Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-152/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Velimira Čolovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene KR, zbog kaznenog djela iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: K-672/2021-42 od 14. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana, 20. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optužene KR, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinski sud u Novom Zagrebu, poslovni broj: K- 672/2021-42 od 14. ožujka 2025., kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 07. siječnja 2022., poslovnog broja K-672/2021-2 stavljen je izvan snage.

1.1. Istom presudom optužena ŽR proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – oštećenje tuđe stvari – opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11, te je osuđena na kaznu zatvora od 8 (osam) mjeseci, s tim da joj je na temelju članka 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda, te se kazna zatvora od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ukoliko kroz vrijeme od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne Novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje: ZKP) oštećeniku TR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.1955. sa prebivalištem u [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 6.839,89 kuna (šest tisuća osamsto trideset devet kuna i osamdeset devet lipa), u protuvrijednosti od 907,81 eura (devetsto sedam eura i osamdeset jedan cent), te je nalaženo optuženoj Bojani Banda dosuđeni imovinskopravni zahtjev isplatiti oštećeniku u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok se oštećenik s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva upućen u parnicu.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP/08, sud je optuženu Bojanu Banda obvezao nadoknaditi troškove vještačenja u iznosu od 365,82 eura (tristo šezdeset pet eura i osamdeset dva centa) i paušalni iznos 100,00 (sto) eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela optužena ŽR, putem branitelja Stjepana Babića, odvjetnika iz Zagreba, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba ZKP/08, pogrešne primjene materijalnog prava, odluke o kaznenoj sankciji, odluke o dosudi imovinskopravnog zahtjeva i odluke o troškovima kaznenog postupka i predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači prvostupanjsku presudu i oslobodi optuženu od optužbe, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP/08, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru.

4. Žalba optužene KR, nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnesene žalbe, a po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nije u pravu optužena kada tvrdi da je prvostupanjska presuda opterećena bitnom povredom odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, odnosno da nema jasnih i dostatnih razloga o odlučnim činjenicama, da su razlozi međusobno proturječni, te da se presuda ne može ispitati.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio jasne, određene i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, a osobito o tome na temelju kojih dokaza je zaključio da je upravo optužena osoba koja je u dva navrata pristupila vozilu oštećenika i oštetila ga.

8. Prvostupanjski sud je pojedinačno analizirao svaki izvedeni dokaz, a potom ih ocijenio i u njihovoj međusobnoj povezanosti, pri čemu je posebno obrazložio zbog čega prihvaća iskaze svjedoka TR i FR, sadržaj videozapisa i izvješća o njihovu pregledu, te nalaz i mišljenje prometnog vještaka, dok obranu optužene nije prihvatio vjerodostojnom. Takvi razlozi nisu ni nejasni ni proturječni, a niti su u suprotnosti sa sadržajem izvedenih dokaza.

9. Sama činjenica da se optužena ne slaže s ocjenom vjerodostojnosti pojedinih dokaza ne znači da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Naime, okolnost pravilnosti takve dokazne ocjene prvenstveno predstavlja pitanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Nije osnovan ni žalbeni navod kojim se problematizira način na koji je prvostupanjski sud koristio službene zabilješke o dojavi.

10.1. Iz obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da su službene zabilješke pročitane uz izuzimanje dijelova koji predstavljaju obavijesni razgovor, dok su korišteni samo oni podaci koji se odnose na samu dojavu događaja. Takvi podaci nisu poistovjećeni sa sadržajem obavijesnog razgovora niti je presuda utemeljena na nedopuštenom sadržaju takvog razgovora. Uostalom, zaključak prvostupanjskog suda o krivnji optužene nije zasnovan na samim službenim zabilješkama, već na cjelini izvedenih dokaza, prije svega na videozapisima, iskazima TR i FR, te njihovu međusobnom suglasju. Stoga istaknuti žalbeni prigovor ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane presude.

11. Nadalje, nije osnovan žalbeni navod da se prvostupanjski sud nije razjasnio radi li se o jednom ili više kaznenih djela, odnosno o produljenom kaznenom djelu.

11.1. Izrekom pobijane presude optužena je proglašena krivom za jedno kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11, činjenično određeno kroz dvije radnje oštećenja istog vozila. Takvim postupanjem optužena nije dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na činjenični i pravni okvir optužbe, niti je došlo do prekoračenja optužbe. Pritom žaliteljica ne navodi na koji bi način okolnost da prvostupanjski sud nije izrijekom upotrijebio pravni termin „produljeno kazneno djelo“ dovela do povrede njezinih prava ili do nezakonitosti izreke presude. Stoga taj žalbeni prigovor nije osnovan.

12. U odnosu na odlučnu činjenicu identiteta počiniteljice, ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda. Točno je da se na videozapisima ne vidi lice osobe koja pristupa vozilu, budući da ista preko lica nosi masku, a na glavi kapuljaču, te je točno da biometrijsko vještačenje nije moglo biti provedeno zbog kvalitete i isprekidanosti videozapisa, te nedostatka karakteristika potrebnih za pouzdanu usporedbu osobe sa snimke i optužene. Međutim, navedena okolnost sama za sebe ne znači da identitet počinitelja nije moguće utvrditi drugim dokazima.

12.1. Identitet počinitelja ne mora nužno biti utvrđen neposrednim dokazom, odnosno forenzičkim ili biometrijskim vještačenjem, već se može utvrđivati i posrednim dokazima i njihovom međusobnom povezanošću, pri čemu se konačan zaključak donosi na temelju svih izvedenih dokaza. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije svoj zaključak o identitetu optužene temeljio na biometrijskom vještačenju, niti je zanemario činjenicu da takvo vještačenje nije bilo moguće provesti, već je identitet optužene utvrdio na temelju drugih dokaza.

12.2. Naime, iz videozapisa proizlazi da je ista osoba 19. ožujka 2021. , u jutarnjim satima ušla u ograđeno dvorište oštećenika, pristupila vozilu Renault Megane , te odgovarajućim predmetom oštetila njegov lak grebanjem po lijevoj i desnoj strani vozila. Iz drugog videozapisa proizlazi da je 9. travnja 2021., druga, odnosno prema pravilnom zaključku prvostupanjskog suda ista osoba, ponovno ušla u isto dvorište i pristupila istom vozilu, prethodno pregledavši područje na kojem se nalazilo ranije oštećenje, nakon čega je probušila gumu i udaljila se. Posebno je značajno da se na obje snimke pojavljuje osoba ženskog izgleda, sličnog načina kretanja i tjelesne konstitucije, koja se kreće na istom području i na isti način pristupa istom vozilu. Osim toga, na prvoj snimci osoba nosi upečatljive crvene tenisice. Takvi podaci sami za sebe možda ne bi predstavljali dovoljan dokaz identiteta počinitelja, ali u konkretnom predmetu oni nisu jedini dokaz na kojem se temelji osuđujuća presuda.

12.3. U takvoj situaciji, iskaz svjedoka FR predstavlja važan povezujući dokaz. Taj svjedok je naveo da je zbog svog životnog i radnog ritma u kritično vrijeme bio budan, da je čuo zvuk bušenja gume, nakon čega je izašao iz kuće, vidio optuženu na ulici, te je pratio do kuće u koju je ušla, o čemu je obavijestio policiju. Nadalje, isti je svjedok pregledao videozapise i uočio da osoba koja se na njima nalazi nosi upečatljive crvene tenisice kakve je prethodno osobno viđao na optuženoj.

12.4. Prvostupanjski sud je njegov iskaz ocijenio vjerodostojnim i životno logičnim, pri čemu nije našao postojanje razloga zbog kojeg bi svjedok neosnovano teretio optuženu. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Ne može se prihvatiti ni tvrdnja žaliteljice da je iskaz FR nevjerodostojan samo zato što svjedok nije vidio optuženu u samom trenutku bušenja gume.

12.5. Naime, svjedok nije tvrdio da je neposredno vidio samu radnju bušenja gume, već je opisao slijed događaja koji je započeo njegovim opažanjem zvuka bušenja, nakon čega je izašao iz kuće, ugledao optuženu na ulici, pratio njezino kretanje i utvrdio kuću u koju je ušla. Ta okolnost predstavlja posredni dokaz koji je prvostupanjski sud pravilno doveo u vezu s ostalim dokazima, osobito s videozapisom.

13. S druge strane, činjenica da sa svjedokom nije provedena formalna dokazna radnja prepoznavanja ne čini njegov iskaz nezakonitim niti mu automatski oduzima dokaznu vrijednost. Radi se o okolnosti koju sud mora uzeti u obzir prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza, što je prvostupanjski sud i učinio.

14. Jednako tako, nije osnovan žalbeni navod da iskaz oštećenika TR nije mogao biti prihvaćen jer nije neposredno vidio počinitelja. SR je naveo da optuženu poznaje dugi niz godina, da je njegova susjeda , te da je pregledavajući snimke, prepoznao upravo nju. Prvostupanjski sud je njegovu iskazu dao vjeru, a okolnost da na snimci nije vidljivo lice osobe pravilno je cijenio u sklopu ukupne dokazne slike.

15. Ovdje je osobito važno da se iskazi TR i FR međusobno nadopunjuju, a njihovi navodi imaju potvrdu u objektivnom sadržaju videozapisa. Stoga se ne radi o situaciji u kojoj bi osuđujuća presuda bila utemeljena isključivo na subjektivnom uvjerenju jednog svjedoka, već o nizu međusobno povezanih dokaza koji vode istom zaključku.

16. Nije osnovan niti prigovor žaliteljice da bi činjenica da je sama predlagala biometrijsko vještačenje trebala biti cijenjena u njezinu korist. Okolnost da je optužena predlagala izvođenje određenog dokaza ne može sama po sebi predstavljati dokaz njezine nevinosti niti isključiti mogućnost da će rezultat tog dokaza biti nepovoljan za njezinu obranu. Jednako tako, činjenica da provedeno vještačenje nije omogućilo identifikaciju osobe sa snimke ne znači da je time dokazano da optužena nije počiniteljica. Rezultat tog vještačenja samo znači da se identifikacija nije mogla izvršiti metodom koja je bila predmet vještačenja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno cijenio taj dokaz u njegovom stvarnom dosegu.

17. Žalbeni navodi kojima se osporava zaključak prvostupanjskog suda da se na obje snimke nalazi ista osoba također nisu osnovani. Prvostupanjski sud taj zaključak nije donio samo na temelju tjelesne konstitucije osobe, već je uzeo u obzir mjesto, vrijeme, način ulaska u dvorište, način pristupanja istom vozilu, ponašanje osobe prije oštećenja gume, te činjenicu da ista osoba na drugoj snimci ponovno pristupa ranije oštećenom dijelu vozila. Posebno je znakovito da osoba na drugoj snimci najprije pregledava lim vozila, a potom oštećuje gumu istog automobila, što objektivno povezuje oba događaja. Kada se navedene okolnosti dovedu u vezu s iskazima svjedoka i činjenicom da je optužena neposredno nakon drugog događaja opažena u neposrednoj blizini, zaključak prvostupanjskog suda da se radi o istoj osobi ukazuje se logičnim i razumnim.

18. Nije osnovan ni prigovor da prometni vještak nije mogao utvrditi kada su nastale ogrebotine niti povezati pojedine ogrebotine s pojedinim događajem. Točno je da se vještak u dopunskom ispitivanju nije mogao izjasniti o starosti ogrebotina niti odrediti koja bi konkretna ogrebotina proizlazila iz kojeg događaja. Međutim, ta okolnost ne dovodi u pitanje zaključak da je 19. ožujka 2021. došlo do oštećenja vozila, jer je sadržaj videozapisa u tom dijelu izravan: na snimci se vidi osoba kako odgovarajućim predmetom grebe vozilo.

19. Prometno vještačenje nije ni provedeno radi utvrđivanja identiteta počinitelja, nego radi utvrđivanja vrste i visine nastale štete. U tom je dijelu vještak dao jasan nalaz da konstatirana oštećenja laka zahtijevaju lakiranje predmetnih elemenata te je na temelju stručne metodologije utvrdio trošak popravka. Stoga okolnost da se ne može utvrditi starost pojedine ogrebotine ne znači da nije dokazano da je upravo radnjom prikazanom na videozapisu nastalo oštećenje za koje je optužena proglašena krivom. Žalbeni navodi kojima se ističe da su na vozilu i ranije postojala oštećenja također ne dovode u pitanje pravilnost presude.

19.1. Naime, iz videozapisa je neposredno vidljivo da osoba grebanjem nanosi novo oštećenje laka. Nadalje, vještak je pregledom vozila utvrdio postojanje ogrebotina koje po svojoj prirodi zahtijevaju lakiranje. Činjenica da nije bilo moguće utvrditi točnu starost svih postojećih oštećenja ne znači da je isključeno nastupanje štete konkretnim događajem, osobito imajući u vidu sadržaj videozapisa.

20. U odnosu na žalbeni navod da nije utvrđen motiv optužene, valja istaknuti da motiv nije zakonsko obilježje kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. KZ/11. Za postojanje tog kaznenog djela potrebno je utvrditi da je počinitelj svjesno i voljno oštetio tuđu stvar, odnosno da je postupao s namjerom koja obuhvaća obilježja kaznenog djela. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je osoba na snimkama ciljano pristupila vozilu, grebala njegovu površinu, a potom u drugom događaju ciljano probušila gumu, iz čega proizlazi postojanje izravne namjere. Stoga nepostojanje pouzdano utvrđenog motiva ne predstavlja zapreku za zaključak o kaznenoj odgovornosti.

21. Slijedom svega navedenog, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon.

22. Radnjama opisanim u izreci presude ostvarena su sva zakonska obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, koji za onoga tko ošteti, uništi, izobliči ili učini neuporabljivom tuđu stvar propisuje kaznu zatvora do dvije godine. Stoga nije osnovan ni žalbeni razlog povrede kaznenog zakona.

23. Nije osnovana ni žalba zbog odluke o kaznenoj sankciji.

23.1. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve okolnosti koje su odlučne za izbor vrste i mjere kazne. Kao olakotnu okolnost pravilno je cijenio činjenicu da optužena nije ranije osuđivana, dok je kao otegotne okolnosti cijenio način počinjenja djela, činjenicu da je tuđa stvar oštećivana u dva navrata, te da je šteta počinjena na štetu susjeda. Pri tome izrečena kazna zatvora od osam mjeseci nije izvan zakonom propisanog raspona, budući da je za kazneno djelo iz članka 235. stavka 1. KZ/11 propisana kazna zatvora do dvije godine.

23.2. Međutim, prvostupanjski sud je istodobno ocijenio da, s obzirom na osobu optužene i činjenicu da prethodno nije osuđivana, postoji visok stupanj vjerojatnosti da će ubuduće poštivati pravni poredak i bez izvršenja kazne zatvora, zbog čega joj je izrekao uvjetnu osudu.

23.3. Takav zaključak je pravilan. Člankom 56. KZ/11, omogućeno je izricanje uvjetne osude kada je počinitelju izrečena kazna zatvora do jedne godine i kada sud ocijeni da bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, a vrijeme provjeravanja može trajati od jedne do pet godina. Imajući u vidu navedene okolnosti, izrečena sankcija nije prestroga, već predstavlja primjerenu reakciju na počinjeno kazneno djelo.

24. Nije osnovana niti žalba protiv odluke o imovinskopravnom zahtjevu.

24.1. Prvostupanjski sud nije nekritički prihvatio cjelokupni zahtjev oštećenika, već je upravo suprotno, dosudio samo onaj dio za koji je na temelju provedenog vještačenja imao pouzdanu osnovu. Oštećenom je dosuđen iznos od 907,81 eura, koji prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka predstavlja trošak popravka utvrđenih oštećenja laka i trošak zamjene jedne oštećene gume. Za preostali dio zahtjeva, koji se odnosio na dodatne gume i veći trošak popravka, oštećenik je upućen u parnicu upravo zato što prvostupanjski sud nije smatrao da za taj dio postoje dostatni podaci za odlučivanje u kaznenom postupku.

24.2. Stoga žalbeni navodi o tome da nije dostavljen račun servisa ne dovode u pitanje pravilnost odluke. Visina štete nije utvrđena na temelju računa koji ne postoji, nego na temelju provedenog stručnog vještačenja, pri čemu je vještak obrazložio primijenjenu metodologiju i izračun.

24.3. U odnosu na žalbeni navod o tome jesu li gume bile nove ili rabljene, valja istaknuti da je vještak izrijekom naveo da je prilikom procjene zamjene jedne gume pošao od podatka da su gume u trenutku oštećenja bile nove, te je za jednu gumu utvrdio trošak od 73,20 eura s montažom. Istodobno je jasno naveo da bi, ako su gume već bile određeno vrijeme u uporabi, pravila struke u određenim okolnostima mogla zahtijevati zamjenu najmanje dvije gume, odnosno svih četiriju ako bi bile oštećene u više navrata. Budući da je prvostupanjski sud prihvatio samo trošak jedne gume, i to u iznosu koji je vještak konkretno utvrdio, nema osnove za zaključak da je imovinskopravni zahtjev dosuđen u previsokom iznosu.

25. Nije osnovana niti žalba protiv odluke o troškovima kaznenog postupka. Prema članku 148. stavku 1. ZKP/08, kada sud optuženika proglasi krivim, dužan je odlučiti o njegovoj obvezi naknade troškova kaznenog postupka, osim ako postoje zakonski razlozi za oslobođenje od te obveze. U konkretnom slučaju optužena je proglašena krivom, a prvostupanjski je sud obvezu naknade troškova vještačenja i paušalne svote odmjerio u skladu s provedenim postupkom i njegovim trajanjem.

25.1. Sama tvrdnja optužene da je nezaposlena i slabog imovnog stanja, bez drugih podataka koji bi pokazivali da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je dužna uzdržavati, nije dostatna za zaključak da je prvostupanjski sud morao optuženu osloboditi obveze plaćanja troškova.

26. Pritom eventualno naknadno pogoršanje imovinskih prilika može biti relevantno u okviru mehanizma predviđenog člankom 148. stavkom 6. ZKP/08. I sudska praksa prihvaća takvo rješenje kada u trenutku donošenja presude ne postoje dostatni podaci za potpuno ili djelomično oslobođenje od troškova.

27. Slijedom svega izloženog, žalbeni navodi optužene nisu doveli u sumnju pravilnost ni zakonitost pobijane presude.

28. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je upravo optužena počinila terećeno kazneno djelo, za svoje zaključke dao je jasne i dostatne razloge, pravilno je ocijenio izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

29. Stoga je, na temelju članka 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.

Vukovar, 20. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski