanjskog suda nije u dovoljnoj mjeri doveden u vezu sa sadržajem sudskomedicinskog nalaza i mišljenja. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi da je teška tjelesna ozljeda oštećenika u vidu prijeloma VII. do IX. rebra desne strane prsa i zraka u desnoj prsnoj šupljini nastala najmanje jednim snažnim udarcem tupotvrdim mehaničkim sredstvom, koje može biti i noga obuvena u cipelu. Istodobno, laka tjelesna ozljeda u vidu nagnječno -razderne rane iznad desne očne orbite nastala je najmanje jednim umjereno snažnim do snažnim udarcem tupotvrdim mehaničkim sredstvom, koje je u pravilu zatvorena šaka.

13.1. Međutim, iz takvog nalaza i mišljenja ne proizlazi nedvosmisleno da je teška tjelesna ozljeda nastala upravo pritiskom koljena na prsni koš, kako je to navedeno u činjeničnom opisu pobijane presude. Naprotiv, vještak mehanizam nastanka teške tjelesne ozljede opisuje kao posljedicu najmanje jednog snažnog udarca tupotvrdim mehaničkim sredstvom, pri čemu navodi da to može biti i noga obuvena u cipelu.

14. Činjenica da je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu tijekom fizičkog sukoba s okrivljenikom sama po sebi nije dovoljna za zaključak da je ozljeda nastala upravo radnjom opisanom u izreci. Potrebno je utvrditi uzročnu vezu između konkretne radnje okrivljenika i konkretne teške tjelesne ozljede.

15. Upravo ta činjenica u ovom predmetu ostaje nedovoljno razjašnjena. Pri tome je potrebno imati u vidu i obranu okrivljenika. Okrivljenik je od početka postupka tvrdio da je došlo do međusobnog naguravanja, da je oštećenik nakon toga uhvatio njega za vrat i gurao ga po sobi, da je on pao preko noćnog ormarića, a da je potom i oštećenik pao zajedno s njim, pri čemu je oštećenik prsima udario u rub tog komada namještaja. Prvostupanjski sud ovu je obranu odbio u bitnom zbog zaključka da za navedene tvrdnje nema dokaza te da bi, da je oštećenik doista gurao okrivljenika i držao ga za vrat, na tijelu okrivljenika morali postojati vidljivi tragovi.

16. Teret dokazivanja kaznene odgovornosti nije na okrivljeniku. Okolnost da okrivljenik nije dokazao pojedine elemente svoje obrane ne znači sama po sebi da suprotna verzija događaja mora biti dokazana. U situaciji u kojoj postoje dvije moguće rekonstrukcije odlučnog dijela događaja, sud je dužan ocijeniti sve izvedene dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti te obrazložiti na temelju kojih objektivnih činjenica jednu rekonstrukciju prihvaća, a drugu isključuje.

17. Prvostupanjski sud, međutim, nije proveo dostatnu analizu objektivne mogućnosti da je upravo tijekom takvog naguravanja i pada moglo doći do nastanka teške tjelesne ozljede, niti je tu mogućnost doveo u vezu s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka.

18. Nadalje, prvostupanjski sud je iskaz svjedokinje TC ocijenio usmjerenim na pogodovanje obrani okrivljenika, imajući u vidu njezin bračni odnos s okrivljenikom. Takva okolnost svakako predstavlja okolnost koju je potrebno imati u vidu prilikom ocjene vjerodostojnosti svjedoka. Međutim, iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi da je ona neposredno vidjela fizički sukob, da se sjeća da su se okrivljenik i oštećenik tukli rukama i nogama, ali da se zbog proteka vremena i traume ne sjeća pojedinih detalja.

19. Takav iskaz nije moguće jednostavno odbaciti samo zbog njezina odnosa s okrivljenikom, već ga je potrebno ocijeniti u vezi s ostalim dokazima i utvrditi u kojim se dijelovima njezin iskaz podudara, a u kojim dijelovima razlikuje od drugih dokaza.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da prvostupanjski sud nije dostatno razjasnio upravo one činjenice koje su odlučne za zaključak o kaznenoj odgovornosti okrivljenika.

21. Nije sporno da je okrivljenik sudjelovao u fizičkom sukobu s oštećenikom , niti da je oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu.

22. U tom smislu nije dovoljno samo utvrditi da je tijekom sukoba oštećenik zadobio tešku tjelesnu ozljedu, već je potrebno utvrditi da je upravo okrivljenik svojom konkretnom radnjom prouzročio tu ozljedu, te da je pritom postupao uz odgovarajući oblik krivnje.

23. Ovaj sud stoga nalazi da su žalbeni navodi okrivljenika kojima osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda osnovani u mjeri koja dovodi u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

24. S obzirom na narav utvrđenih nedostataka, za njihovo otklanjanje potrebno je provesti novu raspravu pred prvostupanjskim sudom, na kojoj će se ponovno izvesti relevantni dokazi i izvršiti njihova potpuna i kritična ocjena.

25. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno ispitati oštećenika FC u odnosu na okolnosti nastanka njegova pada i način na koji je zadobio ozljede, pri čemu će osobito razjasniti razlike između njegova iskaza iz prethodnog postupka i iskaza danog na raspravi.

26. Također će, prema potrebi, ponovno izvesti i ocijeniti sudskomedicinsko vještačenje, osobito u pogledu mogućih mehanizama nastanka prijeloma rebara i zraka u desnoj prsnoj šupljini, te mogućnosti da takve ozljede nastanu različitim mehanizmima tijekom predmetnog fizičkog sukoba.

27. Kako je žalba okrivljenika osnovana, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bilo je potrebno na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08, ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

28. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti sukladno uputama iz ovog rješenja, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

Vukovar, 20. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski